Sahrane

Jasmina Tesanovic RSS / 02.04.2008. u 16:44

 Dve za jedno prepodne

Jos juče kad sam se povukla u ćošak u kafanu Kalenić ne bih li na miru ispisala šta sve treba da uradim, mimo placa misli o proslosti i zakletvi u buducnost vezano za smrt mog oca, počeo je nesporazum.  Dakle, iako mi već bukvalno 26 godina  priča u detalje o svojoj sahrani menjajući scenario u detalje, ja ga nikad nisam slušala jer me je to užasno nerviralo. I sad kad kucnu čas ja odjednom ničega ne mogu da se setim osim besmislenih detalja koji su me nervirali. U kućama haos od gostiju i rodbine. Svako priča o svojoj sahrani primećujem: pokojnik bledi i niko u stvari ne drži konce rituala u svojim rukama... i  svi se prepiru...ćemo sveće kad nije bio vernik a opet bio 4 godine u bogosloviji kao stipendant... kakav venac kad nije voleo cveće nego mašine... kakvo obeležje kad je  bio ateista...jesmo li obavestili onu sestru te onog lekara te rodbinu moje umrle majke...

I dok tako popisujem ulazi moj drug Jovan Kolundžija slučajno u Kalenić: odmah se spazimo, sedne on za moj sto i počnemo da se vajkamo... ja pričam o smrti a on se šlepa na temu. Vrlo brzo shvatimo da on ne zna da je umro moj otac a da govori o smrti  Rajka Mitića koji stanuje u zgradi Jovanove majke.

   Elem danas, kapela do kapele Rajko i moj Gojko, s nekih pola sati razlike. Kod Rajka gomile navjača ali ni kod nas nije malo ljudi. Tu ja saznam neverovatnu priču od raznih rodjaka koju samo ja nisam znala. Moj Gojko je gledao kako Rajko negde u belom svetu daje neki čuveni gol. I moj Gojko je imao tada neki fancy Nikon i kao veliki fan fudbala i mašina snimio taj gol... Onda moj Gojko seo u auto i trčao na avion da posalje u Beograd tu sliku, za koga, zašto, ne znam, ali to liči na njega: te čuvene slike i fudbal i naravno trčanje.

   Dok tako stojimo Ksenija i ja i ostala rodbina u kapeli čekajući da počne i da ne znam i dalje sama šta da radim, shvatim da moj Gojko stvarno nema ne samo obeležja nego ni imena. Shvatim da sam juče trčala u upravu Novog groblja da  platim takozavnu piramidu ali da nje nema. Da sam bila slučajno u srebrnoj kožnoj jakni jer meni kad je lože ja se picnem u jarke boje. I shvatim da me nisu uzeli ozbiljno iako sam rekla da sam ćerka. I shvatim da pored svih ovih godina sto mi je pričao o sahrani i pisao uputstva da sam opet omanula. E to mi ne bi oprostio, hvala ti  nebesa što me ne gleda ali  je slutio, ja sama sebi ne mogu to da oprostim. Ma znaju ljudi kaže Ksenija dok se puni velika sala za kremaciju. Ajde furamo...I tu krene muzika, pa onda usred muzike izlazi da održi govor najbolji drug mog oca, star 86 godina žilav i priseban komšija iz rodnog mesta Miša Babić. Dočekuje ga aplauz, mislim da se to ne radi, al je dobro bilo. Onda on kreće uz Adagio: poznavao sam Gojko 80 godina...šok terapija za mene, tek za   mlade! I onda priča ostali ceo život zajedno iako ih je put rastavljao, lični politički. Održi Miša predavanje kako se danas više ne cene vrednosti zbog kojih se nekad ginulo, kako niko nije našao za shodno iz očevog preduzeća Intereksporta da se obrati u ime preduzeća...kako su bili u partizanima pa onda ko u nemilosti ko u milosti...pa onda penzioneri...Pre neki dan Miša mi je rekao, Djindjić me je potsećao na Krcuna koga sam ja jako cenio, takvi ljudi kad ih izgubi Srbija placa tragično. Nisam čula nikad ranije za tu spojku, potreslo me, zbog Djindjića, Krcuna nisam poznavala ali dopao mi se kontinuitet.

I dok Miša govori potresno , obraćajaući se  mom ocu Gojku...ulazi čovek iz uprave groblja koji rukovodi operacijom, daje mi račun veliki i šuškavi i insistira da ja platim odmah odmah te pare za tu piramidu. Ja kopam po džepovima , vadim hiljadarke, on uzima...Posle vrlo kratkog vremena evo njega opet sa kusurom i računima i sitnim novcem koji zvecka. Ja više ne cujem Mišu jer gledam: piramida ipak stiže pred sam kraj  , pitam se šta li na njoj piše. Iz upave čovek se vrpolji, ne znam šta hoće, časti bre čoveka kaže mi rodjak, ja vadim još neku hiljadarku i on konačno ode. Ali tada već beše i govor gotov. I opet nastane tajac, opet ne znamo šta se radi kojim redosledom. Počeli smo pre vremena a završili bez muzike. Opet ja dajem znakove čoveku iz uprave da pušta muzku i spušta kovceg. Nije mi tražio novac za to i sve je prošlo do kraja bez incidenta.

   Otkačila sam lentu sa njegovog venca i jednu sitnu hrizantemu za uspomenu. I to mi kažu da nije red. Moja majka je imala crveni karanfil kao komunistkinja skojevka i zlatnu lentu. Njemu kao ipak Djindjievcu na kraju stavili smo zelenu lentu i hrizanteme.

   Bas sramota ono sa parama, kažu mi svi...taj javašluk, taj neukus...taj mito u situacijama kad ljudi nemaju odbrambene mehanizme.

Omanula sam ćale znam, mrzela sam tvoja uputstva za sahranu, priznajem ali ovo što se desilo nije bilo predvidljivo osim kao skript celog tvog života;  poslednjih niz godina umireš i lečiš se ... neprekidno si bio po  klinikama, sa nadri i kvazi lekarima, sa hohštaplerima koji su radili na tvom strahu od smrti i hipohondriji. Nisu svi bili takvi ali ti nisi umeo da praviš razliku jer si bio pacijent, klijent.  Svih ovih godina sam te grdila što uništavaš svoje zdravlje onima koji manipulišu tvojim strahom a onda se to meni isto danas desilo na sahrani. Dozvolila sam  da nas  povrede i  tvoje goste uvrede zbog nekoliko hiljada dinara.

Uvek si verovao u korupciju kao retko efikasno sredstvo za život. Ako ne znaš ko je žrtva onda si to ti. Ako ne znaš zašto stvari ne funckioniu onda podmaži. 

   Ode nam deda, ode mi tata...volela bih da s njim odu i neke ružne navike i kompulzivna ponašanja tako bliska toj generaciji koja je preživela  glad ratove čistke izdaje i druge surovosti kao da je to jedini način življenja. Ode.

 

  



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milica Tomić Milica Tomić 18:19 02.04.2008

Draga Jasmina

zaista mi je zao. na zalost sam tek sada videla...
tako me je potresao ovaj tvoj tekst i ta zelja da udovoljimo roditeljima i nasuprot toga uzasan osecaj da nismo uspeli. potpuno te razumem.
zagrljaj
mariopan mariopan 18:48 02.04.2008

Re: Draga Jasmina

Moje iskreno saucesce.
Na taj dan mnogima se desava da ne znaju nista od svega sto su u mislima sto puta prosli , prateci "uputstva" koja nam ostavljaju dragi ljudi koji odlaze, i to je prirodno. Sta je od obicaja trebalo ili nije trebalo da se uradi , kakva se odeca oblaci , ko drzi govor , kakvo cvece, krst ili piramida.....to sve zajedno nije vazno. Vazno je da ste se oprostili sa ljubavlju od roditelja , da su dosli prijatelji i rodbina koji su ga voleli i postovali , nije bio sam. Samo to je vazno . I sigurno ste sve uradili kako treba.
Pozdrav i podrska od neistomisljenika po drugim pitanjima....u ovakvim situacijama smo svi podjednako ranjivi i osetljivi i imam potrebu da vas podrzim i utesim.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 22:32 02.04.2008

zagrljaji i tebi milice

da se sretnemo opet vituelno ili random
Dolybell Dolybell 18:27 02.04.2008

Žao mi je što je..

bilo tako. Žao mi je što ti, izgleda niko nije rekao šta te čeka,
i što nisi unapred znala kako takve stvari "funkcionišu".
Ja sam to prošla u četiri godine šest puta, svojevremeno.
Ja sam imala onog koji me je uputio šta treba da radim i kakav je
"protokol". U koji džep da stavim pare i kad i za koga.
To je oduvek tako. U startu si ucenjen na neki način,
i mora da pristaneš na tu ucenu, jednostavno zato što
mora da izabereš varijantu koja će ti smanjiti probleme,
i omogućiti da kroz sve prođeš jednostavnije.
Šta TI ne možeš da promeniš, pusti, nije u tvojoj moći.
Sama sam se "ubacila u mašinu" ne želeći da nešto
"omane", a bilo mi je i lakše - jer sam morala da mislim
na obaveze i da funkcionišem bez greške.
Da se ništa ne propusti. Tako da su mi prvi dani prošli
nekako lakše.
Mom ocu takođe nisu pripadale sveće, ali sam se
u startu pomirila sa tim da će ih biti i da nemam pravo da sprečavam
one koji žele da sveće upale, neka svako uradi po svom nahođenju,
ono što sam misli i oseća da treba. Ljude ne možeš promeniti u
nekim stvarima, a ni ne treba u takvim situacijama.
Ne treba da ti govorim kako to izgleda i koliko "košta" kad
je sahrana po crkvenom obredu, bolje da ne znaš.
Zato što je OVDE tako i što civilizacija i kultura u
siromaštvu i bedi ne postoji.
Svi sve znaju i niko neće ni prstom da mrdne da se
nešto promeni. Svi čekaju da im to neko uradi, ne
shvatajući da SAMI treba da se menjaju, a to je najteže,
naročito kad svest o tome ne postoji.
Zato se drži i oprosti drugima na greškama,
sebi nikad ništa nemoj da zameraš, uradila si sve
što si mislila i znala da je najbolje.
Nikad nije onako kako zamišljaš, uvek bude nekako
drugačije.




Jelica Greganović Jelica Greganović 18:40 02.04.2008

Tako je to draga,

ja sam tatinu sahranu preživela kao kroz maglu, a nekako je sve ispalo tako brzo i zbrzano da nije bilo baš mnogo vremena za podpitanja...podredili smo se seoskim pravilima, ja sam doduše stajala u centru dešavanja, ali zapravo nisam bila baš prisutna. A onda se desila nezaboravna stvar, iako je jutro bilo sivo, tmurno i kisovito, granulo je sunce i na moje iznenadjenje, reč je bez najave i bez ikakvih dogovora, uzeo tatin kolega, rudar, isto tako stigao sa grupom rudara bez poziva (nije bilo vremena za zvanične pozive)...skinuo zimsku jaknu i na onom suncu odjednom je stajao čovek u paradnoj rudarskoj uniformi. Uniforma crna kao zemlja, dugmići veliki, sjajni kao sunašca...srce mi je bilo puno do vrha.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 22:34 02.04.2008

Re: Žao mi je što je..

mislim da je strah u pitanju
ne bih ni ja bila hrabra da prosto ne umem drugacije

Obrenović Obrenović 18:55 02.04.2008

ne znam sta da ti kazem ...

Znas sta, nemoj da uvredis, ali ti meni zvucis kao obicna zamlata. Imam ja par prijatelja koji su kao ti, jedan je isto tako propustao kroz jedno uvo te price o sahrani i obicajima, pa je posle sahrane totalno osedeo jer nije mogao da se seti u onom magnovenju pred zakivanje kovcega, da li je ocu odvezao noge ili ne. Neka komsinica je zavezala maramu oko lica da usta budu zatvorena i vezala je noge (ne znam zasto). I onda se pricalo dok su bdeli pored kovcega, da sad to sve zavezano treba da se odveze da bi pokojnik mogao da hoda na ovom svetu. E sad, taj moj ortak, iako nije vernik, al' eto spopao ga strah jer je ostao sam na svetu, se opasno ufurao u te obicaje (prvi put ucestvuje), inace je ismevao sahrane ostale rodbine i nije nikad isao da sedi i prica sa "prostim ljudima". I posle se jeo iznutra mesecima zbog tog propusta na sahrani. Drugi jedan nije zeleo majci da kupi neki najskuplji pokrov koji je ona jos za zivota odabrala (bile 3 vrste da se poruce uz sanduk, majka zapela za bilo kakav sanduk ali za najskuplji i najsvileniji pokrov, volela zena da hekla i sije i eto zamolila je samo da joj tu zelju ispune) i rodjeni brat ga zamalo nije upucao kad je video sta je kupio. Kladim se da nisi popamtila gomilu prica iz detinjstva i starog kraja koje ti je otac pricao, kladim se da ni ne znas iz kog bratstva/plemena iz Hercegovine je potekao ni koju slavu je slavio, te uspomene su verovatno sve otisle u vetar. A ides sa srebrnom jaknom da sredjujes sahranu. O boze ... ajd' sad realno reci, zar nisi zamlata ... trebala si da to das nekom iz sire familije ko se u to razume da te obicaje, da on odradi tu papirologiju i placanje i podmicivanje a ti da se posvetis ljudima koji su dosli da ti olaksaju bol... al' verovatno si se otudjila od svih i desilo se sta se desilo ...
vucko vucko 19:13 02.04.2008

Čudni neki običaji

A kod vas u kraju je običaj da se ide po sahranama i ruga familiji pokojnika, ili šta?
edi-va edi-va 20:22 02.04.2008

Re: ne znam sta da ti kazem ...

kako vas samo nije sramota?

Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 22:45 02.04.2008

Re: ne znam sta da ti kazem ...

znas sta, to zamlata znam sta znaci, vise puta cula ne vriedjam se ali
dozvoli
sira familja postoji
i radi
niko se ne snalazi
nema pravila ako nisi deo mafije
moja familija s plemenom koju znam i ne znam
izgleda nije
mladji od mene
i sta sad?
marijainatasha marijainatasha 11:57 03.04.2008

Re: ne znam sta da ti kazem ...

Kakve veze ima vera sa vezivanjem usta i nogu i hodanjem po onom svetu?! To je praznoverica (kakva lepa i prava reč), Obrenoviću. Što reče jedna žena u nekoj TV anketi: Jesam, pobožna sam, vrlo sam sujeverna ....Svako od nas nosi tugu na svoj način, nema smisla da tako komentarišete.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 19:44 02.04.2008

....

Draga Jasmina, moje (nase) iskreno saucesce u ovom velikom i nenadohnadivom gubitku. Uz tebe smo!
draguljce draguljce 19:45 02.04.2008

Re: ....

Velimir Mladenovic
Draga Jasmina, moje (nase) iskreno saucesce u ovom velikom i nenadohnadivom gubitku. Uz tebe smo!

slazem se sa prethodnim!!
Vračarac Vračarac 19:48 02.04.2008

Re: ....

Jasmina,
Primite moje najiskrenije saučešće. Takođe bih želeo da izjavim saučešće svi poštovaocima Rajka Mitića, prve Zvezdine zvezde.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 23:03 02.04.2008

Re: ....

Moj otac je bio zadrti Partizanovac ali gol je gol je estetika
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 20:26 02.04.2008

sahrane

Tesi me pomisao da mozda ima nesto tamo, negde, kada se umre. E, pa generacija vaseg tate se sigurno seca Rajka Mitica i to sto su bili u susednim kapelama bas je nekako, e, bas....:)
Letos sam bila na sahrani dobrom drugu i vidim jednu zenu koja nesto trci od jednog, do drugog, sva se razmahala, obucena u crno. Traje sahrana, ta zena u crnom i dalje leti, ja muislim neka rodjaka, pitam ko je ta, niko nezna. Ta zena stoji pored zita, nudi pice, rastrebljuje cvece, brine o svecama, neki joj pomazu.... Tek na kraju doznadoh da je zena u crnom organizator sahrane, da je zastupala svoju pogremnu firmu. Nisam pitala koliko je to sve kostalo.
Meni je neko na sahrani moje majke dao, jedino se toga secam, dve pilule za umuirenje i ja sam stajala i hodala i opet stajala. Znam da je bio neki siv dan. Sve su drugi radili umesto mene. Ja sam samo bila.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:03 02.04.2008

Jasmino

u srce si me pogodila tekstom i nacinom na koji si ga napisala, dirljivo i crnohumorno, sta da ti kazem, sem saucesca, jos jednom...

vratila si me u 31. decembar 2005. tada je bila kremacija moje mame na novom groblju, isto klasicna muzika, svi stojimo u krugu, u sredini sanduk, cvece, nisam ni znala da ima toliko prijatelja, jer ni ja ni otac nismo mnogo javljali, ja zbog njega, da ga ne potresam, on sav smotan, i tako, stojimo u krugu, a preko puta vidim dosao i zubar moje mame, dokttor bane, i on ostario, a pamtim ga po dobru, uvek mi je lazna opravdanja pisao kad sam palila sa casova u gimnaziji. elem, stojimo i dalje, ono muzika ubada u srce, i u jednom casu doktor bane uzdahne duboko i kaze u po' glasa - u picku materinu sto je tuzno...:)

Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 22:53 02.04.2008

Ej Vesno

sto manje da sedimo tamo to bolje
ja sledeci put odlazim samo za sebe
red mi je, koje olaksanje
dosta kulta mrtvih
sve to moze i bolje
mislim na smrt
Dragana Sepe Dragana Sepe 21:20 02.04.2008

I to ce proci...

Iskreno saucesce, jos jedanput! 23.januara je bio ispracaj za kremaciju za moju mamu na N.groblju. Mi, rodbina i prijatelji, svi smo se okupili u ugovoreno vreme, popa nigde. Nakon desetak minuta, ja na ulaznim vratima, neznam sta da radim, svi gledaju u mene, kad evo ga i pop. Laganice, sa onim svojim nazovi pomocnikom. Bez izvinjenja, ulazi, kao pocasni gost na premijeru. Javio mi se tek tako. Meni je to njegovo ponasanje bilo previse, odmakla sam se irekla muzu da regulise oko placanja, pre pocetka. U tom trenutku, moj dobar prijatelj, maltene trcecim korakom mi prilazi i kaze - platite mu odmah, ali odmah i kaze cifru. Ja kazem OK, u redu, a on i dalje insistira da odmah to regulisemo. Znam da je on nedavno imao slicna iskustva, ali, tad jos nisam razumela zasto mi se obratio bas na takav nacin. Kasnije mi je ispricao da su oni imali vrlo neprijatna iskustva,sa popom, o kojima sad cak i ne zelim da pricam, na sahrani njegove mame. Bilo kako bilo, pop je klasicno "odradio" svoj posao, vidno nezainteresovan, hladnog drzanja i jos hladnijeg pogleda. Polovina nas nije znala kako da se ponasa, priznajem, nismo znali protokol, a on ni najmanje nije zeleo da nas uputi, cak nas je streljao pogledom. Ja sam napravila gresku kada sam prisla maminom kovcegu sto sam obisla ceo krug, kao prva, pojma nisam imala gde treba da prodjem. A pop, samo sto nije poceo da vice na mene, strasno. Ipak, verujem da su vecina prisutnih bili bolji, topliji, srdacniji ljudi od doticnog popa.
Svejedno, sigurna sam da mi moja mama ne bi zamerila za to i da zna. Roditelji svoju decu ne vole samo onda kada mogu da se ponose njima, vec i onda kada deca grese, pa i kad naprave neki problem ili gresku. To svi znamo, samo povremeno treba da se podsetimo.
Zelim ti da uspes da pronadjes puno snage za dane koji te ocekuju!
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 22:57 02.04.2008

Re: I to ce proci...

mozemo i moramo mi to i bolje
zvuvi kao parola
ali ako proizilazi iz nuzde, iz licnog ikustva, bas me briga
ja kazem nevermore
ceda_urosevic ceda_urosevic 22:55 02.04.2008

Najgore je prošlo, Jasmina

Ono što predstoji je ništa manje teško. Znam kako sam se osećao kad smo dedu sahranjivali. Gledam svog oca, vidim sebe, kad na njega dođe red. Isto kako je moj otac tog dana video sebe gledajući u svog. Još mi je teško kad se toga setim. Pretpostavljam da i inače moraš da budeš takav lik da ti sve u vezi sa bilo čim u životu, a posebno u vezi sa smrću pada teško, čini se, iako je to glupo reći - teže nego drugima.
Ovo što si napisala je samo još jedan pokazatelj kakva smo gamad od društva. Piši nam o svom ocu.
Pozdrav
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 23:00 02.04.2008

Re: Najgore je prošlo, Jasmina

Pisem inace
my life without me
kad dodjem ovde na nedelju dana u patriiju sve mi postane jasnije
nikvet pn nikvet pn 11:00 03.04.2008

za nauk

Pre svega, moje saučešće. Roditelj je roditelj zauvek.

Pretprošle jeseni moj stric smrtno se razboleo i prihvatio da mu se približav kraj. Arhitekta u penziji, krajnje častan čovek od reda pozvao me u Bg da me pita prihvatam li obavezu njegove sahrane. Nisu dece imali pa za mene kao bratanca to i nije bilo iznenađenje; po svakom redu ta obaveza mene je sledovala. Ali on PITA mogu li ja....ej....ama divan čovek od reda.
Elem, dođem, sednem i slušam : hoću sahranu ....dostojnu, neću mafijašku niti sirotinjsku..... Ama čiča, nećemo o tome pričati..... Hoćemo, doći će taj dan a ti ćeš biti nespreman.
Uto neko zvoni - pogrebnik ! Profesionalac, kaže sahranjivao i Miloševića ! O užasa !
I tako sedim i slušam kako njih dvojica dogovaraju detalje. Gledam voljenog čiča-Branka kako slaboga tela a moćne pameti ( a tek obrazovanja i kulture !) o svojoj sahrani priča kao strini nalog za pijacu : hoću rotkvice baš ovakve a ne onakve....!
Horor je trajao četiri i po sata. Najzad dogovoriše, napisaše i potpisaše; pa i ja. Dadoše mi navodilo za uporabilo u džep pa razlaz. Jedva vrata potrefim, još teže autoput. E tad me stiglo. Zaustavim. Odem u njivu isplačem se. Pa nastavim. Pa opet. I opet. Put od sat i po vozio sam celu noć.
Naravno da sam odradio stavku po stavku i redovno ga izveštavao.
Došao je i taj dan. Bio sam spreman.
Sve je proteklo do detalja baš kako je predvideo.
Siguran sam da je odnegde sa visina gledao i da je na mene jako ponosan.
Kao i ja na njega.

Drago mi je ako sam ovim nekome pomogao.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 12:25 03.04.2008

alal vera

i vama i stricu
kod nas je isto to moglo takod a bude da je moj otac umro pre 26 godina kada je ima razorni infarkt i visio izmedju zivota i smrti mesec dana
medjutim on je od tada ritualno planirao svoj pogreb a sahranjivao zapravo ostale oko sebe
a svaka njegova prica je mene kostala plac u njivi
zato nisam vise mogla da slusam kad je stvarno trebalo jer nekako nisam vise ni verovala da ce ikad da umre
ili bar pre mene
glupo ali istinito
plus on je na kraju tako ostao sam u svojoj generaciji da je ta sahrana presla u neku moju reziju
ja licno posle ovog iskustva ostavicu svoju smrt drugom u amanet
i da sto manje budem na teretu a sto vise povod za provod onima koji me vole
dragoljub dragoljub 14:00 03.04.2008

ovako.

ja licno posle ovog iskustva ostavicu svoju smrt drugom u amanet

svi mi svoju smrt ostavljamo dase drugi nose sa njom.ali kad smo mi ti kojima su ostavljena onda moramo da se ponašamo kao zreli ljudi a ne kao razmažena deca.to kažem spunim paravom jer sam sahranio oba svoja roditelja bez ikavih problema birokratske ili druge prirode.

oca sam sahranio kad sam imao 18 godina od petoro dece na mene najmlađeg je pala dužnost da završim sve što jepotrebno,a bilo je jer je sahranjen u njegovom rodnom gradu.ne kažem da brati sestra koji tamo žive nisu završili svoj deo posla,ali ovde sam morao sam da to sredim i nisu se ni mešali kad su stigli,majku sam sahranio pre pet godina i bez obzira što je sestra bila pored mene opet sam ja preuzeo to na sebe jer je to moja dužnost bila.hoću da kažem da u takvim
trenucima čovek nesme da bude sebičan i misli na sebe i svoj bol,to može kad se sve završi i dođe prvo jutro.svačija smrt dođe iznenada ali ne i neočekivano.moj otac je skoro celog mog života dvaput godišnje išo u bolnicu da umre tako da ja više i nisam obraćao pažnju na to,čak mi nije sinulo ni kad sam ga dan pre smrti obrijao da će to da se desili .ali kad me je majka ujutru pozvala da dođem po neke stvari ja sam znao da je umro.sad ja sam tad bio mlad nisam još shvatao kakva je to konačnost.

majku sam godinama gledao kako stari sve to i polako se pripremao na taj dan i opet sam bio iznenađen kad sam došo ujutro da je obiđen i video da je nema u krevetu i ostalo.

i opet je proradila ta odgovornost da sve mora da prođe pristojno.i pop i odlaganje sahrane za dva dana da mogu rođaci da stignu,da se svi koji trba obaveste.jer to je zadnje što može da se uradi za čoveka dok je još ovde,kad ga zemlja prekrije gotovo je tuse sve završava.

ovaj moj komentar nije upućen direktno tebi,tebi samo izjavljujem saučešće.samo drugi koji ovo čitaju nadam se da će da razumeju da je smrt dragih osoba nešto od čega ne može da se pobegne i da netereba da misle na sebe nego na onog kog sahranjuju i da urade sve što mogu da to urade kako treba,a vreme za bol dolazi posle toga i traje tačno godinu dana kako kako je u tradiciji nisu to imislili da nas zajebavaju,bar je kod mene bilo tako

nadam se da će ovo nekom da pomigne. ovako ili onako kao je kom volja
pozdrav dragoljub

ps
i ja sam ima o infarkt i sve što ide uz to,a sad ko će mene da sahrani to već i nije predmet ovog post
Dragana Sepe Dragana Sepe 18:44 03.04.2008

Re: ovako.

Zaista trezven, tacan i pre svega iskren tekst! Trebalo bi mnogi od nas da ga sacuvaju i povremeno procitaju. Hvala !
dragoljub dragoljub 20:59 03.04.2008

Re: ovako.

Dragana Sepe
Zaista trezven, tacan i pre svega iskren tekst! Trebalo bi mnogi od nas da ga sacuvaju i povremeno procitaju. Hvala !

to je samo ono kako sam ja doživeo i preživeo takve događaje u svom životu,jer sam uvek polazio od toga da je smrt jedino što je sigurno u našim životima sve ostalo može i nemora kako se kom zalomi.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana