Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

FOTOFOBIJA JEDNAKO DOŽIVOTNA ROBIJA

horheakimov RSS / 03.12.2016. u 17:23

Mesečev sistem u kome živim je melanholičan

zaradio sam srčanog crva sumnje

da sam dvoličan

po izbijanju na površinu

Sedi odličan!

rikverc u suštinu, potomci padaju

u zlatno središte Zemlje

jadničak je izgoreo na Suncu

tri lica, sedam naličja za finu uncu

 

 

Nikada nisam pao sa motora a ni sa bicikla

prijatelj na buku

u vrtu sa Isakovim jabukama

razdora, lubenica je nikla

o mukama i stradanjima

ni govora

sve najbolje o pokojniku

i njegovim nadanjima

sutra u Newsweek-u

 

Oči pune plave osetljive, ne trpim nametljive

poglede kroz dvoglede

beskonačne prazne duplje

kroz durbine

periskopom gledam

iz dublje dubine

površni svet površine

kladio bih se u 19 grama lavande

da kande poput lešine

 

Gladni poput prošle godine, Vrati se porodi me!

Hoću rodiću!

to biće biće kopile

sa vilicama kobile

Da me malo izvinete

nisam poneo širete!

gomilaju se nenaplaćene štete

za možda mozga ogrebotine

prebiću se, skloni me

 

Ovo je sve smešna šminka tipa Vidi onog klovna?

Ma jedite bre govna!

ne treba mi više

ni da se obrišem od kiše

upijam ko treset

lisice su metalne i pune buva

a pride su besne

direktan crveni

ostaje vas deset

 

Na karnevalu uvek nosim masku, neobrađenu dasku

zakucajte ekserima od platine

Ako ne budeš odličan

dobićeš batine!

ta rečenica kao senka prati me

izgubim se u mraku

u Kotorskom budžaku

pojebem ti kraljicu

kraj partije

 

Melanholični Mesec smeje se alkoholisano

drogiranom gradu

ne možeš da pretpostaviš

da gde god se pojaviš

neko tajno snima

kacigu i masku, naočare za sunce

i L'Oreal True Match fasadu

Shell Beige C4 boje

preko lica imam

 

 

Iz zbirke antipoezije Omiljeni psi Velike Britanije



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 18:50 03.12.2016

Omiljeni psi Velike Britanije*

angie01 angie01 19:05 03.12.2016

Re: Omiljeni psi Velike Britanije*

Gray Britain

horheakimov horheakimov 20:24 03.12.2016

Re: Omiljeni psi Velike Britanije*

angie01




london gray
angie01 angie01 20:33 03.12.2016

Re: Omiljeni psi Velike Britanije*javascri

angie01 angie01 20:40 03.12.2016

Re: Omiljeni psi Velike Britanije*javascri



akvarel - London gray
horheakimov horheakimov 20:41 03.12.2016

Re: Omiljeni psi Velike Britanije*



How can it be
So bad
When you're already dead?
docsumann docsumann 18:56 03.12.2016

17 gr. lavande


ok, tako ću sigurno nazvati neku buduću pjesmicu.

za sada, iz bilježničke bilježnice, iliti zbirke u mučnom i trapavom nastajanju:



patio sam
sada patim
a patiću
kada shvatim

horheakimov horheakimov 20:24 03.12.2016

Re: 17 gr. lavande

17 gr. lavande


zašto 17?
docsumann docsumann 23:09 03.12.2016

Re: 17 gr. lavande

horheakimov
17 gr. lavande


zašto 17?


zato što mi se učinjelo da piše 17
vera.nolan2 vera.nolan2 17:35 04.12.2016

možda mozga ogrebotine ...


horheakimov horheakimov 19:33 04.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

MASTODON

SMILODON

(utočište za izumrle vrste, iz posta u post)
docsumann docsumann 19:37 04.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

(utočište za izumrle vrste, iz posta u post)


jedna od najboljih epizoda


docsumann docsumann 19:40 04.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

i dodatak:

vera.nolan2 vera.nolan2 09:29 05.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

utočište za izumrle vrste,...

zbog neprilagođenosti i nesporazuma sa okolinom ...

Imaš, zaista dobre antistihove, za zapamtiti lepe ...


horheakimov horheakimov 10:54 05.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

nesporazuma sa okolinom



anfieldroad anfieldroad 15:45 05.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...



Kad je Charlie Parker umro u gajbi izvesne grofice, pandur je u izveštaju napisao- muškarac, crnac, između 55 i 60 godina starosti...
Ipak, Ptica je tad imao samo 35 godina života i 15 minuta smrti.
horheakimov horheakimov 19:33 05.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

još jedna legendarna ptica...
docsumann docsumann 20:40 05.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

horheakimov
još jedna legendarna ptica...


horheakimov horheakimov 21:05 05.12.2016

Re: možda mozga ogrebotine ...

ostajemo kod ptica?

vera.nolan2 vera.nolan2 11:02 06.12.2016

Re: ostajemo kod ptica?

Jutros dobijem mejlom od jedne drage osobe ovaj film uz komentar:

slovo o ljubavi, jednostavan, neki bi rekli malo lud covek...a zapravo ko je lud



Nije Tesla, ali voleo je jednu lastavicu :
... di je moja lasta da me razonodi...
a lasta, ona nije znala da laže, ona me je volela ...


angie01 angie01 13:59 06.12.2016

,

riply riply 08:03 07.12.2016

Re: ostajemo kod ptica?

di je moja lasta da me razonodi...
a lasta, ona nije znala da laže, ona me je volela ...

Tada se pojavi lisica: “Dobar dan”, reče lisica.
“Dobar dan”, pristojno odgovori mali princ koji se okrene, ali ugleda ništa.
“Evo me ovdje”, reče jedan glas, “pod jabukom”.
“Tko si ti?” upita mali princ. “Vrlo si lijepa…”
“Ja sam lisica”, reče lisica.
“Dođi da se igramo”, predloži joj mali princ. “Tako sam tužan…”
“Ne mogu se igrati s tobom”, reče lisica. “Nisam pripitomljena.”
“Ah! oprosti”, reče mali princ. A onda, razmislivši, doda: “Što znači to »pripitomljena«?”
“Ti nisi odavde”, reče lisica, “što tražiš?”
“Tražim ljude”, reče mali princ. “Što znači to »pripitomiti«?”
“Ljudi imaju puške”, reče lisica, “i oni love. To je prilično nezgodno! Ali oni uzgajaju i kokoši. Po tome su zanimljivi. Tražiš li kokoši?”
“Ne”, reče mali princ. “Tražim prijatelje. Što znači to »pripitomiti«?”
“To je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To znači »stvoriti veze«…”
“Stvoriti veze?”
“Naravno”, reče lisica. “Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, biti ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu…”
“Počinjem shvaćati”, reče mali princ. “Postoji jedna ruža… mislim da me pripitomila…”
“To je moguće”, reče lisica. “Čega sve nema na Zemlji…”
“Ah! to nije na Zemlji”, reče mali princ.
Lisica je izgledala vrlo radoznala: “Na nekoj drugoj planeti?”
“Da.”
“Ima li lovaca na toj planeti?”
“Ne.”
“Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši?”
“Ne.”
Želiš još ovakvih priča? Pridruži nam se:
“Ništa nije savršeno”, uzdahnu lisica. Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao: “Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću par koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao glazba pozivati da iziđem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole, polje puno žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na što. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu…” Lisica ušuti i dugo gledaše malog princa: “Molim te… pripitomi me”, reče ona.
“Vrlo rado”, reče mali princ, “ali nemam mnogo vremena. Trebam pronaći prijatelje i upoznati se s mnogim stvarima.”
“Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi”, reče lisica. “Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca koji prodaju prijatelje nema, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!”
“Što trebam učiniti?” upita mali princ.
“Trebaš biti jako strpljiv”, odgovori lisica. “Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledat ću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakoga dana sjest ćeš malo bliže…” “Sutradan mali princ ponovo dođe. “Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme”, reče lisica. “Ako dolaziš, na primjer, u četiri sata popodne, ja ću biti sretna već od tri sata. Ukoliko vrijeme bude odmicalo bit ću sve sretnija. U četiri sata bit ću uzbuđena i uznemirena; upoznat ću cijenu sreće! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji sat da spremim svoje srce… Potrebni su čitavi obredi za to.”
“Što je to obred?” upita mali princ.
“I to je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih sati. Kod mojih lovaca, na primjer, postoji jedan obred. Oni četvrtkom plešu sa seoskim djevojkama. Četvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju čak do vinograda. Kad bi lovci plesali kad im padne na pamet, svi bi dani sličili jedan na drugi, i ja ne bih uopće imala odmora.” Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se dan rastanka približi reče: “Ah!” reče lisica… “Plakat ću”.
“Sama si kriva”, reče mali princ, “nisam ti želio nikakva zla, ali ti si željela da te pripitomim…”
“Naravno”, reče lisica.
“Ali ti ćeš plakati!” reče mali princ.
“Naravno”, reče lisica.
“Znači, time ništa ne dobivaš!”
“Dobivam”, reče lisica, “zbog boje žita”. Zatim doda: “Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Onda se vrati kazati mi zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.”
Mali princ ode ponovo vidjeti ruže. “Vi uopće ne sličite na moju ružu, vi još ništa ne značite”, reče im on. “Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama tisuća drugih. Ali ja sam od nje napravio svoga prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.” Ruže su se osjećale veoma nelagodno. “Lijepe ste, ali ste prazne”, reče im još. “Čovjek ne može umrijeti za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža sliči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam je stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam joj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptira). Zato što sam je slušao kako se žali, hvali ili kako ponekad šuti. Zato što je to moja ruža.”
I vrati se lisici: “Zbogom, reče joj…”
“Zbogom”, odgovori lisica. “Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo…”
“Bitno je očima nevidljivo”, ponovi mali princ da bi zapamtio.
“Vrijeme koje si uložio u svoju ružu učinilo ju je tako dragocjenom.”
“Vrijeme koje sam uložio u svoju ružu…” reče mali princ da bi zapamtio.
“Ljudi su zaboravili tu istinu”, reče lisica. “Ali ti ne bi trebao zaboraviti. Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu…”
“Ja sam odgovoran za svoju ružu”, ponovi mali princ da bi zapamtio…

Antoine de Saint-Exupéry








vera.nolan2 vera.nolan2 13:11 07.12.2016

Re: ostajemo kod ptica?

Ali, ako me pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću par koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao glazba pozivati da iziđem iz rupe...
... “Molim te… pripitomi me”
...
“Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi”, reče lisica. “Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju.


Knjiga i priča koje oplemenjuju, ali samo, možda, pojedinca; nisu spasile i neće nikada, svet !
Evo, juče sam čitala, tebi sigurno i zanimljivo i korisno podsećanje, a možda još nekom.

Sile božanske dospele su u naše ruke, u naše slabašne ljudske ruke
»Gde je bilo ono (id; — neka bude ja (ego).«
riply riply 10:21 09.12.2016

Re: ostajemo kod ptica?



hvala! redovno čitam Fenomene, sjajni
horheakimov horheakimov 12:36 09.12.2016

Re: ostajemo kod ptica?

isto ( :
vera.nolan2 vera.nolan2 18:07 09.12.2016

Re: Bird in space




Hajde onda, ovaj lepi blog da završimo Brankusijevom skulpturom
ptice na granici apstraktnog i futurističkog.
"Ah, to zlatno biće" možda su baš reči same P.Gugenhajm.
horheakimov horheakimov 19:08 09.12.2016

Re: Bird in space

Hvala V.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana