Bilo je dovoljno, da kao devojcurak stane pred publiku i pusti svoj prodorni, jasni, sugestivni glas i da napuni dvoranu silinom energije i ispuni je istovremeno toplinom, teperamentom i mesavinom oseacanja, od tuge i sete do ciste radosti koje je tako isprepletane nosila u svojoj malenoj dusi i da postane miljenica svih….carobnica.
Kao da je prepoznati izaslanik neke sveopste vise sile koja odlucuje, uredjuje i vlada.
Jer, kako bi inace malo devojce iz surovih okvira, velikog siromastava i teskih zivotnih okolnosti, izraslo u kraljicu sveta, samo uz pomoc svog neverovatnog glasa koji je uspevao, da zavede svakog ko bi ga cuo i naterao ga da krene za njim i da mu veruje, kao u onoj prici o carobnom frulasu, i bude mu veran kuda ga god on vodio.
I velikom neznom srcu, koje je samo volelo, volelo, davalo, davalo...I takvo sijalo medju svima...do kraja.
Esma, Hvala ti.