Umetnost

How Belgrade painters live - (1964)

Spiridon RSS / 21.02.2017. u 11:36



Komentari (81)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 11:46 21.02.2017

sjajno!


kolaži Peđe Milosavljevića (ovako crno bijeli) su vr'
Spiridon Spiridon 11:55 21.02.2017

Re: sjajno!

docsumann

kolaži Peđe Milosavljevića (ovako crno bijeli) su vr'



Ceo dokumentarac je fantastican ali na kraju fotografija Pedje Isusa koji sa potkrovlja stoji zagledan u Beograd (zgradu BIGZ-a) ...



ako neko moze da provali lokaciju ... na kom se mestu nalazi Pedja, Senjak rekao bih??

edit: evo nadjoh LINK

docsumann docsumann 12:37 21.02.2017

Re: sjajno!


"više bi volio da je komercijalan. zato je ostao anoniman"





Peđa Ristić je inače bio veliki drug s mojim pokojnim stricem.
Spiridon Spiridon 12:45 21.02.2017

Re: sjajno!

Peđa Ristić je inače bio veliki drug s mojim pokojnim stricem.


ovo si gledao ... da ne peglam

LINK


vera.nolan2 vera.nolan2 20:22 21.02.2017

Re: sjajno!

Peđa Ristić je inače bio veliki drug s mojim pokojnim stricem.

Na komentar novinara:
"To govori i da je Mediala živa i ima svoje zaveštanje za buduće generacije."
Peđa pominje i tvog strica:
"Jeste. Ali znate, ima i u Mediali da se malo preteruje. Mi koji smo bili u Mediali to i ne shvatamo tako ozbiljno, pogotovo moj pobratim Vukota Vukotić – Tupa, koji je nažalost umro, a tvrdio je, izrečeno u oštrom cetinjskom dijalektu da „nije ni bilo nikakve Mediale, to je izmislio oni Glavurtić. Ono MED i ALA, to ačenje nema smisla, to ima uglavu samo Glavurtić!“.
...i sam umetnik i arhitekta, stric ti je bio raskošan lik, persona grata !
docsumann docsumann 21:07 21.02.2017

Re: sjajno!

.i sam umetnik i arhitekta, stric ti je bio raskošan lik, persona grata !


a što je tek bio snažan.

jednom je Ljuba Popović svratio u kuću u kojoj je on sa svojom malobrojnom ekipom kao student dizao tegove i začudio se veličini jednog tega koji je stajao među ostalima, a kojeg niko nije koristio.
taj je za onog Crnogorca - objasnili su mu prisutni.
Lionsgate Lionsgate 02:11 22.02.2017

Re: sjajno!

Nekad davno smo se nasli na jednom projektu preko Sigmaprojekta, covek je sa teskim fijukom u glavi.
docsumann docsumann 06:37 22.02.2017

Re: sjajno!


ja sam ga susretao 30 i kususr godina. i obožavao ga.
brat i ja bi ta njegova egzaltirana stanja zvali "vjetrovi".
inače Tupa je bio i ljudska i profesionalna veličina.
najboljis tudent generacije, asistent kod Bogdana Bogdanoviča (koji ga je izuzetno cjenio i volio)
priznat kao jedan od najvećih posljeratnih crnogorskih arhitekata, a svakako najveći urbanista.

ovo mi je jednom, prije skoro tri godine, naš ovdašnji beogradski slikar, mikele napisao u PP o mom stricu. cijenim da je ok da ovom prilikom citiram taj dio:


E imao si zaista sjajnog strica! I kao čovjeka i kao umjetnika, arhitektu. Sjećam se kako smo s ponosom pokazivali, prijateljima koji bi nam dolazili iz Beograda, Sarajeva ili Zagreba, mali restoran sa terasom i svlačionicama na Moračkoj plaži, koji je projektovao tvoj stric. Za nas je Tupa bio ravan Frenk Lojd Rajtu, ne pretjerujem, odlično se sjećam koliko smo se ponosili njim!


Tupa je za sve nas bio legenda a bio je pitom na ranu da ga staviš. Bio je snažan kao bik ali to nikad nije isticao.


krivo mi je što malo znam, sem par anegdota (neke sam ovdje već prepričavao), o njegovim mladalačkim danima koje provodio sa Dadom (bratom od tetke).
bili su nerazdvojnim sve dok Dado nije otišao u Francusku.
vera.nolan2 vera.nolan2 07:23 22.02.2017

Re: sjajno!

Tupa je za sve nas bio legenda a bio je pitom na ranu da ga staviš. Bio je snažan kao bik ali to nikad nije isticao.

Na koga li me ovo podseća Kolosalno je izgledao !

Evo jedne anegdotske epizode sa Peđom Isusom :

" Ma kako to veselo danas zvučalo, to nisu ni malo vesele godine. Pored nemaštine, gladi, Vas su i hapsili preventivno kad god je neko dolazio u Beograd?

Uvek su me hapsili kad dođe neka delegacija. A 1955. senzacionalno je došao Hruščov sa delegacijom u Beograd, značajna poseta, pomirenje sa Sovjetskim Savezom.
A Tupa (Vukota Vukotić) i ja nismo čitali novine i nismo o tome ništa znali. U isto vreme, moj otac je na robiji, a Tupa iako dobija pare od kuće, spiska sve za tri dana, pa nema bukvalno šta da jede. I šta ćemo, idemo na dnevni noćni utovar šljunka na Dunav.
I tovarimo lopatama šljunak, ali dobijemo za to dobre pare – tri dnevnice, bile su u to vreme jedna inženjerska mesečna plata. Rmpanje nam prijalo (žuljeve sam uvek imao od veslanja) samo posle toga jako ogladnimo i posle pojedemo po kilo hleba i kilo kosovskih slaninskih kobasica, a Tupa popije još nekoliko piva i u takvom stanju upadosmo u Klub književnika.
Tupa zaume stav mirno kao da vrši smotru i prodere se:
„Gospoda Bjelogardejci, Crveni će tačno u podne biti razbijeni našim silovitim jurišem, da živi Sveto pravoslavno carstvo od Cetinja do Vladivostoka“. S druge strane ludi Toša u Parizu upada u kafane sa nemačkim šlemom i pozdravlja sa „hajl Hitler“.

I to je, eto, Mediala."
riply riply 08:12 22.02.2017

Re: sjajno!

"Tih godina u Beogradu se sastaje i organizuje jedna sasvim neformalna grupa umjetnika koji su kasnije formirali grupu Mediala. Ovo društvo, bezimeno i neformalno, činili su Uroš Tošković, Dado Đurić, Siniša Vuković, Leonid Šejka, Tupa (Vukota Vukotić), Peđa Ristić… U skladu sa svojim stavovima, načinom izražavanja, principima, oni su u istom maniru, neobavezno i šarmantno zapisali sljedeća “ pravila ponašanja” grupe: “Hodanje po ulicama u grupi. Skandalizovanje prolaznika. Ulaženje u kafane sa blokovima. Crtanje sa voštanim pastelima, tušem, pljuvačkom. Rad na crtežima do mogućnosgi hartije (dok se ne pocijepa). Slikanje na kartonima sa velikim i debelim slojevima zgrudvane boje (teške fakture). Lutanje po obali Save i Dunava noću, čamcem. Dovlačenje velikih trulih stabala sa Ratnog ostrva plivajući. Vožnja čamcem kroz maglu na poplavljenoj Adi Ciganliji. Herceg Novi, Budva, Sv. Stefan. Nošenje brade, tetoviranje”.
vera.nolan2 vera.nolan2 08:28 22.02.2017

Re: sjajno!

jedna sasvim neformalna grupa umjetnika koji su kasnije formirali grupu Mediala. Ovo društvo, bezimeno i neformalno,


" Arhitekturu su tada studirali Predrag Peđa Ristić (Peđa Isus), Siniša Vuković, Vukota Tupa Vukotić, Vladimir Veličković, Milić od Mačve, Milutin Trpković i Slobodan Mašić. Duh grupe, zaslužan za izmenu poretka i vrednosti ne samo naše kulture, bio je među studentima arhitekture i slikarstva."

Mislim da i stric zaslužuje blog !
docsumann docsumann 10:41 22.02.2017

Re: sjajno!


moj stari je bio generacija sa Vladom Veličkovićem i Rankom Radovićem.
Vlado mu je više puta, kasnije kad je postao poznat i slavan, nudio sliku na poklon.
da izabere koju god hoće.
a moj bi strai uzvratio - ne, hoću da je posebno za mene naslikaš.

i tako ostasmo bez Vladove slike u kući
vera.nolan2 vera.nolan2 11:48 22.02.2017

Re: sjajno!

moj stari je bio generacija sa Vladom Veličkovićem i Rankom Radovićem.
Vlado mu je više puta, kasnije kad je postao poznat i slavan, nudio sliku na poklon.
da izabere koju god hoće.
a moj bi strai uzvratio - ne, hoću da je posebno za mene naslikaš.

i tako ostasmo bez Vladove slike u kući


Baš šteta! Cenim ga naravno, ali samo dve, tri njegove slike volim, a Dado mi je uvek bio
„Мy Number One”. Specijalno sam išla u Bg na izložbu u tada, Verica galeriju.
Na pitanje zašto ga ne dovedu u našu, slike mislim jer znano je da nikud ne ide, tj - Ljubinu, Modernu galeriju, kako je Verica mogla?
Ma, Verica otišla sa 100 000$, otkupila slike i napravila izložbu.
DADO ! I on ti rod rođeni ? Šta da kažem, plemenita roda si, videlo se odmah
Za tebe i sve koji vole DADU

... a za Ranka Radovića samo - doživotni duboki naklon i sećanje
...i kako reče Beba " takav se na rađa dvaput ...nema toga više "
JJ Beba JJ Beba 11:49 22.02.2017

Re: sjajno!

priznat kao jedan od najvećih posljeratnih crnogorskih arhitekata, a svakako najveći urbanista


a Ranko Radović? takav se na rađa dvaput.pesnik arhitekture, slikar urbanizma, totalno renesansni lik. imala sam prilike da ga slušam, nema toga više
JJ Beba JJ Beba 11:51 22.02.2017

Re: sjajno!

i tako ostasmo bez Vladove slike u kući

zato ja imam jednu
JJ Beba JJ Beba 11:51 22.02.2017

Re: sjajno!

... a za Ranka Radovića samo - doživotni duboki naklon i sećanje

takođe

docsumann docsumann 12:02 22.02.2017

Re: sjajno!

JJ Beba
priznat kao jedan od najvećih posljeratnih crnogorskih arhitekata, a svakako najveći urbanista


a Ranko Radović? takav se na rađa dvaput.pesnik arhitekture, slikar urbanizma, totalno renesansni lik. imala sam prilike da ga slušam, nema toga više


pa rekoh jedan od...
mikele9 mikele9 16:05 22.02.2017

Re: sjajno!

krivo mi je što malo znam, sem par anegdota (neke sam ovdje već prepričavao), o njegovim mladalačkim danima koje provodio sa Dadom (bratom od tetke).
bili su nerazdvojnim sve dok Dado nije otišao u Francusku.

E svijet ti je baš Makluanovsko Globalno selo! Em što sam znao, viđao ga i ponosio se njime, Tupu Vukotića, em je ženinoj i mojoj najboljoj drugarici Vjeri, Dado bio rođeni stric!
narcis narcis 12:03 21.02.2017

ovo

je samo komunistička propaganda.
svi znamo da u komunističkoj , titinoj, joegoslaviji slobodna umjetnos nije bila moguća.
kaki apstraktni expresionizam, popartovi i ostale zapadnjačke trivije, to nije bilo.
spiridone širiš dezinformacije, oćeš da kažeš da je u titinoj joegoslaviji postojala sloboda, e moj spiro,spiro.
Spiridon Spiridon 12:37 21.02.2017

Re: ovo

je samo komunistička propaganda.
svi znamo da u komunističkoj , titinoj, joegoslaviji slobodna umjetnos nije bila moguća.
kaki apstraktni expresionizam, popartovi i ostale zapadnjačke trivije, to nije bilo.
spiridone širiš dezinformacije, oćeš da kažeš da je u titinoj joegoslaviji postojala sloboda, e moj spiro,spiro.


znam sta hoces da kazes, u pravu si. Kada gledas ovakav dokumentarac moras malo da "zatvoris oci" jbg, a Mediala je postojala i ostavila dosta toga opipljivog iza sebe. Meni je fascinantno da vidim Sejku kako diskutuje sa Oljom ili kasnije naslonjen na zid svira gitaru ...

narcis narcis 13:21 21.02.2017

Re: ovo

znam sta hoces da kazes, u pravu si.

al pazi kad samn ja bio njiov savremenik, da ne kažem suvremenik, jes da sam imao 6 godine al ...
samo tad su komunisti sjebali umjetnike, ne i umjetnos. slušao i gledao, tabakovića mislim, kad je pričao o tomu.
jednostavno su galerije i muzeji prestali da otkupljuju slike a umjetnike preveli u profesore likovnog i ostale birokrate
umjetnici se ulebili i poćeli da stvaraju samo za sebe i sebi slične, potpuno zanemarivši širi publikum.
tako da ovaj filmčić ima i veću vrednost, jer su tu prisutni pošljedni slikari, vajari i grafičari kao umetnici , pošlje su ostali umjetnici koji ne priznaju javnost i ne komuniciraju sa njom.
dobro ima izuzetaka al malo.
vera.nolan2 vera.nolan2 13:34 21.02.2017

Re: još o malom društvu iz potkrovlja

Meni je fascinantno da vidim Sejku kako diskutuje sa Oljom ili kasnije naslonjen na zid svira gitaru ...


...Šejka, Olja i zaboravljena Marija Čudina !


Spiridon Spiridon 13:35 21.02.2017

Re: ovo

tako da ovaj filmčić ima i veću vrednost, jer su tu prisutni pošljedni slikari, vajari i grafičari kao umetnici , pošlje su ostali umjetnici koji ne priznaju javnost i ne komuniciraju sa njom.
dobro ima izuzetaka al malo.


umetnost je kao voda ... uvek nadje put kroz beton, kamen. Sto je taj put tezi i misteriozniji, to vise dobija na tezini. Bar ja tako vidim. Ima toga na sve strane, nije Mediala izuzetak. Ipak ta grupa umetnika je u to vreme predstavljala pretecu onoga sto se kasnije u Njuci zvalo Andy Warhol's New York City studio - The Factory.
docsumann docsumann 17:05 21.02.2017

Re: ovo


umjetnost je najrafiniraniji i najsuptilniji vid komunikacije među ljudima.

preko nje mi vidimo umove drugih u igri koje smo (u sebi) i sami svjesni.
nsarski nsarski 23:24 21.02.2017

Re: ovo

ednostavno su galerije i muzeji prestali da otkupljuju slike a umjetnike preveli u profesore likovnog i ostale birokrate

Pa, ima u postavljenom klipu par primedbi o tome da "kucni saveti" ne dozvoljavaju da se tavan pretvori u umetnicki atelje. Ko je u to vreme imao atelje imao je mnogo.
Ja sam neke od ovih ljudi poznavao (istina, bio sam jako mali), dolazili su nam u kucu, itd.
Medjutim, ovi su uglavnom ljudi iz Mediale, a ja sam vise bio prisutan u drustvu jedne grupe, koju Docs mozda zna, a to su oni koji su se okupljali leti u Vela Luci, na Korculi. Tu je bilo slikara, vajara, glumaca - ma cela kolonija. Imali su izlozbe, predstave, svasta. To su mi najlepsa secanja iz tog vremena.
Nekakav "vodja" tog drustva je bio Petar Omcikus i njegova zena Kosa Boksan, itd.
(Kada bi imao talenat naseg Cerevicana jos bih svasta o ovome mogao da napisem...).
Petra sam video pre par godina na sahrani njegovog brata Branka u Bg. Neverovatno koliko je taj covek vitalan, mada hoda sa stapom sada. On je, na primer, u vreme kad je ovaj klip napravljen otisao u Pariz i tamo se stalno nastanio. Kasnije je osnovao umetnicku koloniju koju sam pomenuo. Uopste, taj "egzodus" nasih slikara i umetnika iz zemlje je nedovoljno dokumentovan, nazalost.

Zapravo, interesantno je da mnogi slikari (ne svi!) cesto pozive veoma dug zivot. Valjda je duh zivota to sto imaju.
narcis narcis 23:58 21.02.2017

Re: ovo

Ko je u to vreme imao atelje imao je mnogo.

znaš kako, te stvari su se menjale, ovo što je spira pustio je dokaz o jednom vremenu, neznamo kako je bilo 5 godina kasnije pa nadalje, ja znam da su uniš u tvrđavu grdni ateljei bili i sad su ,bio neki požar pa je dosta uništeno, ali nisam nikakav istoričar statusa umetnika u sfrjot.
ja sam samo hteo da kažem da je to valljda zadnja generacija koja je živela samo od svog slikarstva jer su muzeji i galerije imalinovac i zadatak da otkupljuju slike. posle toga je nastupio period kad se više nije otkupljivalo već su se umetnici zapošljavali po čkolje i time rešavali svoje materijalno pitanje a umetnošću se bavili u slobodno vreme. a to je donelo klanove i modu da se bude umjetnik.
naravno da smo idalje imali talentovane i jake slikare i vajare ali sam ažeš odlazili su po parizima i ostalim berlinima.
oni koj su želeli da žive samo kao slikari ili ostali umetnici morali su da odu tamo gde je tržište funkcionisalo po principu kvaliteta a ne po klanovskom ili partiskom ključu.
JJ Beba JJ Beba 00:47 22.02.2017

Re: ovo

ja znam da su uniš u tvrđavu grdni ateljei bili i sad su ,bio neki požar pa je dosta uništeno, ali nisam nikakav istoričar statusa umetnika u sfrjot.


u Beogradu je 50tih i 60ih je bilo atelja i na Starom sajmištu u paviljonima, kada su pripali ULUSu
Tu su bili i Mića Popovića i Vera Božičković, i Sibinović i Mario Maskareliji, Pedja Neškovi, neki pisci
nsarski nsarski 01:02 22.02.2017

Re: ovo

Zapravo, interesantno je da mnogi slikari (ne svi!) cesto pozive veoma dug zivot. Valjda je duh zivota to sto imaju.

Kad moram sebe da citiram, ali ovo je za DzejDzej.

Godine 1992. u "Dugi" izadje jedan intervju sa Milanom Konjovicem (tada je imao 94 godine) koji je napravila Duska Jovanic, tadasnja super novinarka to casopisa. Enivej, tokom razgovora, kaze Jovana Konjovicu da je toliko vitalan i pun zivota, a ima neverovatnih 94 godine. I rece povodom te konstatacije: "94 godine, ja vam nikada ne bih dala!". A Milan ce: "A sta bih ja s tobom, cerko, i kada bi mi dala?" Car.
JJ Beba JJ Beba 01:12 22.02.2017

Re: ovo

sta bih ja s tobom, cerko, i kada bi mi dala?" Car.

fakat šta bi sa njom hahahhahahah kakav car. kakvo slikarstvo takav duh
mikele9 mikele9 16:19 22.02.2017

Re: ovo

svi znamo da u komunističkoj , titinoj, joegoslaviji slobodna umjetnos nije bila moguća.
kaki apstraktni expresionizam, popartovi i ostale zapadnjačke trivije, to nije bilo.

Bolje ti je da ne pričaš o onome u šta se ne razumeš. Pomenuću ti npr Petra Lubardu. Taj genije je slikao kako je hteo i ono što je hteo a svet je to prepoznavao kao samo njemu svojstveno slikarstvo. Znači i u titinoj, kako ti kažeš, joegoslaviji, bila je moguća slobodna umjetnos. Lubarda je samo jedan od primera, navešću ti još nekoliko: Stojan Ćelić, Cuca Sokić, Živojin Turinski, Peđa Milosavljević, Nandor Glid, Mića Popović, Vera Božičković.....
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:43 22.02.2017

Re: ovo

Микеле, обустави паљбу, Дракче каже исто што и ти, само другачије -- измотава се мало.
mikele9 mikele9 17:54 22.02.2017

Re: ovo

Микеле, обустави паљбу, Дракче каже исто што и ти, само другачије -- измотава се мало.

Obustavljam! Ja sam čovek u tz godinama i nije mi do šale sa činjenicama ali ponavljam: Obustavljam! Verujem ti na reč.
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:38 22.02.2017

Re: ovo

Obustavljam!

Ne, ne, pisi jos, iskustva iz prve ruke su dragocena, ali pisi ne kao paljbu nego kao dopunu.
anfieldroad anfieldroad 14:46 23.02.2017

Re: još o malom društvu iz potkrovlja

..Šejka, Olja i zaboravljena Marija Čudina !



nezaboravljena Marija...Čudina...terasa sa slike samo je sprat iznad naše.

U lošim svojim danima sam rasprodao nekoliko kutija šibica i tvrdih pakovanja cigareta sa Šejkinim kafanskim radovima...Šteta. Da sam ih sačuvao, sad bih imao šta da prodam...
JJ Beba JJ Beba 19:50 21.02.2017

jaooo razbi me

to je beograd mog detinjstva

Ja sam oduvek živela u Savamali, i svi moji su bili tu, tako da sam se non stop vrzmala po tim toponimima. To je geografija mog detinjstva (a i sada je bogami)

I Medijala je živela u Savamali i mnogi slikari su tu imali ateljea.
Kosta Bradić je imao atelje tamo pored Ugostitlejkse škole, na uglu gde se sreću Jug Bogrdanova i Gavrila Principa, ispod mosta.

Olja na Kosančićevom vencu


Ljubu Popovića pamitim kako stoji ispred zgrade na ulgu Karađorđeve i Ekonomskog fakulteta gde je pod kupolom imao svoj atelje golubarnik. I leti zimi bos u mornarskoj majci stajao je tu na uglu i pušio. Mi deca koji smo se motali po Pristaništu sretali smo ga ispred Brodarske kasine gde je često sedeo. Moji školski drugari živeli su u karađorđevoj ulici i njihovi očevi, lađari, družili su se sa Ljubom. On je bio deo njih


jbte

Moja setsra se družila sa tim svetom i vucara je mene. Marinko Benzon i njegova žena Volga, kasnije su živeli sa tim mačkama u njegovom ateljeu na Novom beogradu.

zaspla Marija Čudina Mnogo kasnije, bila sam u jednom društvu, Šejka je naravno već bio umro, kada je ona tiho, setno, pijano,govorila nekakve stihove, mrmljla


mnogo me potreso ovaj film. Ja pamtim taj Beograd i kao klinka, i kasnije kao tinejdjderka. i posle
sečam se krajem 70tih Pedje Milosavljevića, kako u KPZu ponosno šeta svoju mladu ženu. :)


sve sve al najviše me rastužio Zuko Džumhur

mnogo lepo Spiro
urbana_gerila urbana_gerila 20:30 21.02.2017

Re: jaooo razbi me



bebac
JJ Beba JJ Beba 20:38 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

urbana_gerila


bebac



joj kad bih krenula sa sećanjima :))
sećam se Safeta Zeca, tada dečka drugarice moje sestre kako u Zagrebačkoj ulici sedi na asfaltu, čeka Radu i crta ugljem po trotaru.

Sada je veliki slikar
kada mi je setra poginula, medju njenim stvarima pronašla sam njegov crtež na nekoj koverti, neka kapija, ulaz u neku baštu <3
Spiridon Spiridon 21:35 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

joj kad bih krenula sa sećanjima :))


ja bih te rado ohrabrio ali nisam kompetentan sagovornik. Vise volim da slusam kad krenete ovako ... onda uzivam =)

meni je Uros Toskovic takodje jako interesantan. Zna docsumann, to je stara prica.




Spiridon Spiridon 22:03 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

Ljubu Popovića pamitim kako stoji ispred zgrade na ulgu Karađorđeve i Ekonomskog fakulteta gde je pod kupolom imao svoj atelje golubarnik.


Bebo, jel na ovu kupolu mislis?

LINK
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:16 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

zaspla Marija Čudina

Što je lepa!!!
Spiridon Spiridon 22:21 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

mnogo lepo Spiro


drago mi je da sam ovo podelio ovo sa pravim ljudima
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:24 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

A dobre su im i cigare

JJ Beba JJ Beba 22:53 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

Spiridon
Ljubu Popovića pamitim kako stoji ispred zgrade na ulgu Karađorđeve i Ekonomskog fakulteta gde je pod kupolom imao svoj atelje golubarnik.


Bebo, jel na ovu kupolu mislis?

LINK

da. to je bio golubarnik i tu živeo i radio Ljuba
JJ Beba JJ Beba 22:54 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

marco_de.manccini
zaspla Marija Čudina

Što je lepa!!!

bila je divna Šejkina devojka
doduše i Olja je bila :)
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:02 21.02.2017

Re: jaooo razbi me

doduše i Olja je bila :)

Ne sporim, vidi se.

Ali Marija je neka drugačija magija.

JJ Beba JJ Beba 01:23 22.02.2017

Re: jaooo razbi me

ja bih te rado ohrabrio ali nisam kompetentan sagovornik. Vise volim da slusam kad krenete ovako ... onda uzivam =)


ne znam dal si zano al odličan slikar Aleksandar Cvetković je nekda, kao student, svirao u jednoj od postava Silueta
vera.nolan2 vera.nolan2 08:10 22.02.2017

Re: jaooo razbi me

meni je Uros Toskovic takodje jako interesantan.

Iz sećanja Peđe Ristića :

" A Uroš Tošković?

Uroš Tošković je jedno posebno ludilo, najveće među nama. Njega ne možeš da svrstaš ni politički ni nacionalno. Na primer, Tupa, on je bio politički opredeljen. Dado, nacionalno opredeljen kao Crnogorac. A Tošković je pripadao Đavolu, nije lako biti lud, jednom zamalo da nije umro od svojih ludačkih egzibicija. Nikom ne pripada, ali je umeo da se skloni kad su nas hapsili,... "
vera.nolan2 vera.nolan2 08:15 22.02.2017

Re: How Belgrade painters live ...

" Jesu li Vas tukli kod tih hapšenja?

Mene i Tupu jesu u početku mlatili a kasnije nas brijali i šišali do glave. Upravo se i nalazimo na mestu gde se to prvi put dogodilo. Ova zgrada na ćošku Knez Mihailove i Kralja Petra koja je sad poslastičarnica (kafe), tu na spratu je bila policija. A ja sam u bioskopu Jadran hteo da gledam film “Trovači na pučini” sa Stan Laurelom i Oliverom Hardijem. A tada su hteli da oduče narod od gledanja imperijalističkih filmova i koga da uhapse – mene. Tu gde je ova poslastičarnica su me na stepeništu tukli, sve dok se jednog trenutka nisam okrenuo i zveknuo jednog. Jer to je bila neverovatna stvar, da utrenirani sportista mora da trpi batine od Udbe i ne sme da se brani, jer ako se brani proći će još gore, odvaliće mu bubrege i neće biti posle ni za šta.

Međutim, u jednom trenutku, ostanem sam sa tim jednim policajcem i udarim ga. Tri dana sam bio u zatvoru, a zatvor se nalazio, eto opet Mediale, tamo preko puta Kuće kralja Petra, gde je danas Art kanal. A tada bio zatvor. Tu sam bio u nekoj buržujskoj kući koja je bila naravno opljačkana, ali su ostali neki tepisi urolani koji su meni služili kao uzglavlje. I nisam bio vezan lisicama nego špagom, kao pilići. A bila je i akcija hapšenja “mondena”. Mondeni su bili oni što su nosili uske pantalone, puno vate u sakou i tarzan frizuru. I bili su hapšeni. A ja nosio kratke pantalone. Pa kad su krenuli mondenima sku nogavice i da ih biju, vide mene u kratkim pantalonama i ne znaju šta da rade."
docsumann docsumann 10:38 22.02.2017

Re: jaooo razbi me

Uroš Tošković je jedno posebno ludilo, najveće među nama. Njega ne možeš da svrstaš ni politički ni nacionalno. Na primer, Tupa, on je bio politički opredeljen. Dado, nacionalno opredeljen kao Crnogorac. A Tošković je pripadao Đavolu, nije lako biti lud, jednom zamalo da nije umro od svojih ludačkih egzibicija. Nikom ne pripada, ali je umeo da se skloni kad su nas hapsili,...


da, ovo se sve poklapa sa mojim saznanjima o tim ljudima i tom vremenu.

Uroš je upao na predavanje kojima je tada prisustvovao moj otac i samo mu s vrata dobacio - Uhapsili Tupu i Dada - i potom nestao.
angie01 angie01 23:06 21.02.2017

,



PISMO MARIJI


Prvo Šejkino pismo Mariji Čudini



Draga Marija Čudina, do sada nisam pisao nikome koga ne poznajem, ali ja sam Vas upoznao, slučajno prelistavajući »Mladost«. Video sam Vašu fotografiju i intervju s Vama, kažem prvo fotografiju, jer me je ona podstakla da pročitam članak. I da ne otežem — svidelo mi se. I jedno i drugo. I šta sada očekujem? — ne ništa naročito! Samo sam to hteo da kažem. Pre svega, ja ne znam ni Vašu adresu, baš tako: Vi ste za mene nestvarna, neka vrsta apstrakcije. Tu je predamnom samo mali otisak Vašeg lika i Vaših misli, a nije li i to jedna prisutnost. Ipak, moj glas odlazi u neodređenom pravcu, i malo je izgleda da se čuje odjek; uostalom, neki put šaljemo pisma i na tačne adrese a ne dobijamo odgovor. Vi ćete razumeti ako Vam dam podatak da je očekivanje pisama velika bolest, ako Vam dam i taj podatak da se nalazim u vojsci (još 3,5 mes.), a možda Vam je poznato (možda nije) da je to dobra prilika da čovek bude zaboravljen i da se oseća usamljen. Vi znate šta je to usamljenost, pomenuli ste tu reč. »Tko od nas nije zauvek stranac i sam.« Ali možda više niste usamljeni, nadam se. Ne uzdržavam se da kažem čemu se nadam — jednom, bilo kakvom, Vašem pismu. Priznajem, želeo bih da se bliže upoznam s Vama. Marija Čudina! Od juče kada sam to pročitao dopada mi se da izgovaram to ime, izgovaram ga sa umekšanim »d«, jer to kao da je rusko prezime. Tek posle sam primetio Vašu pesmu, da, u svemu tome ime nešto što mi je blisko. »Kroz dalekozor strave vidi se nagnuta pustinja…« »nagnuta pustinja«… ne mislim samo u tome smislu da je svaka dobra umetnost bliska, nego i na drugi način, mislim na Vaše lice… Pa ako nekim čudom dobijete ovo pismo, i ako Vam to nije teško, napišite mi nešto, a dotle ja ću da mislim na Vas. To Vam možda ne znači, a ipak to nije nešto neprijatno. O sebi da kažem: stanujem u Beogradu, imam 29 godina bavim se slikanjem.
Najzad da se predstavim i dopišem adresu




Leonid Šejka

V. P. 9775
Titovo Užice
angie01 angie01 23:14 21.02.2017

Re: ,



nask nask 15:38 22.02.2017

Re: ,

Pesma Staljinu, zar to nije bilo pomalo škakljivo pevati 65. pogotovo kad se zoveš Leonid Šejka.
nask nask 01:11 23.02.2017

Re: ,

Dok sam tražio po netu šta je uzrokovalo ranu Šejkinu smrti naiđoh na ovo lično viđenje Šejke od Alekse Đilasa, interesantno štivo.
JJ Beba JJ Beba 19:15 23.02.2017

Re: ,

nask
Dok sam tražio po netu šta je uzrokovalo ranu Šejkinu smrti naiđoh na ovo lično viđenje Šejke od Alekse Đilasa, interesantno štivo.

Đilas se zahvaljuje šejkinim prijateljima Nikoli Baroviću, publicisti Danielu Ivinu i dizajneru i izdavaču Slobodanu Mašiću.
Koji je put Nikola prešao- od Šejkinog prijatelja do kore od banane
nask nask 19:57 23.02.2017

Re: ,

Kroz ovakve priče čovek shvati kolika nam je propast.
nask nask 15:23 22.02.2017

Taka vremena

Vremena kad su umetnost i umetnici imali nekakvu moć/uticaj i kada su imala šta da kažu.

Nekako mi se čini da to danas i nije više tako bitno .
docsumann docsumann 15:33 22.02.2017

Re: Taka vremena

nask
Vremena kad su umetnost i umetnici imali nekakvu moć/uticaj i kada su imala šta da kažu.

Nekako mi se čini da to danas i nije više tako bitno .


free speech for saying nothing
nask nask 15:40 22.02.2017

Re: Taka vremena

free speech for saying nothing


Ja to zovem: sloboda lajanja iliti sve je homeopatija.
docsumann docsumann 15:53 22.02.2017

Re: Taka vremena

nask
free speech for saying nothing


Ja to zovem: sloboda lajanja iliti sve je homeopatija.


ja sam heteropata


nask nask 17:46 22.02.2017

Re: Taka vremena

ja sam heteropata


Patiš na sve moguće načine, a ne na samo jedan?
docsumann docsumann 18:02 22.02.2017

Re: Taka vremena

nask
ja sam heteropata


Patiš na sve moguće načine, a ne na samo jedan?


patio sam
sada patim
a patiću
kada shvatim
angie01 angie01 18:34 22.02.2017

Re: Taka vremena

Ja to zovem: sloboda lajanja iliti sve je homeopatija.




Tupa



Dado
vera.nolan2 vera.nolan2 20:27 22.02.2017

Re: angie01

Tupa
Dado


nask nask 00:56 23.02.2017

300 M

Upada u oči da su skoro svi veliki srpski slikari 20 veka il Crnogorci il Rusi .
nask nask 03:12 23.02.2017

M

Da li neko od blogera zna koja vrsta muzike se slušala u to vreme i u tim krugovima.

Pookušavam da uhvatim, pored slike, i zvuk tog vremena.
Spiridon Spiridon 08:52 23.02.2017

Re: M

Da li neko od blogera zna koja vrsta muzike se slušala u to vreme i u tim krugovima.

Pookušavam da uhvatim, pored slike, i zvuk tog vremena.


dobro pitanje. Uglavnom je tu bila neka gitara gde se svirala ruska muzika tipa ... Bulat Okudzhava i sl. Cisto sumnjam da su tu ekipu zanimali Stonsi i Bitlsi =)))
docsumann docsumann 09:29 23.02.2017

Re: M

Spiridon
Da li neko od blogera zna koja vrsta muzike se slušala u to vreme i u tim krugovima.

Pookušavam da uhvatim, pored slike, i zvuk tog vremena.


dobro pitanje. Uglavnom je tu bila neka gitara gde se svirala ruska muzika tipa ... Bulat Okudzhava i sl. Cisto sumnjam da su tu ekipu zanimali Stonsi i Bitlsi =)))


neki jazz možda
urbana_gerila urbana_gerila 11:59 23.02.2017

Re: M

nask
Da li neko od blogera zna koja vrsta muzike se slušala u to vreme i u tim krugovima.
Pookušavam da uhvatim, pored slike, i zvuk tog vremena.



mediokritetska, uglavnom.
sentiment bi bio zanemarljivo različit i da je postojala veća mogućnost izbora.
docsumann docsumann 12:08 23.02.2017

Re: M


jbg, crnogorci uglavnom tavore sa sluhizmom
JJ Beba JJ Beba 18:58 23.02.2017

Re: M

neki jazz možda

nisu imali smisla za modernu muziku

mnogi od njih su svirali giate al to je bio ruski štim, bulat okudžava, ruske romanse, ciganske itajrad

odlazili su u birtije na putu ka Novom sadu i cigani na uvce
ono bitli stonsi, to ih nije diralo

mada sam kasnijih sedamdesetih neke od tih straijih slikara sretala i u diskoteci Cepelin i Akavarijus na Slaviji. Više su gledali ribe nego što su uživali u muzici

nask nask 20:10 23.02.2017

Re: M

sretala i u diskoteci Cepelin


To sam i ja primetio.
urbana_gerila urbana_gerila 21:17 23.02.2017

Re: M

JJ Beba
neki jazz možda

nisu imali smisla za modernu muziku

mnogi od njih su svirali giate al to je bio ruski štim, bulat okudžava, ruske romanse, ciganske itajrad

odlazili su u birtije na putu ka Novom sadu i cigani na uvce
ono bitli stonsi, to ih nije diralo

mada sam kasnijih sedamdesetih neke od tih straijih slikara sretala i u diskoteci Cepelin i Akavarijus na Slaviji. Više su gledali ribe nego što su uživali u muzici





ti si, bebac, za razliku od nekih, suptilno okrutna, no - mora se ponekad, kako se nask zalaufao, sledeće pitanje bi bilo: ko je od gospode umetnika najbolje radio operacije na otvorenom srcu?

u akvarijusu sam sretao srbu stamenkovića, kakav je tek on bio umetnik...
nask nask 22:46 23.02.2017

Re: M

kako se nask zalaufao


Raspust, raspust, pa mi se može .

Ali mene te sitnice zaista interesuju.
docsumann docsumann 02:02 24.02.2017

Re: M

Više su gledali ribe nego što su uživali u muzici


da da, kapiram - vizuelni tipovi
nask nask 02:07 24.02.2017

Re: M

vizuelni tipovi


I vajarskih veština
vera.nolan2 vera.nolan2 10:42 24.02.2017

Re: M

u akvarijusu sam sretao srbu stamenkovića, kakav je tek on bio umetnik...

Urbani, izvini, ako ti nije teško linkuj S. Stamenkovića, ne znam ko je !
Na guglanju izlazi samo neki fudbaler.
Možda si mislio na vajara Miroljuba Stamenkovića, možda zvan Srba ?

urbana_gerila urbana_gerila 10:52 24.02.2017

Re: M

vera.nolan2
u akvarijusu sam sretao srbu stamenkovića, kakav je tek on bio umetnik...

Urbani, izvini, ako ti nije teško linkuj S. Stamenkovića, ne znam ko je !
Na guglanju izlazi samo neki fudbaler.
Možda si mislio na vajara Miroljuba Stamenkovića, možda zvan Srba ?


za ti mi ništa nije teško:



posle piksija, najbolja zvezdina desetka.
vera.nolan2 vera.nolan2 13:11 24.02.2017

Re: M

E jes' ti dosetka ! pa valjda i fudbalerosi mogu biti umetnici, al' slabo ti pratim te razne vrste umetničarenja
JJ Beba JJ Beba 16:01 24.02.2017

Re: M

za ti mi ništa nije teško:

uh, takvi su visili tamo. nema ko nije od fudbalera

Spiridon Spiridon 09:38 23.02.2017

Jedan zapis Leonida Šejke

Sazvežđe malih predmeta Postoje i takvi predmeti, sasvim beznačajni, za koje počinjemo da osećamo bezrazložnu ljubav. Možda ona potiče od oseta ugodnosti koji imamo kada ih držimo u ruci. Navikli smo da ih nosimo po džepovima, a za to su pogodni, jer im veličina ne prelazi više od tri santimetra. Nosimo ih u džepu, slušajući nežno zveckanje, čekajući tu radost da kao minijaturna lavina pokuljaju, poispadaju iz džepova, pomešani s mnoštvom hartijica, koje su uostalom trebale da budu odavno bačene, a nisu jedino zbog naše inercije. Onda, pomešani još sa mrvama, vunastim gromoljicama, slamkama i ostalim đubretom, poispadaju ili mi sami izvrnemo džepove; i tako je sada na stolu "nemoguća gomila". Zatim, počinjemo selekciju, razvrstavanje, izdvajamo, pre svega, hartijice u stranu, a to su bioskopske, tramvajske karte, plave ili ružičaste, cedulje, računi, komadići novina, hartijice srebrnaste, providne, šarene... Sve to zgužvamo i odbacimo bez sentimentalnosti. Onda, iz gomile izdvajamo ono đubre, tako da ostanu samo čvrsti, određeni komadi, da može svakom da se nadene ime, da svaki ima jedan, doduše tihi, ali zato vrlo harmoničan zvuk. Jednom rečju, potrebno je da bude takvih vrsta komadâ, da bih imao želju da ih prebrojavam. Kad je sve gotovo, vraćam celu hrpu natrag u džep; priznajem da to sada ima neki drugi miris, ali ja zaboravljam na sve, mislim o sklopovima saća, paučinâ, mravinjakâ, a ne mislim na poreklo tih beznačajnosti, mada sam počeo nesvesno da se vezujem za njih i nisam verovao da će tako dugo ostati zaglavljeni u mom džepu. Bio sam ravnodušan, bio sam u stanju svakog časa da ih se otarasim, ali sada je prošlo već toliko vremena, na njima se nataložilo više slojeva moga duha, oni su postali deo mene, svi ti komadići, parčići ogledala, gvozdene alke, šrafovi, jedna kaplja od bakelita, i jedna od stakla, toliko blistava da se čini da je u njoj čitav kosmos sadržan, nekoliko drvenih kupastih komada, crvenih i žutih, bez ikakve oznake, nekoliko vrsta puževa, jedan krst, kuka sa nekog katanca, prema kojoj sam osećao izuzetnu ljubav, i, najzad, jedan ključ sa glavom trolista. Svi ovi mali predmeti predstavljaju jedno blistavo sazvežđe, koje lebdi na nebu u neposrednoj blizini, tako da lako rukom mogu da dohvatim bilo koji komadić, uprkos njegove silne vibracije, koja se opaža kao intenzivno zujanje pčela, ako se sazvežđe zatvori u kutiju, pa onda probuši otvor za osluškivanje, i koje nama prestaje kad se kutija otvori, mada vibracije i dalje traju. Možda će jednog dana sve to biti upotrebljeno za ukras nekoj varvarskoj nevesti, ali za sada ja ih držim u rukama, kao što bi se držala gomilica šljunka – razbacujem ga po podu, pa ga opet skupljam; onog koji se otkotrlja negde pod orman ne tražim više, a neke namerno spustim u slivnik i tako, komad po komad, polako, moja se kolekcija smanjuje, mada uvek postoji mogućnost da se nešto tako pronađe, bilo u sobi, bilo na ulici ili na velikim peščanim plažama; ali sve to ne može da traje u beskonačnost, moramo se, voljno ili nevoljno, uvek ograničiti na određen broj, pa tako, kad sve nestane, dakle, kad se izgubi, ja ne mogu zbog toga osetiti nikakav gubitak, jer to je bila sasvim bezrazložna ljubav. Ali bilo gde da zapadnu, to verujem, bilo gde da se izgube, otkotrljaju, pošto nose jedan zajednički otisak, recimo otisak moji prstiju ili, kao što već rekoh, otisak moga duha, moraće jednoga dana, možda posle mnogo vekova, da se opet nađu na okupu, posle mnogih kruženja, jer svemir je višestruko zakrivljen, da se susretnu. I ne samo to, možda će da se upišu jedan u drugi i tako sastave jedno lice, davno nestalo, davno zaboravljeno, da sastave moje sopstveno lice, tako da se sastavci, spone i ne opažaju, tako da to bude jedno lice, celo i bez ikakvih sumnji, sasvim potpuno.

Leonid Šejka

vera.nolan2 vera.nolan2 09:46 24.02.2017

slika i zvuk

Umetnici, ti divni čudaci.
Dvojica prijatelja slikara slušaju samo duhovnu muziku. Jedan je, mnogi misle i bolji slikar od Ljube našeg sugrađanina, ali toliko je u svom svetu i prezire establišment od koga zavisi umetnost da malo ljudi zna za njega. Treći sluša samo klasiku i meki, fini džez ...
Neko reče "Slikarstvo je muzika za oči",
a uz monumentalne, opčinjavajuće mi slike Milovana Vidaka kao da i slikar i kompozitor
Rajko Maksimović iz istog izvora istom nas privode ...



Vidak, neimenovana slika i ... Raspeće, Impulsni oscilomer, Livnica kristala, Kibernetička punktura ...
i Rajko M. - Muzika postajanja

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana