Filozofija| Istorija| Obrazovanje| Politika

Doktor Kisindžer

Neven Cvetićanin RSS / 30.12.2016. u 17:49

Vreme nakon Drugog svetskog rata kao vreme „velike sinteze" protivrečnih tendencija epohe će zapravo biti vreme geopolitičke ravnoteže i balansa među svetskim silama, što je konačno rezultiralo politikom detanta (franc. détente - opuštanje) među velikim silama koja je na snazi bila u centralnom delu ovog perioda - od sredine šezdesetih do početka osamdesetih godina 20. veka. Državnici koji će obeležiti ovaj period će više biti skloni pregovaranju nego konfliktima, koristeći same konflikte uglavnom kao sredstvo za jačanje pregovaračke pozicije, a ne kao cilj sam po sebi. Možemo reći da je, nakon pola (dvadesetog) veka u kome su takt događaja određivali neuravnoteženi destruktori poput Vilhelma II i Hitlera, nastupilo vreme u kome će takt određivati uravnoteženi državnici u najboljem maniru bizmarkovske diplomatije.
Naime, veliki otac evropskog balansa sila druge polovine 19. veka će biti, kao što smo videli u prethodnom poglavlju, upravo Oto fon Bizmark, uspostavljajući veštim diplomatskim manevrima ravnotežu među najznačajnijim silama vremena. Sada će ovaj „Bizmarkov princip" ravnoteže, nakon Drugog svetskog rata, vaskrsnuti i biti vodilja državnika koji će obeležiti ovaj period, što će ih konačno dovesti do politike detanta.
Neki od njih, koji će biti istovremeno i državnici i mislioci-teoretičari, poput Henrija Kisindžera, će se direktno pozivati na Bizmarka i na tradiciju njegove diplomatije, postavljajući je kao uzor i praveći od toga čitavu jednu školu spoljnopolitičkog mišljenja. Upravo će Henri Kisindžer, kao jedan od idejnih tvoraca politike detanta, biti egzemplar državnika koji će državničku veštinu vezati za bizmarkovske pojmove ravnoteže i ekvilibrijuma. Kisindžerova doktorska disertacija koju je odbranio na Harvardu nosi naziv „Mir, legitimitet i ekvilibirujm - studija državništva Kastrloa i Meterniha" da bi kasnije bila dopunjena i pretvorena u knjigu pod nazivom „Obnovljeni svet: Meternih, Kastrlo i problemi mira 1812-1822". Pojam ekvilibirujuma iz naslova Kisindžerove doktorske disertacije će biti veoma bitan i u njegovom praktičnom delovanju, jer će on biti jedan od retkih savremenih državnika koji će biti teorijski potkovan i koji će teorijski opisati strateške principe za koje veruje da treba da stoje iza državničkog delovanja.
Osim pojmova ravnoteže i ekvilibrijuma, Kisindžerovo državništvo će biti vezano i za pojam razboritosti (φρόνησις, phronēsis). O utemeljenosti Kisindžerove veštine državništva u pojmu φρόνησις svedoči njegov iskaz u kojem on introspektivno - odsustvo uzbuđenja, odnosno upravo praktičnu razboritost i trezvenost, ističe kao svoju ličnu osobinu: „Uostalom, ja nisam čovek koji se lako prepušta uzbuđenjima. Uzbuđenja ničemu ne vode. A najmanje kada se želi postići mir" (O.Falači, Razgovori s poviješću, August Cesarec, Zagreb, 1979, str. 25). Ovde Kisindžerov „mir" treba čitati kao „ravnotežu", jer, on, iako je dobio Nobelovu nagradu za mir što je pokrenulo lavinu kritika Nobelovog komiteta, svakako nije bio idealan nenasilni mirotvorac poput Gandija, već je često koristio vojna sredstva za postizanje „mira", odnosno ravnoteže tj. političkog ekvilibrijuma. Sve u svemu, „ravnoteža", „ekvilibrijum" i „razboritost" će biti one konstante koje će svetskoj diplomatiji zaveštati Bizmark, redefinišući Meterniha na svoj način u svojevrsnom hegelijanskom Aufhebung-u, te će ove Bizmarkove konstante vek kasnije obnoviti doktor Kisindžer.
Kisindžer neće biti eksplicitni „državnik blagostanja" budući da će kod njega, kao i kod Lojd Džorža i Čerčila, biti prisutna oba „Bizmarkova lika", i svetli i tamni, i obrazina „blagostanja" i obrazina „moći", ali će on u kontekstu države blagostanja biti bitan kao svojevrstan „diplomata blagostanja" koji će, kao jedan od tvoraca politike detanta među glavnim svetskim silama, uticati da posleratne godine blagostanja ne budu narušene preteranim političkim avanturizmom koji bi svet izbacio iz hladnoratovske ravnoteže i doveo do novih globalnih sukoba.
Konačno, Kisindžera smo u prethodnim redovima nazvali državnikom iako on nominalno neće predvoditi državu, već će biti „samo" savetnik za nacionalnu bezbednost SAD, odnosno državni sekretar, zato što je, prema neposrednim izvorima, njegov uticaj bio toliki da se tadašnji predsednik SAD-a Ričard Nikson pored njega doimao kao „kao dete koje ne zna biti daleko od majke" (O.Falači, Razgovori s poviješću, August Cesarec, Zagreb, 1979, str. 19)
Naposletku, ni Bizmark nije nominalno bio šef države, ali je, kao što smo videli u prethodnom poglavlju, bio idejni vođa caru Vilhelmu I, tako da će za državnika manje biti važno na kojoj će se formalnoj poziciji nalaziti, pa čak će biti manje važno i to da li će biti na poziciji eksplicitne vlasti ili ne, a mnogo važnije će biti koliki će biti njegov konkretni uticaj na događaje (na primer, De Gol je do eksplicitnog povratka na vlast 1958. godine imao uticaj na francuska politička zbivanja iako nije bio na vlasti, jer su svi pazili na to što o situaciji misli tada „razvlašćeni" De Gol). Takođe, uticaj Kisindžera na svetska zbivanja i svetsko javno mnenje će ostati vidljiv i kasnije kada se povuče sa svih formalnih političkih pozicija, te će se njegov glas u krugovima svetske diplomatije uvažavati sve do današnjih dana, pa ga, sve u svemu, možemo nazvati državnikom, bez obzira na formalne pozicije na kojima je konkretno bio. Takođe, iako smo se u našem celokupnom istraživanju bavili isključivo evropskom političkom istorijom i njenom filozofijom, bez istraživanja američke političke istorije i američkih državnika, obratili smo ovde ipak pažnju na Kisindžera budući da on mestom rođenja (Firt, Nemačka), intelektualnim stremljenjima (doktorska disertacija o evropskim državnicima Meternihu i Kastrlou) i čitavim svojim državničkim habitusom više pripada „meternihovsko-bizmarkovskoj" nego „džefersonovskoj" političkoj tradiciji, te je kao takav više vezan za tradicije evropskog negoli američkog državništva.


(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Državništvo modernog doba", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2016.)

 

 



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

amika amika 21:47 30.12.2016

Човек из сенке

Kisindžerov „mir" treba čitati kao „ravnotežu", jer, on, iako je dobio Nobelovu nagradu za mir što je pokrenulo lavinu kritika Nobelovog komiteta, svakako nije bio idealan nenasilni mirotvorac poput Gandija, već je često koristio vojna sredstva za postizanje „mira", odnosno ravnoteže tj. političkog ekvilibrijuma.


Кисинџер је напредно дете свог времена али ни он никад није био председник, премијер, онај који непосредно одлучује. Избори и мандати се добијају на емоцијама, па ми се чини да политичар типа Кисинџера никада неће бити изабран од већине. Он је човек из сенке, онај који саветује да председник не постане сенка од председника.

Честитам на објављивању књиге, то је данас већи подвиг него је написати.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 00:29 31.12.2016

Re: Човек из сенке

Избори и мандати се добијају на емоцијама, па ми се чини да политичар типа Кисинџера никада неће бити изабран од већине. Он је човек из сенке, онај који саветује да председник не постане сенка од председника.



freehand freehand 22:50 30.12.2016

Ravnoteža

... rekao bih nije počivala na Kisindžerovoj razboritosti nego na sposobnosti SSSR da savlada veštinu pakovanja prvo fisije a onda i fuzije u paket dovoljno mali da stane u avion ili na kamion a dovoljno veliki da sjebe dovoljan broj ljudi u kratkom vremenu.
Inače dobar tekst, a hvala na podsećanju na Orijanu Falači. Ta mi je knjiga ostala negde u podsvesti, sećam se samo intervjua sa Goldom Meir i Jaserom Arafatom a i to, naravno, loše i kroz maglu što nije čudno uzimajući u obzir da sma je čitao početkom osamdesetih.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 00:27 31.12.2016

Re: Ravnoteža

freehand
... rekao bih nije počivala na Kisindžerovoj razboritosti nego na sposobnosti SSSR da savlada veštinu pakovanja prvo fisije a onda i fuzije u paket dovoljno mali da stane u avion ili na kamion a dovoljno veliki da sjebe dovoljan broj ljudi u kratkom vremenu.
Inače dobar tekst, a hvala na podsećanju na Orijanu Falači. Ta mi je knjiga ostala negde u podsvesti, sećam se samointervjua sa Goldom Meir i Jaserom Arafatom a i to, naravno, loše i kroz maglu što nije čudno uzimajući u obzir da sma je čitao početkom osamdesetih.



Nuklearno naoružanje i proporcionalnost u takvom naoružanju je upravo pretpostavka vođenja politike ravnoteže i ekvilibrijuma, te bi neki cinik mogao metaforično reći da je Kisindžer zapravo bio zadovoljan što su Sovjeti razvili nuklearni program, jer mu je upravo to omogućilo da vodi politiku ravnoteže i da sa takvom politikom bude ključni američki strateg 70ih godina, te da odmeni na toj ključnoj poziciji prethodne usijane američke diplomate koji su smerali da "nokautiraju" SSSR. Danas Kisindžer, čini se, ponovo ima istu ulogu. Hvala na korektnim rečima o tekstu i na dodatnom podvlačenju sećanja na antologijsku knjigu knjige Orijane Falači.
49 41 49 41 15:11 01.01.2017

Burna javna reakcija

Vrlo je burno i javno reagovao, kad je pocelo bombardovanje.

Ostali se "pokajali" sa vremenskom distancom od mnogo godina.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 13:11 02.01.2017

Re: Burna javna reakcija

49 41
Vrlo je burno i javno reagovao, kad je pocelo bombardovanje.

Ostali se "pokajali" sa vremenskom distancom od mnogo godina.



Da, da, uvek je bio pametan tip koji je nekoliko koraka ispred većine i ispred svog vremena.
omega68 omega68 00:04 03.01.2017

Колико човек


треба да буде лицемеран па да уваљује људима овакве ,,мудрости''?

Možemo reći da je, nakon pola (dvadesetog) veka u kome su takt događaja određivali neuravnoteženi destruktori poput Vilhelma II i Hitlera, nastupilo vreme u kome će takt određivati uravnoteženi državnici u najboljem maniru bizmarkovske diplomatije.


Или, колико треба да буде гл... овај, наиван па да верује у њих?
Господине, ако ишта мрзим то је да ми неко вређа интелигенцију.
Преиспитајте се мало, још једном, да ли су то стварно били такви деструктори какве су морали да ИГРАЈУ по музици ЛУТКАРА.
И ко је и када одредио да је време за бизмарковштину?
Па нам реците ко су ЛУТКАРИ и као припадник ове данашње олош елите, реците нам како мислите да се Ваша дружина супротстави данашњим ЛУТКАРИМА односно ЛУТКАРСКИМ СИНОВИМА.
Онда потражите неког паметног да Вам напише рецензију...
omega68 omega68 23:23 03.01.2017

Re: Колико човек

Ali Linkoln i Aleksandar II su ovim sebi potpiseli smrtne presude. Ratnohuškačka zmija iz Londona ovakav razvoj događaja nije mogla da podnese.
Zato je aprila 1866., samo godinu dana nakon što je izvršen atentat na Likolna, i ruski car došao pod udar komunistčkih atentatora. Ubistvo je pokušao crveni revolucionar Dmitri Karakozov, ali je u nameri sprečen i njegov pištolj je promašio cara. Karakozov je uhapšen i osuđen sa svojih 10 crvenih drugova.
I BIZMARK JE SHVATIO DA SE JEDNA PODMUKLA VATIKANSKA ZMIJA USELILA U LONDON
Da se uzročnik i podstrekivač ratova u Evropi i SAD nalazi u Londonu, zaključio je i nemački kancelar Oto Fon Bizmark kada je 22. oktobra 1873. objavio sporazum tri najveća svetska monarha - Franca Jozefa, cara Austrougarske; Ruskog cara Aleksandra II i nemačkog cara Vilhelma. Napravljen je trojni savez, poznat kao Liga Tri Cara.
...
Ovim tajnim Ugovorom o reosiguranju Bizmark je, nastojeći da na svaki način spreči bilo kakav evropski rat (koji je gutao ogroman deo društvenog proizvoda svakoj carevini i donosio korist samo bankarima iz Lonodna koji nisu stvarali ništa osim državnih dugova), izdejstvovao da Nemačka i Rusija u slučaju da neka od njih bude uvučena u ratni konflikt sa trećom državom, međusobno ostanu neutralne.

Bizmark je očito bio veoma mudar državnik. Ipak, postojala je i klauzula po kojoj se ova ugovorna neutralnost se ne bi primenila ukoliko bi Rusija došla u ratni sukob sa Austrougarskom, koja je bila produžena ruka Nemačke imperije. Tako su obe imperije bila ranjive na balkanskom prostoru, gde je Rusija bila zaštitnik čitave ortodoksne hriščanske zajednice, uključujući i onu u Bosni koju je Dizareli dao Austrougarskoj kao mito na Berlinskom kongresu. Saznavši za ovu klauzulu špijuni iz Londona su shvatili da se Veliki rat može podbosti najbolje na Balkanu. I tako je i urađeno 1914. kada su Nemci hteli da grade prugu Berlin - Bagdad.

Srbija sa raspaljivanjem Velikog rata nije imala nikakve veze i sve je odradila britanska agentura. Sve što se danas plasira po masonskim medijima u Srbiji je obično podmetanje na koje nasedaju lažni istoričari i psudointeligencija.
...
Zbog prisustva velikog broja navodnih Jevreja u Crvenom anticarskom pokretu (u stvari Hazara koji nisu voleli carevinu prihvatili su judaizam kao ideologiju - religiju) širilo se još od 1881. i anti jevrejsko raspoloženje u Rusiji. Krenuli su i pogromi judeo Hazara i ogroman broj njih je zato emigrirao u SAD, Englesku i Nemačku. Ovi imigranti, kosooki i sa kukastim nosevima, u SAD i po Evropi postali su najveći agitatori protiv hrišćanske Rusije, ali i hriščanske SAD u kojoj danas drže satanistički Holivud i sve udarne medije i veliki deo američke vlade, kongresa i obaveštajnih struktura. I propagiraju satanizam i opšti nemoral koji podstiče korupciju te savršeno odgovara moćnim trgovcima.

Praktično su razorili nekada puritansku hrišćansku Ameriku da bi instalirali najmonstruozniji kapitalistički sietem. Organizovani su danas i kao pokret PNAC (Projekat za novi američki vek) koji je u SAD bio glavni inicijator za sklanajnje sa vlasti S. Miloševića ( a koga je jedan aristokratski klan iz Londona veoma tajno instruirao i održavao na vlasti, dok je premijer T. Bler javno bio najgrlatiji protiv Miloševića i podržavao politički stav SAD i NATO pakt. Milošević u stvari održavao Srbiju kao produženu ruku ruskog interesa dok se Rusija naoružavala i privredno opopravljala da bi mogla da parira NATO paktu. I ovo je na žalost stalna politička uloga Servije da dobija batine i bombe i izigrava "kost u grlu" Zapada. I ovu ulogu joj stalno nameće V. Britanija. Ali, ovo sada nije tema).


PNAC su bili i glavni zagovornici NATO intervencije u Srbiji 1999. i medijski promoteri mnogih laži o Srbiji i srpskim ratnim zločinima u Bosni i na Kosmetu. Tako se glavni neprijateljem Srba danas smatra Amerika, ali politička centrala hazarske judeo- masonerije je ipak London. Njihov politički cilj je upravo Evroazija koja im se predstavlja kao nova Hazarska imperija (u stvari ogroman naftno gasni posed koji će vojno obezbeđivati Rusija, a tržište će biti Kina i Evropa). I to ih motiviše. Katolički Brisel im ne odgovara i nije im potreban više osim da administrativno zajamajva zapadnoevropske narode. Antiglobalistički pokret je, međutim, danas najjači u SAD. Ne u Rusiji. Druga struja, katolička konzervativna, nastoji da stvori evroatlantski savez.

Zato danas Henri Kisindžer iz SAD kao i drugi jastrebovi Britanije u SAD brane politiku Rusije kao logičnu i smatraju da Putina ne treba politički demonizovati. Samo što ne kaže - on je naš. Za sukob u Ukrajni ovi hazarski agenti uticaja iz EU i SAD okrivljuju nastojanja NATO-a da se širi na istok. U stvari njima je trn u oku vojno moćna SAD koju bi najradije pocepali bar na dva dela, a još bolje na četiri i to uz pomoć Rusije i Kine, Irana i Brazila kao i manjih saveznika. Kompromitovanje američke agresorske imperijalističke politike je već godinama njihov glavni zadatak. Baš kao i kompromitovanje konzervativnog Vatikana. Politiku V. Britanije ne osuđuju. Izrael i Rusija sjajno se slažu.

milos_1 milos_1 23:26 03.01.2017

mudar Kisindzer

Savetovao je i Amerima da se ne zalicu mnogo. SAD je iznudjena sila.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana