Odnese me vetar, pa me lako baci
tako da svako može da me zgazi
ponekad se osetim ko papir
bazalni metabolizam održavam na kafi
dok je crno ne mogu da zaspim
ponekad se osetim ko vampir
utrčim u džunglu
kad me čovek prati
ponekad se osetim ko tapir
Direktno u centar, za jedan milimetar
niklovana cev još uvek se puši
ponekad se osetim ko metak
vrat mi poplavi neznanje me guši
mojoj žuči vazda nedostaje meda
ponekad se osetim ko bedak
imam šta da kažem
ali površinu nemam
ponekad se osetim ko letak
Krčim svoju stazu kud god da je bila
u prljavo belim rukavicama
ponekad se osetim ko da imam stila
poklonim joj stoprocentnu pažnju
duša spava sama na lovorikama
ponekad se osetim kao dobra vila
iz mene polako iskapava život
preko kapaka uhvati se skrama
osetim se kao srce u kome je kanila
Obećam drugima što ne mogu sebi
vezanih očiju istrčim na derbi
ponekad se osetim kao pravi krembil
mahnem krilima, podignem cunami
ima trenutaka kad me svetlo mami
ponekad se osetim ko leptir
neprestano se rasipam ka svugde
i sažimam svetove što se kriju iza duge
ponekad se osetim ko svemir
Siđem niz stepenice jer ne trpim gore
bolje nije ni kada otputujem na more
ponekad se osetim ko koren
od nedostatka kretnje
gomilaju se smetnje
ponekad se osetim ko skoren
pa doživim distrakcije
koje proizvode reakcije
ponekad se osetim ko stvoren
Tešim okolinu, glumim veličinu
pa ih oteram sve u pičku materinu
ponekad se osetim ko lekar
razvlačim se sporo i pucam po šavu
uzmem šaku lekova i sipam u glavu
ponekad se osetim kao apoteka
prebiram po sebi šta će da osedi
keramički zub vremena sam po sebi vredi
ponekad se osetim ko deka
Izlupan sam, sviram, pokidanih žica
daleko se vodim dalekovodima ptica
ponekad se osetim ko zveket
našpanujem se za prijem
na koji odlazim bez želje da pijem
ponekad se osetim ko reket
meket koza čuje se iz voza
tanjir je divan al' je batak grozan
ponekad se osetim ko Semjuel Beket
Iz zbirke antipoezije Omiljeni psi Velike Britanije.