Kultura| Putovanja

¡Hola!

mikele9 RSS / 14.12.2016. u 16:39

Deo prvi

Que va a la estacion de metro de Callao? Iako mi je moja drugarica Ljilja rekla da je vrlo jednostavno snaći se u Madridu: Sve piše, postoje mape sa stanicama, čas posla ćeš sa aerodroma stići do hotela... ja sam ipak zlu ne trebalo naučio ovu rečenicu/pitalicu. I ne samo nju nego još mnogo drugih reči koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji. Što se tiče razumevanja, čak i natucanja španskog jezika, uzdao sam se takođe i u poznavanje francuskog, latinskog i italijanskog jezika. A i ako sam se odlično snalazio u Parizu, Cirihu, Ženevi, Moskvi, Veneciji, Firenci, Beču, Istambulu... nisam bio previše zabrinut, bolje reći nisam bio uopšte. E da! Pošto mi je moja bolja tričetvrtina odavno zabranila da je pominjem u svojim pisanijama (nekoliko puta ogreših dušu!), ovo pišem u prvom licu jednine.

Na Madridskom aerodromu prošavši sve moguće i nemoguće procedure, čak sam i Starke morao da izuvam, na izlazu iz aerodromske zgrade, obratim se mladiću za pultom Oficinas de información pitanjem kako da signem do metro stanice Callao? Momak mi odgovori pitanjem: A odakle ste ako smem da pitam? Iz Beograda, odgovorim. Iz Beograda, dobro došli u Madrid prijatelju, želim vam ugodan boravak, s osmehom odgovori momak. Izvuče ispod pulta veliku mapu i poče da mi objašnjava da prvo treba da uđem u metro broj 2 pa na nekoj stanici da siđem i hvatam metro broj, ne sećam se više koji, pa opet siđem i lovim metro broj 3 i očas posla ću biti na stanici Callao. Pogledam iza sebe kofer veličine Ramzesovog posmrtnog sarkofaga i kažem mu da ću ipak ići taksijem. OK, reče mladić, onda birajte taksi taj i taj, oni imaju fiksnu cenu bez obzira na dužinu vožnje i dade mi jednu manju mapu, obeleživši mesto gde se nalazi hotel.

Uradim kako mi je rekao i za manje od pola sata, eto mene ispred hotela Avenida gde sam rezervisao sobu. Na recepciji me dočeka ljubazan mladi Španac koji je govorio engleski kao maternji jezik. Predam mu vaučer, on mi za tren oka izradi karticu za otvaranje vrata od sobe i takođe mi požele ugodan boravak i u Madridu i u hotelu. Soba alal vera, kupatilo prostrano i sve blista od čistoće. Istuširam se, peškiri beli od mekanog frotira veličine krevetskog čaršava. Svaki dan sam dobijao nove peškire a svaki drugi dan je menjana posteljina! Obučem se, navučem crnu vjetnamku, ponesem crnu vunenu kapu, mislim ipak je 30.novembar. Tu sam se jako prevario, naime, temperatura je bila oko 15 stepeni, bez vetra. Iako sam kod kuće na lap topu istraživao mesto gde se nalazi hotel i udaljenosti od muzeja i mesta koje želim da vidim i posetim, ipak je stvarnost drugačija! Uspnem se uz uličicu dvadesetak metara i nađem se na Gran Via! Kaj da vam povedam, Gran Via je ogromna uličetina, žila kucavica Madrida, preseca ga i povezuje dva suprotna kraja grada, Plaza Español i na drugom kraju Palazio de Cibeles, dva ogromna trga. Palata Cibeles je i ceo trg na kojem se nalazi, nazvana po frigijskoj boginji Kibeli koja je imala poseban kult u Rimu i jedan je od najznačajnijih simbola Madrida. U samom centru okruglog trga nalazi se ogromna fontana sa skulpturom Kibele u kočijama u koje su upregnuta dva lava. Mala digresija, na veličanstvenoj Palazio de Cibeles, nalazio se ogroman natpis: Welcome refugees! Šta reći? Moje iskustvo u komuniciranju sa građankama i građanima Madrida je bilo više nego odlično! Pošto se neću držati hronologije ispričaću vam jednu zanimljivu zgodu. Poslednjeg dana a bio je sunčan i topao, oko osamnaest stepeni na suncu, na Plaza Español zaustavim jedan mlađi par i pitam ih da li znaju gde se nalazi Museo de Arte contemporáneo. Oni se zbunjeno zgledaju i kažu mi, odnosno žena na engleskom, da ih je sramota što oni rođeni madriđani ne znaju za taj muzej! Nasmejem se i kažem im da znam da je tu negde u blizini i da ću ga pronaći. Nisam odmakao ni dvadestak metara, čujem iza sebe: Señor, señor...okrenem se, onaj malopređašnji par, čovek je na mobilnom pronašao ulicu i ponovio je bar deset puta Cale Conde Duque. Onda mi je žena objasnila da moram da se vratim stotinak metara nazad, eno do onog parkića, popnete se uz stepenice i trebalo bi da je tu negde. Muchas gracias, zahvalim se muškarcu a ženi: You're very kind, thank you very much. Vratim se, uspnem se uz divne stepenice od crvene cigle i opet se nađem u nekom parkiću. Priđem momku koji je izveo dva psa, kuce buce i pitam ga za Muzej. On se počeša po glavi i upita me da li znam ime ulice? Rekoh mu i on mi pokaza rukom palatu od kamena i cigle koja je počinjala desetak metara od parkića i nastavljala se bar 400 metara, skoro do kraja ulice: To vam je kulturni centar Conde Duque, na sredini je glavni ulaz, tu se dešavaju i odigravaju raznorazne kulturne manifestacije, verovatno se i muzej koji tražite nalazi tu. Pomislim: Ej bre, stanuje na korak daleko i ne zna za Muzej ali se zahvalim i pođem ka glavnom ulazu. Kapijetina od nekog egzotičnog drveta visoka desetak metara širom otvorena. Uđem i vidim da je Conde Duque palata pravougaonog oblika sa neverovatno velikim dvorištem. Desno od mene grupa policajaca, odnosno, tri policajca i jedna policajka. Naravno obratim se policajki i ona mi i rečima i rukom pokaže da odem levo i uz to me izvinjavajući se upita odakle sam. Iz Beograda, odgovorim. Belgrade, Serbia, nasmeši se ona. Znate za Srbiju? Kako da ne ali nikad nisam bila u Srbiji. Obavezno dođite, nećete se razočarati, rekoh, zahvalih se, pozdravih i odoh na levo. Ulaz je bio besplatan, na prvom spratu su se nalazila dela savremenih španskih umetnika koja nisu na mene ostavila bogznakakav utisak ali zato je ceo drugi sprat bio posvećen Ramonu Gomez de la Serna! To je već bio pravi doživljaj. Pisac i avangardni umetnik rođen u Madridu 1888, umro u Buenos Airesu 1963 godine. U centru izložbe se nalazi njegov studio, radni prostor za koji bi, da bi se video/pogledao svaki detalj, bilo potrebno bar dva dana. Studio je veliki, bar 8 x 6m, u njemu se nalaze radni sto sa priborom za pisanje i hiljadu drugih drangulija, nekoliko manjih stočića, komode i komodice, stolice i fotelje, vitrine, police sa knjigama, tepisi... i sve je to oblepljeno sa milijardu fotografija i fotografijica isečenih iz časopisa, crno belih ili u boji. Ramon je iako zaljubljen u rodni grad, putovao Evropom i donosio iz svih zemalja u kojima je bio gomile časopisa i revija iz kojih je isecao fotografije. To se ne da opisati, deluje čudesno! Ramon je od 1920 do 1930 godine pripadao španskoj i evropskoj avangardi. Drago mi je što nisam propustio da vidim i njegov radni studio ali i crteže, skice, akvarele, rukopise ovog nadasve originalnog umetnika!



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

rade.radumilo rade.radumilo 16:53 14.12.2016

Jedan detalj izvan teme


"Vijetnamka" blage veze nema s Vijetnamom. Bila je namenjena kao zimska jakna Američkim vojnicima stacioniranim u Evropi. U Vijetnamu je malo prevruće za nju, tokom cele godine.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 19:08 14.12.2016

Re: Jedan detalj izvan teme

rade.radumilo

"Vijetnamka" blage veze nema s Vijetnamom. Bila je namenjena kao zimska jakna Američkim vojnicima stacioniranim u Evropi. U Vijetnamu je malo prevruće za nju, tokom cele godine.


Ne znam od čega i zbog čega opaska, osim možda da se vidi da li se pazi na času? ;>

M-65, je ta "vijetnamka", i da itekako ima veze sa Vijetnamom i tamošnjim ratovanjima, i da itekako je bila korisna za hladno vreme u Vijetnamu, koji nije prevruć za nju "cele godine" - ma šta ja da izmišljam, neko napisao ☺

The M-65 field jacket was widely used by United States Forces during the Vietnam War in which the jacket became useful for troops serving in the Central Highlands of South Vietnam, as well as keeping a soldier warm from the cool weather conditions that came after monsoonal rains. It was a standard issue to US troops in several other wars all around the globe as well.

Evo je V.2 iz '67, a topla postava se mogla skinuti (mada u stvari ne znam ☻ da li je to "novitet" ili je i prva verzija to imala)

Description

Early 60's vintage second issue Vietnam war field jacket. Classic American Military M-65 with original US Army patches in place. Silver Conmar zipper, coat comes complete with removable liner.

rade.radumilo rade.radumilo 12:20 15.12.2016

Re: Jedan detalj izvan teme

M-65, je ta "vijetnamka", i da itekako ima veze sa Vijetnamom i tamošnjim ratovanjima


Današnja, klasična verzija M65 javlja se sredinom šezdesetih godina (65 ne znači nužno godinu uvođenja modela kao kod nas; Ameri imaju svoju skrivenu logiku u nomenklaturi naoružanja i vojne opreme). Osnovna namena je za pešadiju na terenu u umereno kontinentalnoj klimi, dakle Evropi i većem delu SAD. Ideja je bila da pruži razumnu zaštitu u prirodi na temperaturama od nule do dvadesetak stepeni Celzijusa, sa zaštitom od kiše i vlage; dopunska zaštita je umetak od najlona i celuloze za niže temperature


Ipak, jaknu M65 konačno je kao planetarni fenomen uveo Vijetnamski rat. Tu imamo jedan paradoks: kod nas tu jaknu zovu "vijetnamka", iako se tamo, od 1961. do 1975, nije nosila: previše je vruće za nju, naime. Bilo je vrlo malo izuzetaka: jaknu M65 fasovali su vojnici koji su morali na velike nadmorske visine u Anamitskim Kordiljerima (oko i preko 2000 metara) i posade helikoptera koje su letele na te visine, ali njih je bilo veoma malo. Tada se pojavila i retka varijacija od tankog, jakog rip stop tkanja kamuflažnih boja, proizvedena u malom broju primeraka upravo za tropske uslove (ponosan sam vlasnik jedne takve jakne od 1971. godine). Standardna tropska jakna na jugoistočnim ratištima (Vijet Nam, Laos i Kambodža) bila je od tankog jakog pamuka, sa onim velikim ukoso krojenim džepovima koji imaju na dnu rupu da se cedi voda.


LINK
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 18:28 15.12.2016

Re: Jedan detalj izvan teme

Današnja, klasična verzija M65 javlja se sredinom šezdesetih godina (65 ne znači nužno godinu uvođenja modela kao kod nas; Ameri imaju svoju skrivenu logiku u nomenklaturi naoružanja i vojne opreme)


Lupeta li lupeta miloš, kao što to ume kada ga "uhvati" ;> Ej, policajac pozornik, a nestalo semenki od jabuka ;>

Elem, šta kažu oni koji to znaju, i bez da piskaraju iz kafanu ;> dakle oni koji su jaknu i pravili ☻☻

Alpha Industries made more M-65’s than any other U.S. contractor and produced over 500,000 units a year at the height of production.

http://www.alphaindustries.com/mens-field-coats/alpha-industries-m-65-field-coat.htm

Product History

The M-65 field coat was first issued to the U.S. Armed Services in 1965 as a replacement for the M-51 field coat.

The M-65 represented the culmination of field coat design, drawing on the technological developments of the M-43 and M-51 field coats used in WWII and Korea.

The M-65 incorporated the bi-swing back and oversize design originally developed for the M-41 to provide more room for soldiers to carry everything from personal items to extra ammunition. The M-65 also used the covered zipper and snap front closure from the M-51 that allowed soldiers to crawl on their stomachs without the jacket opening and snagging on obstacles.

The M-65 also kept the interior buttons and removable liner from the M-51 for greater warmth and versatility across different climates. The M-65 included new features, including a roll-up hood and a Velcro cuff designed to extend out and attach or cover gloves.

The M-65 also introduced a brand new fabric for the outer shell: NYCO®, a nylon and cotton sateen combination that was extremely durable and water repellent.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 18:31 15.12.2016

Re: Jedan detalj izvan teme

Bilo je vrlo malo izuzetaka: jaknu M65 fasovali su vojnici koji su morali na velike nadmorske visine u Anamitskim Kordiljerima (oko i preko 2000 metara) i posade helikoptera koje su letele na te visine, ali njih je bilo veoma malo.


Aha, dakle od "nikada i nigde", ipak si sada malo pročitao Mišin članak dalje od početne rečenice. A kako je ovo Miša u pitanju, od "malo" će da bidne - ma ipak nije malo. Ubr, ti vidim ni ne čitaš baš mnogo šta citiraš ili komentarišeš, pa evo ponovo:

during the Vietnam War in which the jacket became useful for troops serving in the Central Highlands of South Vietnam, as well as keeping a soldier warm from the cool weather conditions that came after monsoonal rains.



Vietnam War - Around 1967, Radio Telephone Operator
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 18:35 15.12.2016

Re: Jedan detalj izvan teme

NB - I dalje ne znam koji andrak je Mikele (u Madridu) zaslužio trol o Vijetnamkama? ☺
mikele9 mikele9 22:58 15.12.2016

Re: Jedan detalj izvan teme

anamarkana anamarkana 16:58 14.12.2016

*


Divno pišeš Mikele, samo mi ovo nekako kratko jer rado bih još čitala...

Dok čitam osećam se kao da sam par koraka iza tebe... Hvala!
mikele9 mikele9 22:27 14.12.2016

Re: *

Divno pišeš Mikele, samo mi ovo nekako kratko jer rado bih još čitala...

Dok čitam osećam se kao da sam par koraka iza tebe... Hvala!

Hvala ti anamarkana, drago mi je. Mislim da si propustila ili previdela da je ovo Deo prvi. Nastavljam da pišem, imao još mnogo toga što se mora pomenuti.
blogovatelj blogovatelj 16:58 14.12.2016

¡Hola!

¡Hola


Zaboravio si uzvicnik na kraju.
U junu idem u Madrid, samo nek je zdravlja. I jos kojekuda.
mikele9 mikele9 22:28 14.12.2016

Re: ¡Hola!

Zaboravio si uzvicnik na kraju.

Ispravio
blogovatelj blogovatelj 04:50 15.12.2016

Re: ¡Hola!

Ispravio


Mnogo mi se sviđa njihovo gramatičko pravilo da već pre početka rečenice možeš da znaš je li ona upitna ili uzvična i unapred pripremiš ton izgovora.
I generalno, jezik im je baš milozvučan, jedino bih italijanski mogao da u tom smislu izjednačim sa španskim. Učim već nekoliko godina španski i kompjuter mi kaže da znam skoro tri hiljade reči, a samo jednu od njih sam našao da ima spojena tri suglasnika. To je mezclar - mešati.
Jezik kao stvoren za pevanje.

G.Cross G.Cross 18:52 14.12.2016

Hola, ¿qué tal?

Hola, ¿qué tal?
Ili u prevodu: Dje si ba, sta ima.


Bas sam se nssto mislio pre neki dan kako bi lepo bilo da ne samo Snezana nego svi mi pisemo s vremena na vreme kad putujemo negde.

Bas ovako kao ti ( ako znamo i mozemo).


Zadesio sam se u Madridu kad je eksplodrala ona bomba na zeleznickoj stanici.
Bilo sablasno ici taksijem od hotela do aerodroma potpuno praznim ulicama.

I jedno lepo secanje na Madrid.
Davno bio sam na nekom treningu u Madridu i kao tim bilding vezbu trebalo je da nalazimo razne predmeta po znamenitim mestima. Lep nacin da se upozna grad.
mikele9 mikele9 22:30 14.12.2016

Re: Hola, ¿qué tal?

I jedno lepo secanje na Madrid.
Davno bio sam na nekom treningu u Madridu i kao tim bilding vezbu trebalo je da nalazimo razne predmeta po znamenitim mestima. Lep nacin da se upozna grad.

U pravu si. Čitaćeš u Drugom delu, možda i trećem o tome kako sam otkrivao Madrid.
49 41 49 41 22:47 14.12.2016

Hola, hola

Espanjola

za umetnicku dusu.

https://youtu.be/LNy8r-ZgKgQ

(Necu da ti kazem koja je moja najomiljnija 1/4; medju njih 4)!

Moze i kod "njega", sad su im skinuli embargo.
Ima ladno da "zapalim" Kubanku, makar umro.
Ocu reci-nista svercovano - originalno.

https://youtu.be/j3nBuwOPu8A

Viva, viva MEHIKANA

https://youtu.be/Q8BZq-uHoqs
amika amika 21:02 15.12.2016

Леп текст...

... о Мадриду и сликару, али нема фотки, а слика де ла Серне нема ни на мрежи осим

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana