Knjige za leto moraju biti mekih korica, džepnog formata i kratke, ne više od 200 stranica, ali nikako isprazne. Preporučljivo je da se čitaju uz rashlađeno piće u lakoj odeći ili bez nje na plaži, u parku ili na balkonu. Za one koji ih nisu čitali, usudio bih se da predložim pet naslova.
Giljermo Martines, Neprimetni zločini, Laguna, 179 stranica
Niz nasilnih smrti stanovnika Oksforda, koji su jednom nogom već zakoračili u grob, za policiju su nerazrešiva enigma, ali ne i za mladog matematičara i njegovog mentora. U rešavanju gotovo neprimetnih zločina pomažu im Vitgenštajn, Gedel i drevne sekte antičkih matematičara. Martines vešto kombinuje književnu i matematičku fikciju.
Amos Oz, Među svojima, Fraktura, 192 strane
Očaravajuće, lucidno, dirljivo i jednostavno ispričane sudbine ljudi i dočarana atmosfera kibuca. To može samo čarobnjak Oz.
Milan Kundera, Praznik beznačajnosti, Laguna, 128 stranica
Može li se u jednom kratkom romanu opisti isuviše ozbiljna današnjica, a da se ne izrekne ni jedan ozbiljan sud, pa čak ne upotrebi ni jedna ozbiljna reč? Može, ako ga napiše Milan Kundera.
Tomas Bernhard, Gubitnik, L.O.M, 145 stranica
Glen Guld, jedan od najvećih pijanista XX veka, spiritus agens ovog romana, prestao je da vežba na klaviru pripremajući najsloženija klavirska dela, poput Bahovih „Goldberg varijacija“. Umesto da vežba Guld čita partiture otkrivajući šta je kompozitor hteo da kaže. Bernhard, umesto da napiše, komponovao je roman „Gubitnik“.
Vojislav Stojković, Dokaz, Narodna knjiga-alfa, 197, stranica
Roman je inspirisan crticom iz biografije Kurta Gedela, najvećeg matematičara- logičara XX veka i Ajnštajnovog najbližeg saradnika. Gedel je svojevremeno matematičkom logikom dokazao da Bog postoji. Gedelov dokaz nikad nije objavljen, ali se o njemu dugo raspravljalo po kuloarima u Prinstonu.
( Poslednji predlog je samo zato što sam počeo sa matematičkom fikcijom (Martines), pa eto sa njom i da završim :)).)
Naravno, i drugi predlozi su poželjni - toplo leto će potrajati.