Bložja poslanica!

Danas je stupila na snagu Uredba Vlade Srbije o pomoćnoj policiji.

Pomoćna policija u skladu s važećim zakonom formira se u slučajevima kada je ugrožena unutrašnja bezbednost. Kako se navodi, ova policija može biti angažovana i „kada postoji obostran interes Ministarstva i lokalne samouprave po osnovu posebnih sporazuma“.

Prema Uredbi koja je predviđena najnovijim Zakonom o Policiji, ovu policiju mogu činiti lica koja nisu u radnom odnosu u MUP-u, i to da bi obavljala policijske poslove.

Novom uredbom, koja je stupila danas na snagu, Pomoćnu policiju bira komisija koju imenuje ministar unutrašnjih poslova, na osnovu javnog konkursa. Da bi pojedini građani bili angažovani dovoljno je da budu nezaposleni, stariji od 18, a mlađi od 50 godina i da imaju najmanje srednju stručnu spremu, u četvorogodišnjem trajanju. Komisiju koja bira pripadnike Pomoćne policije imenuje ministar.

Međutim, ministar ih može birati i bez javnog konkursa.

„Ministar može u skladu s potrebama i bez raspisivanja javnog konkursa u Pomoćnu policiju angažovati lica koja su završila osnovnu policijsku obuku, Srednju školu unutrašnjih poslova, Višu školu unutrašnjih poslova, Policijsku akademiju, Kriminalističko-policijsku akademiju ili druga lica koja ispunjavaju uslove predviđene ovom uredbom“, navodi se u ovom aktu.

Pripadnici Pomoćne policije ne moraju da deluju u svojm sredinama, već bilo gde na teritoriji Srbije i za vreme angažovanja primaju 70 odsto prosečne zarade bez pripadajućih poreza i doprinosa u Srbiji, isplaćene u mesecu koji je prethodio angažovanju.

Tokom angažovanja nose oružje, policijske uniforme i službenu legitimaciju, koja se razlikuje samo u natpisu - umesto „Policija” piše „Pomoćna policija”.

Pomoćni policajac može u istoj kalendarskoj godini da bude angažovan za period do mesec dana.

MLADI, IDETE MI NAKURAC!

Vidjela sam da se potpisuje peticija, studenti traže da im i dalje ostane neoporezivo 50.000 kuna prihoda godišnje, ovi novi su im iznos spustili na 15.000. Potpisala sam. Suosjećam sa klincima, ali… Što znači “peticija”? Kad je u povijesti “peticija” išta promijenila? Nema toga što mi u Hrvatskoj toliko ide nakurac koliko mi idu mladi. Otkako postoji Hrvatska, mislim na ovo sranje što neki nazivaju državom, mlade se zajebava, jebe i siluje.

Moraju plaćati studij, ne mogu doći do pristojnog posla, poslodavci im rade što im padne na pamet, pristaju crnčiti za 3.000 kuna mjesečno, potpisuju ugovor o radu na dvadeset i četiri sata… Još se nikad nije dogodilo da se na nekom hrvatskom trgu okupi grupa ljudi, recimo njih pet tisuća starih od osamnaest do dvadeset i pet, i zapali pedeset kontejnera, zgradu Sabora i Vlade. Ne, nikad nisu sačekali sabornike i sabornice, neopisivi ljudski šljam, i prebili ih šipkama na Markovom trgu. NIKAD!

Mladi u Hrvatskoj su bez konkurencije najzlostavljanija grupa ljudi. Nemaju ni elementarnih ljudskih prava. Na rad, obrazovanje, krov, na zdravlje…Vlast ih jebe na milijun načina, a oni ili šute i trpe i crnče ili bježe. Naši klinci su kukavice, bezmudaši, pizdeki. Jedino što znaju je vrištati na fejsu, prijetiti iz prazne puške, potpisivati peticije, a onda od staraca izvući tisuću eura pa brisnuti u Irsku.

KOJI VAM JE KURAC? Ja sam stara, i meni će nova vlast nabiti porez na honorar iako mi je mirovina dvije tisuće kuna, ali ja sam sigurna da ću, ako budem u prilici, Plenkoviću ili nekom od plenkovića sasuti varikinu u njušku. Doduše, reći ćete, lako tebi, što ti na pragu sedamdesete možeš izgubiti? Ako i završiš u prdekanu bit ćeš na ogromnom dobitku. Država će ti plaćati stan, hranu, režije, a sloboda kretanja ti ionako ništa ne znači kad se zbog artritisa jedva krećeš.

O tome vam govorim, klinci. Uvijek sebi nađete alibi. Zato jer ste glupi i zato jer ste nasjeli. Kurac vam se diže na priče o ustašama i četnicima, pušite štorije o herojskom Domovinskom ratu. Ne znate da Hrvatska danas ima jedno deset puta više “heroja” nego ih je imala devedeset i prve i da se ti “heroji” vrlo dobro znaju boriti i izboriti za svoje interese. Nema s njima labavo. Ako im ne daš beneficije, stanove, mirovinu u njihovoj četrdesetoj, odmah dižu šator, stavljaju plinske boce na sred ceste i prijete dizanjem grada u zrak.

A vi, drkadžije? Pišete peticije. Kome? Plenkoviću? Jebe se Plenkoviću za vas. Njega zanima kako kupiti INU tako da Ameri i on budu zadovoljeni. I kako prodati HEP. Pa vodu, pa zrak, pa šume… Boli ga kurac za vaše probleme. Pišete i šefu Mosta. Ha, ha. Tome popu bez mantije najveća je briga kako sagraditi sebi kuću uz čim niže kamate, kako vikendom službenim kolima sa rotacionim svjetlima brisnuti u Metković i tamo kao psihić zaraditi još love povrh plaće pa sve to prikazati kao ljubav prema sitnoj dječici. Našim političarima love nikad dosta. Rođenu bi mater kresnuli za sto kuna.

Klinci, razmislite, razmislite dobro, koji će vam kurac peticija? Ne budite fejsbukvani, zgrabite u ruke bilo što tvrdo. Palicu, letvu, navucite na prste pejser, ako se ono čelično tako zove, i krenite već jednom. Jebo vas fejsbuk! Jebala vas peticija!
Vedrana Rudan