: zamoliti za malo sreće
: setiti se svih pameti
: pokloniti se ljubavi
: uskočiti u p r o l e ć e
a onda :
na sav glas :
d a t i sebe
Susret
Bio je siguran da to
nije za njega,
potpuno siguran da
nema tu šta da traži,
ubeđen da je to iluzija, da je to
želja koju neće moći da ispuni,
i,
stoga,
je li,
amabre...
nikakvog smisla nema.
Zaljubiti se.
Ako dobije još jednu tezgu pokriva se za taj mesec. Dalje će videti. Ima i sledeći. Mesec. Je daleko. Ovoga će i spavati. Pristojno. (mislim... a? nije loše...)
Ako i sutra dobije piće, možda bi mogao da pomisli? (od nje? i gde je tu prepreka? prebrzo otvara...)
Ako ne padne (kiša!? – nemojte, molim vas) Ako danas položi, častiće sebe onim pivom koje toče samo u gornjem gradu. Častiće (mislim da imamo početak).
Častiće sebe pivom, odlučio je. Ako položi. Šteta što ona teško da bi ušla u taj pab... dobro, da, ne bi se osmelio da časti i nju, ali bi bilo divno gledati je svečano raspoložen. I, ko zna, možda to raspoloženje donese nepoznatu hrabrost. Čitao je negde da se ne mora sve dobiti – rođenjem, steći ili naučiti, da tu i tamo nešto postane naše onako, na-padanje-s-neba. Postane, postane – trenutno i trajno. Eto ta hrabrost, na primer, kada bi tako... I dalje bi...
...ona možda prihvatila piće, u tom laganom pokretu za šankom, Konobar, moje, a za gospođicu... prepoznata bila velika gesta o kojoj mašta (ona ili on? e to: može za oboje), pa ide osmeh ili naklon i par reči.
Onda bi (možda? možda, možda, mora možda), možda, saznao da često dolazi u grad, da tu ima prijateljicu, da je antikvarnica iza ćoška jedna od najboljih u zemlji, da dolazi vozom, da voli vozove, da voli šumu, da ne voli kišu (ok), da će rado otići sa njim do knjižare koju preporučuje... da ne veruje u slučajne susrete. Odnosno: da veruje da slučajnosti nema, i da je tužna zbog svih susreta koji su se desili a nisu. Naravno da joj ne bi rekao da nije slučajno, i da bi nastavio da bude hrabar. Ona bi osećala ležernost sa kojom je sluša, sa kojom pali cigaretu, sa kojom vodi upoznavanje i koja održava njenu.
I to bi počelo da biva ono što želi.
Čitavu večnost (koju nemamo, a uporno je koristimo). Ono u šta je verovala, ali prestala da se nada da će se desiti (mnogo reči, ali su poređane. dobro).
A onda bi sve stalo.
Slika koju je želeo je tu.
On ne zna želi li je. Stvarno.
Zamrzava, okreće glavu ka šanku, naručuje piće, okreće glavu ka sebi, ispija, ustaje, okreće glavu ka izlazu. Izlazi.
Bio je siguran da to nije za njega. Ne samo da je sve bila nešto što nije znao.
I Priča je trebalo da bude o tome i o tome smo priču ispričali.
Ali je kraj ostao zamrznut. Bila je, tako, i više, i od zamislivog, i od zamišljenog,
i on nije želeo tu priču, a onda je zamislio
kako može da je, ipak, poverovao da može da je
voli,
ipak,
zapalio cigaretu i pustio je da uđe, ipak, osetio da može da ostane, ipak, i dobio sasvim drugu priču (ne, dobio je priču.). I dobio priču.
Da odmrznemo?