Politički je korektno izgovarati tople ljudske reči o izbeglicama. I stvarno, kad čovek pogleda genezu izbegličkih patnji (ko je tu, kome i za šta kriv), pojačani sentimenti su logični i razumljivi.
U toj lepezi od ljubavi do besa i mržnje, svog sagovornika, Norvežanina Aslea Tojea nisam nikako mogla da lociram. Analiza mu je hladna, a to mu je uostalom i posao. Toje je šef odseka za istraživanja Norveškog Nobelovog instituta. Ako ga išta, makar i u tragovima brine, to su troškovi izbegličke krize.
Evo par činjenica koje upotpunjuju ovaj video zapis:
Kombinacijom neregularnih kopnenih i morskih putanja, više od milion izbeglica iz Afrike i Bliskog Istoka ušlo je 2015. na evropski kontinent. To je četvorostruko povećanje u odnosu na 2014.
Polovinu svih migranata i izbeglica čine Sirijci čija je zemlja razorena u petogodišnjem gradjanskom ratu, sa više od 200 hiljada mrtvih. Slede izbeglice iz Avganistana i Iraka.
Pripadam onoj grupi optimista koji žele da veruju u to da će izbeglički talas podstaći evropsku ekonomiju. Ili makar da je takav podstrek moguć.
Sudeći po rezultatima britanskog referenduma o izlasku iz EU ali i po jačanju evropske desnice, optimisti su u manjini.