Fića u podosta ruiniranom stanju. Bušan ko švajcarski sir. Ništa ne radi.
Polazimo sa parkinga u Takovskoj, ispred Televizije Beograd.
Saobraćajac šeta trotoarom, baš tu gde mi treba da izađemo sa parkinga.
Imre čeka da se upali zeleno za pešake pa da napravi pun krug levo preko debele bele linije i nekako se dovučemo do parkinga ispred skupštine Jugoslavije.
Policajac i dalje šetka gore dole i nikako da ode.
Već smo pomalo nestrpljivi, počeće sednica i onda moramo u salu, da snimamo, a običaj je bio da se prvo nešto popije u skupštinskoj kafani. Društvo već sigurno, uveliko sedi i pijucka, a mi nismo još ni krenuli s parkinga.
Nema smisla da pravimo prekršaj na očigled čuvara zakona.
Imre stiska gas da se fića ne ugasi. Motor urla kroz pocepani auspuh, uz povremene detonacije, što naravno privuče pažnju saobraćajca. Učtivo prilazi i verovatno traži saobraćajnu, ali se od urlanja motora ništa ne čuje.
Kuca u prozor.
Kažem ludaku da ugasi mašinu i spusti prozor da vidimo šta čovek hoće. Imre ugasi motor, ali nema ručice kojom se spušta staklo. Obojica je tražimo po kolima.
Policajac strpljivo čeka.
Jedva nađemo ručicu negde na podu kola, među rolnama od filma, rezervnim svećicama i kučećim govnima, od Imretovog šnaucera koji je prošle zime spavao u fići. Posle nekoliko okreta ručicom, staklo siđe do pola ali tu puče sjla od prozora.
Imre se smrk'o, vidim pizdi u sebi, znam i šta misli... Kao, ja sam opet zasrao stvar, mogli smo lepo da se pravimo ludi i zbrišemo čim se upali zeleno, kao, policajca nismo ni primetili.
Međutim i policajca izgleda izdalo strpljenje. Uhvatio spolja za kvaku da otvori vrata, i tako dođe do saobraćajne, kad odjednom..... Kvrc! Kvaka mu ostala u ruci, u stvari ako ćemo pravo iščupala se zajedno sa bravom.
Sad se ON našao na muci, valjda nema paragraf za bravu, ko zna? Vidim obrće se levo-desno, a rukom pokušava da vrati bravu na svoje mesto.
Ja počnem da savetujem Imreta, da koristi svoju oprobanu taktiku; Kao, druže vi ste vlast a mene su učili da je vlast uvek u pravu. To uvek kaže kad hoće da odobrovolji policajca.
Međutim kad smo iznutra otvorili vrata,vidimo, vrag odneo šalu, policajac u licu crven kao bulka prodra se iz sveg glasa:
"Jel ti imaš auspuh?"
"Imam druže"Kaže Imre skrušeno
"Ne pitam te za ovo rešeto, nego za auspuh?"
Tu se već i Imre našao u govnima, ne zna šta da laže a da zvuči ubedljivo, pa kaže policajcu:
"Znaš druže, baš smo krenuli da tražimo auspuh..... ali ih nema nigde po prodavnicama... ako ne veruješ sedi s nama u kola pa da tražimo zajedno."
Policajac se još više namrgodio, ne štedi decibele:
Neću ja da sedam s vama u kola nego ću da vam uzmem saobraćajnu i da vas pošaljem na tehnički pregled, pa se sa njima objašnjavajte."
Imre spustio loptu na zemlju,izigrava dobroćudnog naivka. Objašnjava policajcu da kola i nisu tako loša, možda po neka sitnica,ali fića je divan auto,jako je zgodan za parkiranje i puno mu koristi u poslu.
Ja već vidim da se sprema da iz rukava izvuče zadnji adut i ne sme da fali.
"Baš smo pošli na snimanje u Skupštinu Jugoslavije, sednica samo što nije počela!" I sve tako u tom stilu. Ispalo je da će bez nas sednica da bude otkazana,a drug Dolanc, od muke da pije samo kiselo vino cviček, bar tri dana.
Policajac nam vrati saobraćajnu,ko veli da ne napravi nešto politički, ali uz obećanje da pod hitno popravimo auspuh.
Imre se još jednom zahvali uz napomenu da je njegov fića ipak najbolji auto.
Zamakne čovek jedno dva-tri koraka, Imre okrene ključ i začuje se samo jedno TAK! Opet okrene, i opet tak- rikno bendiks.
Policajac već nervozno tapka nogom po asfaltu, kad motor odjednom zaurla. Nama laknulo. Čovek okrene glavu na drugu stranu, valjda da nas više ne gleda.
I tek što smo pošli,metar-dva, za nama trči neka žena i viče:
"Druže curi vam neka voda iz motora!"
Imali smo samo toliko vremena da se okrenemo prema njoj i poluglasno joj kažemo da ćuti, jer ako čuje policajac isključiće nas iz saobraćaja-zauvek.
Posle smo otišli u skupštinu da izveštavamo javnost;
"O nekim aspektima privredne i društvene reforme u odnosu na savremene tokove u tržišnoj ekonomiji."
U To vreme svi smo bili "drugovi" Mada su važne "drugove" u to vreme vozili crni mercedesi. Mi obični "drugovi" , vozili smo se u fići ili u gradskom saobraćaju. Gospoda su se pojavila nešto kasnije.
Jedan sugrađanin je na pitanje ; -da li si ti gospodin ili drug? Odgovorio:Ja sam majmun, vidiš da se kačim na onu šipku u prevozu dok nas majstor vozi kao vreće krompira.
Izgleda da nas je sve više " majmuna" u ovom gradu, majmuna koji se pritom i švercuju jer nemaju para da plate kartu.