Nauka

Od čega je svet napravljen

Saša Zorkić RSS / 10.10.2016. u 23:23

Priča o atomu i njegovim česticama

Grci

Pitanje, od čega je napravljeno sve ovo što vidimo, pipamo itd... provlači se kroz istoriju i muči naučnike i filozofe stolećima. Zapravo već 2600 godina, jer ga je postavio još Tales iz Mileta koji je živeo u VI veku pre nove ere. Milet je bio grčki grad na obali Male Azije koji je ljudskoj civilizaciji podario prve filozofe i naučnike, a Tales je opet bio prvi među tim prvim filozofima i naučnicima. A bio je i prvi koji se ozbiljno zamislio nad pitanjem od čega je svet sastavljen, prvi koji je dao naučan odgovor na to pitanje i prvi koji je dao pogrešan odgovor. A njegov odgovor je bio - voda. Kamenje, drveće, konji, sve je to zapravo voda, govorio je Tales.

 

Tales.jpg
Tales, VI vek pre n.e.

Danas taj odgovor izaziva naš blagi podsmeh, ali u suštini to nije bio tako loš odgovor, pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da je u Talesovo vreme poznavanje prirode bilo sasvim oskudno i uglavnom pogrešno, i da se nauka tek čupala iz mitova, magije i religije. Sem toga, mi ni danas, 2600 godina kasnije, sa mnogo većim znanjem i razumevanjem prirode i zakona koji njom upravljaju, još nemamo potpun odgovor na to pitanje, pa je ono i dalje misterija.

Hajde da malo raspravimo to o vodi. Voda ima neke izuzetne osobine. Nalazimo je svuda i bez nje život na Zemlji nije moguć. Biljke rastu kad ih zalivate, pune su vode i možete ih iscediti (setite se samo Kraljevića Marka i suve drenovine), a i mnogi predmeti cvrče i ispuštaju vodu kad ih dobro zagrejete. Sem toga, voda postoji u tri stanja, tečnom, čvrstom i gasovitom i lako prelazi iz jednog u drugo i - i kad to sve imate na umu nije daleko od pameti zaključiti kako je u osnovi svega, voda. Uostalom, sve do 18. veka mnogi naučnici su verovali da se voda može pretvoriti u zemlju! Postojali su opiti koji su to i dokazivali. Ne verujete? Uzmite jedno pet litara vode i kuvajte je i kuvajte i na kraju će vam u loncu ostati malo čvrste tvari: zemlja! (ovo je inače jedan od primera kako se iz eksperimenta može izvući pogrešan zaključak; u svom čuvenom opitu kada je kuvao vodu ravno 101 dan, Lavoazije je dokazao da ta čvrsta tvar nije nastala od vode već od reakcije same posude u kojoj je kuvao vodu).

 
Demokrit.jpg 
Demokrit, IV vek pre n.e.

Nakon Talesa svi mudri ljudi su imali mišljenje o tome od čega je sastavljen svet, svaki sa svojim razlozima i dokazima: Anaksimandar, Anaksimen, Empedokle itd, ali sve ćemo ih preskočiti jer nas najviše interesuje genije po imenu Demokrit iz Abdere koji je živeo otprilike od 460. do oko 370. godine pre nove ere. Demokrit je puno putovao po svetu i puno pisao, a pisao je o svemu, o kosmologiji, astronomiji, fizici, o slikarstvu, botanici, magnetizmu, muzici, lingvistici itd. Verovao je da u kosmosu postoji mnoštvo svetova koji se rađaju i umiru, da u kosmosu ne postoji „gore" i „dole" i tako dalje. Poznat je njegov rad «O praznini".

Demokrit je ovako rezonovao. Ako uzmete jabuku (iz nekog razloga u ovom i sličnim razmišljanjima uvek se koristi jabuka) i delite je na sve sitnije delove, na kraju ćete doći do jednog delića koji više ne može da se deli ma koliko savršeno oštar i tanak nož imate (ovo je misaoni eksperiment, pa oštrina i debljina noža zavise samo od mašte). Dakle, sečete i sečete i na kraju dođete do delića koji više jednostavno ne može da se preseče jer je nedeljiv, ili, kako bi to Grci rekli, jer je atom (atom u prevodu znači „nedeljiv"). E, od atoma, tih sićušnih čestica, je sve i napravljeno, tvrdio je Demokrit. I voda, i konj, i zemlja, sve. Postoji mnogo vrsta atoma koji se među sobom razlikuju po obliku, neuništivi su itd.

Bilo je onih koji su prihvatili Demokrita i njegov atomizam i još više onih koji nisu i to je, što se tiče pitanja od čega je svet sastavljen, bilo sve za narednih 2200 godina. Postojale su razne teorije, razna filozofiranja, ali bez ičeg opipljivog i bez konkretnih rezultata. Osnovni delić, ili kako se to u popularnoj literaturi kaže, osnovna ciglica, ostala je samo na nivou teorije i neuhvatljiva u praksi. Da ne budemo nepravedni, bilo je dobrih teorija i mnogi velikani nauke i filozofije su rekli puno mudrih misli o ciglici. Kepler, Galilej, Njutn, Ruđer Bošković i mnogi drugi rasvetljavali su koliko su mogli ovu misteriju i zaslužuju priznanje, ali ipak čitav period do 19. veka bio je samo velika priprema, skupljanje naučnog znanja i upoznavanje suštine prirode koje će stvoriti osnovu za.... čitajte dalje!

Dalton

Dalton.jpg 

 

Dalton 1766-1844

Tako dolazimo do Džona Daltona koji je živeo od 1766. do 1844. Dalton je bio naučnik kakvog viđamo u veselim filmovima: rasejan, zamišljen, okupiran trouglovima i brojevima, i potpuno zbunjen u svim situacijama izvan nauke. Nije uopšte čudno što se nije ženio. Em, on za taj narodni običaj nije imao vremena, em ni jednoj devojci nije bio potreban takav muž. Dobro, možda baš i nije bilo sasvim tako, ali iz onog što u knjigama piše o Daltonu tako nekako sledi. Uostalom, kako drukčije shvatiti čoveka koji je dobar deo života posvetio izučavanju kišnice? Evo još nešto o ovom osobenjaku pre nego što pređemo na ono glavno. Dalton je otkrio da je svet obojen! Da je mnogo koloritniji nego što ga je on lično video. Danas se mana oka koju je Dalton imao zove daltonizam, ako niste znali. Drugim rečima Dalton je bio slep za boje i uspeo je to da shvati i to u ono vreme kada ta mana nije bila poznata i kada su neki čitav život proveli u sivilu, a da toga nisu bili svesni. Zaveštao je svoje oči nauci, da se ispitaju nakon njegove smrti. 150 godina kasnije to je i učinjeno i otkriveno da njegova DNK ne sadrži gene koji daju pigment osetljiv na zelenu boju.

Sem ovoga Dalton je dokazao da izvori nastaju od nagomilane kišnice u zemlji, da zapremina gasa zavisi od temperature, i tako dalje.

E sad sledi ono o čemu i treba da pričamo. U Daltonovo vreme hemija je već bila uznapredovala, skupilo se dosta znanja pa je nedostajao samo jedan bistar um koji će shvatiti to što je shvatio Dalton. Priča ide ovako. Hemijska jedinjenja se sastoje od elemenata uvek u istim razmerama. Da biste napravili ugljen monoksid treba vam 12 grama (kilograma itd.) ugljenika i 16 grama (kilograma itd.) kiseonika. Dakle, odnos je 12:16. Odgovarajuće razmere se pojavljuju u svim hemijskim jedinjenjima, ma koliko ona bila složena. Kako to objasniti? Dalton je pošao od toga da svaki najmanji delić nekog hemijskog elementa ima svoju određenu težinu, a i da se elementi vezuju jedan sa drugim u odnosu jedan prema jedan, pa zato u hemijskim jedinjenjima uvek postoji ista razmera sastavnih elemenata: jedan delić vodonika + jedan delić kiseonika = voda. Ili, hemijskim jezikom pisano, voda je HO. A taj najsitniji delić je nedeljiv. Dalton ga je nazvao: atom.

Kraj fizike

Bez obzira što Dalton nije bio sasvim u pravu (ne vezuju se elementi 1:1; recimo da biste dobili vodu treba vam dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika, pa je formula H2O), bilo je to kolosalno saznanje. Svet je konačno našao svoju ciglicu. Tako se činilo. Fizičari su bili malo razočarani što je do tog otkrića došao jedan hemičar i što je ispalo da za njih, fizičare, polako ponestaje posla. Krajem veka se počelo ozbiljno govoriti o kraju fizike, dobrim delom baš zbog otkrića atoma jer se smatralo da je otkriveno sve što je bilo za otkrivanje i da je fizici ostalo još samo da malo preciznije izmeri ono što je ostalo da se meri. Bilo je mladih, ambicioznih ljudi koji su krenuli na neke druge nauke jer se fizika kao nauka gasila i pretvarala u zanat.

Međutim, ispostavilo se nešto kasnije da to nije tako ni blizu i da atom ne da nije kraj fizike, već da je jedan novi početak i to početak ogromne oblasti kojoj se ne vide horizonti i koja je postala najveći izazov najvećim umovima koji hodaju zemljom. Uskoro je naime postalo jasno da Daltonov atom nije taj atom za kojim su tragali naučnici od Demokrita pa sve do današnjih dana. Daltonov atom jeste najmanja čestica hemijskog elementa, recimo gvožđa, ali ona nije najsitnija čestica, ona cigljica od koje je napravljen ovaj svet, pa i sam atom gvožđa. Atom gvožđa je samo najmanja čestica gvožđa, ali i ta čestica je sastavljena od sitnijih čestica. Zato kažemo da je atom gvožđa, kiseonika, ugljenika itd. hemijski atom, a ne i onaj atom o kome je Demokrit govorio, onaj atom, nedeljiva čestica od koje je napravljen hemijski atom.

Atom ima strukturu, sastavljen je od sitnijih čestica i ta istina se otkrivala u burnim vremenima 19. i 20. veka. Tompson je otkrio elektron, Raderford atomsko jezgro i tako dalje, sledio je čitav niz uzbudljivih otkrića, a sve to je dovelo do zbunjujuće činjenice da što atom više razlažete i što ga više poznajete nailazite na sve veće misterije i neke, za ljudski um, neshvatljive činjenice. Ispostavilo se da atom ne samo da obiluje raznim delićima već i da se ti delići podvrgavaju nekim čudnim zakonima i da im je ponašanje ponekad toliko začuđujuće da ljudski um mora da ustukne, bar za sada, na ovom nivou znanja. Ima onih koji veruju da čovekov um u svojoj evoluciji nije dosegao tu moć da shvati zakone koji vladaju u atomu. Pogađate već, govorimo o kvantnoj fizici.

Šta je to atom

Šta je to atom? Sićušna tačkica, toliko mala da ih treba deset miliona da bi popunili jedan milimetar prostora. Ali kad uđete u atom vidite jedno ogromno, gotovo beskrajno ništavilo sa nešto malo materije koncentrisane u jezgru i još manje u elektronima koji jurcaju daleko, daleko na horizontu. Zamislite nekoliko zrnaca peska na sredini fudbalskog terena i nekoliko sitnijih zrnaca koji jure oko igrališta - to je atom uvećan nebrojeno puta. Pustoš sa nešto zrnaca, ali prožeto silama. Ne pitajte fizičara šta je to sila, počeće da vam priča o Empedoklu.

Empedokle.jpg

Empedolke, V vek pre n.e.

Empedokle je živeo u petom veku pre nove ere, uglavnom u Agrigentu, gradu na južnoj obali Sicilije. Učinio je mnoga dela zbog kojih je ostao upamćen kao filozof, naučnik i šarlatan. Otkrio je vazduh (jeste, nekad se nije znalo da tako nešto postoji), da biljke imaju pol, tvrdio je da svetlosnom zraku treba vreme da pređe neki put, našao dokaz o postojanju centrifugalne sile. Jednom je vratio u život neku ženu za koju se 30 dana verovalo da je mrtva. A imao je i originalnu teoriju o evoluciji. Kaže da je u početku bilo bezbroj živih bića u najrazličitijim oblicima koja su se tek naknadno spojila u ovo što danas postoji. Tako je bilo glava bez vratova, ruku bez ramena, očiju bez čela itd. Preživeli su samo neki oblici, kao što vidimo. Za sebe lično, verovao je da je bog.

E taj Empedokle je smatrao da je sve što postoji sagrađeno od zemlje, vode, vazduha i vatre - svaki predmet od ova četiri elementa, samo u različitim proporcijama tih elemenata. A svaki element teži da zauzme svoje mesto pa tako imamo dole zemlju, iznad nje je voda, a iznad vode vazduh. Na vrhu, na nebesima, je vatra. Smrtnici žive na zemlji, a bogovi u vatri. Priča kaže da se na kraju Empedokle pridružio svojim božanskim srodnicima skokom u vulkan Etnu.

Sile

Ono što, međutim, nas od svih Empedoklovih učenja zanima jeste da se svi elementi pokoravaju moćnim silama, a to su Ljubav i Razdor. Ljubav spaja, a Razdor razdvaja sve elemente od kojih je sačinjen svet.

E, to je to, kaže naš fizičar, s tim što ne postoje dve, već četiri osnovne sile, (a možda i samo jedna, ali ko to dokaže ući će u elitu Nobelovaca).

Te četiri sile su ove. Gravitaciona koja je najslabija, ali deluje na sve materijalno i deluje unedogled daleko. Jača od nje je elektromagnetna, ali ona deluje samo na materiju koja je naelektrisana. Dve preostale sile su nuklearne jer im je domet ograničen na nukleus, tj. jezgro atoma. Jedna se zove jaka, jer je zbilja takva, najsnažnija sila od svih. Druga je slaba, a i jeste slaba (iako mnogo jača od gravitacione) i ona ima ključnu ulogu kod raspada čestica.

E sad, pošto se ovom tekstu bliži kraj moraćemo malo da požurimo. Uostalom, o atomu treba bi trebalo da piše neki pravi fizičar.

I konačno...

 cestice.jpg

Dakle, da konačno raščlanimo prirodu na njene osnovne elemente. Ovako: uzmete jabuku i seckate je savršenim nožem. Posle nekog vremena izdelili ste jabuku na najsitnije hemijske supstance i to su molekuli. Ima tu svakakvih supstanci, ali uzmite molekul vode. Isečete ga na tri dela, tj. na dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika. Uzmete da sečete kiseonik. Jedan rez i dobijete jezgro atoma i elektrone koji zuje okolo. Izdvojimo jedan elektron i - gotovo, nema dalje. Elektron se dalje ne može deliti, došli smo do cigle. Ali možemo seći jezgro. Presečemo ga i dobijemo protone i neutrone. Kad njih isečemo dobijemo kvarkove. I opet nema dalje. Kvarkovi su druga vrsta cigle i to je to.

(Zapravo nije, stvari su mnogo složenije, jer postoje još neke cigle, a i anticigle. Ali o tim detaljima ja nisam u stanju da pišem te to ostavljam nekom fizičaru.)

Tagovi



Komentari (55)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nowhereman nowhereman 23:47 10.10.2016

*


A njegov odgovor je bio - voda.








49 41 49 41 23:58 10.10.2016

U krug u krug, sve u krug;

sve po Arhimedovoj spirali sa 7 centripetalnih-otvorenih prstenova.

Od mikronskog, do makronskog; sve u istom nizu, kako rece jedan "savremenik" iz Talesa.
anonymous anonymous 04:15 11.10.2016

У питању ......

.....тврдња.

Фокусирање на питање из наслова овог текста указује нам на то како су два света блиска, како се заправо додирују и како су нераздвојна.

Физика и метафизика.

У ходу кроз историју филозофије који нас води до физике , стремљења и упитаност ранијих мислилаца инспиришу нас да и сами поставимо питање : "Од чега је свет направљен" прихватајући имплицитно, да је свет направљен, дакле, да га је неко други направио. Али, Ко ? И - како ?

Иза првог питања нижу се друга . И траже одговоре. Или, другачије речено, поигравају се са нашом радозналошћу, и полако нас из овог, видљивог света физике,одвлаче преко границе у онај други, можда још теже појмљиви свет - метафизике.

Радозналост хомо сапиенса, његова способност да поставља питања и тражи одговоре, подарила је нашој врсти многа открића једног и другог света. Између осталог,кварк и ген у оном материјалном и Бога, религију, идеологију у оном другом.

Открића - подједнако величанствена, колико и угрожавајућа.

Човек је много тога научио,али мораће да научи и да обуздава своју радозналост,као и то како да користи оно спознато.

Или ће му све то, читав пут - бити обезвређен.

Анулиран. Претворен у велико Ништа.



Пс.ово је била моја асоцијација. На инспиративан текст....


Saša Zorkić Saša Zorkić 07:31 11.10.2016

Re: У питању ......

али мораће да научи и да обуздава своју радозналост


Što?
anonymous anonymous 08:33 11.10.2016

Re: У питању ......

Saša Zorkić
али мораће да научи и да обуздава своју радозналост


Što?



Зато што се свему мора поставити питање границе, мере, равнотеже,баланса и спречити да пређе у екстремизам који завршава у деструкцији.

Радозналост заснована само на принципу могућег, без уважавања биоетике и одрживог развоја људске врсте може да изазове и произведе инерцијске, аутономне, неконтролисане и назаустављиве процесе са катастрофичним последицама.

Како у материјалном тако и психолошко-духовном смислу.

На нивоу појединца и људске врсте у целини.

Све мање ће се моћи толерисати право на грешку, јер би последице могле бити иреверзибилне.

Живимо у светском ризичном друштву (Бек ) ,а ја бих додао и претпараноичном.

Неспутана и инструментализована радозналост могла би нас увући у свет тоталне параноје, или планетарне деструкције.

Радозналост, ум, знање - на одређеној тачци прелазе као и све друге појаве у своје супротности.

Планетарно и хумано одговорни људи треба да пазе да се те тачке и границе не пређу.

Радозналости се, дакле,не може приписати апсолутно позитивна вредност, пер се.




tess tess 09:01 11.10.2016

..

Зато што се свему мора поставити питање границе, мере, равнотеже,баланса и спречити да пређе у екстремизам који завршава у деструкцији.

Радозналост заснована само на принципу могућег, без уважавања биоетике и одрживог развоја људске врсте може да изазове и произведе инерцијске, аутономне, неконтролисане и назаустављиве процесе са катастрофичним последицама.

Уф, колико ријечи.

Видиш ли - човјек спава?

anonymous anonymous 09:20 11.10.2016

Re: ..

tess


Видиш ли - човјек спава?



Хвала Тес, што си ме упозорила.

Није ми намера била никога да будим.
Свачије је право да спава колико хоће и када хоће.

Много речи - резултат расположености за јутарњу интелектуалну гимнастику.

И ништа више од тога.
tess tess 09:26 11.10.2016

..

Ni meni namjera da te uvrijedim.

:)

Saša Zorkić Saša Zorkić 09:32 11.10.2016

Re: У питању ......

Планетарно и хумано одговорни људи треба да пазе да се те тачке и границе не пређу.

Радозналости се, дакле,не може приписати апсолутно позитивна вредност, пер се.


Uvek postoje oni koji pdstiču i oni koji sputavaju radoznalost. Ima onih koji se radoznalosti plaše i onih koji koji je se ne plaše.

Ne postoji apsolutno pozitivna, ali ni apsolutno negativna vrednost. Jer šta je to apsolutna vrednost? Ko odlučuje šta je uopšte to "vrednost"? Isto važi i za "planetarno i humano odgovorne ljude". Ko procenjuje ko su to planetarno i humano odgovorni ljudi?

Ono što je pre sto ili hiljadu godina bilo vredno, danas nije.

anonymous anonymous 10:20 11.10.2016

Re: У питању ......

Saša Zorkić
Планетарно и хумано одговорни људи треба да пазе да се те тачке и границе не пређу.

Радозналости се, дакле,не може приписати апсолутно позитивна вредност, пер се.


Uvek postoje oni koji pdstiču i oni koji sputavaju radoznalost. Ima onih koji se radoznalosti plaše i onih koji koji je se ne plaše.

Ne postoji apsolutno pozitivna, ali ni apsolutno negativna vrednost. Jer šta je to apsolutna vrednost? Ko odlučuje šta je uopšte to "vrednost"? Isto važi i za "planetarno i humano odgovorne ljude". Ko procenjuje ko su to planetarno i humano odgovorni ljudi?

Ono što je pre sto ili hiljadu godina bilo vredno, danas nije.



Не ради се о стварању нових идеологија већ о размишљању " с оне стране идеологија, етаблираних Истина и система вредности " које је пре свега егзистенцијално и које ће верификовати или оповргнути живот сам.

У једном ранијем блогу цитирао сам појам интелигенције из кога се може закључити да се као људска врста у досадашњем току историје нисмо баш интелигентно понашали.

О "дијалектици просветитељства" " помрачењу ума" и свим могућим кризама писали су многи.

Данашња је различита од свих ранијих, јер је планетарна, унутрашња,тиче се људске врсте у целини и не може се хетерономно решавати, јер не постоје " они други " .

Сви смо по први пут савременици такве ситуације, "у истом чамцу" стога ћемо и поделити судбину која нам је заједничка, ма каква она била.


vera.nolan2 vera.nolan2 11:32 11.10.2016

Re: У питању ......

Открића - подједнако величанствена, колико и угрожавајућа.
Човек је много тога научио,али мораће да научи и да обуздава своју радозналост,као и то како да користи оно спознато.

Duh je izašao iz boce i neće se vratiti !
... naučna otkrića ( čovek sam za sebe i vrstu ) ništa manje ugrožavajuća za planetarni život od npr, nekog ponovljenog, a naučno predviđenog vulkana piroklastičnog toka mega erupcije, makar i samo na svakih 10.000 godina, promena klime, novo ledeno doba ...
i kako kaže Ciolkovski, " Naša Planeta je samo kolevka čovečanstva "
a ako vrsta H.s. ne preraste kolevku i nije sposobna da preživi, neće je ni biti...
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:18 11.10.2016

Re: У питању ......

vera.nolan2

Duh je izašao iz boce i neće se vratiti !
... naučna otkrića ( čovek sam za sebe i vrstu ) ništa manje ugrožavajuća za planetarni život od npr, nekog ponovljenog, a naučno predviđenog vulkana piroklastičnog toka mega erupcije, makar i samo na svakih 10.000 godina, promena klime, novo ledeno doba ...
i kako kaže Ciolkovski, " Naša Planeta je samo kolevka čovečanstva "
a ako vrsta H.s. ne preraste kolevku i nije sposobna da preživi, neće je ni biti...

Štagod da čovek izmisli, može se zloupotrebiti. Nije rešenje u kočenju naučnih istraživanja. Bez njih sigurno nestajemo, npr. od udara nekog svemirskog tela. Sa njima - zavisi od dostignutog civilizacijskog nivoa.
tess tess 06:20 11.10.2016

..

Ne znam od čega je svijet napravljen - znam da je "Priča o atomu i njegovim česticama" prilagođena mom uzrastu.

:)
silver silver 09:51 11.10.2016

Uvek

se obradujem vašem blogu i temama o kojima pišete. Ovde ste me podsetili na stare Grke koje toliko cenim.



Daltonovu statuu sam imala prilike da vidim u Manchesterskoj Gradskoj većnici. Zanimljivo je da je bio tzv. "Dissenter" pa mu je bilo onemogućeno školovanje na čuvenim univerzitetima.

Saša Zorkić Saša Zorkić 10:41 11.10.2016

Re: Uvek

Iako u ovom blogu nije pomenut, "empty space" je vrlo važan, sastavni deo i samog atoma.

Hvala na podatku o Daltonu.
vera.nolan2 vera.nolan2 11:48 11.10.2016

Re: Uvek

"empty space"



preporučujem dokumentarac " Sve i ništa " profesora Jim Al-Khalilija
docsumann docsumann 21:38 11.10.2016

Re: Uvek

vera.nolan2
"empty space"



preporučujem dokumentarac " Sve i ništa " profesora Jim Al-Khalilija


space is full with emptiness

anfieldroad anfieldroad 00:24 12.10.2016

Re: Uvek

empty space



Ja sam na primer oduvek ( ili bar odavno...) verovao da je empty space generator nastanka svega. To je po meni bio odgovor na pitanje odakle sve? Sve je stvorio empty space, koji je zapravo besmislen ako ne postoji njegova suprotnost, to jest energija ili masa, kago god. Taj duo predstavlja celokupno sve.
Ja ih ne znam, ali svakako ima raznih nihilista koji su se već pre mene, unapred složili s tom idejom...
Saša Zorkić Saša Zorkić 06:51 12.10.2016

Re: Uvek

Ja ih ne znam, ali svakako ima raznih nihilista koji su se već pre mene, unapred složili s tom idejom...


Znam za nešto slično tome. Dakle u svojoj knjizi Metafizika, I. Vojnović iz NS piše da ništa i nešto proizilaze jedno iz drugug i da se međusobno potvrđuju itd. itd.
vera.nolan2 vera.nolan2 08:18 12.10.2016

Re: Uvek

anfieldroad
empty space generator nastanka svega.

Čudesna je ta kvantna fluktuacija u vakuumu i procesi kreacije i anihilacije parova virtuelnih čestica ...
Dirac je odbacio zamisao o vakuumu kao apstraktnom ništavilu.
Nema mesta nikakvom nihilizmu ... samo osećanju "kosmičke religioznosti" i moralnosti
"Poštuj zakone" koje otkrivaju fundamentalne nauke, fizika posebno i koji nam dozvoljavaju ovu čudesnu avanturu kratkog, divnog, kreativnog momenta postojanja...

Everything & Nothing

(na 32:25 o Polu Diraku

koji UM )
Saša Zorkić Saša Zorkić 10:13 12.10.2016

Re: Uvek

Dirac je odbacio zamisao o vakuumu kao apstraktnom ništavilu.

Koliko je meni poznao danas se svi viđeniji fizičari slažu da prazan prostor nije prazan!
vera.nolan2 vera.nolan2 10:25 12.10.2016

Re: Uvek

prazan prostor nije prazan!

ne - Ništa, možda - Sve ...
anfieldroad anfieldroad 15:48 12.10.2016

Re: Uvek

vera.nolan2
prazan prostor nije prazan!

ne - Ništa, možda - Sve ...



Da li to znači da se smatra da "prazan prostor" poseduje energiju ? To mi se dopada, odnosno tera vodu na moju vodenicu.
Msm, shvatite molim vas moje interesovanje za stvari o kojima ne znam mnogo na pozitivan način. Kao da verujete da matorog psa možete naučiti novim trikovima

nsarski nsarski 15:49 12.10.2016

Re: Uvek

Ja sam na primer oduvek ( ili bar odavno...) verovao da je empty space generator nastanka svega.


Vakuum i Void su razlicite stvari. Evo sta o tome kaze Frank Wilczek, komentarisuci jedan neobavezan razovor sa Fajnmanom:

Vacuum, in modern usage, is what you get when you remove everything that you can, whether practically or in principle. We say a region of space “realizes vacuum” if it is free of all the different kinds of particles and radiation we know about (including, for this purpose, dark matter — which we know about in a general way, though not in detail). Alternatively, vacuum is the state of minimum energy.

Intergalactic space is a good approximation to a vacuum.

Void, on the other hand, is a theoretical idealization. It means nothingness: space without independent properties, whose only role, we might say, is to keep everything from happening in the same place. Void gives particles addresses, nothing more.

Kao sto danas znamo, vakuum je prepun raznih dogadjaja, i prema nekim teorijama ima beskonacnu energiju. Iz njega nesto moze da nastane.
mladic mladic 18:35 12.10.2016

Re: Uvek

Pa odavno se zna da nije prazan ispunjen je energijom nulte tacke...
anfieldroad anfieldroad 22:07 12.10.2016

Re: Uvek

Kao sto danas znamo, vakuum je prepun raznih dogadjaja, i prema nekim teorijama ima beskonacnu energiju. Iz njega nesto moze da nastane.






Profo, tnx za ovo objašnjenje, ali ja bih dodao ponešto i na komentar koji sledi. Mislim na onaj o važnim knjigama koje u detinjstvu pročitamo. One ne samo da mogu da odrede naše sudbine, već često odrede i moralni i filozofski kredo kojim se kasnije vodimo kroz život. Takve ključne knjige isto tako mogu da utiču i na umeće da podjednako jasno i zanimljivo prenesemo drugima ono što znamo.
To je posebna vrsta umetnosti. Treba je samo negovati i usavršavati. I deliti sa svima koji žele da slušaju.
Zna se da je jedina prava, suštinska razlika između nas i bonobo majmuna način prenošenja znanja. Ne prenošenje znanja po sebi dakle, nego revolucionarno nov način na koji to rade ljudi.
tess tess 09:38 13.10.2016

..

Zna se da je jedina prava, suštinska razlika između nas i bonobo majmuna način prenošenja znanja.

Kul.

:)
zemljanin zemljanin 18:37 13.10.2016

Re: Uvek

anfieldroad
Zna se da je jedina prava, suštinska razlika između nas i bonobo majmuna način prenošenja znanja. Ne prenošenje znanja po sebi dakle, nego revolucionarno nov način na koji to rade ljudi.

poenta je OK jer to jeste bitna razlika izmedju nas i ostalih zivotinja ... cak i jednostavno razumevanje svrhe uperenog prsta je revolucionarno mada su razlike mnogo, mnogo vece od navedenog ... pored softvera treba imati I hardver
jinks jinks 10:47 11.10.2016

...

Elektron se dalje ne može deliti, došli smo do cigle. Ali možemo seći jezgro. Presečemo ga i dobijemo protone i neutrone. Kad njih isečemo dobijemo kvarkove. I opet nema dalje. Kvarkovi su druga vrsta cigle i to je to.

I Lajbnic je imao sličnu teoriju po kojoj bi osnovna gradivna ćelija sveta bila monada.

Doduše, nije rekao da se unutar monade ne nalazi ništa, već da ništa spolja ne može da prodre u njenu unutrašnjost. Takođe, nije govorio samo o dve osnovne gradivne cigle sveta, već i o mogućnosti da se mnoge monade međusobno razlikuju ... tako da gradivnih cigli, bar po njemu može biti i više od dve.

Opet, možda je u priči o monadama govorio o principu koji bi važio ne samo za struktuiranje materije, već i za neke druge stvari koje postoje na ovom svetu.
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:22 11.10.2016

Re: ...

jinks

I Lajbnic je imao sličnu teoriju po kojoj bi osnovna gradivna ćelija sveta bila monada.

Doduše, nije rekao da se unutar monade ne nalazi ništa, već da ništa spolja ne može da prodre u njenu unutrašnjost. Takođe, nije govorio samo o dve osnovne gradivne cigle sveta, već i o mogućnosti da se monade međusobno razlikuju ... tako da gradivnih cigli, bar po njemu može biti i više od dve.

Opet, možda je u priči o monadama govorio o principu koji bi važio ne samo za strukturu materije, već i za neke druge stvari koje postoje na ovom svetu.

Postoje brojne teorije. Većina su promašene, ali neke se kasnije pokažu mudrim. Uvažavamo samo one koje se dokažu.
Lajbnic spada u velikane nauke.
vera.nolan2 vera.nolan2 11:11 11.10.2016

Zadivljujuć je

put razvoja (samo)spoznanja mikro i makro kosmosa ...
Ako je Univerzum iznedrio " svest " i Um ... kroz h. sapiensa u razvoju ... , te samog sebe (u čudu) proučava i razvija, možda je i svest neka vrsta gradivnog materijala u osnovi stvarnosti ... neka "podstruktura" i zakonitost strukturiranja sve ( samo 4% vidljive ) materije...

Od Demokrita ... preko Maksvela, Bekerela, Tomsona, Raderfordovog planetarnog modela atoma, te do Bora, Planka ... i do neočekivanih i zapanjujućih otkrića naučnih Umova 20. veka ...
.... nekako, iz tog neotkrivenog nekog jezgra - " otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuca, ... i kroz koji je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu ..." onda su i SVETLOST, LEPOTA i SAMILOST, emanirane iz tog jezgra, gradivo našeg ( duhovnog ) sveta, jednako delujućeg uz, kroz i sa materijom ...
amika amika 22:12 11.10.2016

Re: Zadivljujuć je

vera.nolan2
Zadivljujuć je
put razvoja (samo)spoznanja mikro i makro kosmosa ...
Ako je Univerzum iznedrio " svest " i Um ... kroz h. sapiensa u razvoju ... , te samog sebe (u čudu) proučava i razvija, možda je i svest neka vrsta gradivnog materijala u osnovi stvarnosti ... neka "podstruktura" i zakonitost strukturiranja sve ( samo 4% vidljive ) materije...


Одлично, Вера - скривена матрица која се постепено осваја/открива.
vera.nolan2 vera.nolan2 07:02 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

скривена матрица која се постепено осваја/открива.

... i koju, dragi Amika, svetlost UMa razotkriva ...
samo mala korekcija, nikako ne bih htela da se ovaj moj iskaz, parafraza Tesline poetike, shvati kao zastupanje nekog kreacionizma.
I materija i "svest" ma šta to bilo, podleže evoluciji ...
Evolucija je dokazana i biohemijski u epruvetama
( Alan Vilson )
amika amika 08:51 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

I materija i "svest" ma šta to bilo, podleže evoluciji ..


Подлеже неком развоју, еволутивном или случајном - у бескрајном времену и бескрајним спојевима увек се појави оно што је више одрживо, виталније или способније за нове везе.
zemljanin zemljanin 09:51 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

vera.nolan2
put razvoja (samo)spoznanja mikro i makro kosmosa ...
Ako je Univerzum iznedrio " svest " i Um ... kroz h. sapiensa u razvoju ... , te samog sebe (u čudu) proučava i razvija, možda je i svest neka vrsta gradivnog materijala u osnovi stvarnosti ... neka "podstruktura" i zakonitost strukturiranja sve ( samo 4% vidljive ) materije...

Od Demokrita ... preko Maksvela, Bekerela, Tomsona, Raderfordovog planetarnog modela atoma, te do Bora, Planka ... i do neočekivanih i zapanjujućih otkrića naučnih Umova 20. veka ...
.... nekako, iz tog neotkrivenog nekog jezgra - " otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuca, ... i kroz koji je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu ..." onda su i SVETLOST, LEPOTA i SAMILOST, emanirane iz tog jezgra, gradivo našeg ( duhovnog ) sveta, jednako delujućeg uz, kroz i sa materijom ...

sve se to može raći i za vodu (H2O) ... samo što mi, obično, ne mistifikujemo vodu ... ne dajemo jor nikakve specijalne osobine i svrhu ... zašto postoji poriv da se neke od osobina jedne od vrsta na jednoj od planeta u jednoj od galaksija, predstave kao cilj i svrha celog univerzuma, ne bih znao ...

inače model atoma nije preslikan planetarni sistem, to je aproksimacija u obrazovnom sistemu ...
vera.nolan2 vera.nolan2 10:03 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

to je aproksimacija

Ma, naravno, to znamo; pomenula sam kao model u razvoju poimanja atoma...
tek da sam stavila uz Tomsona: Thomsonov model atoma ili model "pudinga sa šljivama" ! ... dakle pod navodnicima, ok !
zemljanin zemljanin 10:41 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

diskusije radi, izmestimo naš svet u okolinu zvezde koja je nešto veća, nešto toplija/hladnija i sličnih mini razlika ... onda i pojmovi koji su isključivo iskustveni, subjektivni i lokalni, postaju neprepoznatljivi ... umesto bele/žute svetlosti imaćemo crvenu/plavu, te će i naš pojam "svetlosti" dobiti totalnu drugačiji smisao ... kao posledica "lepota" neće biti ni slična prethodnoj lepoti ... to prenošenje subjektivnog na celu planetu je veoma diskutabilno a ekstrapolacija na univerzum je besmislena ...

zatim, ako bi univerzum bio beskonalan (vremsnski i prostorno) onda je sve moguće, bez obzira na verovatnoću ... dakle i čuveni Boing koji izniče iz otpada i Bolcamnovi mozgovi i svest i đavoli i bogovi/boginje i sve što bilo kome može pasti na pamet ... jer imamo beskonačno vreme ... onda je svest, očekivana i normalna pojava - ništa posebno i ništa svrsishodno ...

EDIT. upravo nauka je taj iskorak od subjektivnog, negiranje svrhe i potraga za univerzalnim ... svi navedeni ljudi su ostavili pečat i dali doprinos, napravili su taj iskorak ...
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:34 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

zašto postoji poriv da se neke od osobina jedne od vrsta na jednoj od planeta

Pa zato što smo iz svakodnevnih praktičnih razloga antropocentrični.
Saša Zorkić Saša Zorkić 12:42 12.10.2016

Re: Zadivljujuć je

prenošenje subjektivnog na celu planetu je veoma diskutabilno a ekstrapolacija na univerzum je besmislena ...

Pa da, naravno. Zato i jeste neubedljiva inače česta izjava: "Postoji ogroman prostor, hiljade triliona planeta - znači mora da postoji vanzemaljski živor, jer čemu toliki prostor i toliko planeta."
Ono što je nama logično, ne mora da je logično svemiru.
muaddib92 muaddib92 19:35 11.10.2016

Мајку му Божју..

.. само да Вам у Јованкино и у своје лично име захвалим на позитивној теми и лепом стилу, приступ је бааш за лаике као ја.

Таман помисли човек поред оноликог мрачења и надгорњавања унаоколо да одустане од читања блога а посебно од коментарисања, кад наиђе овај Ваш и још понеки текст за уживање, препоруку и поздрав. Исто важи и за коментаре.
Saša Zorkić Saša Zorkić 21:45 11.10.2016

Re: Мајку му Божју..

E pa jako mi je drago. Morću onda još nešto da napišem. Hvala.

drzura drzura 20:17 11.10.2016

ništa

docsumann docsumann 21:27 11.10.2016

Re: ništa


svijest čini pounoću svijeta, a ne čestice
docsumann docsumann 21:27 11.10.2016

Re: ništa


svijest čini pounoću svijeta, a ne čestice
Saša Zorkić Saša Zorkić 21:47 11.10.2016

Re: ništa

docsumann

svijest čini pounoću svijeta, a ne čestice

To je mudar stav, ali je i filozofski, a čim je filozofski onda je podoban da se ospori suprotnom stavom
docsumann docsumann 06:03 12.10.2016

Re: ništa

Saša Zorkić
docsumann

svijest čini pounoću svijeta, a ne čestice

To je mudar stav, ali je i filozofski, a čim je filozofski onda je podoban da se ospori suprotnom stavom


da, tako se dobija na punoći
vera.nolan2 vera.nolan2 06:24 12.10.2016

Re: ništa

docsumann - Saša Zorkić, kakav divan dijalog, kratak, ali efektan !
Saša Zorkić Saša Zorkić 06:53 12.10.2016

Re: ništa

divan dijalog, kratak, ali efektan !

anfieldroad anfieldroad 13:13 12.10.2016

Re: ništa

da, tako se dobija na punoći




Body-building i konačno postaje deo filozofske prakse.
Punoća kao kvalitet, ali i kvantitet ujedno.

Tako je moja voljena praznoća izgubila bitku.
Sad joj negiraju i samo postojanje!
O, moj nepostojeći Bože!!!

Setite se vremena dok se još niste rodili!


amika amika 21:56 11.10.2016

Монаде

Да су монаде основни градивни елемент света тврдио је и Бранислав Петронијевић, аутор три тома «Принципа метафизике»
„Не постоји средишњи дух већ јединство супстанција света и мноштво монада. То су појединачне, недељиве свести које се од ње одвајају и опет враћају. Једна од етапа њиховог сталног кретања и делања је и настанак свесних организама. Оно што зовемо душа то је прави садржај монаде, са средиштем у кори великог мозга. Састоји се од осета, емоција, свесности и воље...
Сматрао је да у простору нема празнине јер се састоји од појединачних, реалних тачака, мањих од атома, које раздвајају статички елементи јединствене супстанце света и да то доказује његова нова геометрија. Такође, њоме се математички може доказати јединство духа и материје“.
БРАНИСЛАВ ПЕТРОНИЈЕВИЋ (1875 – 1954), српски научник европског и светског реномеа, докторирао у Лајпцигу, објављивао стручне књиге на немачком и српском, академик, доктор филозофије, математичар, палеонтолог и професор београдског универзитета, држао запажена предавања у земљи и Бечу, на париској Сорбони, у Лондону, Женеви..

http://www.amika.rs/KraljevinaSrbijaJugoslavija/Petronijevic%20Branislav.htm
nsarski nsarski 16:19 12.10.2016

Inače, Saša

kao širi komentar, mislim da si odlično pogodio nivo formulacije problema (za to su te pohvalili i drugi komentatori). Ostali detalji o elementarnim česticama, silama, itd., nisu previše bitni kada se predstavlja koncept na ovom nivou.

Sećam se, kad sam bio sasvim mali (oko 12 godina, recimo) da sam u biblioteci mog oca pronašao knjigu pod naslovom "Atomi" Jean Perrina. Ta knjiga je originalno pisana 1913. godine, ali mene je potpuno očarala. (Mnoge stvari su bile već bile zastarele u vreme kad sam je čitao, ali koncepti su ostali isti). Perrin je, inače, bio slavni i poznati naučnik koji je potvrdio Ajnštajnovu teoriju o Braunovom kretanju, otkrio prirodu atodnih zraka (običan snop elektrona), osnovao CNRS, itd. Ozbiljan čovek koji je napisao čitljivu knjigu za sve uzraste.

Malo kasnije, do ruku mi je došla knjiga Džejmsa Džinsa (James Jeans - čuveni engleski astronom, fizičar, matematičar) "Zvezde i njihova kretanja" (ili nešto slično). Opet sam se potpuno oduševio jednostavnim objašnjenjima. Kao i sa onom knjigom o atomima, koncepti su sjajno predstavljeni, otvorili su mi misaonu prespektivu, mada je mnogo šta u toj knjizi naučno zastarelo, gledano iz današnje prespektive.

Ali, obe knjige su me "zarazile" i tako sam se opredelio za fiziku. The rest is history.
Saša Zorkić Saša Zorkić 20:37 12.10.2016

Re: Inače, Saša

mislim da si odlično pogodio nivo

Ih, pa to i jeste moj nivo, nisam ništa gađao :)

Ineče mislim da ima dosta sjajnih zastarelih knjiga. Evo i Seganov Kosmos je takva jedna.

muaddib92 muaddib92 16:31 13.10.2016

Re: Inače, Saša

Ineče mislim da ima dosta sjajnih zastarelih knjiga


Слажем се, мада бих акценат ставио на сјајних. Код визионарске литературе, Вернове књиге су ''застареле'' пуштањем у рад моћних подморница, слетањем на Месец а визије Артура Кларка полако се остварују и тек ће (сада Земљани полако постављају стражаре). Па Велс, сада раде на невидљивим материјалима, Бељајев, причи краја нема.

А то о замишљеном и оствареном би могла бити лепа тема за неки твој наредни блог.

Код тзв. лепе књижевности је другачије. Зимус сам прележао два месеца после операције читајући класике које сам као клинац прерано ''прочитао'' и бескрајно сам уживао у Толстојевим и Фокнеровим описима лова, да не набрајам даље.
Saša Zorkić Saša Zorkić 19:52 13.10.2016

Re: Inače, Saša

Слажем се, мада бих акценат ставио на сјајних.

Razume li smo se nas dvojica

А то о замишљеном и оствареном би могла бити лепа тема за неки твој наредни блог.


Lepo zvuči ta tema, samo suviše je moćna za mene.
Jaril Jaril 20:01 12.10.2016

Свет је састављен

од наших представа о њему.

Ни мање, ни више.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana