Imam za razmenu sličice Životinjskog carstva sa brojevima: 5,29,30,31,85,132,161,171,176, 177,187,210 i 217
Da se nadjemo danas popodne ispred škole da tapkamo? Imam neke nove sličice.
U detinjstvu, kao i svi drugi, sakupljao sam razne sličice. Grdna majka od svoje male plate izdvajala je redovno po malo više od samog džeparca za poneku čokoladicu sa sličicama. A i od džeparca smo brat i ja odvajali samo da kupimo što više. Bila je to prava opsesija. Medjutim, kad sam shvatio kako se sličice sakupljaju u Švajcarskoj, shvatio sam da smo za nih mala deca, u pravom smislu tog izraza.
No, da se vratim prvo na moja sećanja na sličice.
Najpre da napomenem da su u ta vremena sličice bile prodavane u čokoladicama a čini mi se i u kutijama žvaka koje su bile u obliku cigareta. Kasnije su izdavači očigledno shvatili da je prava para u sličicama i da su druge čokoladice mnogo ukusnije.
Bilo je svakakvih izdanja: motorcikli, automobili, svet tehnike, Divlji zapad, fudbaleri, košarkaši, Bitka na Neretvi, Sandokan - šta sve ne. Ipak, dve edicije sličica obeležile su moje detinjstvo: "Životinjsko carstvo" i "Države i glavni gradovi".
"Kraš" je prodavao male, tanke, čokoladice u tamno plavom pakovanju sa sličicama životinjskog carstva. Čokolade su bile nekog osrednjeg kvaliteta (mada je tada svaka čokolada bila nagrada pa su nama u uspomeni te tadašnje ostale nezaboravne), ali je kombinacija sa sličicama bila pravi pogodak. Sakupljajući sličice, po prvi put smo videli neke egzotične životinje. Album, tvrdih korica i lepo opremljen, sadržavao je i dosta korisnih informacija, koje smo žedno čitali i pokušavali da zapamtimo. Ko popuni album mogao je da ga pošalje Krašu. Zauzvrat bi dobio paket slatkiša i poništeni album za uspomenu.
Ove sličice izdaju se danas ponovo, a kažu da se mogu kupiti i u nekim zapadnim zemljama!
Zemlje i gradovi sveta je druga edicija koja nas je opčinjavala. Album je nudio sličice i podatke o svim tadašnjim državama na svetu i njihovim glavnim gradovima. Da ne naglašavam da je u to vreme svako znao po barem polovinu celog albuma, a glavni baje su bile one koje nisi mogao da iznenadiš nijednim pitanje. I dan danas, moj poznanik Kovač zna priličan broj zemalja i gradova, sa sve brojevima pod kojima su bili vodjeni
U oba slučaja, izdavači su u prodaju puštali manji broj odredjenih sličica, da bi se album teže popunio. Stoga smo besomučno sakupljali duplikate, menjali se i tapkali. Znate šta je tapkanje? Valjda da, ali za svaki slučaj da pojasnim da se dva učesnika nadmeću tako što naizmenično stavljaju sličice na pod (sto, šta se stigne) i onda pokušavaju da ih lupanjem dlanom (malo savijenim da se dobije efekat vakuuma), okrenu. Ko prvi okrene - nosi sličicu!
Danas na Netu možete naći mnogo foruma ili aukcija posvećenih ovim sličicama. Ljudi ćaskaju, prodaju, kupuju, razmenjuju... Evo nekih primera:
http://www.geocities.com/zivotinjsko_99/
http://www.spletkomat.com/default.asp?lang=5 (Životinjsko carstvo je na prvom mestu)
http://aukcije.hr/item.php?lan=EN&id=258465
A sada, opet švajcarci, koji su me i ponukali da napišem ovaj tekst.
Kao i svaki narod, švajcarci imaju neke svoje osobenosti koje ih izdvajaju od ostalih. Jedna od njih je da su pasionirani sakupljači sličica. Pogotovo se to odnosi na sličice sa fudbalskih prvenstava. To je shvatila kompanija Panini, najveći svetski proizvodjač sličica, te je za naredno Prvenstvo evrope u fudbalu koje nas očekuje za nešto više od dva meseca pripremila posebno izdanje "Samo u Švajcarskoj" za ovu zemlju koja je jedan od domaćina. To je po prvi put u istoriji da se pripremaju posebno izdanje za neku zemlju (ne računajući to što se sva izdanja prevode na većinu jezika u kojima je promet veliki). Otkud to?
Tokom Svetskog prvenstva u fudbalu, pre dve godine, u Švajcarskoj je prodato 60 miliona paketića sa sličicama. To je u proseku 8 po svakom stanovniku, računajući i bebe, i starce, i
žene i sve druge koje fudbal ama baš ne interesuje. Za poredjenje, u Nemačkoj koja je bila domaćin prvenstva i koja ima 11 puta više stanovnika, prodato je "samo" 160 miliona kesica.
Razlika u osnosu na druga izdanja biće dodatne sličice fudbalera švajcarske reprezentacije, u svim mogućim akcijama i pozama. Da bi popunili album, švajcarcima će trebati najmanje 554 sličice!
Posebno švajcarsko izdanje biće štampano u 1,5 miliona primeraka, što znači da će u proseku svaki peti stanovnik kupiti album. Svaka kesica ima 8 sličica i košta 1 franak. To znači da će u samo teoretski mogućem slučaju biti potrebno najmanje 70 franaka + album. Najverovatnije će svako izdvojiti barem polovinu više. Pa, sada, vidite kolika je zarada ako se očekivanih recimo 1,2 miliona pomnoži sa recimo 120 franaka (hm, recimo 244.000.000 franaka prihoda minus troškovi - nije šala). To je i udar na kućni budžet ali švajcarci, eto, negde moraju i da potroše teško zaradjeni novac. Da ne zaboravimo da svakim danom cena retkih sličica sve više raste, pa se sličice ovde razmenju u učionicama, kancelarijama, u Parlamentu, a aukcije na internetu su česta pojava. Panini je prateći posebne narudžbine koje su moguće za retke sličice došao do zaključka da je 85% sakupljača (sa svih strana sveta) starije od 15 godina.
Ovdašnji sportski novinar i pasionirani sakupljač sličica Turner Beni kaže da se pomami kada vidi kesicu sa sličicama u prodavnici. "Kada otvaram kesicu uzbudjenje mi raste, tako da ako naidjem na sličicu koja mi nedostaje osećam neizmernu sreću a lepljenje u album mi je neka vrsta erotskog trenutka". Turner dodaje da se grozi posebnih narudžbina od Paninija i da nedostajuće sličice nabavlja razmenom i neposrednom kupovinom.
A kompanija Panini?
Posao sa izdavanje sličica za sakupljanje braća Panini iz Modene otpočela su 1961. godine. Probili su se sličicama fudbalera (klinci su sakupljali sličice dok su se klinceze bavile salvetama u to vreme). Posao je doživeo bum narednih decenija a i danas im donosi ogromnu dobit. U medjuvremenu su se pojavile i virtuelne sličice, kao i neke igre koje koriste sličice umesto karata.
Zanimljivo je da Panini uvek daje izvorna imena država iz kojih su igrači (npr. Deutschland ili España).