Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Na cilju (Kjušu, Japan)

Snezana Radojicic RSS / 06.12.2016. u 04:56

Oko spa-kompleksa tlo je ravno, a trava uredno pokošena. Idealno je za kampovanje. Nisam primetila kapije na prilazima, ali verovatno postoje. I kompleks se verovatno zaključava tokom noći. A meni se baš tu ostaje. Izbanjala sam se i sad mi se ne preznojava ponovo, vozeći do nekog drugog mesta. I mrak je već pao, a ja izbegavam da podižem kamp noću. Ovo mesto koje sam odabrala primetila sam još za dana, prilikom dolaska u onsen. Nalazi se iza poslednjih parkinga, u uvalici iznad koje prolazi put. Ali pogled odozgo je odvojen visokom živicom, pa su male šanse da me neko primeti.

IMG_8300-e1480994408452.jpg

 

Nešto posle deset sati, začujem više glasova kako se približavaju. Primirim se, ali onda shvatim da su to zaposleni krenuli kućama. Neki idu peške, putem pored mog kampa, a onda sa druge strane uvale čekaju autobus. Slušam ih kako se smeju, srećni zbog završetka još jednog radnog dana. Zatim neko povlači tešku čeličnu kapiju (ipak postoji!) i zaključava katanac. Zatvorena sam u dvorištu ogromnog kompleksa. Valjda će se otvoriti pre devet ujutru, kada moram da krenem na feri.

 

*

Pre odlaska u spa, bila sam svratila u kancelariju feri-operatera da proverim raspored plovidbi i cenu karte za mene i bicikl. Sa druge strane pulta, na rasklopljenoj debeloj fascikli, mirno se izležavala jedna mačka. Ne bih je ni primetila da radnica nije ustala od pulta i otišla za drugi sto da nešto potraži. Tada mi je oslobodila pogled.

 

Pomislila sam da je mačka njena, pa sam je pitala za dozvolu da napravim nekoliko fotografija. Ne viđa se često takav prizor u Japanu. Radnici se to dopalo, a posebno kad sam pomazila mačku. Ova se spremno okrenunula na bok, očekujući da nastavim. Razmaženi ljubimac.

IMG_8305-e1480994485503.jpg

A onda jutros vidim kako mačka drema ispred kancelarije, na suncu. Neko joj je postavio jastuk uz jedan od nosećih stubova mosta za prilaz feriju. Unutra radi neka druga žena. Tako zaključim da mačka zapravo nije ničija, ali da se zaposleni u toj kancelariji kolektivno brinu o njoj.

 

*

 

Feri je mali, za možda sto putnika i dvadesetak vozila. Jedini sam stranac, i poneko me pogleda sa zanimanjem. To traje vrlo kratko, pošto se u Japanu smatra nepristojnim piljiti u nekoga.

IMG_8324-e1480994558659.jpg

Ali jedan čovek ne skida pogleda sa mene. Ne čini se da bi nešto hteo – recimo, da popriča sa mnom – već naprosto ne prestaje da me proučava. Mogu samo da nagađam šta mu je toliko zanimljivo na meni. Osim što sam drugačije boje kože i kose, i viša za glavu od prosečnih Japanaca. Otkako sam u Japanu, odvikla sam se od toga da pilje u mene. Ali ovaj čovek me sad podseća kako je to izgledalo u, manje-više, svim azijskim zemljama u kojima belci nisu većinsko stanovništvo. Prisećam se feri vožnji u Indoneziji, najgoroj zemlji po tom pitanju. Lokalci su tamo doslovno opsednuti strancima. Putovanje zbog toga liči na rijaliti program, sa dvadeset četiri sata uključenim kamerama.

 

Nervira me taj čovek. Prelazim na drugu stranu broda, sklanjajući se od njegovog pogleda.

 

*

Planirala sam da se po dolasku na drugu obalu negde smestim i ostatak dana provedem odmarajući se. Imala bih vremena da krenem u osvajanje poslednjih kilometara moje rute nazavane ’Duž Japana’, pa možda i da stignem do najjužnije tačke kontinentalnog dela ove zemlje. Ali nema potrebe da toliko žurim. Temperatura je prijatna, i noć će biti topla, a meni je potreban odmor.

 

Takođe, treba da obavim nekoliko stvari. Moram u kupovinu, da nabavim namirnice za naredna dva-tri dana, pošto pretpostavljam da je ovo poslednje mesto do juga gde ima mini-marketa. Na najjužnijoj tački ću kampovati, a možda ostanem i ceo jedan dan, pa je bolje da pripremim zalihe. Zatim, treba da nađem perionicu za sve prljave stvari koje ne uspevam da operem danima. Ali najviše vremena oduzeće mi dok dopunim baterije elektronskih uređaja. To podrazumeva sedenje u nekom konviniju koji ima prostor namenjen za kupce, u trajanju od nekoliko sati.

 

15327487_10209063881609002_4704189387766693563_n.jpg?oh=567400b5ba126d9631de85e43962883a&oe=58C24B5D

Kada sve to obavim, već je skoro pet, i mrak samo što nije pao. Mesto nalazim u parku na obali, u sklopu odmorišta ’mići no eki’. Stižem tamo tačno u trenutku kada Sunce, zalazeći, boji nebo u intezivne žute nijanse. Sedam na plažu i otvaram pivo koje sam maločas kupila. Prizor traje koliko i sadržaj limenke. Šteta, za oboje.

 

*

Cele noći besni vetar, udarajući sa kopna. Moj šator je u poluzavetrini, ali kao da ga neko odiže oda tla, u nameri da ga prevrne – tako su snažni ti udari. Jedva uspevam da odspavam sat-dva. Pred zoru, vetar staje, a počinje kiša. Srećom, ne zadugo.

IMG_8337.jpg

Dan je zarozan, i povremeno prsne poneka kap. Put me vodi preko brdâ sa strmim usponima i spustovima. Duž njega, raštrkane su seoske kuće. Deluju staro i sirotinjski, dvorišta su puna starudije, a okolo ima smeća. Nemam osećaj da sam i dalje u Japanu. Niti da stižem na svoj cilj.

 

Pobednički dani bi trebalo da budu osunčani, sa prizorima za pamćenje.

 

*

Pravim pauzu na pola puta, kod jedine prodavnice. Uđem unutra da kupim nešto slatko i sipam vrelu vodu za kafu u moj termos. Ispred se nalazi klupa, pa krenem prema njoj.

 

Devojka i mladić, koje sam primetila u prodavnici kao jedine mlađe od šezdeset, stvore se preda mnom. Devojka u rukama drži kutiju sa keksom, iz koje je izvadila većinu sadržaja.

 

„Uzmi, to je za tebe, poklon“, kaže, pružajući mi kekse. Razaznam jednu-dve engleske reči, ali uglavnom govori telom i osmesima.

IMG_8341-e1480995049999.jpg

„Za mene? Sve to? Zašto?“ Smejem se u neverici. Veoma su mladi, ili možda nisu – sa Azijatima čovek nikad nije siguran, pogotovu sa Japancima. Izgledaju kao da nemaju više od po dvadeset pet, ali moglo bi im biti i deset-petnaest više.

 

„Onako, present“, objašnjavaju mi naizmenično. Mladić povlači poslednje dimove smotane cigarete. A možda i nije cigareta, možda puši neku laku drogu? Neradni je dan, a Japanci vole da daju sebi oduška.

 

Uzimam poklon, i pitam ih odakle su. Odgovaraju da su iz Kagošime i da su krenuli do Sata Misaki, najjužnije tačke kontinentalnog Japana. Kao i ja. Samo što oni idu tamo da se pomole. Tako mi objašnjava devojka, sklapajući dlanove kao za molitvu.

 

Ja im pričam da sam vozila od krajnje severne tačke na Hokaidu – Kejp Soja, pa skoro tri meseca preko sva četiri velika japanska ostrva. Dive se, ponavljajući reč ’kul’. Pa se opet smejemo i gledamo prijateljski.

 

*

U najjužnijoj varoši ostrva Kjušu završava se maraton. Ne znam koliko je moglo da bude učesnika u mestu sa možda dvesta duša, ali takmičari koje srećem nose oznake sa trocifrenim brojevima.

 

Put me vodi pored besplatnog kamping prostora na obali mora, strmo uzbrdo. Nemoguće je voziti sa mojim pogolemim teretom, a pitam se i da li uopšte ima smisla gurati do cilja, pa onda sve to ponoviti u suprotnom smeru. Zato zastajem na jednoj krivini, dok se ne odlučim. Čini mi se pametnijim da se najpre smestim u taj kamp, rasteretim bicikl i onda se odvezem do Sata Misaki.

IMG_8352-e1480995129394.jpg 

U susret mi nailazi žena sa bebom u kolicima i takmičarskim brojem. Već je izgurala ovuda uzbrdo, a sad se vraća istim putem. Učestvovala je u maratonu, možda u pešačkom delu, ali svejedno. Još pre nego što mi se približi, počinjem da je fotografišem. Osmeh mi je oko cele glave, a udivljeni povici ’vau!’ jedino su što uspevam da kažem.

 

Žena se smeje. Kad priđe, pitam je da li je ceo put gurala svoju bebu. Potvrđuje da jeste. Zamolim je da se svi troje slikamo, i ona rado pristane.

 

*

Ipak najpre podižem šator. Skidam bisage sa bicikla, i spremam se da na brzinu nešto prezalogajim, pre nego što krenem da izvozim poslednja tri-četiri kilometara do mog cilja. Odozgo, stazom koja vodi do asfaltnog puta, stiže jedan stranac. Ima oko pedeset pet, visok je i mršav, u planinarskoj opremi. Pomislim da je učesnik maratona, verovatno učitelj engleskog u tom mestu. Čovek zastane kod kamp prostora, praveći se da gleda malo prema pučini, pa prema mom šatoru. Očekuje neki znak od mene da je dobrodošao.

IMG_8367-e1480995203291.jpg

„Hej!“, pozovem ga.

 

„Hej! Dobar šator, imam isti takav, samo za jednu osobu“, kaže čovek prilazeći mi.

 

Nil, kako mu je ime, nije učitelj jezika i nije učestvovao u maratonu, nego je putnik kao i ja, samo autostoper. Kampuje pedeset metara dalje od mene, u istom prostoru, samo malo uzbrdo. Inače je iz Vankuvera i ovo mu je ko zna koja poseta Japanu. Prvi put je putovao ovom zemljom pre skoro trideset godina.

 

Imaćemo mnogo tema za razgovor kad se vratim sa svog cilja.

 

*

 

Nil me je upozorio na majmune, a saobraćajni znak nakon prve krivine na rakune. Prve ne volim jer su agresivni i nekad otimaju stvari turistima. Ove druge pak nikada nisam videla uživo u prirodi.

 

Sada mi put preseče najpre porodica majmuna: mužjak i ženka sa dva mladunca. Potom iz cevi pored puta izađe veliki primerak rakuna.

IMG_8347-e1480995287823.jpg

 

„Hej!, vidi ti to“, viknuh pre nego što rakun pobeže nazad, u istu rupu.

 

Kada sam pre tri meseca pravila poslednje kilometre do najsevernije tačke Japana, na ostrvu Hokaido, put su mi presecali jeleni i srndaći.

 

*

Kod odmorišta čija se gradnja završava zaustavljaju me muškarac i žena iz obezbeđenja. Pozivaju me da priđem do panoa sa mapom, koji je tu postavljen. A onda mi objašnjavaju da je deonica od vidikovca do svetionika na najjužnijoj tački zatvorena zbog izgradnje puta. Do sada je tuda vodila samo planinarska staza.

 

Razumem ih pogrešno, kao da odatle gde stojimo ne mogu dalje.

 

„Nema šanse!“, pobunim se. „Vozim tri meseca da bih se tamo ’zapljunula’! Ima da prođem, makar nosila bicikl!“

IMG_8359-e1480995372415.jpg

 

Oni ne razumeju engleski, ali moj ton je dovoljan. Između sebe razmene nekoliko reči, a zatim muškarac odmahne rukom u stilu: „Neka je, neka ide.“ I tako me propuste.

 

*

Razmišljam o svojoj reakciji. I mislim kako je dobro što nisam alpinista ili neki ekstremni sportista. Smatrala sam sebe dosta razumnom, sve do sada. Inaćenje poput onog maločas koštalo je mnoge alpiniste života. Stigavši do pred sam cilj, nisu mogli da se pomire sa tim da im viša sila – jer obično je bila reč o lošim vremenskim uslovima – ne dopušta da dovrše uspon na sam vrh. U osvajačkoj ostrašćenosti, nastavili bi, sve dok ne bi bilo prekasno.

IMG_8363-e1480995810961.jpg

Razumela sam ih, bolje nego ikad pre. I ja sam silno želela da stignem na svoj cilj, osvajala sam kilometar po kilometar tokom prethodna osamdeset tri dana, boreći se sa lošim vremenom, sa kišama, vetrovima i mrazevima, sa bezbrojnim usponima, sa bolešću koja me je ozbiljno stegla u jednom trenutku, sa problemima zbog opreme i nedovoljno novca, sa viznim pravilima koja su mi ograničavala vreme boravka, sa strahovima od čestih tajfuna, cunamija i zamljotresa. I sada da me zaustave neki glupavi radovi na izgradnji puta. Na samo kilometar od mog cilja! Nema šanse!

 

*

15355777_10209077865878600_2388436016210699727_n.jpg?oh=d1b238367e6d2c6a8086e0d4828c8d52&oe=58BCE554Ipak, dalje od vidikovca ne može. Zatvoren je tunel kroz koji vodi put, a ispred stoji nekoliko radnika obezbeđenja. Ne postoji nikakva staza kojom bih mogla da se provučem, čak ni kada bih sačekala noć.

 

Ali sada se mirim bez roptanja. U onih nekoliko minuta od zaustavljanja dovde, dobila sam priliku da smireno razmislim. I da shvatim koliko je moja reakcija nerazumna. A predobro znam da tome nema mesta u avanturi koju sam izabrala. Ako me nešto -- osim volje -- održava sve ovo vreme, onda je to zdrav razum u presudnim momentima.

 

I zato tako mirno prihvatam da prođem samo do ograđenog platoa-vidikovca. Što se mene tiče, cilj sam ostvarila.




Komentari (89)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 05:06 06.12.2016

Ko je prvi?

Tatatatira!
bauer. bauer. 05:21 06.12.2016

Re: Ko je prvi?

Tatatatira!

<odustani>
blogovatelj blogovatelj 05:32 06.12.2016

Re: Ko je prvi?

<odustani>


Pajić će morati da se zadovolji brončanom medaljom.
Drago mi je da si se i ti uključio u trku, da i tebe cepam, jer Pajče nije dovoljan.
bauer. bauer. 06:03 06.12.2016

Re: Ko je prvi?

blogovatelj


Pajić će morati da se zadovolji brončanom medaljom.
Drago mi je da si se i ti uključio u trku, da i tebe cepam, jer Pajče nije dovoljan.

Znam. Rokaš nas, samo tako! Ali, Branko Kockica? Mislim, stvarno...
blogovatelj blogovatelj 05:31 06.12.2016

Makov cvet na spomeniku?

Takav isti ovde u znak sećanja na one koji su učestvovali u ratovima nose na reverima i kapama pred 11. novembar svake godine.

nim_opet nim_opet 14:18 06.12.2016

Re: Makov cvet na spomeniku?

blogovatelj
Takav isti ovde u znak sećanja na one koji su učestvovali u ratovima nose na reverima i kapama pred 11. novembar svake godine.


Cini mi se da nije mak, hrizantema je (pet latica); svuda po Japanu, cini mi se da svaki drugi-treci grad ima na zastavi stilizovanu takvu.
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:47 06.12.2016

Re: Makov cvet na spomeniku?

nim_opet
blogovatelj
Takav isti ovde u znak sećanja na one koji su učestvovali u ratovima nose na reverima i kapama pred 11. novembar svake godine.


Cini mi se da nije mak, hrizantema je (pet latica); svuda po Japanu, cini mi se da svaki drugi-treci grad ima na zastavi stilizovanu takvu.


I još traži da im legalizuju drogu u Kanadi, a makovi mu se priviđaju na svim zastavama i spomenicima, cccc....
blogovatelj blogovatelj 04:19 07.12.2016

Re: Makov cvet na spomeniku?

Cini mi se da nije mak, hrizantema je (pet latica)


U pravu si, ja sam čovek seljak, ne brojim latice.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:01 06.12.2016

Za majmune ne znam

Ali sa rakunima se nije zajebavati...

Nego, šta sada, kad si overila Japance? Gde planiraš da prezimiš zimu?
blogovatelj blogovatelj 06:21 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

Nego, šta sada, kad si overila Japance? Gde planiraš da prezimiš zimu?


U Japanu, ja da ti kažem.
blogovatelj blogovatelj 06:23 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

Ali sa rakunima se nije zajebavati...


Rakune samo ne treba čačkati i sve je OK. Ako sami žele da se druže i to je OK. Meni je jedan jeo iz ruke, doduše mlad je bio.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:04 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

blogovatelj
Ali sa rakunima se nije zajebavati...


Rakune samo ne treba čačkati i sve je OK. Ako sami žele da se druže i to je OK. Meni je jedan jeo iz ruke, doduše mlad je bio.



Sinoć kampujem u parku, našla mesto na zaravni pored šume. Mrak već pao kad je došao neki Japanac, mlad momak, isto biciklom. I postavio šator 10 m iznad mene. Kad, u grmlju se pobiše dva rakuna. Jednog debelog crnog sam već videla nekih pola sata ranije. Stajao i gledao me a onda mirno otišao u šumicu. A sad zavrištali, baš onako neprijatno za uši. I evo ti momčića kako dolazi do mene, pokazuje mi da mu srce preskače od straha i da će on da se premesti dole. A to dole je pored toaleta, pedeset metara dalje. Ne vredi da mu objašnjavam da ne treba da se plaši životinja, već loših ljudi. I da će ga rakuni, ako već misle da ga napadnu, napasti i dole, kao i ovde. Još mu dam super tip da ostavi svetlo da trepće na ulazu u šator a prema šumi – to pomaže na kratko, za noćdve, posle se zver privikne na to. Ode momak dole. Naravbo, rakuni se nisu više ni pojavili ni oglasili, i ja sam spavala kao beba 
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:05 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

srdjan.pajic
Ali sa rakunima se nije zajebavati...

Nego, šta sada, kad si overila Japance? Gde planiraš da prezimiš zimu?



Odlučiću u naredna dva-tri dana, još nisam sve proverila.
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:49 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Ali sa rakunima se nije zajebavati...

Nego, šta sada, kad si overila Japance? Gde planiraš da prezimiš zimu?



Odlučiću u naredna dva-tri dana, još nisam sve proverila.


Možda da pitaš blogija, on zna.
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:55 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

blogovatelj
Ali sa rakunima se nije zajebavati...


Rakune samo ne treba čačkati i sve je OK. Ako sami žele da se druže i to je OK. Meni je jedan jeo iz ruke, doduše mlad je bio.


Kad smo onomad bili u Africi, u Tanzaniji, pa smo se smestili usred onog Serengetija (sećaš se, iz Opstanka), i tamo je pisalo na svakom ćošku da ne ostaviš slučajno prozor otvoren, ili vrata otključana, i da ne pokušavaš da hraniš babune. Kažu, oće da uđu u sobu, i da sve unutra pocepaju, razvale, i raščupaju, i pokenjaju, toliko da mora da se renovira, a nedaj bože da ih prekineš u poslu...A oni sede onako svuda oko tog svratišta, porodično, pa i u samom dvorištu, zajebavaju se, i ne deluju nimalo preteće...Tako da sam se sve vreme plašio prokletih babuna. Dok na ulazu u hotelsko dvorište nisam spazio parkiranu lavicu, koja motri onog afričkog bufalo-a, u nameri da ga zaskoči i pojede, valjda, iako taj monstrum ima bar dve tone u sebi...život u afričkoj ravnici je opasan...





blogovatelj blogovatelj 15:03 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

Možda da pitaš blogija, on zna.


Kako posle covek da te ne voli.
blogovatelj blogovatelj 15:06 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

život u afričkoj ravnici je opasan...


Ti si bate nesto pobrkao kontinente. Mi pricamo o Japanu i Americi.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:23 06.12.2016

Re: Za majmune ne znam

blogovatelj
život u afričkoj ravnici je opasan...


Ti si bate nesto pobrkao kontinente. Mi pricamo o Japanu i Americi.


Pomenula Snežana i neke majmune gore u tekstu...
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:03 07.12.2016

Re: Za majmune ne znam

Tako da sam se sve vreme plašio prokletih babuna.




Jes, Afrika ima skroz drugacije domace zivuljke.

Majmuni su saljivdzije, sad to sto mi ne kapiramo uvek njihov smisao za humor jbg. :)

To oni sitni lopovi od majmuna ali babune nikako ne treba provocirati ne samo sto su jaci i malo drkadzije vec imaju i gadne ocnjake..
alselone alselone 12:37 07.12.2016

Re: Za majmune ne znam

babune

pavijane.
Черевићан Черевићан 16:47 06.12.2016

тамо, где трешњин цвет ...

омлатих баш доста Светом
(ал' Јапан ми непосећен оста)
но одскора к'о да ЊИМЕ ходим
све посредством Вашег поста



гђо Radojicic, ХВАЛА и ..... уздрављу била!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:25 07.12.2016

Re: тамо, где трешњин цвет ...

Черевићан
омлатих баш доста Светом
(ал' Јапан ми непосећен оста)
но одскора к'о да ЊИМЕ ходим
све посредством Вашег поста



гђо Radojicic, ХВАЛА и ..... уздрављу била!


Hvala, dragi prijatelju!
Der Fremde Der Fremde 19:05 06.12.2016

Pare

Draga nasha Snezana, da li ti je ikada na pamet palo zashto te sve manje ljudi cita i komentarishe ... ? Moje mishljenje je da je to zato shto ne postoji ni jedan tvoj post na ovom nashem beskrajnom webu, gde bar jednom, svoj hronicni nedostatak novca, krajnje isfrustrirano, nisi spomenula ...


Prvi susret: u perionici veša.
Vraćam debele čarape i jaknu u sušilicu, ubacujući i i novi novčić od sto jena. Prvi put mašina nije dobro osušila za onih deset minuta na koliko je programirana. To me je malo iznerviralo. Htela sam da pođem, ali sad ću morati da sačekam.


A toliko daleko si stigla jer imash one koji su ti pomogli i koji bi rado opet ucinili isto. Please, za njihovu, nashu, moju ljubav.

Svi najbolji vetrovi ovoga sveta, neka te u expediciji tvog zivota, nastave da prate.

No hard feelings ... Deal?
blogovatelj blogovatelj 23:42 06.12.2016

Re: Pare

Draga nasha Snezana, da li ti je ikada na pamet palo zashto te sve manje ljudi cita i komentarishe ... ?


Zašto, o zašto, umesto š pišeš sh? Zašto napišeš tri tačke, pa prazno mesto, pa upitnik?
Zar je toliko teško imati makar zrno pismenosti u sebi? Zar je moguće da vas je tolika količina onih koji ne znaju da isprave greške koje naprave tokom kucanja ma čega na računaru?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:04 07.12.2016

Re: Pare

Der Fremde
Draga nasha Snezana, da li ti je ikada na pamet palo zashto te sve manje ljudi cita i komentarishe ... ? Moje mishljenje je da je to zato shto ne postoji ni jedan tvoj post na ovom nashem beskrajnom webu, gde bar jednom, svoj hronicni nedostatak novca, krajnje isfrustrirano, nisi spomenula ...


Prvi susret: u perionici veša.
Vraćam debele čarape i jaknu u sušilicu, ubacujući i i novi novčić od sto jena. Prvi put mašina nije dobro osušila za onih deset minuta na koliko je programirana. To me je malo iznerviralo. Htela sam da pođem, ali sad ću morati da sačekam.


A toliko daleko si stigla jer imash one koji su ti pomogli i koji bi rado opet ucinili isto. Please, za njihovu, nashu, moju ljubav.

Svi najbolji vetrovi ovoga sveta, neka te u expediciji tvog zivota, nastave da prate.

No hard feelings ... Deal?



Dragi moj ti,

Najpre, hvala što u ime SVIH koji me ne čitaju (više) ti meni javljaš njihov razlog za prestanak čitanja. Pretpostavljam da su te delegirali.

Ostalo naprosto nije tačno. Možemo da krenemo post po post da tražimo koliko često ja pomenem novac. I to krajnje isfrustrirano, o tome da ga nemam. (Evo, već na ovom postu na kom si se javio, tvoja tvrdnja se pokazuje kao netačna.)

Pogrešno u tvom zaključivanju je što ispuštaš nekoliko bitnih stvari koje su se promenile:
- Na FB-u me prati i komentariše sve više i više ljudi, tamo često imam više lajkova nego ovde otvaranja. Naime, počela sam da ove tekstove kačim tamo, pa nekoliko dana kasnije ovde. Fokusirala sam se na FB, jer odande dobijam najbolji i najbrzi fidbek. Ranije sam (a što ti dobro znaš jer me već duuugo pratiš, je l da ) pisala FB objave, a onda posebno blogove, znači, dva tipa teksta, drugačija i stilski i sadržinski. Pa su ljudi pratili na FB dnevne izveštaje, a na blog su dolazili da pročitaju dužu zaokruženu priču. Sada je sve isto tamo i ovde, s tim što tamo objavljujem učestalije, a u istim ovim objavama na FB-u ima i više fotki. Veliki broj ljudi odavde čita me tamo, pa je nerealno očekivati da će ponovo da me čitaju i par dana kasnije, ovde, na istom tom tekstu. Forma FB-a je za to zaslužna, za razliku od ovog bloga.
- Nikada ranije nisam kačila toliko često tekstove, na par dana, pa i to utiče na broj čitanja. Baci, sebe i istine radi, pogled na samo nekoliko blogova unazad, pa proveri svoju tvrdnju. Blog od pre dve nedelje ima preko 3500 otvaranja, što je uvek bio prosečan broj otvaranja za moje tekstove. Ali naprosto, treba vremena. Moji blogovi se nikad nisu čitali ovog trena jer nisu u dnevnom smislu aktuelni, kao većina drugih. Čitali su se tokom dužeg perioda. A sada ih ja pišem u dnevnom stilu. Treba to psotići i treba promeniti naviku čitalaca. Mada nema potrebe jer ovi tekstovi ne zastarevaju. Možemo se i u vezi s tim opkladiti, da će oavj tekst ili bilo koji u poslednjih desetak dana, za mesec dana dostići taj prosečan broj čitanja.
-Naposletku, ja ovo radim već godinama, pa ljudi dolaze i odlaze, ne može svakome sve biti stalno zanimljivo. Nekoga zanima ova zemlja, nekog ona...

Sve u svemu, hvala tebi na pokušaju da mi pomogneš (?) ali mislim da si potpuno omanuo, osim kada je, verovatno, reč o tebi samom.

Za kraj, ajde ponovo lepo pročitaj odlomak koji si preneo i otkrićeš da je poenta u tome što treba ponovo da sačekam. A dalje objašnjavam i da sam bila spremna da krenem. Žurilo mi se, znaš. Išlo mi se u toalet, imala sam planove. Eno i boldirala sam da bude očitije, msilim, poenta, razlog moje nervoze u tom trenutku.


Prvi susret: u perionici veša.
Vraćam debele čarape i jaknu u sušilicu, ubacujući i i novi novčić od sto jena. Prvi put mašina nije dobro osušila za onih deset minuta na koliko je programirana. To me je malo iznerviralo. Htela sam da pođem, ali sad ću morati da sačekam.


Ti si valjda jedini koji je shvatio da je sve to zbog jednog novčića. Zašto si tako shvatio, možda bi bilo dobro da se ti zapitaš.

Hvala na lepim željama.

P.s. Zanimljiv je taj tvoj ugao, recimo, kad kažeš da sam stigla ovako daleko jer imam ljude koji mi pomažu, pri čemu aludiraš opet na novac. Činjenica je da su mi ljudi, i to mahom odavde, pomogli u najkeitičnijem momentu 2012. I činjenica je da su neki od njih povremeno nastavili da mi pomažu. Ali ja nisam stigla dovde zahvaljujući toj pomoći. Stigla sam dovde zahvaljujući svojoj upornosti, a novcem od prodatih knjiga i stanarine, kao i od povremene pomoći (tim redom veličina, pošto već vodiš evidenciju). Zašto ti taj moj uspeh želiš da umanjiš?
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:57 07.12.2016

Re: Pare

Zašto, o zašto, umesto š pišeš sh?


Ma, nema veze, čovek je, pismeno ili ne, napisao ono što misli, i nema potrebe potresati se oko toga.

Po meni, hronično nemanje para za ovakvo putovanje, i nerviranje i snalaženje oko svega toga, je deo priče i avanture, pošto je i važan deo Snežaninog svakodnevnog života na putu. Čak mislim da ona ne kuka ni približno toliko koliko bih, recimo, ja, da sam u njenoj poziciji . A pogotovu se ne može reći da potencira taj aspekt, niti na bilo koji način nipodaštava pomoć koju dobije od ljudi koji prate njeno putovanje.

A to da li ove njene postove na blogu čita manje ili više ljudi, teško je utvrditi, čak i kad bi to bilo od bilo kakvog značaja.

Blogi, jel' sam ovo lepo napisao, a?
blogovatelj blogovatelj 04:15 07.12.2016

Re: Pare

Blogi, jel' sam ovo lepo napisao, a?


Kako nisi. Duševan i učtiv, pravi drugosrbijanac.
Ja realno padam u fras kad neko piše srpski serglish pravopisom, ko onaj Tzane i ko Fuks ponekad. Nije mi jasno koji je q tim ljudima kojima to pada na pamet. Zamisli na primer da neki veseljak u Nemačkoj počne nemački da piše ruskim pravopisom, smrtno ozbiljno. Ili norveški italijanskim pravopisom?!
A onda, obaška prostakluk zavirivanja u tuđi džep. Šta njega zabole koliko ko ima para, to je paganin najgore vrste kad mu takve stvari padaju na pamet.
Sve u svemu, javio se pacijent, nije ni prvi ni poslednji.

PS.
I na koncu svega, kompjuterski nepismen na n-tom nivou, toliko nepismen da ne zna da koristi dilit i bekspejs taster.
blogovatelj blogovatelj 04:21 07.12.2016

Re: Pare

Zanimljiv je taj tvoj ugao, recimo, kad kažeš da sam stigla ovako daleko jer imam ljude koji mi pomažu, pri čemu aludiraš opet na novac. Činjenica je da su mi ljudi, i to mahom odavde, pomogli u najkeitičnijem momentu 2012. I činjenica je da su neki od njih povremeno nastavili da mi pomažu. Ali ja nisam stigla dovde zahvaljujući toj pomoći. Stigla sam dovde zahvaljujući svojoj upornosti, a novcem od prodatih knjiga i stanarine, kao i od povremene pomoći (tim redom veličina, pošto već vodiš evidenciju). Zašto ti taj moj uspeh želiš da umanjiš?


Šta mu obrazlažeš, pusti dileu.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:25 07.12.2016

Re: Pare

blogovatelj
Zanimljiv je taj tvoj ugao, recimo, kad kažeš da sam stigla ovako daleko jer imam ljude koji mi pomažu, pri čemu aludiraš opet na novac. Činjenica je da su mi ljudi, i to mahom odavde, pomogli u najkeitičnijem momentu 2012. I činjenica je da su neki od njih povremeno nastavili da mi pomažu. Ali ja nisam stigla dovde zahvaljujući toj pomoći. Stigla sam dovde zahvaljujući svojoj upornosti, a novcem od prodatih knjiga i stanarine, kao i od povremene pomoći (tim redom veličina, pošto već vodiš evidenciju). Zašto ti taj moj uspeh želiš da umanjiš?


Šta mu obrazlažeš, pusti dileu.


Piše se "dileju", dechko, da nauchish pravopis, pa da se onda javicsh ovde, da komentarischesch, if you have nothing else to do...
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:54 07.12.2016

Re: Pare

Duševan i učtiv, pravi drugosrbijanac.

Jeste, do maksimuma sam se napregao, samo da bi me ti pohvalio i pomazio po ćubici!

Ja sam isto mislio da je ovo maskirani Cane Brbljanović. Ma, nema veze, kao što rekoh.
blogovatelj blogovatelj 05:59 07.12.2016

Re: Pare

if you have nothing else to do...


E, a pazi ga shto je zaklyuchio komentar sa "No hard feelings ... Deal"
blogovatelj blogovatelj 06:02 07.12.2016

Re: Pare

Piše se "dileju"


Dilea je ciganska reč i znači budala, ako nisam nešto prezupčio. To sam naučio iz Kustinih filmova. A i značenje reči bulja.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:18 07.12.2016

Re: Pare

srdjan.pajic
Duševan i učtiv, pravi drugosrbijanac.

Jeste, do maksimuma sam se napregao, samo da bi me ti pohvalio i pomazio po ćubici!

Ja sam isto mislio da je ovo maskirani Cane Brbljanović. Ma, nema veze, kao što rekoh.


Bezveze je nagadjati. Ono sto ja mogu dosta pouzdano da tvrdim je da je ova osoba ovakve komentare vec ostavljala vise puta u proteklih par godina na mom blogu (onom licno mom) a i ovde bar jednom-dva puta pod raznim nikovima. A mozda je to vise osoba sa potpuno identicnim stilom, pravopisnim znanjem, recnikom i tonom, kao i pausalnim zaključcima i nacinom na koji ih izvode. Ko ce ga znati. A nije ni bitno, kao sto i sam kazes, jer naprosto to sto je covek izdumao nije tacno.

Ali, svako ima pravo na svoj utisak i svoje tumacenje.
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:09 07.12.2016

Re: Pare

Ali, svako ima pravo na svoj utisak i svoje tumacenje.


Ma naravno, samo je malo zloban (der fremde, ko god da je).

Jos jednom, ja citam i uzivam a kad stignem nesto i napisem a videli smo na prethodnim tvojim blogovima da nas ima puno takvih.

A tebi Snezana hvala sto delis sa nama svoje misli i utiske.
Der Fremde Der Fremde 14:32 07.12.2016

Re: Pare

Hvala na odgovoru Snezana.
Bolje argumentovanu, suvislu i proverljivu lekciju lepog ponashanja, odavno niko sa ove tonuce barke nije dobio. Karavani ovakvih ili onakvih citalaca dodju i prodju, ... nema potrebe osvrnuti se za prvim koji zalaje.
Losh dan, josh gora karma istog, izvuku i od najboljeg najgore ponekad.
Imash moje iskreno izvinjenje uz obecanje da cu tvoje buduce postove pazljivije citati.
Sve najbolje.
Der Fremde Der Fremde 19:10 07.12.2016

Re: Pare

Predhodno obrisano iz razloga shto sam odgovor na svoje pitanje, bez uplitanja moderacije, nashao u svom sanducetu.

ZAHTEVI
1. Ponistiti sva ovlascenja za pisanje blogova i vratiti ih onim i samo onim autorima koji su imali pravo pisanja na starom blogu na dan 01.05.2007;
2. Omoguciti da se replike podvlace pod komentare na koje se odnose osim ako to nije tehnicki nemoguce;

Kakva su to vremena nekada bila ...
Der Fremde Der Fremde 19:30 07.12.2016

Re: Pare

Obrisano samo zbog mean blog.b92.net rekords.
Svih ovih godina niko nije, a ja ponajmanje zelim biti prvi koji ce umanjiti i na bilo koji nacin, pokvariti karakter tvojih blogova. Jedino zbog istih povremeno i svratim. Buduci moji nesporazumi sa umishljenim, potpuno twisted firestarter-ima, mogu i ubuduce direktno na PP.

Jbg, izvini i zbog toga.

I nikada pre nishta moje procitala nisi. Nigde. Ne zameram :)


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:48 08.12.2016

Re: Pare

Der Fremde
Hvala na odgovoru Snezana.
Bolje argumentovanu, suvislu i proverljivu lekciju lepog ponashanja, odavno niko sa ove tonuce barke nije dobio. Karavani ovakvih ili onakvih citalaca dodju i prodju, ... nema potrebe osvrnuti se za prvim koji zalaje.
Losh dan, josh gora karma istog, izvuku i od najboljeg najgore ponekad.
Imash moje iskreno izvinjenje uz obecanje da cu tvoje buduce postove pazljivije citati.
Sve najbolje.



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:49 08.12.2016

Re: Pare

apacherosepeacock


A tebi Snezana hvala sto delis sa nama svoje misli i utiske.


Hvala tebi na čitanju!
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:42 09.12.2016

Re: Pare

Der Fremde
Predhodno obrisano iz razloga shto sam odgovor na svoje pitanje, bez uplitanja moderacije, nashao u svom sanducetu.


Ja sam mislio da si uvideo da si napisao najgluplji mogući prostakluk, pa si se postideo i obrisao. I ne znam zašto ti je to trebalo da napišeš, ali ok.

A što se ZAHTEVA tiče, ja predlažem bolju varijantu: da se zabrane autori koji meni idu na živce, i to ne od 2007., nego od 2006., spisak prilažem po pozivu. A da se komentarisanje sasvim ukine, svima. Osim meni. Dobro, i blogiju, ali samo ako malo razredi komentare, i obeća da neće da spopada Krkara na svakom ćošku, jer je i to povremeno otužno.

Der Fremde Der Fremde 18:57 11.12.2016

Re: Pare

srdjan.pajic
Der Fremde
Predhodno obrisano iz razloga shto sam odgovor na svoje pitanje, bez uplitanja moderacije, nashao u svom sanducetu.


Ja sam mislio da si uvideo da si napisao najgluplji mogući prostakluk, pa si se postideo i obrisao. I ne znam zašto ti je to trebalo da napišeš, ali ok.

A što se ZAHTEVA tiče, ja predlažem bolju varijantu: da se zabrane autori koji meni idu na živce, i to ne od 2007., nego od 2006., spisak prilažem po pozivu. A da se komentarisanje sasvim ukine, svima. Osim meni. Dobro, i blogiju, ali samo ako malo razredi komentare, i obeća da neće da spopada Krkara na svakom ćošku, jer je i to povremeno otužno.



Nerado bih da shirim pricu u bilo kom pravcu vishe, ali moram reci da ovog puta si Srdjane, potpuno neobjektivan ... shto me je pomalo iznenadilo. Svakako, tvoje legitimno pravo je da se otvoreno svrstash na stranu bilo kog svog blogokolege, mada bih ipak podsetio da ti ni jednog momenta nisu zasmetale sve uvrede i prostakluci tvog shticenika i njegova opsesivna proganjanja pojedinih sa ovog bloga. Nije fer.
Uprkos toj cinjenici , od mene, sve najbolje!

PS: Spomenuti zahtevi su iz 2007 godine, a citirani zbog falicne opcije "odgovori" koji datiraju josh iz tog perioda. Pretpostavljam ...
49 41 49 41 22:30 06.12.2016

Tomoe

TOMOE



Ovaj je simbol sveprisutan u budističkim i šintoističkim hramovima diljem Japana. Zove se tomoe, što znači okretanje i cirkuliranje, čime se upućuje na okretanje zemlje. Tomoe je srodan yin yang-u, te ima slično značenje; predstavlja igru sila svemira. Vizualno, sastoji se od isprepletenih 'plamenova' koji podsječaju na zareze.

Najuobičajeniji tomoe ima tri plamena (trostruki ili 'mitsu' tomoe), mada jednostruki, dvostruki ili četverostruki također nisu neuobičajeni. Mitsu- tomoe predstavlja trodjelnu Šinto kozmologiju, te se vjeruje da simbolizira zemlju, nebo i čovječanstvo. A često se povezuje sa šintoističkim bogom rata Hachiman- om.

Tomoe- mon je tomoe koji se koristi kao kamon, odnosno obiteljski znak zamišljen kao grb. Mitsu ili trostruki tomoe često krasi zidove i zastave Kora Taisha Hrama, a također se često pojavljuje na bubnjevima i na krajevima rubnih crijepova krova. Neke ga obitelji koriste kao svoj obiteljski grb. Postoje jednostruki, dvostruki (poput Taoističkog yin-yang simbola) ali i četverostruki tomoe- i, ali najčešći su mitsu ili trostruki tomoei koji se povezuju sa Šinto religijom.

Šinto pogledi na svijet često su podjeljeni na tri djela (slično kao kod katolika)- on formira trojstvo; trostruko je strukturiran, što se vidi kroz mnogo aspekata.
Prvo, Bogovi su klasificirani prema dvostrukoj strukturi; postoji bogovi neba i bogovi zemlje. Uz to postoji i zemaljski, ljudski svijet, te se tako stvara trodjelna klasifikacija. A osim toga, Šinto mitologija je podjeljena kroz tri svijeta.

Jing & Yang
Poznajem dosta dugo i u detalje.
Sada naleteh - usput nesto novo naucih.

Kotrljaj i cirkulisi duz Japana
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:35 07.12.2016

Pitam se...

Smatram da je OK I veoma umesno pominjanje - tomoea.

Ipak, malo sam začuđen
49 41
... Šinto pogledi na svijet često su podjeljeni na tri djela (slično kao kod katolika)-


Naime, teško mi je da shvatim šta se htelo reći. Mislim ovo upoređenje makar i jednog aspekta šintoizma (koji Mircea Eliade smatra jednom od tzv. "nižih" religija) sa - katoličanstvom.
A još je čudnije što to nije upoređenje sa hrišćanstvom, nego baš sa - katoličanstvom.

Znam, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali bih voleo da malo elaboriraš to pitanje "sličnosti" šintoizma i katoličanstva.

Što reče onaj nesrećnik gore - no hard feelings! Deal?

P. S. Snežana, oprosti za ovaj upad/trol.
-----------------------
Edit: malo sam izmenio prvobitni tekst, jer ne bih želeo da se shvati da sam neučtivo izrazio moju začuđenost upoređenjem šintoizma i katoličanstva. (Pritom, iskreno prihvatam da začuđenost može dolaziti i od nedovoljnog poznavanja stvari, što je slučaj u ovoj situaciji).
apacherosepeacock apacherosepeacock 09:54 07.12.2016

Re: Biser nad biserima

Što reče onaj nesrećnik gore - no hard feelings! Deal?



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:45 08.12.2016

Re: Tomoe

49 41
TOMOE



Ovaj je simbol sveprisutan u budističkim i šintoističkim hramovima diljem Japana. Zove se tomoe, što znači okretanje i cirkuliranje, čime se upućuje na okretanje zemlje. Tomoe je srodan yin yang-u, te ima slično značenje; predstavlja igru sila svemira. Vizualno, sastoji se od isprepletenih 'plamenova' koji podsječaju na zareze.

Najuobičajeniji tomoe ima tri plamena (trostruki ili 'mitsu' tomoe), mada jednostruki, dvostruki ili četverostruki također nisu neuobičajeni. Mitsu- tomoe predstavlja trodjelnu Šinto kozmologiju, te se vjeruje da simbolizira zemlju, nebo i čovječanstvo. A često se povezuje sa šintoističkim bogom rata Hachiman- om.

Tomoe- mon je tomoe koji se koristi kao kamon, odnosno obiteljski znak zamišljen kao grb. Mitsu ili trostruki tomoe često krasi zidove i zastave Kora Taisha Hrama, a također se često pojavljuje na bubnjevima i na krajevima rubnih crijepova krova. Neke ga obitelji koriste kao svoj obiteljski grb. Postoje jednostruki, dvostruki (poput Taoističkog yin-yang simbola) ali i četverostruki tomoe- i, ali najčešći su mitsu ili trostruki tomoei koji se povezuju sa Šinto religijom.

Šinto pogledi na svijet često su podjeljeni na tri djela (slično kao kod katolika)- on formira trojstvo; trostruko je strukturiran, što se vidi kroz mnogo aspekata.
Prvo, Bogovi su klasificirani prema dvostrukoj strukturi; postoji bogovi neba i bogovi zemlje. Uz to postoji i zemaljski, ljudski svijet, te se tako stvara trodjelna klasifikacija. A osim toga, Šinto mitologija je podjeljena kroz tri svijeta.

Jing & Yang
Poznajem dosta dugo i u detalje.
Sada naleteh - usput nesto novo naucih.

Kotrljaj i cirkulisi duz Japana


Hvala!
49 41 49 41 22:44 06.12.2016

Suicide Forest in Japan

https://youtu.be/IVDHbZ_GGuA

https://youtu.be/4FDSdg09df8

Na ulazu u Kanjon Nevideo, znam da je mesto mnogih samoubistava; koji su dolazili iz YU i
sire.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:35 07.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

Na ulazu u Kanjon Nevideo, znam da je mesto mnogih samoubistava; koji su dolazili iz YU i
sire.


Prvi put čujem za ovo. Istina, tamo ima baš lepo odakle da se skoči, sa pogledom, ali, bre, veliko cimanje doći u tu tešku zabit da bi okončao život na melodramatičan način (mislim, kad ti je Šavnik najbliže mesto, valjda je jasno o čemu se tu radi). Ja, kad bih hteo da se ubijem, izabrao bih neki lep most, na primer na Tari, ili na Pivi - još lepše.


vera.nolan2 vera.nolan2 09:41 07.12.2016

Re: Tomoe

Jing & Yang
Poznajem dosta dugo i u detalje.

4941, HVALA i za objašnjenje ovog simbola koji sam nekako smetnula s uma i za odgledane linkove.
Uz Snežanu i njenu trasu uvek prošvrljam i zalutam i malo šire; koliko mi vreme dozvoli, iščitam više o zemlji kotrljanja!

A što se tiče, većeg ili manjeg prisustva komentara na tvojim blogovima Snežana, davno sam zapazila da broj ljudi korespondira sa odsustvom ili prisustvom, većini "zanimljivijih" blogova, opterećenih tekućim društvenim temama i problemima, valjda ...
Potpuno nevažno, tvoje jako prisustvo na internetu je veoma vidljivo i to sa zadovoljstvom otkrijem kada iščitavam šire tvoje destinacije.

49 41 49 41 01:27 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

Prvi put čujem za ovo. Istina, tamo ima baš lepo odakle da se skoči, sa pogledom, ali, bre, veliko cimanje doći u tu tešku zabit da bi okončao život na melodramatičan način (mislim, kad ti je Šavnik najbliže mesto, valjda je jasno o čemu se tu radi). Ja, kad bih hteo da se ubijem, izabrao bih neki lep most, na primer na Tari, ili na Pivi - još lepše.
----------------------------
nas dvoje smo isli biciklima iz kampa na Durmitoru u Shavnik.
Svratili usput da vidimo pocetak Kanjona Navideo.

Dok sam hodao okolo, iako suncan prekrasan dan; odmah sam "ulovio" totalan mistican muk. Ni glasa, ptica, ikoga - icega.

Ujak, mnogo kasnije u BG mi je obrazlozio; jer je znao za to.
Njegov kolega (psihijatar) je pisao disertaciju o tome.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:51 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

49 41
https://youtu.be/IVDHbZ_GGuA

https://youtu.be/4FDSdg09df8

Na ulazu u Kanjon Nevideo, znam da je mesto mnogih samoubistava; koji su dolazili iz YU i
sire.


I ja prvi put čujem za ovo. U kanjon Nevidia nije mi se dalo da odem, a znam da su se mnogi bojali zbog toga što treba skočiti 2-3 puta u doboke a uske virove.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:39 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

Snezana Radojicic
49 41
https://youtu.be/IVDHbZ_GGuA

https://youtu.be/4FDSdg09df8

Na ulazu u Kanjon Nevideo, znam da je mesto mnogih samoubistava; koji su dolazili iz YU i
sire.


I ja prvi put čujem za ovo. U kanjon Nevidia nije mi se dalo da odem, a znam da su se mnogi bojali zbog toga što treba skočiti 2-3 puta u doboke a uske virove.


Nema tamo virova, a zavisno od nivoa vode ima da se skače niz vodopade i u jezerca dole, što treba znati gde i kako, da ne izlomiš noge. A kad je nizak nivo, onda je pešačenje, plus spuštanje niz kanape, tamo gde bi inače skakao.

Taj kanjon je zajeban zbog drugih stvari. Prvo, što kad uđeš, nema nazad. Moraš da izađeš tamo gde se izlazi, jer su svuda strme i visoke stene, nepenjive ako nisi vrabac_u_steni i nisi se nameračio baš to da radiš. Možeš da ostavljaš nekakvu instalaciju od užadi iza sebe, ali to niko ne radi iz praktičnih razloga, a treba i to znati namestiti. A drugo, i važnije, Komarnica je jako hladna, moraš mokro odelo da imaš. Tako da, ako se neko povredi, uglavnom je najebao.

Ja bio dva, ili možda tri puta, ne mogu sada da se setim, doduše u vreme kad se za to mesto malo znalo i nije se naplaćivalo. Sad je to komercijala, kako čujem svaka šuša sebi nadene titulu kanjon-vodiča, i vodi ljude koji nemaju skoro nikakvo iskustvo sa takvom vrstom zanimacije. Pa zato sad povremeno možeš da čuješ vesti o spasilačkim ekspedicijama u taj kanjon...u moje vreme toga nije bilo.

EDIT: E, da, u tom kanjonu sam i ja imao near death experience, jedno od dva koja pamtim. Trebalo je da se preprečka jedan detalj, po zidu kanjona oko nekog velikog obrušenog kamenja, koje formira nešto kao levak-tunel, i tu piči voda, ali ono, milioni litara u minuti. Ta voda tu nešto kao zavije, propadne kroz to kamenje (veličine autobusa) i onda na drugom kraju, kao iz vodenog topa izbije iz tog kamenja, u vidu mlaza koji posle pada dole u neko jezero. Problem je što je ta "mlaznica" dosta mala, nisam siguran da li bih ja mogao tu da prođem, ako slučajno upadnem u tu podivljalu bujicu. Verovatno bih se tu zaglavio i udavio.

Naravno, ovo sve ne vidiš dok nisi već ušao u prečkanje, koje inače nije bilo naročito teško, iznad te vode, do tačke kad nema nazad. I tu negde sam se odsekao, kad sam došao do spoznaje da ako se sad okliznem, biće ćao drugari. Srećom, nisam bio sam, nego sa ortakom, on je odma snimio koliko sam se usrao (od buke vode nikakva verbalna komunikacija nije bila moguća). A kad se usereš, odjednom su ti noge i ruke kraće, i nešto što inače možeš da dovatiš, u takvoj situaciji je odjednom predaleko. Pa je on isprečkao nazad, i podmetnuo se kao opremak, da preko njega nekako dovatim sledeći kamen. Znam, znam, totalno gej i brokeback mountain momenat, ali sam drugaru zahvalan do neba.




blogovatelj blogovatelj 19:26 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

u tom kanjonu sam i ja imao near death experience


Voah, ti nisi covek, ti si Duh sa sekirom.
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:41 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

blogovatelj
u tom kanjonu sam i ja imao near death experience


Voah, ti nisi covek, ti si Duh sa sekirom.


Bio. Posle se oženio, dobio dete, kredit za kuću, i ode sve u qrac krasni...
alselone alselone 22:22 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

near death experience


je nesto drugo. To je situacija u kojoj si fizicki blizu smrti, a ne spoznajno. To je ono kao kad je meni nestalo vazduha u boci pa dok sam dosao do instruktora i dok je on izvadio da prostite oktopoda ja sam vec poceo da se gubim i odlazim na onu stranu. NDE nije kada shvatis da bi mozda ako padnes umro. Onda je i NDE kada se popnes na terasu. :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:51 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

alselone
near death experience


je nesto drugo. To je situacija u kojoj si fizicki blizu smrti, a ne spoznajno. To je ono kao kad je meni nestalo vazduha u boci pa dok sam dosao do instruktora i dok je on izvadio da prostite oktopoda ja sam vec poceo da se gubim i odlazim na onu stranu. NDE nije kada shvatis da bi mozda ako padnes umro. Onda je i NDE kada se popnes na terasu. :)


Da, da, u pravu si. Znači, razlika je u tome da u NDE si zapravo već počeo da mreš, pa si se vratio. Dobro, da na ispravljam, i ja sam počeo da umirem, ali od straha.



alselone alselone 22:56 08.12.2016

Re: Suicide Forest in Japan

Znači, razlika je u tome da u NDE si zapravo već počeo da mreš


Pa da. Jednom sam se izgubio na skijanju, pogasile se zicare, ja se smrzo, i usro se isto od straha, al me nasla gorska sluzba spasavanja. :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:22 07.12.2016

Jeremija Džonson

Ovde kod nas u planini zagudila ozbiljna zima (ti blogi da ćutiš, hebao te Ontario i Severni pol). Te, shodno stanju na terenu, u garaži sam namestio trenažer za bajs. Ali je toliko ladno da mi je žena, kao božićni poklon, kupila industrijski grejač od cela 4kW (znam, znam, ali ne može veći na ovu našu dvofaznu instalaciju, ima duvedem 3 faze sledećeg leta, hebaću mu lebac!). I sad kad dođem kući, nakon napornog dana na poslu, jelte, namestim laptop i zvučnik marke Bose na stalažu, otšarafim Pepperse, zamislim da sam u Kaliforniji, i prebicklam tako dvaes do tries km, u mestu...

Evo je instalacija:



EDIT: Grejač (to je ova žuta turbina na betonu), inače ide na krovnu gredu ili zid, ali mi je sve živo tamo zauzeto i popunjeno raznim krtogom, bojim se da ću zapalim garažu, a onda i kuću, ako ga dignem gore.
blogovatelj blogovatelj 06:08 07.12.2016

Re: Jeremija Džonson

Ovde kod nas u planini zagudila ozbiljna zima (ti blogi da ćutiš, hebao te Ontario i Severni pol)


Si video Montreal od prekyuche?
A kod mene temperatura mild, da prostiš. Juče pao sneg i isti dan se istopio. Ujutro blagi minus, preko dana smo u plusu.

cassiopeia cassiopeia 10:59 07.12.2016

Re: Jeremija Džonson

srdjan.pajic
I sad kad dođem kući, nakon napornog dana na poslu, jelte, namestim laptop i zvučnik marke Bose na stalažu, otšarafim Pepperse, zamislim da sam u Kaliforniji, i prebicklam tako dvaes do tries km, u mestu...

Evo je instalacija:



Eee, Srdjane, pa jesi li ti zato zapalio u Ameriku?
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:56 07.12.2016

Re: Jeremija Džonson

blogovatelj
Ovde kod nas u planini zagudila ozbiljna zima (ti blogi da ćutiš, hebao te Ontario i Severni pol)


Si video Montreal od prekyuche?
A kod mene temperatura mild, da prostiš. Juče pao sneg i isti dan se istopio. Ujutro blagi minus, preko dana smo u plusu.



Isuse, klizavo, treba držati distancu. Ja juče, ko životinja, predosetio sneg, pa zamenio gume zimskim, ali džabe, ne mogu da isparkiram auto na ulicu, ima pola metra snega, dobro, nije baš toliko, ali dovoljno da eskiviram posao danas. Moja gospoja sad komutira oko pola sata do šljake, i to nekim levim putem koji ume da bude zavejan, a oće i vetar da te prevrne. Pa sad malo strepim, doduše, onog njenog 4runnera neće tek tako da skenja, mada je i ona dosta loš vozač...


srdjan.pajic srdjan.pajic 17:59 07.12.2016

Re: Jeremija Džonson

cassiopeia
srdjan.pajic
I sad kad dođem kući, nakon napornog dana na poslu, jelte, namestim laptop i zvučnik marke Bose na stalažu, otšarafim Pepperse, zamislim da sam u Kaliforniji, i prebicklam tako dvaes do tries km, u mestu...

Evo je instalacija:



Eee, Srdjane, pa jesi li ti zato zapalio u Ameriku?


Ma, ja to malo uveo tjelovježbu, da se baš ne usvinjim, ko svako pošteni Amerikanac, preko zime...dete je još malo za snowshoe-ing, ali dovoljno veliko da oću dumrem ako pokušam da je nosim u rancu dok prtim. Ali, dogodine...
Atomski mrav Atomski mrav 21:45 07.12.2016

Re: Jeremija Džonson

znam, znam, ali ne može veći na ovu našu dvofaznu instalaciju, ima duvedem 3 faze sledećeg leta, hebaću mu lebac!

Ček, to i kod vas u USofA dvofazna instalacija? Kako to ide, 110V međufazni napon? U Norveškoj je isto sva "stara" instalacija dvofazna sa međufaznim naponom od 230V i to nekako kombinuju sa "novim" trofaznim sistemom (ne znam tačno kako ali moraću da saznam).
49 41 49 41 01:45 08.12.2016

Re: Jeremija Džonson

Ako imas el. sporet - rerna ti je prikljucena na 220V.

Kupis narandzasti (ili zeleni) produzni kabal dovoljne duzine i od uticnice sporeta izvedes uticnicu do garaze za el. grejac.

Svi veliki-jaki potrosaci u kuci; grejanje, bojleri, aircondition, el. sporeti ... su prikljuceni na 220V.
Kod nas je to bilo 380V
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:36 08.12.2016

Re: Jeremija Džonson

Atomski mrav
znam, znam, ali ne može veći na ovu našu dvofaznu instalaciju, ima duvedem 3 faze sledećeg leta, hebaću mu lebac!

Ček, to i kod vas u USofA dvofazna instalacija? Kako to ide, 110V međufazni napon? U Norveškoj je isto sva "stara" instalacija dvofazna sa međufaznim naponom od 230V i to nekako kombinuju sa "novim" trofaznim sistemom (ne znam tačno kako ali moraću da saznam).


Ima tu svašta: LINK

Ovo 120/240V je standard po kućama i stanovima, to se zove split-phase sistem (neutralni i dva provodnika pod naponom od 120V prema tom neutralnom, ali u kontrafazi). To se obično pravi distribucionim transformatorom u komšiluku, sa trofaznog sistema na banderama. Pravi trofazni sistem je 208V (fazni napon, obično vezano u trougao, to se posle pretaba u zvezdu pa tako dobiješ i neutralni provodnik)) odnosno 120/208V. S tim što za industrijske namene imaš i 277/480V, a imaš i tu split phase sistem (240/480V). Pa onda kombinacije, ako recimo imaš u kući i mašine koje traže tri faze, a i obične sprave, kojima treba regularnih 120V...ma ne pitaj, za svakog po nešto...

Ali je barem sve 60Hz, a ne kod ovoh sirotih Japanaca, gde je zemlja podeljena na dve nepovezive mreže, jedna na 50Hz druga na 60Hz. Pa kad je zemljotres rknuo Fukušimu, pola Japana ostalo bez struje i pod restrikcijama, dok je druga polovina uživala, bez mogućnosti da pomogne braći u nevolji, prosto jer imaju samo jednu ili možda par tih nekih konverzionih postrojenja, što je nedovoljno za prenos tako velike količine energije iz jednog sistema u drugi.
Atomski mrav Atomski mrav 18:11 08.12.2016

Re: Jeremija Džonson

Ali je barem sve 60Hz, a ne kod ovoh sirotih Japanaca, gde je zemlja podeljena na dve nepovezive mreže, jedna na 50Hz druga na 60Hz.



little_radojica little_radojica 04:30 12.12.2016

Re: Jeremija Džonson

Ali je barem sve 60Hz, a ne kod ovoh sirotih Japanaca, gde je zemlja podeljena na dve nepovezive mreže, jedna na 50Hz druga na 60Hz.




Кад се земља модернизовала крајем деветнаестог века увелико је беснео Рат струја. Не само између Тесле и Едисона, већ су разне технологије биле у игри, што у Јевропи, што у тада не тако мрској 'Мерици. Пошто тадашња централна власт није нашла за сходно да уреди, омни(препо)тентно тржиште је тако решило ствар да је неки амбициозни инвеститор из Осаке купио већу количину опреме од АЕГ-а, а неки други из Токија од Џенерал Електрика, а које су радиле на различитим фреквенцијама и мало по мало, постаде у неком моменту прескупо да се грешка исправља. Не само што није могла струја да се пребаци из једног дела земље у други, већ и поједини апарати нису могли да раде у оба дела земље.

На много начина је земља подељена на исток и запад
Можда и најбаналнији је да на истоку људи стоје са једне стране ескалатора, а на западу на супротној и то је постало саставни део идентитета. Оно што је заједничко је да се обавезно стоји на једној страни е да би ови који журе могли да прозује слободном страном.

Занимљиве су ми те тривије, те ствари које узимамо здравио за готово, а које су се некако банално запатиле и тако остале да генерације које долазе на њима базирају сујету и инат.

The origins of the right-left split is a hotly debated topic. Some historians believe the tradition of Tokyo residents walking on the left side of the street dates back to the Edo Period. To avoid striking passers-by with their swords, samurai walked on the left. Merchants in Kansai, however, who carried their bags in their right hand, typically stuck to the right of the road.

Others say the tradition is more recent and dates from the influx of foreign tourists for Expo ’70.


The Japan Times>>>>LINK

А ривалство између истока и запада (данас оличена у ривалству Токија и Осаке, тј. региона Канто и Кансаи) је тако јако да нема тог светлог јунака који ће једнима рећи да се угледају на ове друге. Ко сад недобог да кажеш Америма да заведу цивилизовани систем универзалног здравственог осигурања као што је нпр. у суседној Канади
49 41 49 41 16:03 12.12.2016

Re: Jeremija Džonson

Atomski mrav
Ali je barem sve 60Hz, a ne kod ovoh sirotih Japanaca, gde je zemlja podeljena na dve nepovezive mreže, jedna na 50Hz druga na 60Hz.




Bez cudjenja, molim!

Prosle godine, posle olujnog vetra; vise od 1/2 miliona je ostalo bez struje, ukljucujuci i nas.
Ja sam imao nesto struje, jer su stedljive sijalice svetlele pola sata; posle samo ckiljile.

Hodala je distribucija svuda dizalicama. Zaposleni u narandzastim prslucima pesaka i tako 10 dana.

Priupitam, jednog pesaka elektricara iz distribucije, kako to da vise od pola miliona ostane bez struje?!?

Kod nas ti je ovako, objasnjava.
Vezujemo prsten na prsten i tako ceo lanac. Pukne jedan prsten, ode ceo lanac.
Sad svi hodamo, da vizuelno nadjemo koji je prsten "otkacio".

J-ga, 21. vek sve na drvenim banderama; struja, kablovska, fiksna telefonija...
Na banderi bure od 250 lit. trafo od 4500 V.

Dobro dosli u novi svet.


wilma68 wilma68 10:03 07.12.2016

Teško je iskazati...


koliko ja gotivim Pajića i Blogija, tj. Blogija i Pajića.
Blogi Yang, Pajić Yin, milina od saglasja i harmonije!
A da su ti braća rođena, Snežo, ne bi te ovol'ko pazili & mazili.

Zaista, ja te čitam na Fejsbuku, ne samo zbog toga što su objave iste, nego što i ovde, na ovom blogu, sve manje ima šta da traži prosečno pametan čovek, sa dobro formiranom stolicom ( ako me razumete , nije deo nameštaja ).

Sve troje, i divnog g. Čerevićana i Veru Nolan, puno pozdravlja i grli Txe Wilma.

vera.nolan2 vera.nolan2 10:36 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

Sve troje, i divnog g. Čerevićana i Veru Nolan, puno pozdravlja i grli Txe Wilma.

Hvala Wilma68, a čitam i mislim kako Wilma reče što mislim, a ne usudih se reći, sve ne hoteći bilo koga da uvredim, ikad, nikad i bilo kojim povodom ...

Za mene, već pominjah, blogovi imaju duševno rasterećujući efekat, lepu razbibrigu i edukativno putokaznu vrednost. Nema smisla ići na blogove i teme gde se ljudi jede i svađaju. Malo mi je moga čira.

cassiopeia cassiopeia 10:56 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

vera.nolan2
Sve troje, i divnog g. Čerevićana i Veru Nolan, puno pozdravlja i grli Txe Wilma.

Hvala Wilma68, a čitam i mislim kako Wilma reče što mislim, a ne usudih se reći, sve ne hoteći bilo koga da uvredim, ikad, nikad i bilo kojim povodom ...

Za mene, već pominjah, blogovi imaju duševno rasterećujući efekat, lepu razbibrigu i edukativno putokaznu vrednost. Nema smisla ići na blogove i teme gde se ljudi jede i svađaju. Malo mi je moga čira.



Wilma i Vera sve lepo napisaše

Snežana, mašem ti i dobro ti pedalanje i dalje
vera.nolan2 vera.nolan2 11:18 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...


cassiopeii
i uvek tvrdim, svi su ljudi dobri samo to još ne znaju, ubeđena sam u to.
cassiopeia cassiopeia 11:25 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

i uvek tvrdim, svi su ljudi dobri samo to još ne znaju, ubeđena sam u to.


Vera, samo neko široke duše i duboke vere u ljude može da napiše ovako nešto.
vera.nolan2 vera.nolan2 12:03 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

Da, duboke vere, volim ljude, baš volim, kakvi god da su ... ali se sklanjam gde dobra i dobro nije i nema,...

A evo kako jedan, dobri čovek, bloger mi piše, a rezignirano, odavno odsustvuje sa bloga;
Ovo citiram, evo baš i zbog Snežane koju cene i oni koji je retko čitaju i ne komentarišu:

"Snežana jeste zanimljiva za čitanje, tu nema dileme. Ali, ja nekako nemam naviku da je čitam. Nisam krenuo od početka...šta li. Ali žena je sjajna i apsolutno joj skidam kapu ( kačket ). Svaka čast! Ona je možda još i jedina koja drži neki nivo tog mesta."

wilma68 wilma68 13:50 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

Cassiopejo, i tebe grlim.


P.S.:ah, those were the days kad sam od svog dragog, u gimanziji, dobila na poklon kartu zvezdanog neba. Posle Oriona, priznajem, najvolim Kasiopeju.
cassiopeia cassiopeia 14:17 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

wilma68
Cassiopejo, i tebe grlim.


P.S.:ah, those were the days kad sam od svog dragog, u gimanziji, dobila na poklon kartu zvezdanog neba. Posle Oriona, priznajem, najvolim Kasiopeju.


Hvala, draga Wilma

blogovatelj blogovatelj 19:10 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

koliko ja gotivim Pajića i Blogija, tj. Blogija i Pajića.
Blogi Yang, Pajić Yin, milina od saglasja i harmonije!


Jel jang crno s malo belog, ili jin?
blogovatelj blogovatelj 19:14 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

na ovom blogu, sve manje ima šta da traži prosečno pametan čovek, sa dobro formiranom stolicom ( ako me razumete , nije deo nameštaja ).


Da, ima onaj vic kad dodju doktori u vizitu ludacima, kad, jedan place. Pitaju ga zasto, a on "gadj'o me ovaj stolicom"
Na savet da mu uzvrati istom merom, on odgovori "ne mogu, moja je retka"
wilma68 wilma68 21:56 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

blogovatelj
koliko ja gotivim Pajića i Blogija, tj. Blogija i Pajića.
Blogi Yang, Pajić Yin, milina od saglasja i harmonije!


Jel jang crno s malo belog, ili jin?



Suština yin - yang odnosa je, da u Blogiju ima i malo Pajića, a u Pajiću isto tako čuči jedan malecki Blogi.
Majke mi.

wilma68 wilma68 21:57 07.12.2016

Re: Teško je iskazati...

blogovatelj
na ovom blogu, sve manje ima šta da traži prosečno pametan čovek, sa dobro formiranom stolicom ( ako me razumete , nije deo nameštaja ).


Da, ima onaj vic kad dodju doktori u vizitu ludacima, kad, jedan place. Pitaju ga zasto, a on "gadj'o me ovaj stolicom"
Na savet da mu uzvrati istom merom, on odgovori "ne mogu, moja je retka"



bauer. bauer. 02:51 08.12.2016

Re: Teško je iskazati...

Suština yin - yang odnosa je, da u Blogiju ima i malo Pajića, a u Pajiću isto tako čuči jedan malecki Blogi.

Možda u Blogiju ima malo Pajića, ali u Pajiću... nema ni malo Blogija.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:53 08.12.2016

Re: Teško je iskazati...

wilma68

koliko ja gotivim Pajića i Blogija, tj. Blogija i Pajića.
Blogi Yang, Pajić Yin, milina od saglasja i harmonije!
A da su ti braća rođena, Snežo, ne bi te ovol'ko pazili & mazili.

Zaista, ja te čitam na Fejsbuku, ne samo zbog toga što su objave iste, nego što i ovde, na ovom blogu, sve manje ima šta da traži prosečno pametan čovek, sa dobro formiranom stolicom ( ako me razumete , nije deo nameštaja ).

Sve troje, i divnog g. Čerevićana i Veru Nolan, puno pozdravlja i grli Txe Wilma.



Ja sad sebe zamišljam sa korpicom punom onih srca (može i liciterskih a može i onih krpenih) kako ih delim po blogu

...

P.s. Kaže, broj emotikona je oigraničen na 10
blogovatelj blogovatelj 02:55 08.12.2016

Re: Teško je iskazati...

Možda u Blogiju ima malo Pajića, ali u Pajiću... nema ni malo Blogija.


Ahhhaaaaaa, al kad bi se gađali autobusima.
bauer. bauer. 03:01 08.12.2016

Re: Teško je iskazati...

Ahhhaaaaaa, al kad bi se gađali autobusima.

Pa, vidim, gađate se. Gore, u Montrealu
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:04 08.12.2016

Re: Teško je iskazati...

vera.nolan2
Da, duboke vere, volim ljude, baš volim, kakvi god da su ... ali se sklanjam gde dobra i dobro nije i nema,...

A evo kako jedan, dobri čovek, bloger mi piše, a rezignirano, odavno odsustvuje sa bloga;
Ovo citiram, evo baš i zbog Snežane koju cene i oni koji je retko čitaju i ne komentarišu:

"Snežana jeste zanimljiva za čitanje, tu nema dileme. Ali, ja nekako nemam naviku da je čitam. Nisam krenuo od početka...šta li. Ali žena je sjajna i apsolutno joj skidam kapu ( kačket ). Svaka čast! Ona je možda još i jedina koja drži neki nivo tog mesta."



Hvala dobrom čoveku
Hvala i tebi, draga vera.nolan
bladerunner92 bladerunner92 14:29 07.12.2016

Ja samo da

pustim "japanski"spot i muziku koju mnogo volim iz filma koji mi je u top 10
pozdrav Snežana , neverovatno si hrabra!



još jedan ili više njih

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:55 08.12.2016

Re: Ja samo da

bladerunner92
pustim "japanski"spot i muziku koju mnogo volim iz filma koji mi je u top 10
pozdrav Snežana , neverovatno si hrabra!



još jedan ili više njih




Dodaj ti slobodnbo još spotova, sad kad sam se dokopala wifi-ja, mogu da uživam i ja malo
Atomski mrav Atomski mrav 21:54 07.12.2016

Blogodokumentarac

Baš su dobri ovi tvoji "blogodokumentarci". Evo ovom serijom tekstova o putešestviju po Japanu si nam pribiližila tu zemlju možda i bolje od nekog "klasičnog" dokumentarnog filma ili serije. Možda je to zato što ti kao cikloputnik stupaš u neposredniji kontakt sa ljudima i prirodom nego neka TV ekipa. Bar kad su oni klasični dokumentarci u pitanju, ne računam tu emisije tipa "An idiot abroad" ili onaj pomalo iščašeni način na koji razne zemlje prikazuju likovi iz Top Gear-a dok prave one svoje road trip emisije. Ne znam kuda će te pedale sledeće odvesti ali ne sumnjam da će biti uzbudljivo i zanimljivo. Neka te prati sreća!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:02 08.12.2016

Re: Blogodokumentarac

Atomski mrav
Baš su dobri ovi tvoji "blogodokumentarci". Evo ovom serijom tekstova o putešestviju po Japanu si nam pribiližila tu zemlju možda i bolje od nekog "klasičnog" dokumentarnog filma ili serije. Možda je to zato što ti kao cikloputnik stupaš u neposredniji kontakt sa ljudima i prirodom nego neka TV ekipa.


Drago mi je ako je tako Definitivno postoji razlika u doživljaju kad se putuje na neki klasičniji, ili makar neki komfroniji način, nego na ovaj, pa još uz ograničena sredstva. I sama sam primetila ogromnu razliku kad mogu sebi da priuštim hotel i odvojim se od lokalnih ljudi, ili da platim bilo šta drugo što doprinosi mom komforu, u odnosu na zemlje u kojima to ne mogu, pa sam maksimalno upućena na ljude i maksimalno moram da se snalazim. Takođe, maksimalno moram da se trudim da razumem i prihvatim, jer ako to ne uspem, onda ću imati problem, a od njega ne mogu da pobegnem jer nemam mogućnosti... Zapravo je jako dobra škola u raznim smislovima kad se upoznaje neka zemlja kao što rade cikloputnici, autostoperi i ostale kategroije budžet-putnika

49 41 49 41 21:37 08.12.2016

Nevidjbog ( Kanjon Nevidio ) Bog te vidio

http://www.novosti.rs/vesti/turizam.90.html:614757-Nevidjena-lepota-crnogorskog-Kolorada
https://youtu.be/GtfcPPapYcA
https://youtu.be/13FnidWXfGs

Pentrao sam se na stenu sa koje vrse samoubistva, o kojoj sam kasnije saznao od ujaka.
Nas dvoje smo ulazili u njega, dodavajuci ruke bosonogi i gologuzi (u sortcevima) dokle se moglo.

Zapamtio, vrlo dobro i za sva vremena; vracajuci se biciklom iz Shavnika.

Posle 50 m voznje uzbrdo, mislis da ti pucaju tetive iznad kolena. S jashi.
Uz jashi, tako 100 X.

Sapatnica, obecavala vrlo glasno; dok smo autostopirali retke kombije i kamione, ako ne stane sledeci da ce se baciti pred zajedno sa biciklom - morace da stane ili neka gazi.

Kad smo dobauljali do satora u 2 nocu, ona bi; sad' cu ja nama na skuvam finu toplu pilecu supu

Pilecu supu u 2 nocu?!?
Samo da spavam, spavam... nista vise.

S licno je bilo Korchula - Vela Luka/ vv 65 km One way.
Nemoj mi ishta govoriti, pusti me da spavam, spavam...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana