Srbija mora da vodi računa o svojoj energetskoj sigurnosti. Vlada Srbije treba da radi na dugoročnoj sigurnosti u snabdevanju energentima. Srbiji treba gas. Srbiji treba nafta. Srbiji treba gasovod. NIS-u treba strateški investitor. Pravi partner za Srbiju u ovoj oblasti jeste Rusija. Pitanje nije: da li treba sa Rusima? Pitanje je: da li je ovaj sporazum najbolji mogući za nas, građane Srbije? Ovaj aranžman je onoliko dobar za nas koliko su nam bili jaki pregovarači. Znači nikakav.
Sreća naša da Rusi hoće sa nama. Sreća naša da i žele prodor u Evropu i da nemaju mnogo opcija. Ostali u Evropi zazairu od njih. Stari strahovi teško umiru. A Srbija će ući u Evropu. Sreća Ruska da mi, za razliku od drugih u Evropi, nemamo te strahove pa hoćemo sa njima. Ovo je odlična baza za odličan ugovor. Win-win.
Nesreća je kad vas u pregovorima zastupaju nedorasli pregovarači. Nazovimo ih kilavi Radovan (i njegovi apostoli) i domaćin. A i ne pregovaraju sa bilo kim, već sa braćom, malte ne rod rođeni. Radovan, a bogami i domaćin, bi po svaku cenu da potpišu. Prosto ih sreća obuzme kad vide braću. Radovan kao kad ode kod patrijarha, nazovimo ga Vladimir ili bolje Dimitrije za potrebe naše priče, duboko zahvalan, a domaćin se sav zajapuri i onako crven, jedno more crvenila jer mu je i velika, a bogami i ćoškasta, sva mu kosa stoji u stavu mirno na istoj velikoj, i srećan kad mu braća tapšu. A druga strana, braća, je odlična u pregovorima. Zašto da ne unovče i zaljubljenost kontra strane. Jer nas i braće dvesta miliona.
A zamislite tek strah da druga strana u pregovorima odluči da ne potpiše sa vama. Oni mogu i da odu i potpišu sa nekim drugim. Kuku lele. To je tek totalna propast. Katastrofa. Odlična platforma za p r e g o v o r e. To ne sme da se desi. Nikako. Znaju to i Radovan i domaćin. Zato: brže bolje potpisuj, potpiši sa tehničkom vladom i ratifikuj raspuštenom skupštinom. Dva brata iz bratske vlade, ne znam kako se baš zovu, ali su mućo važni, i već su nam uputili pismo gde su zabrinuti što tehnička vlada i raspuštena skupštine već nisu, kao i svuda u normalnom svetu, sredili već tu stvar koja je na našu ogromnu korist, a rusku skromnu. Pa kad slušam jednog čoveka kako objašnjava ovo građanstvu Srbije, prvo pomislih da se radi o bratskom pregovaraču koji zastupa rusku stranu. Kad ono ne, već naš, i to ministar. Još nam i pokazuje to magično pismo.
Eto tu sam puk'o. Sad sam se malo ispuhao, pa da probam sa šatro analizom, mnogo više konstatacijama.
Rusi imaju i gas i naftu. Mi nemamo ni jedno ni drugo. Rusi bi da to što imaju iskoriste što je bolje moguće. Bravo za Ruse.
Rusima treba gasovod kroz prijateljske zemlje i njihove vlade, ne samo Ukrajinu. Da plasiraju svoj proizvod. Rusi mogu da biraju kuda će da provedu taj gasovod. Mi smo samo jedna od opcija.
Rusim treba i naftna kompanija u Evropi. Oni bi rado kupili nešto mnogo bolje od NIS-a, ali ne mogu. E u ovoj oblasti nemaju mnogo opcija. Super za nas. Niko neće da im proda. Zašto?
Kad kažemo Rusi hoće, mislimo Ruska država hoće. Gasprom nije privatna kompanija. Gasprom je državna kompanija. Njom upravljaju i ekonomija i politika. Sa svim problemima koje nosi državna uprava, čitaj neefikasnost, sporost ... I NIS je državna kompanija. Zato i nevalja. Privatizujem neefikasnu državnu kompaniju tako što je dajem drugoj neefikasnoj državnoj kompaniji.
Kad smo već kod državnih kompanija, nije mi ni mnogo toplo oko srca zbog Telenora. Malo mi je lakše što je u pitanju Norveška država (u smislu transparentnosti) i što nije u pitanju monopolista.
Zbog ovoga NIS ne treba prodati Rusima. Mislim na većinski paket akcija. NIS treba da bude u vlasništu građana Srbija (ne države Srbije). Građani Srbije treba to svoje vlasništvo da ostvaruju kroz svoje penzione i investicione fondove. Profit treba tako da se i raspoređuje. U šta će da ulažu penzioni i investicioni fondovi u Srbiji? Ne može u Telenor, ne može u Deltu, ne može u Raiffeisen banku, ne može u DIN, ne može u Sartid, pardon US Steel, ... Sve privatno privatno, as oposed to, privatno javno, tj. na berzi.
NIS treba i da izgubi monopol. Što pre. Zbog građana Srbije.
E sad, ako Rusi ponude povoljne cene nafte i gasa za mog komšiju Đuru i njegovu staru majku, ako ponude da NIS pretvore u regionalnog giganta tako što će preko njega plasirati svoje proizvode u region, onda je potpuno razumno da Rusi dobiju i značajno vlasništvo u NIS-u. Da učestvuju i u profitu. Ali ne većinsko. I ne u vezi sa gasovodom.
Da ukratko obnovim gradivo: mi njima NIS odmah zajedno sa NIS-ovim monopolom, oni nama, zajedno sa nama, gasovod 2013-te godine. Ovo je isti tip deal-a kao i ona koncesija. "Investitor" nema pare, nema čak ni urađen tehnički projekat, a hteo bi da ubire putarinu od aprila. Oba ova bisera od istih pregovarača, Radovana (i njegovih apostola) i domaćina.
Srbija mora da vodi računa o svojoj energetskoj sigurnosti. Vlada Srbije treba da radi na dugoročnoj sigurnosti u snabdevanju energentima. Srbiji treba gas. Srbiji treba nafta. Srbiji treba gasovod. NIS-u treba strateški investitor. Pravi partner za Srbiju u ovoj oblasti jeste Rusija.
Saša