Gost autor| Ljudska prava

Kakvi smo mi Srbi (bili)

reanimator RSS / 20.10.2016. u 19:34

Gost autor : taube

Molba gost autoru : Taube, sad kad me napiče da sam ti objavio tekst zato što si kontroverzni bloger i zato što uživam da gledam kako se krljaš sa 99,3% blogera, da im objasniš da si mi dva puta slala tekst i da si me sedam puta podsećala da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio : "taube, šalji tekst, pa da ga objavljujemo"

PS Tekst prate i slike, ali ja gledam Inter  - Sautempton i nisam na zadovoljavajućem nivou koncentracije da ih sve kopiram, pa ko želi potpuni užitak, može ovde : http://www.beograd.news/kultura/istorija/kakvi-smo-mi-srbi-bili/ 

 Ovaj tekst je spoj dva zanimljiva komadića srpske istorije, koji treba da progovore sami za sebe. Prvi tekst je izvod iz dela Građa za istoriju prvog srpskog ustanka, Gaja Pantelić, Beograd, 1954, str. 43-44. Ovo su za našu temu najzanimljiviji delovi:

”Još nisu bili Nemci Turcima predali Srbiju, no stalo te se ne biju, a ajduci i frajkorci s njima, odoše arambaši otimati devojke da se žene i gde opažaju da u kog ima kakvih para oni otimlju. Tom prilikom ote arambaša Milovan iz ramaće s 15 aјduka od Jefte Vujanovića u Drenju kod Ripnja 300 forinti, a meni ubiju krmaču. A u ralji, a od puta, pa uz Popoviće, gde su bile srpske čerge, dođe arambaša Stanimir iz Rabovca i Steka iz Ratara sa 40 druga, pa arambaše sedoše u kolibu popa Aleksandra iz Žabara, a momci odoše po čergama vatati devojke. U kolibi tu kod vatre metula popadija pasulj u lonac od tri oke. Taman se pasulj zakrčkao u loncu, pa uzeo da skače, al’ popadija reče: ” Lele mene, metula sam pasulja, mogaše mi pop jesti, pa ćete vi izesti.”

Naljuti se arambaša Stanimir, pa reče: “Meti trpezu”. Popadija mete. “Suni pasulj”. – “Kako ću”, reče popadija, “kad nije kuvan?”. Arambaša dreknu: “Suni pasulj!”. Popadija sune. Onda arambaša reče: “Jedi, pope, pasulj.” Pop reče: “Kako ću jesti nekuvan?”, a Stanimir skoči sa zemlje na noge: “Jedi, pope, pasulj, sad ću ti odseći crnu bradu do vilice!”. Siroma pop uze jesti pasulj; izede jedan čanak; popadija je morala sunuti još jedan čanak, pa pogleda da bi kogod prišao da pomogne, al’ ne sme niko. I ja bi, i još bi se našao koji da pomogne, al’ ne smemo, oće ajduk da odseče ruke. Onda popadija pregore svoj život, pa pripade jesti, i sunu i treći čanak, te izedoše pasulj, i arambaša ne htede popadiji ništa. Popu je nedelju dana muka od pasulja bilo, a ni popadiji nije lasno prošlo.

…Nemci su mnoge naše junake nudili da pređu u Nemačku i neki su i prešli. Tako su i Đorđa nudili, prvo jedan oficir, kog ja ne poznajem: “Ajde, Đorđe, pozdravio te Mihaljević, Radič i svi kapetani da ideš u Nemačku; ti u Srbiji biti ne možeš, sad će Turci doći koji su od tebe mnogo jada videli, ti si se začuo, oglasio, oni tebe ne mogu gledati, nego ćete ubiti,no ajde, Đorđe, u Nemačku!”. I tako se Đorđe predvojio pameću, pa teo bi i ne bi… naumio ići u Nemačku konačno i kad bi uveče pođe Đorđe svojoj familiji u Rakovicu, pa ođaše konja kod bircuza na velikoj kapiji kod šanca ukraj carigradskog druma, sveže konja. Ovde je bio birtaš jedan bogati Nemac i imao ženu i dve sluge. Dok je Đorđe večerao prođe sat noći, i on izvadi kesu i plati večeru i ustane, te konja zauzda i poče da dreši. Birtaš ga upita:” Zar oćeš da ideš u to doba? Што не би ноћио овде, па да поштено идеш ујутру”. Đorđe mu odgovori :” Ja hoću da idem, ne marim što je noć, ja sam se naučio noću ići, i oću da idem mojoj familiji.” Onda reče Nemac:” A vi ste naučili to da idete noću, vi ste pustaije i zli ljudi, pa naučili ste noću tumarati! Vi niste pošteni ljudi”. Na to se Đorđe naljuti, pa ostavi konja, pa ščepa birtaša i udari ga o zemlju, pa ga pritisne kolenima, te dovati pola ciglje, pa u glavu stane biti. A žena s leđa priskoči, opazila mu kesu, pa rukom u džep, te dovati kesu, a on onoga bije misleći: ” Dok ovog smirim sa ženom ću lasno.” Kad birtaša umiri on upita sluge: ” Kamo žena?”-” Uteče u mrak”. A Đorđe onda uzjaše konja i otide bez kese u kojoj je imao 500 forinti.”

Drugi tekst je izvod iz putopisa nemačkog putopisca i oficira Oto Dubislava pl. Pirha, Putovanje po Srbiji u godini 1829. Ovaj Nemac je završio vojnu akademiju u Berlinu, a istovremeno se bavio studijama jezika. On je sudelovao u rusko-turskom ratu godine 1828-29, pa je potražio i dobio osmomesečno odsustvo, koje je iskoristio za putovanja. I to baš u Srbiju. On se te daleke 1829. godine našao u Beogradu, a posetio je i brojne druge gradove. Na pitanje da li je opasno putovati Srbijom dobio je odgovor g. Vasilija Vasiljevića, austrijskog Srbina i trgovca zemunskog: “Putovaćete na konju, to nije nikakvo preterivanje ako za Srbiju rečem da u tom pogledu među svima zemljama stoji na prvom mestu; nije nikakvo preterivanje ako vas uverim da možete, obasuti dukatima, noću putovati kroz šumu; svaki će vas štititi, a niko vas neće porobiti!”. U daljem tekstu putopisa Oto Dubislav piše da g. Vasiljević nije preterao.

Evo njegovih utisaka o Srbima u Beogradu: “Sretoh nekoliko mladih ljudi u odabranoj nošnji, za koju sam mislio da je turska. Pade mi u oči njihova stasitost, lep i inteligentan izgled. Oni mi priđoše i pozdraviše me dobrodošlicom na nemačkom jeziku. Bejah iznenađen i zapitah ih jesu li Turci: “Ne, mi smo Srbi, sekretari i činovnici knjaževi.”. Ovi momci su znali i za Rankeovu knjigu, što je takođe iznenadilo nemačkog putopisca. Pitao ih je šta misle o knjizi. “Vrlo smo zadovoljni; pisana je filosofskim duhom i da je, ovde-onde, mogla izneti više pojedinosti, zadovoljila bi sve naše želje, ali za stranca je i ovako dovoljno opširna.”. Oto Dubislav je bio iznenađen da tako inteligentan govor čuje iz usta ljudi u turskom odelu, ali kako dalje navodi “…u ovoj zemlji dešavaju se svakog trenutka iznenašenja te vrste.”. U Beogradu je posetio kuću jednog trgovca, koju opisuje ovako: “U lepom predsoblju ili u kujni, koja se beli kao sneg, dočekuje vas domaćica. Iznosi vino i slatko. Od gosta se, kao znak blagodarnosti za prijateljski doček očekuje da priča o tome “kako je tamo”. U prvoj sobi je sve namešteno po evropski: sofa, ormani, ogledalo, stolovi, stolice, bakrorezi. Na jednom zidu povešano je odelo domaćice, sve po nemačkom načinu skrojeno; haljine, šeširi, kape, sve moderno i elegantno. Zatim vas vode u drugu sobu i tu je sve po turskom načinu. Nigde nameštaja, samo su jastuci poređani okolo zidova, a ćilimi su po patosu. Tu visi srpsko odelo domaćice, bogato postavljeno kožom. U kući je domaćica često odevena mešovito, u libadetu kožom postavljenom, crvenim papučama, a na glavi joj franački ubadac.

Ovde je, dakle, mešavina oba načina zivota. Ali Beogradjani, pa i ostali Srbi, sve više napustaju turski način zivota, i opredeljuju se za evropski. Evropeizacijom odevanja, jasna je opredeljenost za napuštanje turskog, azijskog uticaja.

 Iz Beograda se uputio u Požarevac da upozna knjaza Miloša, a u vezi svog daljeg putovanja navodi: “Stigoh u Požarevac. Sve mi izgledase uredjenije i ugodnije no u Beogradu. Za vreme celog mog putovanja po Srbiji, od Beograda do Pozarevca nisam uzimao moje oruzje i nikad nisam ni najmanje sto video, sto bi me navelo da drukcije radim. Pored putnika se ne prolazi dok se ne rece nekoliko prijateljskih reci. Bar se upita: “Pomoz Bog, kako je? “-ili ” Kuda, ako Bog da?.

Kaze Dubislav Pirh kako “Srbin ne voli, kao Turčin, da sedi ćuteći, i tako se ponašaju da je strancu lako da učestvuje u razgovoru.”. Kada je stigao u Požarevac, knjaz Miloš ga je ugostio. Ručak kod knjaza opisuje ovako: “Oko 11 sati zazvoni zvonce za ručak. Sluge doneše vodu za pranje ruku, zatim uđosmo u jednu trpezariju. Knjaz stade u gornji kraj stola; svi skidoše kape, a mali Mihajlo očita molitvu. Zatim knjaginja dade knjazu jednu čašu rakije. Knjaz reče nekoliko reči, dobre želje za prisutne, i sedosmo. Knjaz sede na jednu visoku stolicu,  knjaginja i gospođica stajale su s obe strane knjaza; ja sam bio tako iznenađen što one nisu sedale za sto da sam zbunjen zauzeo mesto. One su za vreme ručka služile knjaza i sinove mu – tako zahteva stari srpski običaj. Knjaginja otkako je udata, još nije sa svojim mužem jela za jednim stolom. Hleb i sir beše početak, zatim je dolazila supa od pirinča, govedina, pečenje jagnjeće, pileće, alva; zatim doneše pržene ribe iz Morave, kiselo bivolsko mleko sa prženim zemičkama i jedna torta završiše ručak. Služili su dve vrste hleba, vruću proju i pšenični hleb. Za knjaza i mene beše belo smederevsko vino, a za ostalu gospodu crno vino. Niko nije popio više od pola flaše; knjaz sam daje primer najveće umerenosti. Srbi uopšte imaju mnogo osećanja za pristojnost i dobro ponašanje, a to se naročito opaža pri stolu. Na kraju ručka knjaginja donese vode za pranje ruku.”.

O samom knjazu Milošu kaže sledeće: “Knjaz Miloš ima 48 godina, pravi je kolos i veoma jake građe. Plav je, crte su mu čvrste, otvorene i vesele, a pokreti puni odmerenosti i dostojanstva. Knjaz ne zna ni čitati, ni pisati, ali opet on upravlja svima poslovima, i tako vlada jezikom, pri diktiranju ili naređivanju pojedinih sastava, da često izaziva čuđenje okoline. Svako pismo koje dođe pročita mu se; koncepti mu se čitaju, on menja ili bira druge izraze ili ih odobrava; važne stvari čitaju mu se u prepisu. O svima dolazećim i odlazećim stvarima vodi se dnevnik, koji može pregledati i kontrolisati svaki od knjaževih sekretara, te je kontrola međusobna. I škole zidaju po knjaževim uputstvima: sve su skromne, čiste, za oko pogodne. Osim srpskog razume potpuno turski, ali ne govori nikad. Čitaju mu i inostrane novine: Augsburger allgemeine Zeitung,Österr. BeobachterPetersburger Zeitung; sve novine stižu dosta brzo. Mi smo 15. oktobra u Požarevcu imali Allgemeine Zeitung od 3. oktobra. Oko 8 sati večera se, oko 9 sati leže se. Knjaz je gotovo ceo dan van sobe, pa i zimi. Njegovo snažno telo čini da lako podnosi svako vreme, a njegova živost ne da mu da se dugo bavi po sobama. Glas mu se čuje kad govori na drugoj strani konaka, a njegova okolina tvrdi da bi se njegov ubojni poklič mogao čuti na velikom odstojanju i u najžešćoj vatri.”.

“Raspoloženje gotovo nikad ne ostavlja Srbina i svuda se pokazuje volja za čašćavanjem… i nije mi bilo lako dati na svako njihovo pitanje dovoljan odgovor. Gde je Francuska, i Engleska i Lajpcig? Postoji li zemlja Švedija? Ubrzo nisu bila dovoljna objašnjenja pa uzeh kartu i nacrtah im, polazeći od Požarevca, kartu Evrope na stolu. Sad im beše mnogo štošta jasno, a ubrzo su bili u stanju da se među sobom ispituju u pogledu tih zemalja. Biće vrlo lako jedan narod, koji je tako željan nauke, ubrzo upoznati sa osnovima opšteg obrazovanja. Njihova pitanja tekla su tako logično i njihova žudnja da se pouče beše tolika da sam odmah video da pred sobom imam bistre glave.”.

Te bistre glave i jesu pohitale da stignu Evropu u podrucjima učenosti i obrazovanja. Nedoumicu – pridržavati se turske mode ili prihvatiti evropsku – više nisu imali. Odlučili su se za pripadnost Evropi.

Srpske žene je opisao ovako: “Strancu najviše pada u oči potčinjeni položaj žena, ali i pristojnost i dostojanstvo sa kojim srpska domaćica sve te poslove za domaćina i goste otpravlja. Sa rukama prekrštenim na grudima, ali nepogrbljena, očekuje trenutak kada će njena brižljivost biti od koristi. To je delanje žene koje se bitno razlikuje od one užurbanosti sluškinje, sa kojom bi ova te poslove otpravljala; to je osećanje da ih niko drugi ne može tako dobro i sa toliko pristojnosti posvršavati. Srpske žene neobicno mnogo rade, ali vidi se da te poslove ne rade samo što moraju, već baš što imaju volje za rad. Prema tome, položaj srpskih žena nije položaj despotske vladavine muževa, već slobodna i vesela pomoć s njihove strane.”.

Ovde ću sa kazivanjima Oto Dubislava Pirha stati, i osvrnuti se paralelu kakvi smo mi Srbi bili, i kakvi smo sada. Da li smo se promenili do neprepoznatljivosti? Da li je reč o istom narodu: mi, sada i oni, onda?

Jedan Nemac, birtijaš video nas je kao divlje pustahije koji putuju noću, a drugi Nemac, obrazovani oficir kao pristojne i inteligentne ljude. A reč je o istom vremenu. Različiti ljudi pišu iz različitih uglova – o istom narodu. I na svoj način dozivljavaju jedan te isti narod. Ovde je potrebno podvući razliku. Inteligentniji i obrazovaniji Oto Dubislav Pirh podvlači razliku između hajduka i onih Srba koji nisu hajduci, navodeći da hajdučki život ne spada u porodični zivot, niti njihove ličnosti spadaju u porodični krug naroda. Ovu razliku Nemac birtijaš iz prvonavedenog teksta ne uviđa, nego usplahireno uzvikuje kako su svi Srbi pustahije i nepošteni. Da bi se doneo ispravan sud o karakteristikama jednog naroda, čovek mora da bude vičan, utemeljen u nekim saznanjima, objektivan, neutralan i nepristrasan.

U navedenim istorijskim izvorima vidimo s jedne strane brutalnosti: primoravati sveštenika da jede nekuvan pasulj; klečati kolenima na čoveku te ga udarati kamenom ili ciglom u glavu. I još gore, krasti novac dok ti ubijaju muža. Iz današnje perspektive jeste divljaštvo, a možda iz ugla tog vremena “prenaglašen osećaj za pravdu” ili “pravedni gnev”, kojim bi neki pokušali da opravdaju Karađorđeva (ne)dela.

Sa druge strane: pitomost, gostoprimljivost i poštenje. Stranac putuje Srbijom bezbrižno; ništa mu se nije dogodilo. Stranac naglašava srpsku pristojnost, čistoću, umerenost i inteligenciju. Gotovo oduševljeno kazuje o srpskoj ženi koja “dvori” muža, i ta žena ne vidi ništa loše u tome, već joj je to čast.

Zamislimo današnju zenu koja se ljutito obraća svom mužu jer mora da pokupi par njegovih prljavih čarapa sa poda, i zamislimo da joj neko kaže da bi valjalo da stoji dok joj muž ruča; ta žena bi nam rekla da nismo normalni ako bismo zahtevali da to uradi. Ono što je u jednoj epohi bilo normalno, već u sledećoj biće nenormalan onaj koji se usudi da pohvali činjenicu da je to bilo normalno. Dakle, način života ljudi prethodnih epoha moramo uvek sagledati iz ugla okolnosti tog vremena; ali ne da bi smo pravdali ovakve il slične postupke, već jednostavno da bismo razumeli ljude tog vremena.

I pored svih apokaliptičnih predviđanja, živimo ipak u najslobodnijim vremenima otkad je sveta. I najboljim, bar za ženu. Dobila je mnoga prava; nezadovoljne dobijenim pravima, neke žene se i dalje bore za neka nova prava, a da li pritom imaju svest da će dobijanjem novih prava unaprediti ili unazaditi svoju porodicu već je drugo pitanje. Tajna je u srednjem putu, u umerenosti.

Nema više muske brutalnosti kakvu smo poznavali u 19. veku, i tu se napredovalo. Ali nema ni pristojnosti, čistoće, poštenja i tu se nazadovalo.

Srbi su bili jako inteligentni. Interesovali su se gde je ta Evropa, kako je tamo. I to kaže jedan stranac; stoga mi smeta ismevanje Srba kao naroda tupog ili nezrelog, ili ismevanje tradicije, tačnije uvek sam se gnušala sprdnje koja je izraz nepromišljenog trenda u kome je postalo moderno pljuvati po tradiciji, po kulturi, po istoriji. Takvi su za vreme 90-ih godina 20. veka za sve okrivili ceo svet, takvi danas za sve okrivljuju samo Srbe. Koliko su opasni ti apsolutni branitelji srpstva juče, toliko su opasni ovi tužitelji srpstva. Jedni bez drugih ne mogu. Jedni govore kako su ovi drugi jaki, dok nas ovi drugi plaše onim prvim.

Svako vreme nosi svoje breme, kaže stara poslovica. Učauriti se u vremenu je podjednako pogubno kao i slepo pratiti trendove na svoju štetu. Tzv. građanska Srbija je sve agresivnija i netolerantnija, ova druga, tzv. patriotska, vazda je takva i bila. Prvi nas plaše avetima prošlosti, a drugi iz iste nisu još ni izašli. Zašto bi moderno i rodoljubivo bilo u sukobu?

Voleti zemllju u vreme procvata romantičarskog nacionalizma sredinom 19. veka i voleti je danas ima svojih razlika. No bitna reč je upravo voleti, i u tome nema ničeg lošeg. Nije religija loša, niti je patriotizam loš, loše je kada se zloupotrebe, a nažalost zloupotrebljavaju se.

Za mene jeste napredak to što žene danas imaju neuporedivo veća prava od žene u srednjem veku ili žene 19.veka. Napredak ne mora uvek donositi bolje, ali gledati stvari kroz prizmu proteklih vekova jeste opasno, po meni. Današnji svet treba posmatrati kroz prizmu modernog sveta, a proteklu epohu razumeti kroz prizmu protekle epohe, ali bez opravdavanja onog što se (u)činilo, već sa razumevanjem zašto se takvo nešto događalo. Ljudi napreduju, ne znači u svemu u dobrom smeru, ali konstantna je linija napredovanja.

Ne znam da li smo isti Srbi kao nekad, ali uvidjam mnoge promene. Neke od njih su dobre, a neke prilicno loše. “Narod se pokvario”, kaže narod. Zašto se pokvario, i zašto se čeka sa katarzom – nema odgovora.

Da bismo pronašli istorijski, nepogrešivi metar, kojim ćemo sebe meriti i znati kakvi smo; da bismo sebe bolje upoznali i kroz tu spoznaju se razvedrili i ohrabrili, osnažili i složili – treba nam volje, snage, molitve i ljubavi. Možda bi to mogao bude odgovor, ili jedan od poželjnih odgovora.

Izvor: Oto Dubislav pl. Pirh, Putovanje po Srbiji u godini 1829, Prosveta, 1983. str. 1 – 116. 



Komentari (183)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 19:35 20.10.2016

...

Prvi
Bez čitanja.
zilikaka zilikaka 19:40 20.10.2016

Re: ...


reanimator
Prvi
Bez čitanja.



Ja do njega!
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:52 20.10.2016

Re: ...

zilikaka

reanimator
Prvi
Bez čitanja.



Ja do njega!


Ja čekam emsija, da ga zamolim da rezimira, nisam u stanju da čitam ovako dugačke blogove.

Baška što me baš zabole kakvi smo mi, Srbi (bili i ostali).
reanimator reanimator 20:33 20.10.2016

Re: ...

Ja do njega

Hrabro, hrabro... :)
heruvimhidra heruvimhidra 23:01 20.10.2016

Re: ...

prvi bez čitanja


Poslednja
S čitanjem
I ponovnim iščitavanjem
O eventualnim greškama sutra
I diskusija, može sutra
Tj danas..vec je ponoć

Hvala na objavi nastaloj kao posledica primoranosti da se ispuni nesto u euforiji obecano
Objavi se u zube ne gleda



Mir vam.
emsiemsi emsiemsi 05:10 21.10.2016

Re: ...

srdjan.pajic
zilikaka

reanimator
Prvi
Bez čitanja.



Ja do njega!


Ja čekam emsija, da ga zamolim da rezimira, nisam u stanju da čitam ovako dugačke blogove.

Baška što me baš zabole kakvi smo mi, Srbi (bili i ostali).

Није лако бити Србин !
docsumann docsumann 10:16 21.10.2016

Re: ...

emsiemsi
srdjan.pajic
zilikaka

reanimator
Prvi
Bez čitanja.



Ja do njega!


Ja čekam emsija, da ga zamolim da rezimira, nisam u stanju da čitam ovako dugačke blogove.

Baška što me baš zabole kakvi smo mi, Srbi (bili i ostali).

Није лако бити Србин !


a, ajd' ne biJ (Srbin), majstore
heruvimhidra heruvimhidra 10:42 21.10.2016

Re: ...

srdjan.pajic
zilikaka

reanimator
Prvi
Bez čitanja.



Ja do njega!


Ja čekam emsija, da ga zamolim da rezimira, nisam u stanju da čitam ovako dugačke blogove.

Baška što me baš zabole kakvi smo mi, Srbi (bili i ostali).


Sorry, tekst jeste predugacak. Steta, sto i pored duzine teksta ne mozes da se potrudis da procitas.
Divno je sto te zabole kakvi smo bili i ostali, s tim sto se ne bih slozila da smo ostali onakvi kakvi smo bili.

Bili smo pristojni i uljudni, bistri i inteligentni. A, to pise nemacki putopisac 19-og veka, o nama. Takvi nismo ostali.

Koliko je ostalo od pristojnosti, i ugladjenosti, vidimo i na blogu, nazalost.

Mir
heruvimhidra heruvimhidra 11:40 21.10.2016

Re: ...

Није лако бити Србин !


A ni Srpkinja :)
U 19-om veku im nije bilo lako, a nisu se zalile.
“Strancu najviše pada u oči potčinjeni položaj žena, ali i pristojnost i dostojanstvo sa kojim srpska domaćica sve te poslove za domaćina i goste otpravlja. Sa rukama prekrštenim na grudima, ali nepogrbljena, očekuje trenutak kada će njena brižljivost biti od koristi. To je delanje žene koje se bitno razlikuje od one užurbanosti sluškinje, sa kojom bi ova te poslove otpravljala; to je osećanje da ih niko drugi ne može tako dobro i sa toliko pristojnosti posvršavati. Srpske žene neobicno mnogo rade, ali vidi se da te poslove ne rade samo što moraju, već baš što imaju volje za rad. Prema tome, položaj srpskih žena nije položaj despotske vladavine muževa, već slobodna i vesela pomoć s njihove strane.”.

"Knjaz sede na jednu visoku stolicu, knjaginja i gospođica stajale su s obe strane knjaza; ja sam bio tako iznenađen što one nisu sedale za sto da sam zbunjen zauzeo mesto. One su za vreme ručka služile knjaza i sinove mu – tako zahteva stari srpski običaj. Knjaginja otkako je udata, još nije sa svojim mužem jela za jednim stolom"

Danas su u mnogo boljem polozaju pa se zale :) Ne moraju da " dvore " muzeve.
silver silver 15:47 21.10.2016

Re: ...

heruvimhidra


Sorry, tekst jeste predugacak.


Tekst je relativno dugačak, ali nije nikakav problem da se pročita :) Ja sam zapravo pročitala ovaj tekst kada je prvi put spomenut na drugom blogu (bio je postavljen link). Inače više volim da čitam nego da komentarišem :) Meni je lično bilo interesantno da pročitam ove crtice, nisam istoričar i ovakvi izvori mi nisu često pri ruci. Zanimljivo mi je da odgonetam kako se meni poznat svet vidi drugim, tudjim očima (makar to bilo u ovom slučaju i sa 'touch of noble savage').

U vezi sa pitanjima na kraju, podsetila sam se putešestvija engleskih pesnika romantičara; u čuvenoj pesmi Childe Harold's Pilgrimage, Lord Byron kaže:

Thus far have I proceeded in a theme
Renewed with no kind auspices:—to feel
We are not what we have been, and to deem
We are not what we should be
, and to steel
The heart against itself; and to conceal,
With a proud caution, love or hate, or aught,—
Passion or feeling, purpose, grief, or zeal,—
Which is the tyrant spirit of our thought,
Is a stern task of soul:—No matter,—it is taught.

*******

There is the moral of all human tales:
'Tis but the same rehearsal of the past,
First Freedom, and then Glory—when that fails,
Wealth, vice, corruption—barbarism at last.
And History, with all her volumes vast,
Hath but ONE page
,—'tis better written here,
Where gorgeous Tyranny hath thus amassed
All treasures, all delights, that eye or ear,
Heart, soul could seek, tongue ask—Away with words! draw near...

Izvinjavam se na predugačkom komentaru i prevelikom citatu na stranom jeziku. Zahvalna sam za inspiraciju da čitam ponovo Byrona...Pozdrav
heruvimhidra heruvimhidra 16:57 21.10.2016

Re: ...

silver
heruvimhidra


Sorry, tekst jeste predugacak.


Tekst je relativno dugačak, ali nije nikakav problem da se pročita :) Ja sam zapravo pročitala ovaj tekst kada je prvi put spomenut na drugom blogu (bio je postavljen link). Inače više volim da čitam nego da komentarišem :) Meni je lično bilo interesantno da pročitam ove crtice, nisam istoričar i ovakvi izvori mi nisu često pri ruci. Zanimljivo mi je da odgonetam kako se meni poznat svet vidi drugim, tudjim očima (makar to bilo u ovom slučaju i sa 'touch of noble savage').

U vezi sa pitanjima na kraju, podsetila sam se putešestvija engleskih pesnika romantičara; u čuvenoj pesmi Childe Harold's Pilgrimage, Lord Byron kaže:

Thus far have I proceeded in a theme
Renewed with no kind auspices:—to feel
We are not what we have been, and to deem
We are not what we should be
, and to steel
The heart against itself; and to conceal,
With a proud caution, love or hate, or aught,—
Passion or feeling, purpose, grief, or zeal,—
Which is the tyrant spirit of our thought,
Is a stern task of soul:—No matter,—it is taught.

*******

There is the moral of all human tales:
'Tis but the same rehearsal of the past,
First Freedom, and then Glory—when that fails,
Wealth, vice, corruption—barbarism at last.
And History, with all her volumes vast,
Hath but ONE page
,—'tis better written here,
Where gorgeous Tyranny hath thus amassed
All treasures, all delights, that eye or ear,
Heart, soul could seek, tongue ask—Away with words! draw near...

Izvinjavam se na predugačkom komentaru i prevelikom citatu na stranom jeziku. Zahvalna sam za inspiraciju da čitam ponovo Byrona...Pozdrav

Hvala silver na lepom komentaru. Jeste zanimljivo otkrivati kako te vidi onaj drugi, i nije problem ni pristup, sto ti reče 'Touch of noble savage '. Bitno je da smo intrigantni. Ima jos takvih putopisa.

Kneževinu Srbiju u proleće 1862,obilazio je i anglikanski sveštenik Vilijem Denton pa potom sabrao svoje utiske u knjigu Srbija i Srbi. Predstavio je prirodne lepote, istoriju, ličnosti s kojima se susretao, upravu i državno uređenje. Posebnu pažnju posvetio je organizaciji Srpske pravoslavne crkve i spomenicima sakralne arhitekture. Opisao je bombardovanje Beograda 1862. i, uopšte, težak položaj hrišćana u evropskoj Turskoj. Nije krio naklonost prema našem narodu i našoj zemlji: „Ni u jednoj zemlji nisu život ili imovina bezbedniji, a seljaci iz bilo kojeg dela Evrope ne mogu se porediti sa srpskim seljacima po ovoj, do najveće mere, iskrenoj uljudnosti koja se zasniva na nezavisnom duhu i izvire iz iskrene otmenosti karaktera.“ Kao jedna od prvih knjiga o Srbiji na engleskom jeziku imala je značajan odjek, a već 1865. objavljena je i na nemačkom. A, mislim da se moze naci i na srpskom. Konacno objavljen prevod.

Ne smeta mi duzina tvog komentara. To smeta ovima sa slabijom paznjom. Drago mi je sto sam te inspirisala da ponovo citas Bajrona. Eto, neke lepe i pozitivne koristi od ovog teksta.
silver silver 17:50 21.10.2016

Re: ...

Hvala puno na preporuci za knjigu Williama Dentona, nadam se da ću uskoro imati prilike da pročitam :)
elenold elenold 19:25 21.10.2016

Re: ...

srdjan.pajic
...
Ja čekam emsija, da ga zamolim da rezimira, nisam u stanju da čitam ovako dugačke blogove.
..


Po meni vredi procitati, pa ako je samo mrzovolja kada se prolepsa vreme za vikend, eto mozda i volje.

Uvek je lepota u nijasnama a kod skracivanje ni Emsi ne pomaze.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:04 21.10.2016

Re: ...

Po meni vredi procitati, pa ako je samo mrzovolja kada se prolepsa vreme za vikend, eto mozda i volje.


Naravno da je mrzovolja, šta drugo može da bude u pitanju?! : Možda blaga forma ADHD-ja?

A ako se vreme prolepša za vikend, kao što se čini da hoće, sigurno me neće biti u kući i pored sokoćala.
niccolo niccolo 19:51 20.10.2016

Tipičan Srbin

da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio

ne zna da ćuti...


p.s. Dominiram ovim trolovima kojima se ostaje u temi
zilikaka zilikaka 20:05 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

niccolo
da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio

ne zna da ćuti...


p.s. Dominiram ovim trolovima kojima se ostaje u temi


Ma pusti, samo vešto navodi a da liči da je spontano.

P.S. Živela kratka forma!
reanimator reanimator 20:20 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

ne zna da ćuti.

Da,da..mene da pošalju u Vegas, ja bih bio medju onom trojicom koji su se probudili oženjeni :)
maksa83 maksa83 22:31 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

Da,da..mene da pošalju u Vegas, ja bih bio medju onom trojicom koji su se probudili oženjeni :)

... međusobno.
mirelarado mirelarado 22:58 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

ne zna da ćuti...


Ili: nije srpski ćutati. <_<
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:08 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

Ili: nije srpski ćutati.

Ja mora da sam neki Turčin onda.
mirelarado mirelarado 23:09 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

marco_de.manccini
Ili: nije srpski ćutati.

Ja mora da sam neki Turčin onda.


Pssst, Marko, svi smo mi pomalo Turci.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:19 20.10.2016

Re: Tipičan Srbin

Jok, ja ič.
heruvimhidra heruvimhidra 10:49 21.10.2016

Re: Tipičan Srbin

Živela kratka forma!


Mozda si u pravu. Zivimo u vremenima kada citaoci ne mogu da odrze paznju ni za krace vesti, a kamoli za poduze tekstove.

I ja sam pristalica krace forme, ne vise 0d 700,800 reci u tekstu.

No, ova tema je bila bas zahtevna, a htela sam da napisem neku lepu rec o nama Srbima, a ne samo da kritikujem.

Pokusajte da se usredsredite, mozda saznate nesto sto niste znali. Ili neka vam neko preprica.

Mir
heruvimhidra heruvimhidra 11:35 21.10.2016

Re: Tipičan Srbin

mirelarado
marco_de.manccini
Ili: nije srpski ćutati.

Ja mora da sam neki Turčin onda.


Pssst, Marko, svi smo mi pomalo Turci.


Ova opaska da smo mozda delom i Turci nije netacna. No, veoma je tesko, mozda i nemoguce, utvrditi koliko je turske krvi ostalo u srpskoj krvi. odnosno koliko smo genskih osobina nasledili od Turaka. Jednostavnije receno, koliko se Srbin 19.veka razlikovao od Srbina15.stoleca, i koliko se oni razlikuju od Srba 21.veka.
Ljubavni zivoti Karadjordjevih vojvoda su zanimljivi. Za mnoge od njih se moze reci da su vise ljubili zenski rod nego svoju zenu. Ziveci dugo u turskom ropstvu, Srbi su poprimili brojne osobine svojih gospodara. Jedna od njih je bila mnogozenstvo, a uporedo s njim i bracna neverstva. Pavle Cukic, junak, godinama je ziveo s dve zene. I Petar Nikolajevic Moler takodje, sa dve zene je ziveo godinama.

Turci su narocito iz vecih mesta, kao sto su bili Beograd i Uzice, cesto su navracali u unutrasnjost. Milovan Vidakovic dao je u svojoj autobiografiji lep opis jednog takvog turskog upada u sela pod Kosmajem. U selu Rogaci, oteli su sestru Janka Katica i odveli je u Beograd, gde je zivela s jednim Turcinom. Nije nam poznata sudbina njena i njenih potomaka posle pada Beograda u srpske ruke.

Vozd je bio umereniji. Poznata je samo jedna njegova ljubavna veza. Izvesna Marija iz Brusnice, bila je poturcena i zivela je u nekom od turskih harema, sve do oslobodjenja 1806. U opstem grabezu srpskih staresina za bulama, nekim slucajem, zapala je za oko Karadjordju i postala mu ljubavnica. Njeno islamizovano ime nije zapisano. Da bi je sakrio od supruge, on ju je obukao u musko ruho, zadenuo joj za pas oruzje, svrstao medju svoje momke, dao joj zastavu i ime Marjan. Kad je supruga Jelena saznala za Mariju odn.Marjana, potplatila je Pavla Cukica koji je bez ustezanja ubio vozdovu milosnicu 1808, i s razlogom se odmah odmetnuo u hajduke. Karadjordje , "naplakavsi se sit za Marjanom",naredio je da pogube Cukica, ali on se spasao kazne. Vozd mu je oprostio i ponovo ga primio u momastvo.

Koliko smo Turci, niko ne moze precizno da utvrdi. Nemamo uvek pouzdanu predstavu, kao ni iznijansiranu analizu licnih i kolektivnih crta i osobina istaknutih pojedinaca i celog naroda.
elenold elenold 19:32 21.10.2016

Re: Tipičan Srbin

heruvimhidra
...
Koliko smo Turci, niko ne moze precizno da utvrdi. Nemamo uvek pouzdanu predstavu, kao ni iznijansiranu analizu licnih i kolektivnih crta i osobina istaknutih pojedinaca i celog naroda.


Mozda genetika sada moze da lako ukaze na stepen bliskosti. A ovako licki, Sloveni vaze za plave puti, a kod nas bogami ima bas "ljutih" Srba koji su crni sa muskim grubim crtama lica, da se namece pitanje od koga li su .
docsumann docsumann 19:37 21.10.2016

Re: Tipičan Srbin

Mozda genetika sada moze da lako ukaze na stepen bliskosti.


mislim da je u Hrvatskoj, kada je ministra znanosti bio Primorac, rađeno jedno takvo istraživanje.
naravno, kao što je bilo za očekivat (Primorac, iako član HDZ-a je prije svega znanstvenika (da ne kažem naučnik)) analize rezultata su ukazale na veliko poklapanje genoma u Srba i Hrvata, a u Hercegovini razlika između njih praktično nije ni postojala.
interesantno da je kod Mađara pronađeno više "slovenskih gena" (valjda genetskog sadržaja karakterističnog za sve slovenske narode, nego i u Srba i u Hrvata.
sven sven 20:04 21.10.2016

..

Kad je supruga Jelena saznala za Mariju odn.Marjana, potplatila je Pavla Cukica koji je bez ustezanja ubio vozdovu milosnicu 1808, i s razlogom se odmah odmetnuo u hajduke.

Hmm, danas su Srpkinje male mace.

:)
sven sven 20:05 21.10.2016

..

Sav komentar ti je etno pikanterija.

:)
elenold elenold 20:36 21.10.2016

Re: Tipičan Srbin

docsumann

... a u Hercegovini razlika između njih praktično nije ni postojala.
..


Ovo mi je razumljivo, i temperament im je isti...
grebostrek.lurker grebostrek.lurker 08:13 22.10.2016

Re: Tipičan Srbin


mislim da su u Hrvatskoj, kada je ministra znanosti bio Primorac, rađena jedno takvo istraživanje.
naravno, kao što je bilo za očekivat (Primorac, iako član HDZ-a je prije svega znanstvenika (da ne kažem naučnik)) analize rezultata su ukazale na veliko poklapanje genoma u Srba i Hrvata, a u Hercegovini razlika između njih praktično nije ni postojala.
interesantno da je kod Mađara pronađeno više "slovenskih gena" (valjda genetskog sadržaja karakterističnog za sve slovenske narode, nego i u Srba i u Hrvata.


ima ovaj sajt. Koliko to otplovilo u neke rasisticke vode i koliko to posle moze da se tumaci ne bih da se petljam. Zabasao sam u njihove diskusione grupe (za svaku drzavu valjda ima jedan) i tamo se pokrljase analizirajuci sta znace koji podaci a da stimaju prema nacionalnim tradicijama.

http://www.eupedia.com/europe/european_y-dna_haplogroups.shtml
cane cane 19:54 20.10.2016

Kakvi smo mi Srbi

zato me i svrbi

hoochie coochie man hoochie coochie man 19:56 20.10.2016

....

da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio : "taube, šalji tekst, pa da ga objavljujemo"


Sećam se ovog komentara i sećam se da sam pomislio, primiće se, garant.
I evo.
Car si re.
:)
reanimator reanimator 20:19 20.10.2016

Re: ....

Sećam se ovog komentara i sećam se da sam pomislio, primiće se, garant.
I evo.
Car si re.
:)

Fala :) Ti si mi svedok da je bio potpuno pedeseti kontekst :)
milisav68 milisav68 20:28 20.10.2016

Re: ....

hoochie coochie man
da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio : "taube, šalji tekst, pa da ga objavljujemo"


Sećam se ovog komentara i sećam se da sam pomislio, primiće se, garant.
I evo.
Car si re.
:)

Ma to mu je rutina - ne bira.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:47 20.10.2016

Re: ....


Fala :) Ti si mi svedok da je bio potpuno pedeseti kontekst :)

Al reč je reč, jbg :)

Ma to mu je rutina - ne bira




Nego, jel pročitao neko tekst, rutinski?


niccolo niccolo 20:49 20.10.2016

Re: ....

Nego, jel pročitao neko tekst, rutinski?

Koji tekst?
reanimator reanimator 20:49 20.10.2016

Re: ....

Ma to mu je rutina - ne bira.

hoochie coochie man hoochie coochie man 20:50 20.10.2016

Re: ....

Koji tekst?


Ma ništa, omaklo mi se, nema teksta.
kaolavanda kaolavanda 20:58 20.10.2016

Re: ....


Ma to mu je rutina - ne bira.

Mi-li-sa-ve!
milisav68 milisav68 21:56 20.10.2016

Re: ....

kaolavanda
Mi-li-sa-ve!



Dobro, de...






blogovatelj blogovatelj 22:55 20.10.2016

Re: ....

Sećam se ovog komentara i sećam se da sam pomislio, primiće se, garant.


Sećam se i ja komentara, ali ni sanjao nisam da će tako da se primi.
emsiemsi emsiemsi 05:13 21.10.2016

Re: ....

milisav68
hoochie coochie man
da sam na nekom blogu u naletu euforije izgovorio : "taube, šalji tekst, pa da ga objavljujemo"


Sećam se ovog komentara i sećam se da sam pomislio, primiće se, garant.
I evo.
Car si re.
:)

Ma to mu je rutina - ne bira.

Не знам контекст, но --- зналци кажу да му је (скоро) свуда боље него у гаћама. Ја нисам баш присталица такве теорије, у потпуности. Мени су све жене драге, моја највише.
emsiemsi emsiemsi 05:14 21.10.2016

Re: ....

niccolo
Nego, jel pročitao neko tekst, rutinski?

Koji tekst?

Хихихихи !
janeberry janeberry 08:48 21.10.2016

Re: ....

Ti si mi svedok da je bio potpuno pedeseti kontekst :)


Ovo ti nije trebalo. Pristao si i šta oćeš?
nsarski nsarski 09:01 21.10.2016

Re: ....

Ovo ti nije trebalo. Pristao si i šta oćeš?

Ovo je za Rea:

Pristao sam bicu sve sto hoce
Evo prodajem dusu vragu svome
I ostacu samo crna tacka...

sven sven 09:14 21.10.2016

..

Kul.
stopalo stopalo 12:31 21.10.2016

Re: ....

nsarski
Ovo ti nije trebalo. Pristao si i šta oćeš?

Ovo je za Rea:

Pristao sam bicu sve sto hoce
Evo prodajem dusu vragu svome
I ostacu samo crna tacka...



Mislio sam da se zvjeri boje ove vatre koja trag mi prati

A sad nosim kako mi ga skroje, po meni se ništa neće zvati

blogov_kolac blogov_kolac 20:44 20.10.2016

Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

... a i kakvi smo bili,
pa samim tim ne moram da citam uvodni tekst.

Ali posle teksta naveden je izvor:
Oto Dubislav pl. Pirh, Putovanje po Srbiji u godini 1829, Prosveta, 1983. str. 1 – 116.
sto me je zaintrigiralo da pitam da li je u pitanju mozda stamparska greska pa se radi o stranama 1.-16., a ne 1.-116. jer mi odokativnom metodom nekako deluje da se tekst sastoji od samo 15 strana kucanog teksta, a ne od cak 115 (a ja sam na ovom blogu jedan od vodecih autoriteta po pitanju preopsirnih postova)!?
niccolo niccolo 20:48 20.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

a ja sam na ovom blogu jedan od vodecih autoriteta po pitanju preopsirnih postova

reanimator reanimator 20:57 20.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

a ja sam na ovom blogu jedan od vodecih autoriteta po pitanju preopsirnih postova


Aj što si autoritet, nego što te Čarli citira, pa se komentar podeli na dve strane :)
Ribozom Ribozom 22:18 20.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...


Cavrljaju Tasa, Nurudin i Blogov kolac
I 1000 stranica kasnije...
maksa83 maksa83 22:35 20.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

Cavrljaju Tasa, Nurudin i Blogov kolac

... Western Digital manekeni, kolektivni uzrok skoka prodaje hard diskova i davači svrhe širokopojasnom Internetu. Realno, do tog trenutka nisam znao šta će mi zapravo 75 Mbit.

mirelarado mirelarado 23:01 20.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

(a ja sam na ovom blogu jedan od vodecih autoriteta po pitanju preopsirnih postova


Pripazi, Koče, Tasa i Nurudin opasno ti ugrožavaju vodeće mesto.
heruvimhidra heruvimhidra 10:32 21.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

blogov_kolac

zaintrigiralo da pitam da li je u pitanju mozda stamparska greska pa se radi o stranama 1.-16., a ne 1.-116. jer mi odokativnom metodom nekako deluje da se tekst sastoji od samo 15 strana kucanog teksta, a ne od cak 115 (a ja sam na ovom blogu jedan od vodecih autoriteta po pitanju preopsirnih postova)!?


Zaintrigiralo te je, i dobices odgovor.

Dvoumila sam se da li da navedem citavu knjigu kao izvor, da li da navedem broj poglavlja koja sam koristila, ili pojedinacno stranice koje sam koristila.

Na kraju sam navela str. 1-116 a to bi ti u prevodu znacilo da sam koristila prvih 6 poglavlja knjige, buduci da nisam svih tih 6 poglavlja stavila u tekst vec ipak samo ono sto se nalazi na stranicama koje su najzanimljivije za temu teksta, valjalo bi da stoji kako sam koristila Oto Dubislav pl. Pirh, Putovanje po Srbiji u godini 1829, Prosveta, 1983., str. 8-11, 30, 42-49, str. 61-67, 73, 78-86, 115-116.

Na www.beograd.news sam azurirala, mozes proveriti. Sada stoje pojedinacne stranice iskoriscene kao materijal tj izvor.

Buduci da je ovde neko reko da blog nije pravo mesto za bavljenje naucnim radovima, sm atrala sam da je dovoljno ili navesti samo knjigu kao izvor ili broj poglavlja. Jedini propust je sto nisam navela da se 6-o poglavlje zavrsava na stranici 116. Knjiga inace ima 249 stranica.

Buduci da, prateci radove brojnih kolumnista, pouzdano znam da nikad ne navode izvore svojih kolumni, i pored reakcije komentatora da su im kolumne samo prevedeni blogovi sa engleskog jezika ili nekoliko blogova sa stranih jezika, prevedenih, i skockanih u njenu "njihovu" celinu tj. kolumnu, nosila sam se mislju da uopste ne navedem izvore.

Ti kolumnisti nisu nasli nikad za shodno da objave svoje izvore i literaturu tj.koje su to strane blogove preveli, i dalje pisu, a znajuci da to meni ne moze biti dozvoljeno jer sam nebitna, ja sam sada dala objasnjenje.
Nadam se da si zadovoljan odgovorom. Ako ima jos nekih pitanja, slobodno pitaj, odgovoricu.
heruvimhidra heruvimhidra 10:58 21.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...

Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...
... a i kakvi smo bili,
pa samim tim ne moram da citam uvodni tekst


Ako si citao Oto Dubislav Pirha, i znao za ovo:
" Niko nije popio više od pola flaše; knjaz sam daje primer najveće umerenosti. Srbi uopšte imaju mnogo osećanja za pristojnost i dobro ponašanje, a to se naročito opaža pri stolu." ,ja mogu samo da ti cestitam na zavidnom znanju.

Moje znanje nije tako veliko, i prilicno je krhko, ali i kao takvo vece je od onog neznanja koje se predstavlja kao znanje. Eto, ja nisam znala ove podatke dok nedavno nisam citala putopise koje su Englezi i Nemci pisali o Srbima u 19.veku.

Bili smo pristojni

A sada smo...neka se ubace najnepristojniji medju vama pa napisu kakvi smo sada

docsumann docsumann 21:27 21.10.2016

Re: Srecom pa znam kakvi smo mi Srbi...


nema druge do da postavimo kakav poveći astal na blog. (izbaci slamku iz usta, to je nepristojno)
sven sven 20:46 20.10.2016

..

Taube, gdje si našla tu plavu ovcu - molim te?



docsumann docsumann 10:57 21.10.2016

Re: ..


sjećam se sebe iz faze Lize Simpson
heruvimhidra heruvimhidra 11:13 21.10.2016

Re: ..

sven
Taube, gdje si našla tu plavu ovcu - molim te?






Ova plava ovca je dekoracija u dvoristu jedne Nemice koja je Tierärztin tj veterinarka, i u cijoj sam kuci cest gost. Voli zivotinje, i ima divno dvoriste ( Garten) koje se sastoji od prelepih dekoracija zivotinja kao figura, statua i sl. Ovakve umetnicke deko figure ukrasavaju brojna dvorista. Na ta dvorista gledam kao na prelepe parkove, i fotografisem. Imam dozvolu od nje da uslikam ono sto mi se u Garten-u svidi.

Ova plava ovca je preslatka.

Da ti bolje ilustrujem, ima i ovakvih dekoracija. Ovo su slike sa neta:


sven sven 12:43 21.10.2016

Re: ..

Da, dobro, razmisli još jednom - dal i zašto odabrati plavu ovcu iz komšijskog dvorišta?


Na slici je Kit DesLauriers, žena.



sven sven 12:45 21.10.2016

Re: ..

sjećam se sebe iz faze Lize Simpson

Des ti..

:)
heruvimhidra heruvimhidra 14:17 21.10.2016

Re: ..

sven
Da, dobro, razmisli još jednom - dal i zašto odabrati plavu ovcu iz komšijskog dvorišta?


Na slici je Kit DesLauriers, žena.





Zasto mislis da je komsijsko? Mozda ja zivim u delu njene kuce koji je adaptiran kao stan za izdavanje i koristim i dvoriste? Hm,dobro, neka bude, i pored toga, to nije moja ovca. Ne mora ni da bude. Ne dozivljavam to kao kicenjem tudjim perjem, ako si na to mislila. Svidela mi se figura i postavila sam je.
Avatar ne mora da posalje neku duboku poruku. Moze, i plitku odn naizgled plitku poruku. Ovca je jedna od najpitomijih domaćih životinja, koja je od davnina simbolizovala dobrotu, nevinost, plemenitost i mir. Drugim rečima, ona predstavlja simbol svih onih rutinskih, sitnih stvari na koje možda ne obraćamo previše pažnje, ali koje našu svakodnevnicu čine ne samo kvalitetnijom već i lepšom. Čak i svojom nežnom pojavom, ova životinja nas podseća koliko je bitno širiti dobrotu i plemenitost i u najtežim trenucima

Non dobbiamo avere paura della tenerezza
We must not be afraid of goodness or even tenderness.
Wir sollten keine Angst vor der Zärtlichkeit haben.
Nous ne devons pas avoir peur de la bonte, dela tendresse!

Franciscus PP.
Ova ovca nije ni bela, ni crna, ona je plava. Nestro trece, nesto izmedju..

O promeni avatara mogu da razmislim. Hvala na savetu.
sven sven 14:44 21.10.2016

Re: ..

Hm,dobro, neka bude, i pored toga, to nije moja ovca.

:))

Zezala sam se, malo, ali - nakon:

ova životinja nas podseća koliko je bitno širiti dobrotu i plemenitost i u najtežim trenucima


Sigurna sam da si sa plavom ovcom omašila..

O promeni avatara mogu da razmislim.


Razmisli. :)




heruvimhidra heruvimhidra 14:59 21.10.2016

Re: ..

sven
Hm,dobro, neka bude, i pored toga, to nije moja ovca.

:))

Zezala sam se, malo, ali - nakon:

ova životinja nas podseća koliko je bitno širiti dobrotu i plemenitost i u najtežim trenucima


Sigurna sam da si sa plavom ovcom omašila..

O promeni avatara mogu da razmislim.


Razmisli. :)







Okej. Kapiram sta hoces da mi kazes. Ovca je promasaj.
Uskoro novi avatar
sven sven 19:59 21.10.2016

Re: ..

Jel to jelen, mužjak?

Ček da razmislim.

:)
kaolavanda kaolavanda 20:55 20.10.2016

100

Taube,... uživam da gledam kako se... (štagod)

Oooo...ooo

A u sebi se mislim

reanimator reanimator 20:59 20.10.2016

Re: 100

Oooo...ooo

A u sebi se mislim

Ne miniraj...dok drugi dižu ograde i određuju kvote, ja širom otvorio kapije
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:06 20.10.2016

Re: 100

sada si ozbiljan autor, matori. oduvek sam vjerovao da vrijediš stotku.

kaolavanda kaolavanda 21:10 20.10.2016

Re: 100

Ne miniraj...


kakav ton! Ništa: de si KejEl, mig-mig, prazan blog bez tebe, kroz srce mi fijuče otkad si nestala i to

ja širom otvorio kapije


Tsunade, molim te reci mi šta te to čini toliko posebnom, pa su te kapije širom otvorene tebi. Bog i milionski čitalački auditorijum su mi svedoci da sam dala sve od sebe za samo odškrinutu ovu kapiju, i ništa.
Verujem da si fina, ali ja sam ga volela!!!
niccolo niccolo 21:12 20.10.2016

Re: 100

Tsunade

Kakve sad veze Tsunade ima sa bilo čim, kakav je ovo blog, ko je ovde ko, šta je ovde šta...ništa mi nije jasno...
reanimator reanimator 21:13 20.10.2016

Re: 100

Tsunade, molim te reci mi šta te to čini toliko posebnom, pa su te kapije širom otvorene tebi. Bog i milionski čitalački auditorijum su mi svedoci da sam dala sve od sebe za samo odškrinutu ovu kapiju, i ništa.
Verujem da si fina, ali ja sam ga volela!!!

Moram prvo ovo da citiram, čisto da ostane zabeleženo, pa ću onda da odgovorim na prvo pitanje :)
kaolavanda kaolavanda 21:15 20.10.2016

Re: 100

Kakve sad veze Tsunade ima sa bilo čim, kakav je ovo blog, ko je ovde ko, šta je ovde šta...ništa mi nije jasno...

Ej, Nikolo, ja malo pospana, pa eto... nego, de si

:kuca u search "tsunade":
niccolo niccolo 21:17 20.10.2016

Re: 100

de si

Evo me, pokušavam da shvatim šta se dešava - prvo se PseudoPižon outuje da u slobodno vreme stalkuje Lambrosa, sad ti ubaciš Tsunade iz vedra neba, pa ti shvati ko šta gde zašto...
kaolavanda kaolavanda 21:18 20.10.2016

Re: 100

Tsunade, i ti si sigurno fina, ali ja sam ga volela
kaolavanda kaolavanda 21:19 20.10.2016

Re: 100

niccolo
de si

Evo me, pokušavam da shvatim šta se dešava - prvo se PseudoPižon outuje da u slobodno vreme stalkuje Lambrosa, sad ti ubaciš Tsunade iz vedra neba, pa ti shvati ko šta gde zašto...

Vetar, 100%
reanimator reanimator 21:19 20.10.2016

Re: 100

kakav ton! Ništa: de si KejEl, mig-mig, prazan blog bez tebe, kroz srce mi fijuče otkad si nestala i to

Da,da..evo, udahnuo sam, trepnuo sam, uradio 279 propadanja...msm, ako treba da se navodi sve što se podrazumeva onda stvarno... :)
Plus, reci ljudima da sam ti se obradovao u privatnoj poruci, da ne misle da nisam autentčni domaćin :)
larisa_bg larisa_bg 21:26 20.10.2016

Re: 100

kaolavanda
Tsunade, i ti si sigurno fina, ali ja sam ga volela


Misliš na Taube verovatno, a ne na Tsunade :)

Nije lako odoleti toj Taube

Eto vidiš, i najveći majstori poklekli
reanimator reanimator 21:27 20.10.2016

Re: 100

sada si ozbiljan autor, matori. oduvek sam vjerovao da vrijediš stotku.

Ja sam odavno rekao sve što sam imao. Sada sam samo sredovečni lovac na talente
kaolavanda kaolavanda 21:28 20.10.2016

Re: 100

ako treba da se navodi sve što se podrazumeva onda stvarno... :)

Pa, ne, mislim stvarno, silan dasa

Ja to zbog novih naraštaja, koji o ljubavi treba da uče od najboljih.

Plus, reci ljudima da sam ti se obradovao u privatnoj poruci, da ne misle...

Ma, pusti ljude, samo kad si se ti meni obradovao
kaolavanda kaolavanda 21:32 20.10.2016

Re: 100

Eto vidiš, i najveći majstori poklekl

Oooo...ooo

I ti si fina, Larisa, ali, znaš već
larisa_bg larisa_bg 21:35 20.10.2016

Re: 100

kaolavanda
Eto vidiš, i najveći majstori poklekl

Oooo...ooo

I ti si fina, Larisa, ali, znaš već


Znam, dugo su ovde mešali tebe i mene - zato što smo obe fine.
reanimator reanimator 21:36 20.10.2016

Re: 100

I ti si fina, Larisa

Znam, dugo su ovde mešali tebe i mene - zato što smo obe fine.

Ooo..ooo...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:41 20.10.2016

Re: 100

reanimator

Ja sam odavno rekao sve što sam imao. Sada sam samo sredovečni lovac na talente


com'on, com'on, ne može tako lijep momak reć tek sve - kakva tendenciozna tvrdnja, pravo vino stari sa ljetima. neg' ide me nešto Juga, ođe u jedinom zidom neizoliranom kvartu, stjecajem okolnosti - pravoslavnohrišćanskom no unikatno palestinskom;

te hajde jedan song za staroga, a mladoga stotkaša...


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:43 20.10.2016

Re: 100

larisa_bg
kaolavanda
Eto vidiš, i najveći majstori poklekl

Oooo...ooo

I ti si fina, Larisa, ali, znaš već


Znam, dugo su ovde mešali tebe i mene - zato što smo obe fine.


malo si imala neke ds-oarogantne epizode, no tko to pamti...
angie01 angie01 21:54 20.10.2016

Re: 100

ne bih da se ubacujem u kombinacije, samo da mahnem lavandi-
cassiopeia cassiopeia 22:27 20.10.2016

Re: 100

kaolavanda
ali ja sam ga volela


Ako si ga volela, onda šta te briga šta sad radi i sa kim ;-)
sven sven 06:14 21.10.2016

..



photo by David Doubilet
janeberry janeberry 09:26 21.10.2016

Re: 100

zato što smo obe fine.


vas ste dve?!

predatortz predatortz 09:28 21.10.2016

Re: 100

larisa_bg
kaolavanda
Eto vidiš, i najveći majstori poklekl

Oooo...ooo

I ti si fina, Larisa, ali, znaš već


Znam, dugo su ovde mešali tebe i mene - zato što smo obe fine.


lavandica je fina, ti si džaftara!
janeberry janeberry 09:38 21.10.2016

Re: 100

lavandica je fina, ti si džaftara!


imam idiotsku manu da sve oprostim duhovitima, a obe suuuu
janeberry janeberry 09:47 21.10.2016

Re: 100

Tsunade, molim te reci mi šta te to čini toliko posebnom, pa su te kapije širom otvorene tebi. Bog i milionski čitalački auditorijum su mi svedoci da sam dala sve od sebe za samo odškrinutu ovu kapiju, i ništa.



janeberry janeberry 09:51 21.10.2016

Re: 100

Ja sam odavno rekao sve što sam imao. Sada sam samo sredovečni lovac na talente


janeberry janeberry 09:53 21.10.2016

Re: 100

Evo me, pokušavam da shvatim šta se dešava

Vetar, 100%



kaolavanda kaolavanda 11:07 21.10.2016

Re: 100

Endži



Kas

Znam da nisi od juče, jer smo se pre nekoliko godina srele, pa sam sigurna da znaš da ljudi vole nesrećne ljubavne priče, a šta je iza priče, e...

Larisa

E, de si

Predator

Koliko si se ti podmladio!
Za tebe vreme ide u obrnutom smeru, vidim

DžejnB

freehand freehand 13:50 21.10.2016

Re: 100

niccolo
Tsunade

Kakve sad veze Tsunade ima sa bilo čim, kakav je ovo blog, ko je ovde ko, šta je ovde šta...ništa mi nije jasno...

freehand freehand 14:14 21.10.2016

Re: 100

reanimator
sada si ozbiljan autor, matori. oduvek sam vjerovao da vrijediš stotku.

Ja sam odavno rekao sve što sam imao. Sada sam samo sredovečni lovac na talente

predatortz predatortz 14:48 21.10.2016

Re: 100

Koliko si se ti podmladio!
Za tebe vreme ide u obrnutom smeru, vidim


Tebe baš dugo nije bilo :)
heruvimhidra heruvimhidra 15:19 21.10.2016

Re: 100

freehand
reanimator
sada si ozbiljan autor, matori. oduvek sam vjerovao da vrijediš stotku.

Ja sam odavno rekao sve što sam imao. Sada sam samo sredovečni lovac na talente




Vestina jeftinog sagovornika je da te zabavlja dijalogom u kojem nema niceg konstruktivnog.
heruvimhidra heruvimhidra 17:46 21.10.2016

Re: 100

Social media is truly democratic because all things you say here equally don't matter.
kaolavanda kaolavanda 19:30 21.10.2016

Re: 100

Tebe baš dugo nije bilo :)

Ali zato kad dođem, eto osmeha

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana