Filozofija| Istorija| Obrazovanje| Politika

De Gol - treći deo

Neven Cvetićanin RSS / 16.12.2016. u 13:34

Reči koje će De Gol zapisati o Čerčilu i njihovom prvom susretu u svojim ratnim memoarima će biti čuvene iz više razloga. Te reči neće samo oličavati međusobno poštovanje dvojice državnika, već će dati definiciju onoga što treba da bude državnik od formata, kao i specifikovati složen odnos koji će državnici od formata međusobno imati. Opisujući Čerčila, De Gol će zapravo opisati samoga sebe, budući da su obojica u svojoj ličnosti imali retku kombinaciju karaktera državnika sastavljenog od širokog obrazovanja, dalekovide strateške vizije i operativne taktičke sposobnosti da tu viziju sprovedu u delo. Reči koje će De Gol zapisati o prvom utisku nakon susreta sa Čerčilom će biti svojevrsna definicija onoga što državnik treba da bude, kao i defnicija načina na koji on treba da posluži svojoj zemlji, štiteći interese svoje zemlje ne samo pred neprijateljima, već i pred saveznicima:

„Gospodin Čerčil me je primio u Dauning stritu. To je bio moj prvi susret sa njim. Utisak koji je ostavio na mene učvrstio me je u ubeđenju da Velika Britanija pod vođstvom takvog borca neće pokleknuti. Gospodin Čerčil mi se učinio dorastao najtežem zadatku pod uslovom da je taj zadatak koliko težak toliko grandiozan. Sigurnost njegovog rasuđivanja, njegova velika kultura, poznavanje većine pitanja, zemalja i ljudi o kojima je bilo reči, najzad njegova strast za čisto ratne probleme, sve se to jasno ispoljilo. Povrh svega, bio je po svom temperamentu stvoren da dela, izlaže se opasnosti i igra glavnu ulogu odlično i bez najmanjeg ustezanja. Ukratko, našao sam da mu uloga vođa i šefa potpuno odgovara. To su bili moji prvi utisci.
Dalji razvoj događaja samo je potvrdio te utiske otkrivajući mi, pored ostalog, velike besedničke sposobnosti g. Čerčila i njegovu umešnost da ih iskoristi. Ma ko su bili njegovi slušaoci: narod, skupština, vlada, pa čak i jedan jedini sabesednik, bilo da se nalazi pred mikrofonom, na govornici, za trpezom ili za pisaćim stolom, orginalna, pesnička i uzbudljiva bujica njegovih ideja, argumenata i osećanja gotovo neizostavno mu je pribavljala prestiž u dramatičnoj atmosferi u kojoj se koprcao nesrećni svet. Kao iskusan političar, služio se tim anđeoskim i đavolskim darom da pokrene tešku englesku masu ili napravi utisak na tuđine. Trebalo je čuti sa koliko je humora začinjavao svoje gestove i reči, način na koji se služio čas blagonaklonošću čas gnevom, da bi čovek osetio u kojoj meri gospodari strašnom igrom u koju se bio upustio.
Mučni i teški sukobi do kojih je u više mahova dolazilo između nas zbog trenja naših karaktera, suprotnosti izvesnih interesa naših zemalja i zloupotreba koje je Engleska činila nauštrb ranjene Francuske, uticali su na moj stav u odnosu na Premijera, ali ne i na moje mišljenje o njemu. Vinston Čerčil je od početka do kraja drame za mene bio veliki zatočnik jednog velikog poduhvata i veliki stvaralac jednog velikog istorijskog dela."

De Gol će ovako velelepno govoriti o državniku koga će sâm nadmašiti veličinom svog državničkog dela, budući da će, kao što smo već istakli ranije, u odnosu na Čerčila, on biti konstruktorom jednog novog institucionalnog sistema kojeg će sam „programirati". No, njegove reči o Čerčilu, svedoče o poštovanju kao naprosto nužnoj kategoriji u odnosima među državnicima od formata. Biće to poštovanje slično onom koje će iskusni pomorski kapetan osećati prema drugom takvom kapetanu ili poštovanje koje će vešt grnčar osećati prema drugom takvom grnčaru. Ovo poštovanje neće biti lišeno međusobnih sujeta „ljudi od zanata", ali će ono samo biti iznad njih upravo zbog ljubavi prema „zanatu", tim više ukoliko će ovi „ljudi od zanata" biti prinuđeni da zajednički sarađuju na istom cilju. Konačno, iz prethodnih De Golovih reči o Čerčilu možemo pročitati neku vrstu univerzalne definicije državnika kao vanredne društvene i istorijske „pojave" za koju će bez obzira gde će se nalaziti i u kakvim okolnostima biti važna samo jedna stvar - prisustvo duha - odnosno jasan, koncentrisan i dalekovid fokus na događaje pred njim.

Ovo prisustvo duha će u ratnoj situaciji imati i De Gol i Čerčil, koji će nakon početnog nećkanja sklopiti ratnu koaliciju u vidu anglo-francuskog saveza čiji su nacrt pripremili Žan Mone (Jean Monnet) i Korben (Corbin), koji će obojica lidera, nakon kratkorajnog oklevanja, prihvatiti 16. juna 1940. godine. U to vreme će u samoj Francuskoj situacija biti katastrofična te će De Gol, po povratku, zemlju zateći u haosu, budući da je dotadašnji premijer Rejno podneo ostavku, usled čega vlada nije postojala, a zemlja bila u potpunom rasulu, dok će samom De Golu pretiti hapšenje od strane onih snaga koje su bile za kapitulaciju pred Nemačkom. De Gol izbegava hapšenje, te se vraća iz Bordoa u Englesku, u veliku nezivesnost, bivajući u bezvazdušnom političkom prostoru, sam i bez igde ikog, ali sa čvrstim uverenjem da Francuska ne sme kapitulirati i da mora nastaviti rat.

U ovom momentu će de Gol, visok i izdužen, biti nalik Don Kihotu, te će izgledati da juriša na vetrenjače, budući da će hteti da nastavi rat, a da neće imati ni vojsku, ni bilo koga ko bi ga u datom momentu podržao, nemajući čak ni neku značajnu formalnu funkciju, bivajući tek državnim podsekretarom države koja je bila u rasulu i vlade koja više nije postojala. U ovom momentu De Gol neće imati ništa osim ideje, no ideja će se pokazati kao moćno istorijsko oružje. Ovaj svoj osamljeni odlazak u neizvesnost iz poražene, ponižene i rasturene zemlje, nemajući bilo kakav konkretan resurs, osim ideje, De Gol će opisati neobičnim rečima:

„Ljudi obično misle da je sve to bilo pripremljeno, dobro promišljeno. Ja ne mislim tako. Osećao sam kako me vodi ruka snažnija od moje. Bio sam obuzet idejom. Postao sam instumentom volje koju nisam shvaćao...Ukratko, ono što sam uradio bilo mi je u stvari nametnuto."

Prethodne reči će biti potpuno u skladu sa mišljenjem koje je Veber izneo o državnicima kao ljudima koji su, u krajnjoj liniji, vođeni „strastvenom odanosti nekoj „stvari", Bogu ili demonu, koji njom upravlja", što smo temeljno analizirali u našoj prethodnoj studiji posvećenoj veštini državništva kao takvoj i elementima koji čine karakter državnika, koji će neki istorijski akteri posedovati, a drugi, naprosto, neće. De Gol će, očigledno, biti jedan od onih istorijskih aktera koji će bez sumnje posedovati karakter državnika, koji će usloviti da on zapravo bude vođen „svojom stvari", odnosno idejom, a ne da on rukovodi njome, kako bi se u prvi mah moglo naslutiti, usled čega će i izjaviti da je postao „instrumentom volje koju nije shvaćao" i da mu je ono „što je uradio" bilo „u stvari nametnuto." Takođe, prethodne reči će problematizovati odnos državnika i „sudbine" koji smo opet istražili u našoj prethodnoj studiji zaključujući da ono što državnici osećaju kao „sudbinu" neće biti ništa drugo do intuitivna sposobnost da se anticipiraju događaji i da se delovanje „pokori" onome što se doživljava kao neminovno i da se ova neminovnost formuliše kao neka regulativna politička ideja. Jednostavno govoreći, De Gol je u momentu svog bajronovskog odlaska iz poražene, ponižene i rasturene Francuske delovao kao Don Kihot nemajući uz sebe ništa i nikog osim, na prvi pogled, romantične ideje da zemlja ne sme kapitulirati i da se mora nastaviti boriti. No, u biti se radilo o realističnom i dalekovidom intuitivnom uvidu o budućem smeru događaja, odnosno o jednoj veoma konkretnoj ideji koja je korespondirala sa stvarnošću, ne takvom kakva je ta stvarnost bila trenutno, već u dužem lancu njenih uzroka i posledica, usled čega će vreme potvrditi ovu De Golovu bazičnu odluku kojom će otpočeti njegovo državničko delo i usled čega će on, konačno, i postati državnikom od formata.

Ono što će državnike od formata razlikovati od državnika u pokušaju ili, pak, od takozvanih „samonabeđenih državnika", će biti upravo sposobnost da na tzv. „istorijskim rasksnicama" na kojima će se „lomiti situacija" krenu pravim smerom. Ova sposobnost će se na prvi pogled doimati kao strast okorelih kockara da se kockice bace bez obzira na ishod, uživajući u adrenalinu Damoklovog mača neizvesnosti, dok će se zapravo raditi o nekoj vrsti „unutrašnjeg računa", koji će se u državnicima od formata dugo krčkati prikupljanjem gomile različitih induktivnih iskustava, koje će ovi retki istorijski akteri biti u stanju da generalizuju u formi intuicije, koja će ih pravilno opredeljivati u pogledu zauzimanja adekvatnog smera delovanja u graničnim političkim situacijama, usled čega će se često profano govoriti da neki političari imaju ovu „žicu" i „njuh", a da je drugi, naprosto, nemaju. Ovaj smer delovanja će se, ma koliko u prvi mah izgledao neugodan, pokazati kao konačna rezultanta svih političkih vektora koji će biti u igri u datom momentu, usled čega će se državnik obdaren ovom dalekovidom intuicijom u konačnici naći u boljoj poziciji od onih koji su u početku zauzeli lagodniji položaj, koji će se, pak, pokazati kao kratkovid. O ovome će rečito govoriti primer De Gola i Petena, nekadašnjih bliskih saradnika, a tokom Drugog svetskog rata simbola dveju Francuska, gde će prvi odabrati nekonformistički put borbe, a drugi konformistički put kolaboracije sa okupatorima, i gde će prvoga vreme potvrditi, a drugoga demantovati svedočeći da je De Gol u odnosu na „prizemnog" Petena posedovao karakter državnika, odnosno imao sposobnost dalekovide anticipacije događaja, jednako kao i Čerčil u odnosu na Nevila Čemberlena, koji je u poznim tridesetim godinama 20. veka, dok je sve vodilo budućem ratu, Hitleru nudio, pakt.

(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Državništvo modernog doba", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2016. Tekst knjige je dat bez referenci, fus-nota i referirajuće literature koji se nalaze u štampanoj verziji knjige)

 

 



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

marco_de.manccini marco_de.manccini 16:25 16.12.2016

Klinte, vrati se, sve ti je oprošteno

Biće ipak bolje da će za duži tekst upotrebiti uglavnom prošlo vreme, a ostaviće buduće vreme da biće dobar začin, tu i tamo, za finese.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 11:51 17.12.2016

Re: Klinte, vrati se, sve ti je oprošteno

Klinte, vrati se, sve ti je oprošteno


Klint želi da prezentuje ono najnovije što je "snimio", pa se onda vraća prizemnijim i pitkijim temama.
tasadebeli tasadebeli 12:24 17.12.2016

Re: Па добро, мајку вам божју!

marco_de.manccini
Biće ipak bolje da će za duži tekst upotrebiti uglavnom prošlo vreme, a ostaviće buduće vreme da biće dobar začin, tu i tamo, za finese.



(Ж мора да шушка као код Тита.)


Јел' овде једини ја читам о Де Голу, а ви сви остали бринете о језику?


Треба ваљда обрнуто да буде?

(Ће да бидне, ал' не мора да значи.)
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 17:36 19.12.2016

Re: Па добро, мајку вам божју!

Јел' овде једини ја читам о Де Голу, а ви сви остали бринете о језику?



Ovakav stav cenim. Klint nikad nije voleo sitničare likove, nego poštuje samo one koji znaju da pucaju pravo u metu.
milos_1 milos_1 14:29 17.12.2016

De Gol

Jako zanimljiva prica. Puno toga nisam znao o De Golu. Hvala na korisnim informacijama.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 17:35 19.12.2016

Re: De Gol

milos_1
Jako zanimljiva prica. Puno toga nisam znao o De Golu. Hvala na korisnim informacijama.



Nema na čemu. Hvala i Vama na lepim rečima o tekstu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana