Pavel Filonov, Formula proljeća
Čitam u potonjem broju Politikinog Zabavnika kako su naučnici amsterdamskog univerziteta, posebnim programom, izanalizirali čuveni osmjeh Mona Lize i ustanovili kako je sačinjen od 83% sreće, 9% ogorčenja, 6% straha, i 2% ljutitosti.
Heh, ta vječita potreba nekih od nas (?) da se domognu algoritamskog ključa umjetnosti. U početku zamišljen kao analitička alatka, već u sledećem koraku, bi bio korišten i za potrebe samog stvaranja. Bio bi to sveti gral umjetnosti - egzaktan skup jasno definisanih osnovnih postupaka (operacija) koji bi, uz tražene kvalitete umjetničkog dijela, obezbjeđivao njegovu izradu.
Vjerovatno da bi uspjeh na ovom polju ponukao pomenute stručnjake da provale i algoritam za ljubav, sreću, smisao života.
No, ovo nas (njih?) dovodi do ključne poteškoće – da bi sintetički stvarali umjetnost morali bi prvo da ustanove šta je ona ustvari.
Ovo me podsjeti na Penrouzov „ Carev novi Um“ i njegovu opsežnu analizu mogućnosti stvaranja vještačke svijesti.
Baš kao što Penrouz smatra da je matematička stvarnost poseban (od fizičkog svijeta i ljudske vrste) nezavistan vid postojanja, tako je i veliki Brana Petrović smatrao da je Poezija imanentno svojstvo svijeta (Поезија је својство света као јединствене, божанске поезије, која се нама указује као видљиво и невидљиво у свеколиком постојању. Песник само открива то својство света да у себи садржи и поезију као што садржи и електричну струју и атомску енергију и ко зна шта све још што нити слутити можемо).
* Zahvaljujem se Riply što me svojim komentaroma na blogu Final Round Art-a podsjetila na mog omiljenog autora (uz B.Miljkovića i Rade Drainca) iz knjige koju sam kao mlađahan student znao gotovo čitavu napamet – „ Pjesme Velikih Boema“
Al' da se vratimo mi na početne postavke teksta - U neku ruku, ovakve, naizgled, sulude namjere imaju i svoje dobre strane. One vas tjeraju da dublje kopate ka srži stvari. Ka centru svemira.
Ne samo da rastavite novodobijenu igračku na na sastavne (rastavne) dijelove, već i da iste turite u usta i kušate kakvog je ukusa guma tog strava kamiona.
Upravo ta fanatična analitičnost može u čeonom sudaru sa misterijom stvaranja, proizvesti neočekivano izvaredne efekte. Baš kao kod sudaranja čestica u LHCR-u. S toga – pritisnite pedalu za gas i spremite zračne kušine! Zalećemo...
Inače, ovaj blog je zamišljen kao politički komentar, pošto su danas kod nas istorijski izbori. A kod nas su inače svaki tak'i – il' ključni, il' sudbonosi, il' istorijski, milenijumski, svevaseljenski... I zaista, svaki put gospodar ispiše novu stranicu iste povijesti.
No, pošto ja ne znam da pišem o politici tekst je ispao kakav je već ispao - ispadnut.