Da li znate Imreta? Onaj sa bradom, snimatelj.
Onaj što je njegova keva rekla: "Imam dva sina i jednog što radi u televiziji".
Ulazi on jednog dana sav ozaren u redakciju i sa ponosom kaže da su ga primili u partiju. Pa šta kažem ja. I ja sam išao u omladinsku političku školu „Lola Ribar", pa me nigde nisu primili. Tu mi on objasni kako je ovo veoma važan trenutak za našu zemlju i da svako kome je stalo do nje, treba da bude najmanje član partije. Posle nekoliko dana, pozovu Imreta u Novi Sad na partijski sastanak.
Doterao se Imre. Svečano odelo (crkveno i mrtveno), što bi rekao moj pokojni drug Saša Necić, potkratio bradu, uglancao cipele, a mislim da jedno tri dana nije ništa pio, da onako pripit ne izvali kakvu glupost.
Tako opremljen ode on na svoj prvi partijski sastanak. Šta je dalje bilo, čuo sam od kolega koji su bili na tom sastanku.
Dakle, tema je bila smena starog i postavljenje novog direktora Televizije Novi Sad.
Pošto je moja zemlja tad, kao uostalom i sad, bila napredna, neko je odlučio da se to izvede demokratskim putem.
Naravno da je smena bila naručena iz nekog komiteta, naravno da se znalo da će da leti stari i ko dolazi kao novi direktor , ali je bilo važno poštovati tu demokratsku formu i da taj predlog dođe od osnovne partijske organizacije Televizije Novi Sad.
Bilo je tu mnogo diskusija i svi su uglavnom svašta zamerali direktoru. Neki su ga optuživali za lošu programsku politiku, neki se žalili na male plate, neki su tvrdili da je zaposlio nekoliko svojih rođaka mimo konkursa, a neki su pominjali da je zaposlio čak i svoju švalerku.
U jednom trenutku, javi se Imre za reč.
Kaže:"moram prvo da vam ispričam jednu Ezopusovu basnu".
U Sali tajac, znaju da će ludak nešto da izvali.
Imre se ne da zbuniti i nastavlja na svom dobrom srpsko-mađarskom ili mađarsko-srpskom:
„Evo šta je kazala stara dobra Ezopus":
-Mi smo u školi učili u glavnom Ezopove basne ali je Imre učio da se lik zvao Ezopus .
Priča je u mom slobodnom prevodu izgledala u otprilike ovako:
„Sretnu se dve lisice i jedna kaže: hajde da se otrebimo od buva. Druga pita: " Kako?"
-Stavimo pramen vune u usta i zaplivamo uz reku. Buve iz našeg krzna beže od vode i pošto je samo glava iznad vode, moraju da uđu u pramen vune koji je još jedini suv. Onda otvorimo usta i vuna sa buvama otplovi niz reku i tako se oslobodimo ovih malih krvopija. Druga lisica , kad je malo razmislila kaže: "Zašto da oteram ove buve koje su mi se već napile krvi, kad će na njihovo mesto da dođu nove i gladne. Ove , skoro više da ne ujedaju, a te nove tek će da mi se napiju krvi."
Neki od prisutnih mislili su da je Imre sigurno pijan, jer pričati basne na partijskom sastanku nije bilo baš uobičajeno. Međutim, ispostavilo se da je to, u stvari, samo metafora.
Tada on prilično ponosan na sebe nastavi.
„Tako je vidite i sa našim direktorom".
„Ova stara,već se nakrala dovoljno, dobila stan, kupila nova kola, zaposlila svu rodbinu i švalerku, ona nam se napila krvi. Ali kad dođe nova direktor, njoj će sve to da treba ponovo. Opet će naša plata da prdne u čabar. Zato ja glasam da ostane stara".
U Sali-tišina.
Uzvrpoljili se i predsedavajući i članovi predsedništva. To je bio kraj sastanka.
Nekoliko dana kasnije, moj dobri Imre izbačen je iz partije zbog neopravdanih izostanaka.
Tako mu je propala ideja da svojim partijskim radom učini ovaj svet boljim.