Malo je onih među nama koji bar ponekad nisu razmišljali, bolje reći maštali, o tome kako bi potrošili premiju na lotou. Među penzionerima, siguran sam, takvih ima najviše. Najčešći odgovori, verujem, iako empirijskih istraživanja nema, bili bi – kupio bi deci stan ili dao bi nezaposlenoj deci novac da započnu privatni biznis, zatim bi sledilo školovanje unuka, a tek pri kraju spiska možda bi se našla i pokoja lična želja – supruga i ja otišli bi u banju ili na more. Mašta može svašta. Međutim, realnost je surova i penzinere u državi Srbiji ograničiava na razmišljanje šta sve mogu kupiti za 5.000,00 dinara, koje im je, uz veliku medijsku pompu, Vlada Srbije ovih dana uplatila kao jednokratnu pomoć.
Primera radi penzioner MM iz Beograda, kako nas izveštavaju mediji, kupiće kurtone od Vučićeve pomoći.
Čelnik srpskih penzinera, predsednik PUPS i ministar u Vladi Srbije, nabraja šta sve srpski penzioneri mogu kupiti za taj novac: „To je sto kilograma krompira, to je džak i po kupusa ili kubik drva i samo onaj ko živi u virtuelnom svetu, može reći da je malo“.... i dodaje: „Ali, izgleda, ima gospode kojima ni taj kupus, ni taj krompir, ni taj kubik drva ne znači ništa“.
Gotovo je sigurno da je ministar mislio na penzionera MD, koji poklonjeni novac nije hteo da potroši ni na krompir, ni na kupus, a ni na kurtone, već se drznuo da na adresu prdsednika Vlade Srbije vrati godišnu jednokrtanu pomoć od 5.000,00 din, uz napomenu da ne želi milostinju, već da mu se vrati ono što mu je od njegove penzije oduzeto.
Beda i ponos ne idu zajedno. Upravo zbog toga što penzioneri u Srbiji žive bedno velika većina se opredelila za krompir, kupus i drva. To im se ne može zameriti, ali penzineru MD kapa dole.