Oliver Frljić o građanskim protestima

emsiemsi

И шта ће сада бити ?!

O emancipatorskom nasilju:

"...Vjerojatno se to može raditi na drugi način. Ja sam veliki zagovornik emancipatornog nasilja. Svaka vlast zna da će se prosvjednici umorit nakon pet-šest dana. Imamo kuću, dijete, kućnog ljubimca, i posao koji opet ovisi o centrima političke moći i tu se stvar vrlo brzo riješi. Tu bi se trebali dogoditi neki radikalniji oblici otpora."

"Danas", 27. jun 2016.

Koleginica Natalija Miletić napravila je prošle jeseni intervju sa Oliverom Frljićem. Evo odlomaka tog zanimljivog razgova koji se odnose na predstavu o ubistvu Zorana Đinđića:

"...Kad ste već spomenuli one koji su odbili igrati u Đinđiću, ovdje ću se još jednom kratko osvrnuti na meni tako drage glumce Ateljea 212. Mislim da je u njihovom odbijanju na djelu bila i jedna vrsta urbanog rasizma uperena protiv Kokana Mladenovića.

Da li se urbani rasizam odnosi na to što Kokan nije iz kruga Dvojke?

Da, između ostalog. Kokan je iz Niša. Naslušao sam se, radeći u Ateljeu 212, puno viceva od strane urbanog Beograda na račun njegova porijekla. U tome su se posebno isticali glumci koji su ga nakon Đinđića rušili.

Slično se prema njemu poneo i ministar kulture i informisanja Ivan Tasovac.

Mislim da je sramota da jedan ministar kulture ne zna kako se zove jedan od najznačajnijih režisera u Srbiji trenutno. Ta vrsta urbanog rasizma, sprdat se sa nečijim imenom… Pa šta i da se čovek zove Sandokan, je l’ tu nešto smešno? Ja se zovem Oliver Frljić, je l’ tu nešto smešno?

Kojim pozorištima ste nudili predstavu o Aleksandru Vučiću?

Te ljude bih ostavio da žive sa svojim strahovima i fleksibilnošću svoje kičme. Ali bih htio reći da se u Ateljeu 212, u vrijeme dok je DS bio na vlasti, predstava o Đinđiću, koji je tada još uvijek bio glavni politički kapital te partije, mogla napraviti. Time ne želim reći da je DS zaslužan za tu predstavu – on ju je zdušno, kao i mnogi drugi, različitim kanalima pokušavao opstruirati, nego upravo Kokan Mladenović. Javnosti nije poznato, ali jednu od zadnjih proba Đinđića došao je pogledati i Upravni odbor Ateljea 212 u kojem je u tom trenutku sjedila i glumica Gorica Popović. Neuobičajena praksa koja je postala još neuobičajenija kad sam shvatio da je svrha tog gledanja bila da se odluči hoće li predstava ići ili ne.

Čega se plaše upravnici beogradskih pozorišta?

Upravnici beogradskih pozorišta su svjesni kolika je Vučićeva moć u ovom trenutku i na koji način autokratski vlada. Tu se radi o autocenzuri – nije ni potrebno da neko nešto eksplicitno zabrani, upravnici već misle tri koraka unaprijed. Jer ako se nešto ni ne započne, onda se ne može ni doći u situaciju da se zabranjuje. Međutim, srpskom društvu je predstava o Vučiću potrebna jer se to isto društvo, kroz izbor Vučića, amnestiralo od svoje odgovornosti za zločine u devedesetima. Politika koja u značajnoj mjeri stoji iza zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije bila je izabrana i ponovno birana upravo od tog društva..."