Filozofija| Zabava| Životni stil

Breaking Bad - tečna modernost i ubijanje sintakse

Milan Novković RSS / 18.11.2016. u 13:58

BreakingBad.18986.jpg

Kaže jedan autor, parafraziram, liberalno: „Progresivna levica mora naći konceptualnu mapu sa mogućim početnim ili započetim putevima, da bi se i sama našla na mapi, i počela da ubedljivo iznosi i svoje sugestije".

Pročitano bi mi otišlo u prošlost, kao skoro-tautologija modernog doba, i pored svetlih izuzetaka što ponekad bljesnu oko nas, da sinoć na putu kući nisam naišao na članak kako je bivši popularni UK ragbista (nikad čuo za njega) uhapšen pošto su mu u kući našli aparaturu za pravljenje crystal metha, po uzoru na seriju Breaking Bad, sve sa veštačkim bojenjem supstance u plavo, kešom na sve strane i sličnim.

Evo proverih, čovek the faca iz priče nije Britanac nego Italijan, ali udarnički radi iz dela Londona koji se zove Mala Venecija (nebitno nego ja volim da nabacujem fragmente ovako pošto mogu da budu plodno tlo za asocijativno lepljenje sličica, and beyond).

Lepo, ne znam (mrzi me da čitam mainstrem novine dalje od površnog preletanja) da li je i on kao primarni razlog, u dubini duše, našao da nije lova u pitanju nego želja da "oseti da postoji".

Normalno, ne mora neko da bude Nobel-prize hemičarski materijal koji pored predavanja hemije u srednjoj školi dopunjava kućni budžet pranjem tuđih kola posle posla, dok mu žena sve to lepo organizuje, da bi imao pravo da oseti da postoji.

Imamo razni načini da osetimo da postojimo, rekao bi neko, i to bi bila polu-ozbiljna šala koja samo prikriva istinu da se nešto u nama budi periodično da nas podseti da smo udenuti u ovaj sada tok realnosti oko nas ne samo da bi polu-zombifikovani i 95% utrnuli od ne-postojanja sedali svako veče oko ponoći da odgledamo sledećih nekoliko epizoda jefinije ili skuplje serije (no deep thought intended here, i svaka čast mom drugu, vanredno talentovanom za sve i svašta, pa i za kuvanje, koji sa punom svešću i ozbiljnošću, pa kreativnošću, prži sebi krmenadle u 11 uveče).

Ko misli da zna kako je "normalno" da je egzistencijalizam antiteza čistog razmišljanja je uvek dobrodošao da sam sebi podmetne nogu pa u istu mentalnu sobu stavi Sartra sa talentom za razmišljanje i patnjom za talentom za pisanje, Kamija sa talentom za pisanje i strašću za nedodirljivim talentom za razmišljanje, pa pankera, okači sobu, tako nevidljivu, oko vrata i izađe na ulicu da bi u društvu drugih "živeo" svoje proste i kompozitne ideje koje ga "oslobađaju", da bi osetio da "postoji".

Zašto je ovo podmetanje noge samom sebi? Pa svako može da proba bez mnogo napora, može da proba i više puta, može da "živi" eksperiment i godinama, ali nema grancije da će "osetiti da postoji" baš zato što je to lako.

Pa, kao što sugerišu neki ljudi, nema nam leba na ovu temu dok se, možda, ne uvaljamo u radikalnu neustrašivost u suočavanju sa apsurdom.

Blogovanje se ne računa u ovu aktivnost, ma kako mesili reči, misli, znanja i temperament u blogovanju, ono mu više dođe kao svetlucava nit udenuta u deo našeg života koji se u književnom Prigrevačkom zove "a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".

Dobro, de, kriv sam i sam, guilty as charged, al gde da idem sad napolje na ovu ladnoću, i upošljavam radikalnu neustrašivost pred mračnim licem apsurda :-)

Atačmenti



Komentari (132)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:24 22.11.2016

Re: Majstore...

Milan Novković


Serija je, iako vanredno predugačka, nabijena filozofijicom, a glavni junak ne traži samilost ni u jednom trenutku, i od provokativnih sitnica to je jedna, ni u jednoj sceni, ako se dobro sećam, ni na bilo koji način ga ni malo ne dotiče to što će umreti u nekom bliskom trenutku, tj to mu je kao odlazak u prodavnicu.

I cela serija odiše tim sentimentom gde on jeste prepoznat kao genije.

Tako da teme idu dublje, ako gledaš terminal points, početak i kraj serije imaš good-genije --> bad-genije tranziciju, i geneza te transformacije je interesantna, teoretski bi mogao da napraviš seriju i obrnutim redom, a mogao bi da se zavrtiš oko bilo kakve tranzicije koja ima dva značajna i uzbudljiva kraja


meh, Brit-trip da od evil-nature prave nešto što je understandable and thinkable - on je, eto, uništio svesti celom kvartu u Londri al' je bio genijalac od čoveka... neg, ako nisi čitao nešto za našu dušu slavjansku - Černobiljska molitva, beloruske nobelovke Svetlane Aleksijevich, ludnica, o građanima-žrtvama Černobiljske Katastrofe. "Zašto pišem ovu knjigu? "A vi ste odande? Kako je tamo?" Naravno, mogla se brzo napisati knjiga, onakva kakve su se pojavljivale jedna za drugom... Koliko je trebalo peska i betona da se napravi sarkofag iznad smrtonosnog reaktora - ali nešto mi nije dalo. Držalo me je za ruku. Šta je to? Osećaj tajne. Taj osećaj koji se iznenada uselio u nas lebdeo je tada svuda naokolo: nad našim razgovorima, poslovima, strahovima, pratio je događaj. Događaj-čudovište. Kod svih se pojavio osećaj da smo dotakli nešto neviđeno, iskazan ili ne. Černobilj - to je tajna koju tek treba da odgonetnemo. Nepročitan znak. Možda zagonetka za dvadeset i prvi vek. Izazov dvadeset i prvom veku. Postalo je jasno: pored komunističkih, nacionalnih i novih religijskih izazova, usred kojih živimo i preživljavamo, u budućnosti nas čekaju drugi izazovi, još svirepiji, totalitarniji, ali zasad skriveni od naših očiju. Nešto se posle Černobilja ipak razotkrilo."
niccolo niccolo 20:36 23.11.2016

Re: Majstore...

Pa skrenemo naglo levo i naokolo, al lep pogled, taj godišnji smo baš oduživali, 5,000 Km nacionalnih parkova u 2 nedelje, jeftinih hotela i kampova, dok nismo dobacili u SF, onda smo se častili.

Nije loše, ja u septembru prešao preko 10 za tri nedelje.

na nekom jezeru Mead

Pa to ti je nastalo kad su napravili Huverovu branu na Koloradu...tu Amer vole da izbace svoje čamce pa se zajebavaju po jezeru...

Ali ima jedan detalj, kad se iz Jute pređe i Arizonu, šuma se zove Kaibab.

Da, da, odlična stvar, ja naleteo na kojota, prelazio lepo put a iza mene miljama nije bilo nikog pa sam mogao da stanem i napravio par dobrih fotografija. Onda je on otišao svojim putem, a ja svojim. Mislim da je bilo negde oko 10-11, nisam siguran zbog vremenske razlike...
tasadebeli tasadebeli 00:06 19.11.2016

Серијска производња

Нисам гледао серију Breaking Bad.

Срамота ме је то да признам, али серије уопште и не гледам. Допадне ми се тако нека серија, обећам себи да ћу је гледати, али онда заборавим када је следећа епизода. И чим пропустим једну-две епизоде, од серије и одустанем.

А опет, да гледам неку серију на нету тако што ћу за једну ноћ гледати све епизоде једне сезоне, не могу. Немам времена, а и заспим одмах после прве епизоде, па му то онда дође исто као и када серију хоћу да пратим на тв.

Шта ћу, грешан сам, али не иде па не иде...

(Ето ономад моја драга помно пратила Звездане стазе, ја се исто наоштрио да гледам свако вече пред спавање, али џабе. Већ код онога у уводу сваке епизоде Спејс, д фајнал фронтир ја одох у Оз. Кажем вам, не иде ми, па не иде)

Зато вероватно нећу ни убости баш прецизно тему поста, али видим да то овде и није од пресудног значаја.


Елем...


Када сам био сасвим мали тасманијски ђаволак, не старији од шест месеци, стицајем околности прегурао сам неколико тешких дана и ноћи током којих сам ходао по танкој црној линији.

Ја се, наравно, тога нити сећам, нити свесно могу да призовем тај осећај из тих неколико критичних дана и ноћи, све то знам само из приче других.

А опет, стално ме, читав живот, некако прогања неки реакционарни, старомодни и старински осећај да сам жив, да постојим, осећај који се никада не утуљује, не мења, не смањује...

Једноставно, постојим.

Неки пут сам срећан, неки пут несрећан, неки пут радостан, неки пут тужан, неки пут испуњен љубављу према свима и свакоме, неки пут испуњен мржњом према свима и свакоме, а најпре самом себи... Али постојим.

Разумете већ шта хоћу да кажем.

И све некако мислим да велике заслуге за тај мој демоде осећај да сам жив да живљи не могу бити и да постојим баш овде и баш сада има баш тих неколико дана и ноћи којих се ја не сећам нити носим било какву слику о томе у глави, него све то знам само из приче других људи, родитеља пре свга...

Зато ми можда и није потребно да бојим било какве супстанце у било које боје да бих осетио да постојим.

Осећам ја то и без тога.

Рекох већ, једноставно постојим.

И морам признати да сам због тога вазда прожет неким тихим, али постојаним задовољством због тога што тако једноставно постојим.

Онако старомодно, можда сасвим непримерено и неприлагођено времену и цивилизацији апсурда у којој живим, али постојим.

И ту се ништа више не може ни додати ни одузети.



jednarecfonmoi jednarecfonmoi 00:12 19.11.2016

Re: Серијска производња

Milan Novković Milan Novković 00:17 19.11.2016

Re: Серијска производња

tasadebeli
(Ето ономад моја драга помно пратила Звездане стазе, ...

Slušaj dragu i ništa ne diraj

Breaking Bad je neverovatno predugačka, osrednja do lošija prebučna gluma za moj ukus, ali se provlači dobra osnovna tema, baš taj Breaking Bad obrazac, sa onda raznoraznim varijacijama.
И морам признати да сам због тога вазда прожет неким тихим, али постојаним задовољством због тога што тако једноставно постојим.

Lepo je kad čovek to ume češće da oseti, tj da se seti da postoji, mi prosto umemo da zaboravimo na to.
zemljanin zemljanin 01:04 19.11.2016

Re: Серијска производња


И морам признати да сам због тога вазда прожет неким тихим, али постојаним задовољством због тога што тако једноставно постојим.
Lepo je kad čovek to ume češće da oseti, tj da se seti da postoji, mi prosto umemo da zaboravimo na to.

ma lako je Tasi ... drzavne jasle, 3+ meseca odmor, rekreativna, eskurzije, neradni dani ... I onda naravno da ima vremena da postoji
Ето ономад моја драга помно пратила Звездане стазе

zna zena sta valja
tasadebeli tasadebeli 09:41 19.11.2016

Re: Серијска производња

zemljanin

ma lako je Tasi ... drzavne jasle, 3+ meseca odmor, rekreativna, eskurzije, neradni dani ... I onda naravno da ima vremena da postoji






Сећаш се оног вица из првог основне када станеш испред саговорника, пролазиш више пута шаком испред његовог лица тако да од шаке направиш нешто као патку која отвара и затвара свој кљун и онда питаш саговорника шта је то.

Пошто сви обавезно на то одговарају да не знају, ти онда весело кажеш:

"Не знам ни ја, али ево га опет!"


Само да ти кажем, нећу радити ни у понедељак. Аранђеловдан, брате. У Србији по закону имаш право на слободан дан за своју кућну славу. И по томе је Србија јединствена у свијет.





zna zena sta valja



Milan Novković

Slušaj dragu i ništa ne diraj








Ма рекох вам већ више пута, она је много лепша.

Јесте да како године пролазе, што би рекао Душко Радовић, разлике нам се смањују, а сличности повећавају, али реално гледано, признајем, она има боље ноге од мене, гуза јој је некако округлија, бркови и брада су јој уреднији, а што се груди тиче, ту смо мртва трка.

Али не само што је лепша, него је и паметнија. Бог некоме да све, а некоме ништа.

И зато и 'оћу ја да је послушам, трудим се...

Али увек заспим. Оца му мангупског!




Milan Novković Milan Novković 11:39 19.11.2016

Re: Серијска производња

tasadebeli
Али не само што је лепша, него је и паметнија. Бог некоме да све, а некоме ништа.

I ja se držim maxime, što reče onaj vic, da je lepše biti glup nego lep, pošto je lepota prolazna

Kako uđeš u svoju prijatnu egzistencijalnu sobu onda možeš, možda, ja mogu, da opet pozajmiš Spoonerove reči iz Pinterove drame ...

"What a remarkably pleasant room. I feel at peace here. Safe from all danger. But please don’t be alarmed. I shan’t stay long. I never stay long, with others. They do not wish it. And that, for me, is a happy state of affairs. My only security, you see, my true comfort and solace, rests in the confirmation that I elicit from people of all kinds a common and constant level of indifference. It assures me that I am as I think myself to be, that I am fixed, concrete. To show interest in me or, good gracious, anything tending towards a positive liking of me, would cause in me a condition of the acutest alarm. Fortunately, the danger is remote."

... a kome se onda obraćamo u toj našoj privatnoj i prijatnoj sobi?!

Svako ima svoje društvo, i to društvno ne miruje
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:00 22.11.2016

Re: Серијска производња

Milan Novković
tasadebeli
(Ето ономад моја драга помно пратила Звездане стазе, ...

Slušaj dragu i ništa ne diraj

Breaking Bed je neverovatno predugačka, osrednja do lošija prebučna gluma za moj ukus, ali se provlači dobra osnovna tema, baš taj Breaking Bad obrazac, sa onda raznoraznim varijacijama.
И морам признати да сам због тога вазда прожет неким тихим, али постојаним задовољством због тога што тако једноставно постојим.

Lepo je kad čovek to ume češće da oseti, tj da se seti da postoji, mi prosto umemo da zaboravimo na to.


Brejking Bed je keva od serije (odgledao je na netfliksu, i to tek nakon što je na NPR-u bilo nekoliko ozbiljnih emisija na temu tog fenomena)

Ako niko nije već okačio (ima i mali dokumentarac o snimanju ove numere, ove baje su autentični narco corido stvaraoci).



A ima i ono pismo što je Antoni Hopkins, navodno, poslao Brajanu Krenstonu, nakon što je odgledao celu seriju, usplahiren, u kome mu se divi do imbecilnosti za neverovatno dobru glumu.
alselone alselone 10:07 19.11.2016

Nego, imam pitanje

Kupijo juče alvu u Stambolu za ženu (ona ko i Makso malo naginje tim turskim slasticama, ako se ikad razvedem biće zbog toga), i razmišljam kasnije. Ako se alva na turskom kaže pişmaniye, da li "popišmaniti" znači postati mekan ko alva, tako neki jadničko nejaki? Oduvek sam mislio da vuče koren reči od "pišati", pa da zapravo znači "upišanko", ili "nedorastao".


svea svea 10:15 19.11.2016

..

popišmaniti - predomisliti se, pokajati se..

Rastko
alselone alselone 10:17 19.11.2016

Re: ..

popišmaniti - predomisliti se, pokajati se..


heh, tek nisam znao ovo znacenje. Hvala.
svea svea 10:21 19.11.2016

Re: ..

Nisam ni ja. :)
tasadebeli tasadebeli 10:45 19.11.2016

Re: ..

alselone
popišmaniti - predomisliti se, pokajati se..


heh, tek nisam znao ovo znacenje. Hvala.



Ево сад се сетих!

И кајем се.

Али се нисам попишманио = предомислио.

Биће до вечерас?
alselone alselone 10:54 19.11.2016

Re: ..

Биће до вечерас?


Dogovoreno.
svea svea 10:58 19.11.2016

Re: ..

И кајем се.
Али се нисам попишманио = предомислио.


Razmišljam, znači pokunjenost.

Sad vidim da je i potlačen, potrt isto što i pokunjen.
Hm.

Otud bi nam Turci i ostavili: popišmaniti.
Pokunjeni od zuluma, vala k'o popišani.
Kajemo se, sve i da nećemo.

itd.
alselone alselone 11:11 19.11.2016

Re: ..

Razmišljam, znači pokunjenost.

Sad vidim da je i potlačen, potrt isto što i pokunjen.
Hm.

Otud bi nam Turci i ostavili: popišmaniti.
Pokunjeni od zuluma, vala k'o popišani.
Kajemo se, sve i da nećemo.



Sranje termin, ko i alva.

Ti Turci ko da drugi sastojak osim šećera nisu imali. Kolači komotno mogu da se zovu "šećer sa šećerom i tragom pistaća".
svea svea 12:37 19.11.2016

Re: ..

Ti Turci ko da drugi sastojak osim šećera nisu imali.

Ma, ok i šećer - sve dok ne čujem "kako nam je u to doba bilo totalno super".
alselone alselone 12:42 19.11.2016

Re: ..

Ma, ok i šećer - sve dok ne čujem "kako nam je u to doba bilo totalno super".


Meni oko zaigra na to.
svea svea 12:45 19.11.2016

..

Čovječe, čovječe.. - tako ja prozborim.

:)
Milan Novković Milan Novković 15:52 19.11.2016

Re: Nego, imam pitanje

alselone
Kupijo juče alvu u Stambolu za ženu (ona ko i Makso malo naginje ...

Žene i Makso su čudni pomalo, to stoji

Ušunjam se ja u kuhinju malopre - i iako će ručak za 10 minuta počnem da oslobađam frižider viška hrane - kad će žena o drugoj ženi što je imala šestoro dece iz prvog braka, Antonia Fraser, pre nego što se udala za Pintera, ...

... tu ja vrisnem "što nemam matericu, jbt" i trenutno budem zamoljen da ne lupetam i da napustim prostoriju

To gore od alve kad svuda moraš da paziš kako i šta govoriš
maksa83 maksa83 15:57 19.11.2016

Re: ..

Ti Turci ko da drugi sastojak osim šećera nisu imali.

Kad to tako kažeš zvuči kao da je to nešto loše...
blogovatelj blogovatelj 04:37 23.11.2016

Re: Nego, imam pitanje

Ako se alva na turskom kaže pişmaniye, da li "popišmaniti" znači postati mekan ko alva, tako neki jadničko nejaki?


Popismaniti se u makedonskom koristi kao sinonim za pokajati.
Je li, ti prestao da koristis celavu latinicu?
blogovatelj blogovatelj 04:40 23.11.2016

Re: ..

Ti Turci ko da drugi sastojak osim šećera nisu imali.


Nemoj tako, ima tu i brasna. Onda proprzis sve to, pa sa limunadom.
Dala mi koleginica da probam specijalitet-slatkis sa Kasmira, pakistanski deo. A ono u stvari przene tulumbe.
alselone alselone 08:43 23.11.2016

Re: Nego, imam pitanje

Je li, ti prestao da koristis celavu latinicu?


trudim se. Kucao sam jos na srpskom neke radove, pa sam morao da se prebacujem. Blog mi dodje kao vezba. Osim kad kucam na telefonu kao sad, tu nemam snage da se trudim.
jinks jinks 20:20 19.11.2016

...

Kad već pomenuste konceptualne mape i započete puteve, ... koliko god ih na prvi pogled bilo beskonačno, neretko se iz ugla svih mogućih ipak svedu na neka opšta dva.

Vezano za sticanje osećaja "postojanja", možda bi neki od dva moguća puta mogli biti: (i) sticanje osećaja "postojanja" na tuđu štetu, i (ii) obratno.

Mislim, sticati osećaj "postojanja" tako što se drugima prodaje droga ... vezano za bivšeg UK ragbistu koga ste pomenuli u blogu.
Milan Novković Milan Novković 20:58 19.11.2016

Re: ...

jinks
Kad već pomenuste konceptualne mape i započete puteve, ...

Serija ne ide oko droge koja pravi štetu drugima, nego oko egzistencijalnog rada, s dobrim namerama, povrh onoga što nam je priroda, upražnjavanje kvaliteta i moći u nesputanom maniru, povrh talenata i životne energije koje prečesto ostavimo mirne i neuzburkane kako godine i decenije prolaze.

Puteva, u stvari, ima beskonačno, pošto ni jedan nije sasvim unapred zacrtan, nego se svaki put, svako malo, račva na ne dve nego, često, mnogo grana.

Dalje, kako putevi, tako, cvetaju, oni vode kroz nove svetove, sa puno izazova, od kojih neki prebzo potežu obarače, seku glave i slično.

Nije lako okrenuti se i početi sa nekim povratkom, stari putevi se brišu, reljef mogućeg i nemogućeg teče, kao i to u nama što smo ili zaboravili da imamo ili nikad nismo probali.

Serija ne veliča ništa osim, pogotovo ne loše, pokloni se dobru a ako nešto veliča onda je to samo, možda veličanstvenost samog postojanja i okruženja u kojem je iskra postojanja svakog od nas upalila naš plamen.

Serija je o karmi, akciji, gde u istih N godina možeš da tinjaš ili goriš, i, u stvari, sugeriše da imaš opcije kako ćeš da goriš, ne obavezno artikalabilne i nikako algoritasmske, možda pomalo samo donekle principijelne do režimske (režim kao modalitet).

jinks jinks 08:56 20.11.2016

Re: ...

Da, ... ali izgleda da stvarno postoje neki kojima tu stvaralacku iskru iniciraju i ne baš nešto preterano dobri postupci, a opet ima i drugih kojima bi to isto loše gasilo iskru, a nešto drugo je palilo.


Interesantna vam je tema, šta ustvari ljude i čini da se osete "da postoje".
Milan Novković Milan Novković 12:32 20.11.2016

Re: ...

jinks
Da, ... ali izgleda da stvarno postoje neki kojima tu stvaralacku iskru iniciraju i ne baš nešto preterano dobri postupci, a opet ima i drugih kojima bi to isto loše gasilo iskru, a nešto drugo je palilo.


Interesantna vam je tema, šta ustvari ljude i čini da se osete "da postoje".

Ono što sam ja zaboravio da spomenem i u blogu i u komentarima, a Blogi dotakao sa nekoliko reči, iako to "Breaking Bad" naslov blago sugeriše (trajno vreme, ne svršeno), pa moje "cvetanje" puteva pred nama, gde nemamo "algoritamski" način da odlučimo na koju laticu cveta želimo da ateriramo, je sledeće:

Glavni junak kreće polako, i naivno, u budžake u sebi kako su mu dijagnostifikovali rak pluća, u panici da će mu porodica patiti kad on umre, tj njegova nadolazreća smrt ga uopšte ne dotiče kao kraj puta u njegovom životu, kako na početku serije tako sve do kraja.

I on se kreće unutar nekog višedimenzionalnog prostora u kojem vlada neki režim, isto kompleksan, koji je definisan granicama u kojima su okolina, statička i dinamička, njegovo neko unutrašnje biće, pa ciljevi koji isto imaju statičke i dinamičke delove.

Kako mi je u prethodnom komentaru pala na pamet reč "režim" pala mi je na pamet i fotka koju sam priložio, zato što osim instinktivnog koje nam je svima "očigledno" ona ima i režimsku komponentu koja sugeriše da se u nekom delu procesa igranja postigne što više pravih uglova.

To nije lako zato što, i lakše mi je objasniti na primeru skijanja pošto je više nas solidno u skijanju nego u dobrom igranju ili gimnastici, npr - i dobar je primer zato što nas je dosta solidno, ali nismo eksperti:

- Kako se upustimo na prvi mali skok, skijanje, igranje, skakanje u vodu, pa bilo koji izazavan skok u životu, suočavamo se sa spoznajom da dok smo radili slalom kroz prostor, bez skakanja, gomila malih sila iz podloge je poništavala "rizike" i "štetu" što je naše neznanje nosilo u telu i duši zbog ukrućenosti, neopuštenosti, neuvežbanosti i neznanja.

- U malom skoku mi počnemo da gubimo ravnotežu, pošto u vazduhu naglo oslobodimo ne jedan nego sva tri ugaona momenta, kojima tu nebi bilo mesto da smo bolje utrenirani, ali skok kratko traje i mi na nezgrapan ili elegantan način povratimo ravnotežu.

- Ako naglo probamo veliki skok ugaoni momenti umeju i imaju dovoljno vremena da nas izokreću tako da padnemo na bok, dupe, kolena ili glavu, bilo šta.

Glavni junak je bio prinuđen da naglo skoči neki veći skok, a na dužem putu gde nije imao vremena da promisli kako će na tom putu biti mnogo velikih skokova. On nije bio utreniran, i otkrio je deo svog bića kako ga je otkrio, odživeo je deo postojanja za koje nije znao da postoji, i ono je burno, nabijeno energijom i potrebom za talentima i kreativnošću.

Ako gledaš ovu balerinu-gimnastičarku - ona je utrenirana, ne samo za plitko uživanje naših lenjih očiju i mašte, smisla za lepo, ona je postigla neko jedinstvo sa režimom fizike, realnosti, ona će da se vrati na podlogu elegantno, oseća prostor pošto je (značajno)golišava (ja, npr, nikad nisam imao neki stav o dužoj ili kraćoj kosi, puštao je dužu pošto sam bio lenj da odem kod berbera, a šišao se da bih ponovo osetio vazduh iza ušiju), a utrenirana u lepom da može u pokret da udene ovaj režim pravih uglova, kao deo umetničkog izraza, koji se meni sviđa i koji je kap u nekoj mojoj kanti inspiracija da u nečemu budem bolji, otetim sebe u nečemu gde je svet oko mene gušći, bogatiji i veličanstveniji, ali ja nisam bio sposoban da u taj deo sveta zakoračim.
amika amika 20:28 20.11.2016

Континуитет постојања?

Glavni junak je bio prinuđen da naglo skoči neki veći skok, a na dužem putu gde nije imao vremena da promisli kako će na tom putu biti mnogo velikih skokova. On nije bio utreniran, i otkrio je deo svog bića kako ga je otkrio, odživeo je deo postojanja za koje nije znao da postoji, i ono je burno, nabijeno energijom i potrebom za talentima i kreativnošću.


Доживео је део постојања у тренутку, изненада, постигао имагинарну слободу у дужем или краћем времену, а право питање је како осећати да постојиш, у континуитету, или бар већи део смисленог времена који није рутина неопходног?
Milan Novković Milan Novković 09:36 21.11.2016

Re: Континуитет постојања?

amika
Glavni junak je bio prinuđen da naglo skoči neki veći skok, a na dužem putu gde nije imao vremena da promisli kako će na tom putu biti mnogo velikih skokova. On nije bio utreniran, i otkrio je deo svog bića kako ga je otkrio, odživeo je deo postojanja za koje nije znao da postoji, i ono je burno, nabijeno energijom i potrebom za talentima i kreativnošću.


Доживео је део постојања у тренутку, изненада, постигао имагинарну слободу у дужем или краћем времену, а право питање је како осећати да постојиш, у континуитету, или бар већи део смисленог времена који није рутина неопходног?

Na sreću, pokušaj uvođenja pojma individue koja "ne postoji", ili koja ne oseća da postoji, dovodi pokušaj u prezasićenost metaforama, jezikom, logikom, metafizikom, filozofijom šireg spektra.

Pa je profesionalcima, a nama amaterima pogotovo, lakše da prosto ne idemo u tu stranu, osim ako nam to nije deo posla

Tako da se svo ovo Breaking Bad i moje igranje svodi na to gde mi, ili neka viša sila, podsetimo sebe ili druge da postojanje ide dublje od naše svakodneven rutine, za većinu nas, i čak i kad nam je rutina zanimljiva i kreativna.

Osetimo mi to i pri bilo kojoj navali adrenalina, i to je onda, možda, najprostiji i najsiroviji način, koji nam se dešava relativno često pa smo uglavnom i naučini da se iz tog stanja na rutinski način vratimo u normalu.

Viši nivoi dubljeg osećanja da postojimo bi, onda, morali da budu uglavnom subjektivni, iako mogu da se stavljaju u razne uže ili šire kategorije.

Na primer, meni uvek, ali uvek radi posao odlazak u planinu sa rancem na leđima.

Nedavno se pojavio članak koji sugeriše, posle nekog istraživanja, da priroda u svom veličanstvu, gde se mi osećamo manjim nego što to obično mislimo o sebi, na naše zadovoljstvo, u stvari ima vrlo interesantan uticaj na odnose među ljudima - zbližava ih u značajnoj meri. Ja to tumačim pomalo i kao naglašenu svest o postojanju, otvaranje nekih očiju tako da vidimo šire i dublje nego pre tako nekog izlaska i druženja.

amika amika 16:06 21.11.2016

Re: Континуитет постојања?

uvođenja pojma individue koja "ne postoji", ili koja ne oseća da postoji,


Или она која “тражи себе” – мислим да је то еуфемизам за неодговорност према себи и другима, незрелост за живот, неспремност да се прихвате одговорности

gde mi, ili neka viša sila, podsetimo sebe ili druge da postojanje ide dublje od naše svakodneven rutine, za većinu nas, i čak i kad nam je rutina zanimljiva i kreativna.


Ако је рутина креативна, она је извор најдубљих осећаја постојања јер стварамо нешто ново што раније није постојало, из ничега, или из рутинског, тада прелазимо у виши ниво сазнања, свести, осећања...

uvek radi posao odlazak u planinu sa rancem na leđima.


Планине, река, море су сусрети са једним од лица вечности – једином што нам је гарантовано недостижно, и тада смо мањи него у својој улици, па и креативној соби и просторима.

Без обзира на рутину свакодневног, треба имати део посла-рутине, или бар хоби, који превазилази тражено и очекивано, оно што празнину испуњава иновацијом, неком креацијом новог. Континуитет у путу ка томе испуњава те сталним осећајем постојања, иначе постајеш „сакупљач имагинарних слобода у неслободном времену“.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana