Da je tenis kao sport npr. neka kompanija (a.d.), ovog vikenda bi mu vidno skočile akcije :) Ono što gledaoci najviše vole da gledaju u samim završnicama su sudari titana i pisanje istorije.
Prvo je žensko finale nije baš donelo bratoubilački rat između sestara Vilijams, ali jeste krunisanje mlađe: Serena je najtrofejnija na Gren Slemovima u Open eri! Serena u svojoj drugoj inkarnaciji nema premca u ženskom tenisu, tako da je ovaj rekord visio već neko duže vreme, ali kako mu se Serena bližila, nekako je bivala sve opterećenija i nervoznija, a onda je pregorela u polufinalu US Opena 2015. portiv Roberte Vinči i posle toga može se reći da je nekako postala opuštenija na terenu (kao npr. Mari kada je postao otac), a pre toga je bila užasno loš gubitnik (level Željko Obradović), što opet možda ima i pozitivan uticaj na nepobedivost i ogromne uspehe. Sada se Sereni zalomilo da za rekordnu 23. GS titulu igra, ni manje ni više, nego baš protiv rođene sestre Venus, koja joj je na neki način i idol. Venus se krajem prošlog veka probila na vrh i sećam se priča da ima još talentovaniju mlađu sestru :) Njih dve su igrale finale ovde prethodni put, sada već, davne 2003. kada je Serena čudesno slavila. Ovo finale je ubedljivo najstarije žensko GS finale u istoriji - sledeće nedelje učesnice pune 72 godine (zbirno :)) Njih dve su poslenji put igrale u finalu GS na Vimbldonu 2008. a interesantno je da je tada i finale u muškoj konkurenciji bilo između sadašnjih finalista Nadala i Federera (ujedno i jedan od najboljih teniskih mečeva u istoriji)!
Fedal rekordni 9. put
Ovo je verovatno najveći meč u istoriji tenisa!
Mi trenutno imamo sreću (bar što se tenisa tiče :)) da živimo u eri (ubedljivo) najvećih igrača tj. da pratimo tenis kao sport na samom njegovom vrhuncu.
Ono što daje težinu nekom Gren Slem finalu (pokušao sam da smislim neku metriku za to) je ukupan broj GS titula koje učesnici imaju, a sada će u finalu igrati dvojica najtrofejnijih u istoriji (Federer 17, Nadal 14), tako da ovo finlale ima "težinu" 31
Prethodno finale "najveće težine" je bio US Open 2015. sa 26 (9 +17), 25 je imao Vimbldon 2015. i Rolan Garos 2011. kada su su Nadal i Federer poslednji put međusobno igrali u finalu nekog Gren Slema. U drugoj polovini prošle decenije Fedal finala su bila nekako podrazumevana.
Šta je ono što baš ovaj meč čini najvećim u istoriji?
Pa, za početak dovoljno je znati da ako Federer pobedi osvojiće rekordnu 18. GS titulu,
ako Nadal pobedi osvojiće 15. GS titulu i postati prvi u istoriji Open ere koji bi imao bar po dve titule sa svakog Gren Slema (toliko o teniskim agnosticima koji tvrde da "Nadal igra samo na šljaci").
Ono što posebno raduje prave ljubitelje tenisa je što se ova dva giganta vraćaju u velikom stilu. Federer je pauzirao 6 meseci, mnogi su se pitali da li će se uopšte vratiti posle povrede. Sa Nadalom je slična priča, on je prilično istoršen i godinama kuburi s povredama, a u poslednje dve i po je beležio beznačajne rezultate na Gren slemovima (samo QF na RG 2015.). Mnogi ih godinama šalju u penziju, ali ono što je sigurno je, da u kakvoj god da su formi, sigurno nisu zaboravili da igraju tenis i uvek su strah i trepet za ogromnu većinu protivnika. "Argumeniti" za (prevremeno!) penzionisanje su tipa "nije više najbolji na svetu!"
Što? Je l' sramota biti 2. ili 3. u najjačoj konkurenciji u istoriji? Federer i dalje gotovo sve protivnike, izuzimajući Nadala i Đokovića, uglavnom lagano dobija (a tek koliko zarađuje, ako je to uopšte bitno). Dokle god uživaju u igri i imaju dovoljno takmičarskog žara da se bore i pobeđuju - treba da igraju, na radost ogromnog dela publike.
Iako obojica finalsita tvrde da su iznenađani ovim plasmanom u finale, to bi trebalo uzeti sa velikom rezervom. Obojica su pred početak sezone govorili da se dobro trenirali, da su postigli zavidan nivo forme i da se dobro osećaju. Federer je u poslednjih 15 AO u 14 stizao bar do polufinala, a ujedno je i apsolutni rekorder po broju dobijenih mečeva na AO i to ubedljivo. Na poslednjih 5 GS na kojima je učestvovao uvek je igrao bar polufinale (a na 3 je igao i finale).
Što se Nadala tiče, njemu su povrede najviše uticale na samopouzdanje, a odkako je u zimskoj pauzi presadio kosu - i samopozdanje se vratilo :)))
Njih dvojica su ovde igrali finale 2009. i ovo u mnogome podseća na tu situaciju.
Nadal ima dan odmora manje i igrao je iscrpljujuće polufinale od 5 sati. To Federera čini blagim favoritom, mada to ne mora ništa da znači, naročito kada se zna odnos u pobedama u međusobnim susretima (23:11 za Nadala) + što imponuje kako je Nadal igrao u prelomnim trenucima prethodnih mečeva, kao u najboljim danima, kad namiriše krv zagrize i ne pušta! Samo neko ko ne voli sport može da ne ceni to što neki sportista u najtežim trenucima odbija da se preda, nego gura još jače i pomera sopstvene granice.
Federer pleše po terenu, Nadal leti, tako da ovaj meč obećava spektakl.
Da li ćemo biti manje Srbi ako neki od Đokovićevih najvećih rivala uzme titulu?
Meni lično, kao Novakovom velikom navijaču, je najveće zadovoljstvno kada Novak pobedi nekog od svojih najvećih rivala na "njihovom terenu" i u njihovom najboljem izdanju na najvećim mečevima. U najlepšem sećanju su mi finlala Vimbldona 2014, AO 2012, RG 2016, ali i SF US Opena 2010. i 2011. i sve pobede nad Nadalom na šljaci :) isto tako su mi najteže padali porazi na RG ove decenije i u finalima US Opena.
Dakle, ono što je ovde najbolje je da šampione nikada ne treba otpisivati, da oni uvek mogu da se vrate po ono što im pripada i da je kraj kada oni kažu da je kraj. Ako su se Federer i Nadal vratili to treba da raduje svakog iskrenog ljubitelja tenisa (i sporta uopšte) i da nam preostaje da se nadamo da će i Novak da se vrati u prepoznatljivu formu, pa da ćemo još neko vreme moći da uživamo u najvećim mogućim spektaklima koje sport može da priredi.