Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

ZVONO NA OTMIČAREVIM VRATIMA

horheakimov RSS / 11.08.2016. u 10:11

          Ustala je premorena kao i svaki drugi put od kada je ovde. U oborenom ogledalu videla je samo svoja otekla stopala. Jedna siva tigrasta mačka je otrčala pod krevet kada je ona nogama dotakla smrdljivi tepih. Koraknula je, sa velikom mukom, tri koraka do plehane sudopere. Nalaktila se i otvorila oči. Da bi pustila vodu morala je kleštima da odvrne ventil na slavini. Ručica je bila slomljena, zatrpana sudovima i praznim konzervama hrane za mačke. Kako je uronila lice u vodu skupljenu u otvorene dlanove, setila se svog prvog ronjenja u Mrtvom moru, bila je još školarac. Voda koja joj se slila niz lice i zadržala na vrhu ispucale usne bila je slana. Setila se kako ne može da se seti kada je zaspala, osim da se znojila i znojila i znojila. Klešta je spustila u malu šerpicu iz koje je poslednji put jela nešto ljudski skuvano, pre tri nedelje. Podigla je pogled i videla karton sa svežim jajima. Znači vratio se. Znači verovatno je vikend. Brže bolje je potražila tiganj u kome će ispržiti sva jaja. Bez masti. Okrenula se prema šporetu i podigla plamen. Sve je bilo gotovo za manje od tri minuta. Čučnula je ispod sudopere da uzme konzervu hrane za mačke. Jedna riđa mačka izletela je pred nju kako je otvorila vratanca. Sasula je sos iz konzerve, na kojoj je mačija glava držala riblju glavu u ustima, u jaja i promešala. Pola je sipala u onu šerpicu iz koje je klešta spustila na šporet i uzela sa poda jednu plastičnu kašiku. Okrenula se ka krevetu a 38 od rodopsina svetlucavih očiju gledalo je u nju radoznalo. Prirodnog svetla zbog nedostatka prozora nije bilo ni malo, iako je bilo blizu podneva. Ona to nije mogla znati. Samo jedna neonka treptala je iznad vrata sobice koja su bila odškrinuta.

            Zbog, kako se stalno žalio ženi, nesnosnog smrada mačijih fekalija koje su okupirale zgradu, komšija je zamrzeo čoveka iz potkrovlja. Nekoliko puta mu je pretio nakon što prethodne molbe nisu urodile plodom. Zarekao se prošle nedelje na grobu svojih roditelja da će presuditi ili njemu ili mačkama. Ženu je ispratio na pijacu i vratio se u spavaću sobu. Ispod dušeka je izvadio revolver kalibra .38. Nanišanio je u sebe u ogledalu i izveo lažni trzaj usled naivno odglumljenog pucnja. Ciljao je u glavu. U sobi je bila mrtva tišina. Mali tračak Sunca prolomio se između teških bordo somotnih zavesa. Čuo je tišinu koju bi pucanj zaparao i vratio revolver pod dušek. Izašao je u kuhinju i uzeo gutalj kafe koju mu je žena pripremila. Na tanku magnetnu ploču koja je visila iznad radne površine bili su prilepljeni kuhinjski noževi, drvene drške i ledenih sečiva. Uhvatio se za najveću sataru u kolekciji. Vagao je težinu u desnoj, pa u levoj ruci. Uzeo je jedan nar iz korpe za voće i raspolutio ga je kao da jagoda. Crveni sok koji se prolio sa radne površine i pokapao na pod dao mu je ideju da to i nije bila tako dobra ideja. Otišao je u kupatilo ne brišući za sobom crvene mrlje koje je ostavio. Klekao je ispred kade i zavukao ruke ispod. Pokušavao je da dohvati kutiju sa alatom. Vrata od kupatila ostala su odškrinuta.

            Video ju je polugolu kako spava, oblivenu sopstvenim znojem, u toj pomoćnoj sobici  sa kosim plafonom potkrovlja, iz koje nije sama izlazila. Vrućina je bila nemoguća. Vlaga je samo olakšavala lepljenje smrada za nozdrve. Gledao je u njeno omršavelo telo i kosti koje su  prominirale. Samo su joj otekla stopala izgledala zdravo. Zatvorio je tapacirana vrata stana i zaključao ih za sobom. Hodnik je smrdeo na mačiji urin. Stepenište, sva tri sprata do prizemlja, su smrdela na mačiji urin, doduše sve slabije i slabije, dok se ne bi izašlo u dvorište zgrade broj 38. Vani je mirilisala lipa. Do pijace je išao ubrzano, kao da kući nešto krije i mora što pre da mu se vrati, ali i izokola, kao da se krije i sam. U uskom prolazu između dve klanice kojima se izbijalo pred pijačne tezge, susreo se sa jednom mršavom ženom. Njena natprosečna visina činila je da izgleda još koščatije. Gotovo bez ijednog ženskog atributa osim duge bujne kose koja ju je progutala. Zastao je dok je prolazila i duboko udahnuo miris koji je njena kosa ostavljala u etru. Miris jasmina. Kako je odmicala a on se približavao pijaci mirisi su ponovo prelazili u smrad i on je izgubio zadovoljan izraz lica. Prišao je prvoj tezgi na kojoj je brkati muškarac prodavao jaja i stao neprimetno iza komšijine žene. Osetio je da ga je prepoznala ne okrećući glavu, najverovatnije po mirisu mačijeg urina, koji je širio oko sebe. Brzo se predomislila u vezi sa porudžbinom i otišla od tezge, ostavljajući brkatog muškarca zabrojanog i u čudu, sa jajetom u ruci. Bilo mu je svejedno i zbog komšijine žene i zbog brkatog muškarca, pokupovao je jaja namenjena komšijinom doručku i otišao. Na putu do kuće je ponovo izbegavao ljude i uspeo da stigne do zgrade bez da ikoga sretne. Popeo se u potkrovlje, ušao u sobicu i ostavio joj jaja pored šporeta. Sa vrata je izbrojao mačke. Jedna je nedostajala. Riđa mačka, njegova omiljena, koja je oduvek volela da se krije. Zato ju je i izdvajao od ostalih. Nekada je čak napuštala potkrovlje kroz otvore u zidu i pela se na zaravnjeni deo krova odakle je posmatrala ptice. Znala je da se vrati samo preko unutrašnjeg stepeništa zgrade. Izašao je u kuhinju da stavi lonac vode da se ugreje kako bi je okupao kad se probudi. Ona je još uvek spavala, pa je na putu do kupatila gde će spremiti sve za njegov omiljeni ritual, za slučaj da se mačka vrati sa krova, ulazna vrata ostavio odškrinuta.

            Komšija je ostavio odškrinuta ulazna vrata od svog stana kada se uputio stepenicama prema potkrovlju. Žena je mogla da se vrati sa pijace a nije imala ključ. Tri sprata mu je srce ubrzano radilo ali ne od uzbuđenja nego zato što se zadihao.  Stepenice su bile izazov za njegovo srce oslabljeno godinama nehajnog života koliko i za njegove pomalo atrofirale mišiće opterećene telesnom masom. Konačno se popeo do vrata stana iz kog je zaudaralo na mačije fekalije. Oslonio se jednom rukom tako blizu prekidača za zvono kao da bi se odmorio i samo je pomerajući palac zazvonio. Istog trenutka je podigao pogled sa svojih kućnih papuča i video da su vrata odškrinuta i polako ih otvorio. Jedna mačka je pobegla iz hodnika u špajz. Iz kupatila, na pola hodnika, pojavio se čovek sa kutijicom mirišljave soli u ruci potpuno zbunjen. Prestravljeni izraz na licu potrajao je pola koraka unazad, koji je napravio ka sobici. Komšija je iza leđa izvukao čekić od 38 cola i iz sve snage udario čoveka po licu. Leš bez ličnog opisa pao je na smrdljivi tepih. Kutijica se prosula, zamirisala je parfemisana so za kupanje. Komšija se okrenuo i izašao. Na putu ka svom stanu, tri sprata niže, prvo je izvukao ključeve iz tapaciranih vrata kroz koja je izlazio, čvrsto ih zatvorio i zatim zaključao.

            Dok je skupljala poslednje ostatke kajgane sa mačijom sardinom, začula je zvono na vratima. Ukočila se u trenu. Na njegova vrata niko nikada nije zvonio. Nečujno je odložila nedovršen obrok i podigla noge u krevet. Metalno škriputanje ju je iznerviralo u sekundi i zato se potpuno  pritajila. Mogla je čuti njegove korake iz kupatila. Sigurno je spremao kadu da je okupa. Sigurno je bila nedelja. Jedna mačka je uletela u sobicu kroz odškrinuta vrata. Kroz odškrinuta vrata čula je tup udarac i zvuk drobljenja kosti koji nije mogla da prepozna. Pad je bio gotovo nečujan. Iz svog skrivenog kutka, kroz odškrinuta vrata, pokušavala je da vidi šta se u hodniku desilo. Čula je ključeve i ubrzo zatim zavladala je tišina. Verovala je u tišinu, verovala je da ga ona nije odala, da ga neće odati. Nije mislila ni o čemu drugom sem o tome da li se metalno škriputanje iz njenog budžaka čulo u hodniku. Verovala je da će se sve ponovo vratiti na staro ali tišina je počela da uznemirava. Prvo su je mačke narušile tužnim mjaukanjem, izlazeći jedna po jedna iz sobice u hodnik. Prošlo je 38 minuta kada je smogla snage da se pomeri. Čangrljanje metala je nadjačalo mačije glasove. Stigla je nekako do vrata prema hodniku i otvorila ih je širom. On je ležao na leđima bez lica u lokvi sopstvene krvi. Njeno srce se rastapalo i gubilo otkucaje, oči su joj se punile suzama ali nije pustila niti jecaj. Krenula je korak prema njemu, samo da ga zagrli, potpuno zaboravivši lance kojima je bila vezana za radijator, potuno zaboravivši lanac kojima su joj bili povezani gležnjevi. Prostrla se celom dužinom prema njemu ali nije mogla da ga dodirne. Sa čela joj se cedio znoj koji se na obrazima mešao sa suzama i kapao u lokvu krvi, jedino od njega što je mogla da dodirne. Hodnik je mirisao na svežu krv, mačije fekalije i so za kupanje.



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 12:19 11.08.2016

strašna priča

Horheakimov

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana