Život

Životni mi puzzle

mikele9 RSS / 05.03.2017. u 15:02

Onomad, ima tome, na FB se po ko zna koji put povlačilo ime i delo, bolje reći iščupci iz dela, Miroslava Mike Antića. Nisam sklon da se u takve rabote uplićem, FB mi služi da pročitam raznorazna obaveštenja i objave o izložbama i predstojećim događajima u glavnom gradu ove jadne države a i šire, da sretnem nekog od mojih prijateljica i prijatelja ali tog puta nisam izdržao, postavio sam crno belu fotografiju sa otvaranja moje samostalne izložbe slika u Malom Likovnom Salonu u Novom Sadu 1980 godine. Bez ikakvog komentara. U centru fotke nalazi se Mika u svetlom sakou i držeći list papira u rukama, otvara moju izložbu. Moja draga drugarica i koleginica A.V. je o'ma komentarisala: Mikele pa ti si istorija! Na stranu istorija, na stranu što sam poznavao Miku Antića i u njegovoj bašti za stolom pio domaću kajsijevaču, nego ma koliko da sam ga znao i poznavao, Mika je, skoro pa uvek, umeo da me iznenadi. Zamolio sam ga, kad je izložba bila otvorena, da mi da papir sa tekstom, u kojem je inače bilo svega i svačega, mene, mojih slika, mojih profesora, samog Mike, pravih ili izmišljenih situacija iz njegovog života, karatea i inih borilačkih veština, umetnosti, slikarstva, književnosti, cigana, vedrog neba, sunca… Mika mi je bez reči pružio papir. Papir je bio beo bez i jedne napisane reči! E to je bio Miroslav Mika Antić! Sve što je ispričao bilo je uzeto iz burureta njegove veličanstvene glave.

Pre nekoliko godina družeći se sa prijateljicama i prijateljima ceo letnji dan, posle obilaska zanimljivih nam izložbi, seli smo u kafić da se odmorimo, popijemo ko šta pije i nastavimo započete razgovore i druženje. Kako smo do toga došli, ne sećam se a i nije važno, pomenuh da sam svojevremeno upoznao Betu Vukanović. Nastao je malecki tajac a onda smo nastavili da pričamo i šalimo se. Niko me nije pitao kada i gde.  Rastadosmo se uz dogovor da se opet i to uskoro, nađemo i nastavimo da se družimo. Prođe neko vreme, nađosmo se skoro u istom sastavu i tek što smo seli, Peđa rasan umetnik i muž moje dobre mlade i uspešne koleginice Nine, ustade i reče mi: Izvini Mikele što ti nisam od prve poverovao. O ovome sam jednom ranije pisao, kratko ali sada ću proširiti priču. Naime, 1969 godine zamoli mene i dva moja drugara Vesu i Bobana da mu pomognemo da prenese slike, imao je zakazanu retrospektivu u Cvijeti Zuzorić, naš tada profesor večernjeg akta, Boža Prodanović. Siđemo s njim sa brda (Topčiderskog) do zgrade Kolarčeve zadužbine na čijem je poslednjem spratu imao atelje. Voleo sam, volim i danas Božine slike. Njegov golubiji , nežni sfumato, proizašao iz njegove golubije duše, činio je da mu i uljane slike izgledaju kao vrhunski pasteli. Elem, ispružimo mi ruke, Boža nam pažljivo poslaže četiri, pet slika i mi pravac Cvijeta. Kad smo se vratili posle trećeg odnošenja, vrata susednog ateljea otvorena i kao uramljena u njih mala okrugla bakica sa kolmovanom sedom kosom, podbočenih ruku o kukove, govori: Božo, ti kao i uvek preteruješ sa ramovima, slika je važna a ne ram. Naš profesor je klečao na podu i farbao/bojio ramove samo njemu znanom mešavinom boja ne bi li postigao sklad sa slikom. Beta! Ote se nama u glas. Da, bila je to Beta Vukanović! Na vrhu Kolarca ateljee su tada imali Beta, Cuca Sokić, Zuko Džumhur i Boža Prodanović. Beta se nasmeja i reče nam: Dečice kad se vratite a Boža nam je opet naslagao slike na ruke, skuvaću vam čaj da se malo osvežite, sama ga pravim od Nane, Bosiljka, Majkine dušice, Borovnica i sušenih komadića divlje jabuke, sve mi to donosi jedna seljanka sa Rtnja. Mi požurismo koliko god smo mogli! Kad smo se vratili, Boža je i dalje klečao  bojeći ramove, Beta nas pozva da uđemo u njen atelje. To je bio ulazak u Istoriju! Nina se grohotom smejala: Rekla sam Peđi da na internetu pronađe Betinu godinu rođenja i smrti. Posle nekoliko minuta Peđa mi je rekao: Bog te, pa ona je doživela stotu! Umrla je 1972 godine. Od sada verujem Mikeleu čak da kaže da je mleko crno!

Miću Popovića sam pozdravljao sa Maestro a on mene dragi moj mladi kolega. Nismo se družili ali kad god bismo se sreli na nekoj izložbi, uvek mi je prilazio da porazgovaramo. Bio je neverovatno pitom i benevolentan čovek. Veliki je broj umetnika svih generacija kojima je pomogao na ovaj ili onaj način. Bio je lišen sujete što me iskreno privlačilo njemu. Početkom devedesetih odazovem se pozivu Narodnog Muzeja i dam sliku na aukciju sa koje će sav prihod ići za zaštitu i konzervaciju Miroslavljevog Jevanđelja. Pre podne dana kad će se uveče održati aukcija, pođem da pogledam kako je postavljena izložba i da ne lažem, da vidim gde je i kako smeštena moja slika. Sretnem Božu Prodanovića i krenemo zajedno. Uđemo u ulicu Laze Pačue, spustimo se niz stepenice i ulegnemo u galeriju. Galerija prazna, slike već postavljene a na ramovima nalepnice sa početnom cenom. Pronađemo Boža i ja svoje slike i Boža mi kaže: Tvoja slika je skuplja od moje! Meni bi malo neprijatno, ipak je Boža bio moj profesor, kad se iza stuba začu glas: I tri puta skuplja od moje. Bio je to Mića Popović. Pojavio se nasmejan pred nama i nastavio: Nikola (Kusovac) je izuzetan u procenjivanju vrednosti slika, bezrezervno mu verujem a vaša slika dragi moj mladi kolega, je izvrsna.

Šezdesetih i sedamdesetih godina sam običavao da kad sam u centru, obavezno svratim u Bife Crvena Zvezda na nekoliko nulapetica. Vrlo često sam tamo, naročito posle podne, zaticao Zuku Džumhura. Skoro uvek bi mi mahnuo rukom da sednem za njegov sto. Uglavnom je on meni postavljao pitanja a retko, veoma retko je odgovarao na moja. Zuko je još uvek crtao karikature za naslovnu stranu nedeljne Politike i po mom mišljenju do danas je neprevaziđen! Ušuškan u svoj đubretarac, uvek namrgođenog izboranog lica, na prvi pogled delovao je odbojno. Iz ličnog iskustva znam da je to bio njegov odbrambeni stav. Nije trpeo nametljivce a njih je bilo ihahaj. Znao je da i ja crtam karikature za Politiku pa me jednom, onako kroz zube pitao: Vib mi je rekao da ga prosto zasipaš karikaturama, ima ih za bar godinu dana. Iz ranca sam izvadio blok u pružio mu. Zuko je počeo da ga lista i više puta se slatko nasmejao: Ovo ti je dobro i ovo i ovo...šta ti sve ne pada na pamet! Ispričao sam mu da sam sedeo u Šumatovcu sa nekim društvom u kojem je bio i Vib. Zbog oštrog jezika skrajnuli su ga i dali mu da uređuje pisma čitalaca u rubrici Među nama, što je on s budističkim mirom prihvatio. Moja tadašnja devojka inače Vibova štićenica, u jednom trenutku reče: Ta tvoja pisma čitalaca su najblaže rečeno, suvoparna, zašto ih Mikele ne bi osvežio svojim karikaturama, ubeđena sam da bi to bio pravi pogodak. Ni trenutak ne razmišljajući, Vib mi reče: Donesi mi da vidim pa možda ostvarimo nekakvu saradnju. Izvadio sam blok i na licu mesta nacrtao desetak karikatura koje su sve bile izravno ili posredno vezane za naziv Među nama. Vladimir Bulatović  je počeo da se smeje: Ovih pet ide prekosutra u štampu. Tako je započela naša saradnja i trajala je dugi niz godina. Ja sam u međuvremenu prošrio svoj posao, crtao sam po šlajfnu stripa za Politiku za decu koja je kao dodatak izlazila u četvrtak. Polako sam ušao i u Bazar i u TV Reviju. Čak mi je i NIN objavljivao karikature pre nego što se za stalno zaposlio Jugoslav Vlahović. No da se ostavimo priče o meni. Pitao sam Zuku dok mu je majmunče virilo iz đubretarca, kako došao na ideju za karikaturu na kojoj Marks sedi za radnim stolom a iznad njega se nalazi uramljena Staljinova slika. Po meni to je bila i ostala jedna od najboljih i najduhovitije višeslojnih karikatura u svetu! Mlad si ti, ne znaš kakva su to bila vremena, bilo je stani pani! U Filmskom žurnalu, davao se pre svakog filma, gledao sam odlomke sa Kongresa KPJ i video da se iznad Tita koji je bio za govornicom, nalaze velike slike Marksa, Engelsa, Lenjina i Staljina. E tada mi je sinula ideja, izašao sam iz bioskopa, otišao u redakciju, seo za sto i nacrtao je. Sa Zukom sam se nalazio i u Politikinom restoranu na vrhu zgrade. I ne samo s njim, bilo je još mnogo novinara koje sam poznavao i družio se s njima. I u Grmeču na čijem se levom zidu nalazila velika Zukina freska. Sad se setih i na aerodromu se na prvom spratu na zidu ogromnih razmera, nalazilo Zukino originalno delo, mural.

Sa Stojanom Ćelićem sam se sretao dva puta nedeljno, bio mi je profesor. Izbegavao sam bliži kontakt sa njim iako sam znao a to i danas mislim, da je Stojan bio jedan od veoma retkih intelektualaca u pravom smislu te reči! Izuzetno obrazovan ali nastavljajući do kraja svog života da što više sazna i spozna iz svih mogućih oblasti ljudskog delanja. Na trećoj godini sam bio u klasi Ljubice Cuce Sokić i bio sam tužan i razočaran kada nam je saopštila da ide u penziju: Ovo malo godina života što mi je preostalo, želim da posvetim svom slikarstvu, da naslikam neke slike koje dugo nosim u sebi. Digresija u prilog prethodnom: Ovo malo života što mi je preostalo…kako nam je tada 1972 godine rekla ispalo je čitavih 27 godina! Sa njom su u penziju otišli i Nedeljko Gvozdenović i naš omiljeni i nikad zaboravljeni Profesor Istorije umetnosti Momčilo Moma Stefanović. Iako smo je molili da ostane još dve godine, da izvede svoju klasu do kraja, Cuca je rumenih obraza odbijala takvu mogućnost. Pred sam kraj treće godine, izvela me u hodnik ispred klase i tiho mi rekla: Ja sam vas Mikele upisala na četvrtu godinu kod Stojana Ćelića. Molim, kako, zašto, pobunio sam se! Cuca je bila zaprepašćena! Mislila sam najbolje, Stojan je izuzetan umetnik i čovek, vi ste analitična osoba kao i on i smatrala sam da će vam biti drago da budete Stojanov student. Ali Profesorka, iz njegove klase kao i iz Srbinovićeve, izlaze samo njihovi epigoni… nije mi dozvolila da završim: To nije njihova ili bar ne Stojanova krivica, ti studenti ili kako ih vi zovete epigoni, nemaju ili dovoljno talenta ili snage da se odvoje od Stojanovog rada ili i jedno i drugo. Videćete kad odete kod njega da svaki studenta slika kako hoće, zna i ume, Stojanu je važno samo da to ima umetničko opravdanje, uopšte se ne meša u rad studenata niti deli savete. I zaista je bilo tako kako je rekla. U klasi sam pored dragih mi drugara zatekao i studente treće i pete  godine, imali smo dva velika ateljea, ustvari to je nekada sve bio atelje Mila Milunovića. Eksperrrimentisalo se, slikalo, svi smo se tražili, bilo je tu pokušaja apstrakcije, realizma, nadrealizma, konstruktivizma, Pop Arta, čega sve ne. Sa ove distance shvatam da je taj naš kolektivni život i zajednički rad, bio za sve nas višestruko značajan i koristan. Svako je od svakog usvajao po nešto što mu se dopadalo i onda ga modifikovao na svoj način. Bio je, moram ga posebno apostrofirati, na petoj godini naš kolega Miroslav Antić, Mikin imenjak i prezimenjak a da nisu bili rod, e on je slikao, nemam bolji termin, fotorealizam. Sećam se jedne razdrndane violine iz fundusa Akademije koju je on slikao. I ja sam je slikao i mislim da je to jedna od najboljih slika koje sam naslikao! Mika je svoju violinu tako naslikao da se čak i na ostacima struna mogla videti svetlost, igra svetlosti, o majstorstvu kojim je dočarao ostatke laka, teško mi je da nađem reči! Mika je odmah po završetku pete godine otišao u Ameriku. Ima više od 40 godina kako ništa nisam čuo o njemu, kad pitam drugare, većina ga se i ne seća. Jednom prilikom, postavljao sam sliku na platno, prišao mi je Ćelić i rekao: Ovo podslikano ti je izvrsno, ja to ne umem. Samo to i ništa više! Čim je otišao, ja sam premazao platno i započeo nešto novo, drugačije. Posle nekoliko dana evo njega opet da nas obiđe. Za trenutak zastade iza mene, onda se okrenu i ode dalje. Uman čovek, odmah je ukapirao a verovatno mu je i Cuca prenela moj stav o njegovim studentima, da nikako ne želim da moje slikarstvo liči na njegovo. Jednom me zatekao, iznenadio, ja sam dolazio u klasu rano, bio sam sam i crtao olovkom neke merdevine prislonjene na zid i senku koju su bacale. Seo je kraj mene, ponudio me cigaretom, pogledao crtež i pitao me: Ne koristiš lenjir? Ne, odgovorio sam, imam preciznu rukuNije samo ruka u pitanju, nasmejao se, imaš retku sposobnost. Onda ja nisam odoleo da se napravim važan, uzeo sam drugi papir i nacrtao nekoliko manjih i većih, skoro pa pravilnih krugova. Zadivljen sam, rekao je, ja ipak koristim i lenjir i šestar i sve što može da mi pomogne da uradim stvar kako ja hoću. Tada sam se baš razgaćio i ispričao mu kako sam kao klinac u Riplijevom Da li znate? pročitao da je Rafael ne našavši prijatelje kod kuće, na vratima ili zidu pored vrata, crtao pravilan krug da bi znali ko ih je tražio. Tada sam odlučio, imao sam osam ili devet godina, da svakog dana vežbam crtanje kruga! Stalnim i upornim vežbanjem uspeo sam da razvijem tu svoju, kako je vi nazvaste, sposobnost. Polako sam prestao da se ustručavam od njega, slikao sam, crtao, odlazio u grafički odsek i radio i danas mi omiljenu tehniku, litografiju. Završih ja Akademiju i počeh da konkurišem tamo i ovamo za samostalnu i za grupne izložbe. Jednog dana odlučih da odem i u Narodnom Muzeju pogledam dela iz Šlomovićeve zbirke. Ispred vrata naleteh na Stojana Ćelića! Stojan se nasmeja: Izgleda da smo ovde došli istim poslom. Pošto smo detaljno razgledali izložene radove, prodiskutovali o svakom, silazeći niz stepenice Muzeja, Stojan mi reče: Ako imaš vremena mogli bismo da sednemo negde i nešto popijemo i pojedemo. Biće mi zadovoljstvo, odgovorih i zaista sam tako mislio. Osetio sam da Stojanu prija moje obrazovanje, što ne mora da mi crta, što možemo da o svakoj temi razgovaramo ravnopravno. Naše druženje nije bilo često ali kad god bismo se sreli uvek bi se taj naš susret završavao odlaskom u neku kafanu i dugim, za mene značajnim razgovorom. Tužno ali sticajem okolnosti bio sam u poslednjoj počasnoj straži u kapeli pored njegovog kovčega. I izneli smo ga iz kapele nas šestorica, preko puta mene je bio Boža Prodanović.

Dobrica me znao takorekuć od rođenja. Moji roditelji i on su bili drugari i prijatelji još iz vremena rata. Iako smo se viđali, mislim Dobrica i ja, s mene pa na uštap, nikada nije propuštao priliku da se pozdravimo. Kada sam se 1965 godine iz Titograda doselio u Beograd, u jednoj od prvih šetnji, išao sam prema Kalemegdanu, video sam Dobricu u društvu sa Dušanom Matićem i mladim Matijom Bećkovićem. Pokušao sam da ih izbegnem, da se munem u masu Knez Mihailove ali me Dobrica primetio: Plavooki, Mikele, dođi da se zdravimo i da te upoznam… To mi sa njim često dešavalo. Dobijem pozivnicu za veliku retrospektivnu izložbu u SANU Miće Popovića, dođem tamo, kad ono obezbeđenje, neka frka, stanem sa strane sa dve koleginice, ispred nas tz viđeni i značajni. Kad šta je? U Galeriju SANU ulazi Dobrica tada Predsednik Republike Srbije. Iako sam se pognuo u kolenima, Dobrica me spazio i pošao prema meni. Bar dva reda raznoraznih lizguza i dupeuvlakača se začuđeno razdvojilo, pružio mi je ruku: Drago mi je što te vidim, kako je Radmila, drži li se ćale? Malopre pomenuti blenuli su u mene kao u svetsko čudo. Kad je postao predsednik, razgovarao sam sa ćaletom i rekao mu da je Dobricin pristanak da bude predsednik, ordinarna glupost! Moj otac se nikada nije razbacivao tz velikim i značajnim rečima i mudrolijam ali se složio s mojim mišljenjem, dodajući: Sećam se da si davno rekao da čovek ne sme da dozvoli da sujeta vlada njime, mora je držati pod kontrolom! I još: Podležući sopstvenoj sujeti, umislio je da je on i samo on, Otac srpskog naroda i da će sve stvari dovesti u red. Ništa više!

Prema Dobrici sam imao i imam polivalentan stav i apropos kniževnog dela i političkog delovanja. Pročitao sam sve što je napisao i ne mogu reći da je sve to đubre ali ne mogu reći ni kao Đinđić da je on srpski Tomas Man, niti Milošević, da je Dobrica Ćosić najveći živi srpski pisac. Po meni, najvažnija stvar koju je uradio u životu je ta, što je 1968 godine na CK SKJ javno potegao pitanje položaja Srba na Kosovu. Kad je zglajzao, odnos mojih roditelja se nije promenio prema njemu. Istini za volju Dobrica je opominjao mog oca: Čuvaj se druže moj, ja sam u nemilosti a ovi naši razgovori mogu da ti se obiju o glavu. Naravno, moj otac pet para nije davao za to. Kad je izabran za Akademika, ćale mu je poslao dugačak telegram/čestitku u ime cele porodice. Kako god i Dobrica je deo mog životnog puzzle.

Ne bih voleo da se od svega napisanog, zakačite samo za Dobricu ali na vama je.



Komentari (54)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

anonymous anonymous 15:21 05.03.2017

Коментар..



Слика је важна, али ни рам није неважан.

Животно богатство није у материјалним стварима, већ у проживљеним тренуцима и сусретима са људима који су уоквирили и оплеменили наше животно искуство и учинили га садржајнијим.
mikele9 mikele9 11:20 06.03.2017

Re: Коментар..

Слика је важна, али ни рам није неважан.

Животно богатство није у материјалним стварима, већ у проживљеним тренуцима и сусретима са људима који су уоквирили и оплеменили наше животно искуство и учинили га садржајнијим.

Tako gledano, potpuno si u pravu!
emsiemsi emsiemsi 16:56 08.03.2017

Re: Коментар..

mikele9
Слика је важна, али ни рам није неважан.

Животно богатство није у материјалним стварима, већ у проживљеним тренуцима и сусретима са људима који су уоквирили и оплеменили наше животно искуство и учинили га садржајнијим.

Tako gledano, potpuno si u pravu!

Имао си част да прочитам цео уводни текст !
То се није скоро догодило.
apostata apostata 16:17 05.03.2017

Hvala

Vam za sve ovo Mikele, hvala za svaku rećenicu.
mikele9 mikele9 11:22 06.03.2017

Re: Hvala

Vam za sve ovo Mikele, hvala za svaku rećenicu.

Drago mi je da je ovaj moj tekst ostavio takav utisak na vas!
nask nask 16:26 05.03.2017

Zuko

Mikele hvala za ove umetničko-istorijske slatkiše.

Ima jedno trideset godina kada sam čuo, ne znam više od koga, jednu od najboljih provala Zuka. Sedeo on sa nekim društvom i tu piće i mezetluk. Jedan iz društva (taj je ovo i ispričao) bio onako malkice gladan, verovatno bio u to vreme još student, i navalio samo na ono meze. Zuko primeti ali ćuti. Ovaj i dalje samo mezi pa mezi. U jednom trenutku ide Zuko: ajd bolan popij nešteo, udariće te meze.
anfieldroad anfieldroad 17:35 05.03.2017

Re: Zuko



Došli jedne godine Zuko, ćale i ja kolima do Sv. Stefana. Spustimo se direkt na plažu pa u vodu. Plaža zabranjena za civile pa se pojavio uniformisani čuvar. Jeste li vi drugovi platili za kupanje na ovoj plaži, pita uniformisani...A što bih plaćao, odgovara mu Zuko- pa ja upravo sad iz Italije doplivao !

Kao uvek, odličan text Mikele

mikele9 mikele9 11:27 06.03.2017

Re: Zuko

Mikele hvala za ove umetničko-istorijske slatkiše.

Ima jedno trideset godina kada sam čuo, ne znam više od koga, jednu od najboljih provala Zuka. Sedeo on sa nekim društvom i tu piće i mezetluk. Jedan iz društva (taj je ovo i ispričao) bio onako malkice gladan, verovatno bio u to vreme još student, i navalio samo na ono meze. Zuko primeti ali ćuti. Ovaj i dalje samo mezi pa mezi. U jednom trenutku ide Zuko: ajd bolan popij nešteo, udariće te meze.

Iako sam planirao da poživim do 96-te godine, izgleda da je došlo vreme da sumiram bar deo svog života. Inače, Zuko je bio neverovatno duhovit čovek, onako kao da neće ali uvek je ubadao pravu stvar.
mikele9 mikele9 11:30 06.03.2017

Re: Zuko

Došli jedne godine Zuko, ćale i ja kolima do Sv. Stefana. Spustimo se direkt na plažu pa u vodu. Plaža zabranjena za civile pa se pojavio uniformisani čuvar. Jeste li vi drugovi platili za kupanje na ovoj plaži, pita uniformisani...A što bih plaćao, odgovara mu Zuko- pa ja upravo sad iz Italije doplivao !

Kao uvek, odličan text Mikele

Hvala.
Gore napisah da je Zuko bio neverovatno duhovit čovek i reagovao je u sekundi
nsarski nsarski 17:03 05.03.2017

Krug

Tada sam se baš razgaćio i ispričao mu kako sam kao klinac u Riplijevom Da li znate? pročitao da je Rafael ne našavši prijatelje kod kuće, na vratima ili zidu pored vrata, crtao pravilan krug da bi znali ko ih je tražio. Tada sam odlučio, imao sam osam ili devet godina, da svakog dana vežbam crtanje kruga! Stalnim i upornim vežbanjem uspeo sam da razvijem tu svoju, kako je vi nazvaste, sposobnost.

Slična angedota postoji za fizičara Joule-a. Jedinica energije se po njemu naziva Džul.
Evo živog primera:
docsumann docsumann 20:11 05.03.2017

Re: Krug

što je svojevremeno rekao jedan moj stariji drugar, građevinac, "objašnjavajući" zakucavanja legendarnog Majkl Džordana - fora je u tome da on podigne svoje težište što je moguće više
mikele9 mikele9 11:46 06.03.2017

Re: Krug

Slična angedota postoji za fizičara Joule-a. Jedinica energije se po njemu naziva Džul.
Evo živog primera:

Odličan primer!
Ja sam često uzimao štap ili letvicu dužine 1,5m, vezivao za jedan kraj presovani ugalj ili četkicu koju sam umakao u tuš i srtao. Kakav je to doživljaj i šta sve čovek može da postigne tako crtajući!!!
kosta.babic kosta.babic 18:15 05.03.2017

Životni mi puzzle

Najveće bogatstvo čoveka je poznavati toliko pametnih ljudi i razmenjivati mišljenje sa njima.A ti si eto imao tu sreću ili si zaslužio.Jednog dana neko će se sećati razgovora sa tobom i biće srećan.
G.Cross G.Cross 19:32 05.03.2017

Re: Životni mi puzzle

kosta.babic
Najveće bogatstvo čoveka je poznavati toliko pametnih ljudi i razmenjivati mišljenje sa njima.A ti si eto imao tu sreću ili si zaslužio.Jednog dana neko će se sećati razgovora sa tobom i biće srećan.


Ma mi blogeri smo vec srecni.
mikele9 mikele9 11:49 06.03.2017

Re: Životni mi puzzle

Jednog dana neko će se sećati razgovora sa tobom i biće srećan.

Ma mi blogeri smo vec srecni.

Hvala vam obojici, iskreno!
bocvena bocvena 18:25 06.03.2017

Re: Životni mi puzzle

meni je stvarno čast što sam upoznala mikelea!
mikele9 mikele9 20:59 06.03.2017

Re: Životni mi puzzle

meni je stvarno čast što sam upoznala mikelea!

Ljubim ja tebe draga BO, ČAST JE OBOSTRANA!
Atomski mrav Atomski mrav 09:08 07.03.2017

Re: Životni mi puzzle

Ma mi blogeri smo vec srecni.


marco_de.manccini marco_de.manccini 19:08 05.03.2017

Е, супер!!!

Свака част, ко год ти је ово сугерисао на блогу код Спире
pisi jos, iskustva iz prve ruke su dragocena,
mikele9 mikele9 11:52 06.03.2017

Re: Е, супер!!!

Свака част, ко год ти је ово сугерисао на блогу код Спире


pisi jos, iskustva iz prve ruke su dragocena,

Ja znam ko je a ti razmisli
Zdrav i veseo mi budi
G.Cross G.Cross 19:26 05.03.2017

Jusa Niksic

Ne znam da li si cuo za Jusu Niksica. Predavao mi je likovno u osnovnoj skoli, posle cujem dogurao do profesora na likovnoj akademiji. Postao jedna od mostarskih legendi. A to nije lako.

Elem dok mi je bio nastavnik likovnog u osnovnoj skoli ; imali smo zadatak da napravimo kolaz. I ja napravim neku seosku idilu sa sve stogom sena i cismom na vrhu. On se odusevi i posalje na neko republicko takmicenje i ja dobijem nagradu.

Dvadesetak godina kasnije, pred sam rat odem je u Mostar na desetogodisnjicu mature. I posle vecere i pijanke u neko doba pred zoru setamo se nas nekoliko drugara oko Starog Mosta i vidimo svetlo u njegovom ateljeu gore u jednoj od starih kuca. I popnemo se mi gore, cujemo graju unutra i pokucamo na vrata.

Unutra Jusa i par njegovih drugara .
Ja mu skromno kazem " Ne znam da li me se secate, ja sam bio jedan od Vasih ucenika uosnovnoj skoli";

Idi bolan - kaze Jusa - ode u jedan kraj ateljea i izvadi moj Kolaz.

Kupio me covek za citav zivot .

BONUS
Mostarka urbana legenda...

Sreli se Meha Sefic i Zuko Dzumhur.

Dje si bolan - kaze Meho Zuki - nisam te vidio sto godina.

Ma pusti - kaze Zuko - bio sam poslije pet godina u Delirijum Tremensu.
Ala se izgradio !
angie01 angie01 19:47 05.03.2017

Re: Jusa Niksic

mala Mikeleova enciklopedija velikih ljudi,

docsumann docsumann 20:18 05.03.2017

Re: Jusa Niksic


spominjao sam već na blogu kako je Zuko pio lozu u svojoj omiljenoj HN kafani na Belavisti (... ili je to bilo u Žalu??)... nebitno.
tad već pod strogim nadzorom svoje žene, zbog zdravstvenih razloga, Zuko bi naručio lozu u čaši od 2dl i običnu vodu u onoj maloj za žestoka pića.
i kad bi ga eventualno žena zatekla na dijelu, on bi se pravdao kako eto mora samo tu jednu, pa bi eksirao onu vodu, stresao se, pa otpio gutljaj dva iz velike čaše, ne bi li se ugasio ...
mikele9 mikele9 12:01 06.03.2017

Re: Jusa Niksic

Ne znam da li si cuo za Jusu Niksica. Predavao mi je likovno u osnovnoj skoli, posle cujem dogurao do profesora na likovnoj akademiji. Postao jedna od mostarskih legendi. A to nije lako.

Elem dok mi je bio nastavnik likovnog u osnovnoj skoli ; imali smo zadatak da napravimo kolaz. I ja napravim neku seosku idilu sa sve stogom sena i cismom na vrhu. On se odusevi i posalje na neko republicko takmicenje i ja dobijem nagradu.

Dvadesetak godina kasnije, pred sam rat odem je u Mostar na desetogodisnjicu mature. I posle vecere i pijanke u neko doba pred zoru setamo se nas nekoliko drugara oko Starog Mosta i vidimo svetlo u njegovom ateljeu gore u jednoj od starih kuca. I popnemo se mi gore, cujemo graju unutra i pokucamo na vrata.

Unutra Jusa i par njegovih drugara .
Ja mu skromno kazem " Ne znam da li me se secate, ja sam bio jedan od Vasih ucenika uosnovnoj skoli";

Idi bolan - kaze Jusa - ode u jedan kraj ateljea i izvadi moj Kolaz.

Kupio me covek za citav zivot

Divna priča! E to je bio ČOVEK

BONUS
Mostarka urbana legenda...

Sreli se Meha Sefic i Zuko Dzumhur.

Dje si bolan - kaze Meho Zuki - nisam te vidio sto godina.

Ma pusti - kaze Zuko - bio sam poslije pet godina u Delirijum Tremensu.
Ala se izgradio !

Dobri Meho i dobri Zuko! Znaš da sam vojsku služio na mostarskom aerodromu. Najviše sam voleo da sedim u nekoj od kafana u Kujundžiluku iznad Neretve ali jednom mi došao ćale u posetu pa smo odseli u Bristolu. Na zidovima sale za obedovanje visile su uglavnom Mehine slike i bile su odlične! Pamtim dobro jednu, stari most ali urađen u dahu u nekoliko fantastičnih poteza!
mikele9 mikele9 12:03 06.03.2017

Re: Jusa Niksic

mala Mikeleova enciklopedija velikih ljudi,

Mator sam bre Angie kao Biblija
angie01 angie01 12:06 06.03.2017

Re: Jusa Niksic

Mator sam bre Angie kao Biblija


tako cu ja jednom da pricam,...kada sam onomad sedela sa Mikeleom i Stjepanom,...:)
mikele9 mikele9 13:16 06.03.2017

Re: Jusa Niksic

tako cu ja jednom da pricam,...kada sam onomad sedela sa Mikeleom i Stjepanom,...:)

Da znaš da će ti mnogi zavideti
angie01 angie01 13:36 06.03.2017

Re: Jusa Niksic

Da znaš da će ti mnogi zavideti


nego sta!
mlekac mlekac 19:44 05.03.2017

Legenda

o legendama! Divan blog, Mikele. Baš sam uživala.
mikele9 mikele9 13:18 06.03.2017

Re: Legenda

o legendama! Divan blog, Mikele. Baš sam uživala

Hvala ti ali ne prećeruj! Čuš Legenda o...
mirelarado mirelarado 20:22 05.03.2017

Istorija

Dobro ti je prijateljica kazala, Mikele, odista si istorija!

Nadam se da je ovo tek prvi deo tvojih sećanja na susrete i prijateljstva sa znamenitim ljudima iz prošlosti koja nam je svima važna.
mikele9 mikele9 13:21 06.03.2017

Re: Istorija

Dobro ti je prijateljica kazala, Mikele, odista si istorija!

Nadam se da je ovo tek prvi deo tvojih sećanja na susrete i prijateljstva sa znamenitim ljudima iz prošlosti koja nam je svima važna.

Eh! Verovatno ću nastaviti, bilo je još mnogo znamenitih ali i šire nepoznatih ljudi koji su ostali u meni i verovatno izvršili nekakav uticaj na moje mentalno biće
anfieldroad anfieldroad 18:01 08.03.2017

Re: Istorija

mikele9
Dobro ti je prijateljica kazala, Mikele, odista si istorija!

Nadam se da je ovo tek prvi deo tvojih sećanja na susrete i prijateljstva sa znamenitim ljudima iz prošlosti koja nam je svima važna.

Eh! Verovatno ću nastaviti, bilo je još mnogo znamenitih ali i šire nepoznatih ljudi koji su ostali u meni i verovatno izvršili nekakav uticaj na moje mentalno biće




Pa ja bih ti ovako savetovao. Bacio to na blog ili ne bacio, svejedno piši...
Nek se nađe.

Mada doduše i nisu to bili nikakvi posebni ljudi. Šta si tu imao...Libera, Mihiza, Zuka...štatijaznam...mladog Matiju, Duška Radovića...Zokija...sve sami kozeri treće lige !

A vidi nas sada !

Plašim se da o nama ovakvima niko neće poželeti da išta napiše...Ćutanje će biti dovoljno. Samo ono kao- mukla tišina. Kao tri tačke...ili mnogo tačaka...
Ili preterujem. Ali svakako savet odozgo stoji
docsumann docsumann 20:23 05.03.2017

sjajno društvo


i sjajni mikele među svima njima.

Vib je zaista bio pozamašna ljudska pojava . sa mojim starim je razmjenjivao lule i lularske svajete i cake, duvane i alate...

mikele, kakva su tvoja sjećanja o crnogorskom karikaturisti Živku Đuroviću?

mikele9 mikele9 13:33 06.03.2017

Re: sjajno društvo

i sjajni mikele među svima njima.

Vib je zaista bio pozamašna ljudska pojava . sa mojim starim je razmjenjivao lule i lularske svajete i cake, duvane i alate...

mikele, kakva su tvoja sjećanja o crnogorskom karikaturisti Živku Đuroviću?

Hvala ti zemljače i prijatelju!
Vib je bio zlato od čovjeka, duhovit, britak a ni malo nametljiv, znao je da ćuti i sluša po sat, dva, vremena a onda bi kroz brkove promrsio neku koja bi nadgornjala sve one prethodne.
Živko je za nas bio legenda još od osnovne u škole, svako jutro smo išli u novinarnicu kod Usa da vidimo u Pobjedi Živkovu novu karikaturu. Tada još nisam objavljivao karikature, crtao sam ih samo za drugarice i drugove. Živko je u Pobjedi bio ono što je Zuko bio u Politici.
amika amika 20:52 05.03.2017

Изузетан текст, Микеле...

Moja draga drugarica i koleginica A.V. je o'ma komentarisala: Mikele pa ti si istorija!


А. В. је у праву. Ово је прилог за историју сликарства и уметности, штета је да остане само овде. Било би добро да неко ко се бави ликовном критиком овај текст узме као основ за интервју са тобом, Микеле, па да испричаш и понешто од онога што си прећутао... Или за основ сценарија за ТВ емисију.
mikele9 mikele9 15:32 06.03.2017

Re: Изузетан текст, Микеле...

А. В. је у праву. Ово је прилог за историју сликарства и уметности, штета је да остане само овде. Било би добро да неко ко се бави ликовном критиком овај текст узме као основ за интервју са тобом, Микеле, па да испричаш и понешто од онога што си прећутао... Или за основ сценарија за ТВ емисију.

Hvala ti Amika, dajem ja i intervjue, pre pet dana je poslednji izašao u Hrvatskoj riječi (Subotica) ali ovo što sam napisao je za vas i mene, ne bih to turao u intervjue. Lično sumnjam da nekoga sa TV imalo zanima šta ja pričam i čega se sećam, u svakom slučaju, još jednom ti hvala.
freehand freehand 01:40 06.03.2017

Nije red

... da te baš svi poslušaju pa da se ne dohvate Dobrice.
Ja nekako mislim da njega nije sujeta terala da se prihvati Miloševićevog danajskog dara u obliku funkcije predsednika SRJ.
Ako jeste - onda ne zato što mu je sujeta dktirala častohleplje već zato što mu nije dozvolila da se povuče, izmakne i odbije. Rekao bih da je on tu funkciju prihvatio kao svoj usud i svoju kaznu. kako je to prošlo znamo, ali se nije osramotio.
A ti si brate mator sa tom tvojom crnom beležnicom, al baš!
Znaš šta bih voleo? Da jednom zajedno siđemo pod onaj most preko Moreče, i na nekoj od klupa na novini nasečemo malo luka i paradajza i popijemo po dvaesšestojulku. Na časnu reč slušao bih te pola sata bez prekidanja!
nask nask 11:41 06.03.2017

Re: Nije red

slušao bih te pola sata bez prekidanja!


E ovo ni u kvantnoj fizici ne može .
mikele9 mikele9 15:39 06.03.2017

Re: Nije red

... da te baš svi poslušaju pa da se ne dohvate Dobrice.
Ja nekako mislim da njega nije sujeta terala da se prihvati Miloševićevog danajskog dara u obliku funkcije predsednika SRJ.
Ako jeste - onda ne zato što mu je sujeta dktirala častohleplje već zato što mu nije dozvolila da se povuče, izmakne i odbije. Rekao bih da je on tu funkciju prihvatio kao svoj usud i svoju kaznu. kako je to prošlo znamo, ali se nije osramotio.
A ti si brate mator sa tom tvojom crnom beležnicom, al baš!
Znaš šta bih voleo? Da jednom zajedno siđemo pod onaj most preko Moreče, i na nekoj od klupa na novini nasečemo malo luka i paradajza i popijemo po dvaesšestojulku. Na časnu reč slušao bih te pola sata bez prekidanja!

Ja napisah kako je bilo a mislim da si ti ako ne 100% a ono 98% u pravu a propos usuda i kazne.
Znaš šta, ne moramo da idemo do ispod mosta preko Morače, ( ja se inače spremam da u aprilu odem u Podgoricu da se vidim i ispričam sa drugarima koji su pretekli) možemo nas dvojica da se nađemo u lepom ravnom Pančevu. I da, ja tebe neću prekidati nego ću te slušati i pet sati!
freehand freehand 16:44 06.03.2017

Re: Nije red

Znaš šta, ne moramo da idemo do ispod mosta preko Morače

Ih, meni je to ušće Ribnice nekako taman za Cikotiće, a nisam bio 35 godina. Nebre, šalim se, stvarno je bajkovito mesto za razgovor, paradajz i lukac. I lozu, ofkors.
A može i Tamiš samo dokle gora zazeleni, no ćeš opet preveriti, znam te.
mikele9 mikele9 16:52 06.03.2017

Re: Nije red

A može i Tamiš samo dokle gora zazeleni, no ćeš opet preveriti, znam te.

Ovog puta NEĆU! Javljam ti se uskoro.
freehand freehand 16:59 06.03.2017

Re: Nije red

mikele9
A može i Tamiš samo dokle gora zazeleni, no ćeš opet preveriti, znam te.

Ovog puta NEĆU! Javljam ti se uskoro.

Dobro, ponesi štafelaj pa ću prvo ja da lažem a ti ćeš da mažeš a posle ćemo da se menjamo.
mikele9 mikele9 21:01 06.03.2017

Re: Nije red

Dobro, ponesi štafelaj pa ću prvo ja da lažem a ti ćeš da mažeš a posle ćemo da se menjamo.

Черевићан Черевићан 14:45 06.03.2017

inter vivos

ко умеће такво има
(уз сећања варава)
протекли ће живот
чувати од заборава
mikele9 mikele9 15:41 06.03.2017

Re: inter vivos

ко умеће такво има
(уз сећања варава)
протекли ће живот
чувати од заборава

G. Čer, Lakedemoncu jedan jezgroviti!
mariopan mariopan 10:21 07.03.2017

драги, драги Микеле :-)

...и онда Ти мени кажеш "колегинице"!



Било би лепо да своја сећања и животни Ти puzzle преточиш у неку књигу у којој би било и много слика, Твојих и свих славних људи које си познавао, а слике да и ми деца уживамо? Мислим на папирну књигу, овим електронским сокоћалима ништа не верујем, појео ми већ два дуга и лепа коментара па сада журим и пишем скраћену верзију не бих ли му доакала....па мислим, штета да се ово твоје енциклопедијско знање загуби?

А кад ја будем писала мој животни ми puzzle писаћу како сам познавала Тебе, скромног и великодушног Микелеа.
myredneckself myredneckself 11:47 07.03.2017

Re: драги, драги Микеле :-)

U centru fotke nalazi se Mika u svetlom sakou...


Hej, mik!

Biti s dobrim, finim ljudima je dobro za zdravlje.
Meni je svaki susret s Mikom uvek menjao stanje duše i srca.
S lošeg na dobro, naravno.
mikele9 mikele9 13:44 08.03.2017

Re: драги, драги Микеле :-)

...и онда Ти мени кажеш "колегинице"!



Било би лепо да своја сећања и животни Ти puzzle преточиш у неку књигу у којој би било и много слика, Твојих и свих славних људи које си познавао, а слике да и ми деца уживамо? Мислим на папирну књигу, овим електронским сокоћалима ништа не верујем, појео ми већ два дуга и лепа коментара па сада журим и пишем скраћену верзију не бих ли му доакала....па мислим, штета да се ово твоје енциклопедијско знање загуби?

А кад ја будем писала мој животни ми puzzle писаћу како сам познавала Тебе, скромног и великодушног Микелеа.

Nego šta nego koleginice!
Mnogo nih mi je kao i ti predlagalo da štampam knjigu ali ja sam ti pre svega nevičan takvoj raboti a kao drugo, pišem jer imam potrebu da sačuvam od zaborava, i sopstvenog, ljude, situacije i događaje mog dugog života.
Hvala ti na komplimentu!
mikele9 mikele9 13:47 08.03.2017

Re: драги, драги Микеле :-)

Hej, mik!

Biti s dobrim, finim ljudima je dobro za zdravlje.
Meni je svaki susret s Mikom uvek menjao stanje duše i srca.
S lošeg na dobro, naravno.

Draga moja Dušo, istina, nepatvorena istina Pozitivno utiče na imunitet
krkar krkar 05:51 08.03.2017

Dobar si, čiča


Piši, odlično pišeš, nepretenciozno a bogato i precizno.

Neke od ljudi koje opisuješ znao sam kao mali, otac mi se sa njima družio. Sad mi neke slike izlaze. Samo krokiji, klinac sam bio.
mikele9 mikele9 13:49 08.03.2017

Re: Dobar si, čiča

Piši, odlično pišeš, nepretenciozno a bogato i precizno.

Neke od ljudi koje opisuješ znao sam kao mali, otac mi se sa njima družio. Sad mi neke slike izlaze. Samo krokiji, klinac sam bio.

Hvala Majstore, znači mi!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:14 08.03.2017

divne ti ove puzzle

mikele
mikele9 mikele9 22:40 08.03.2017

Re: divne ti ove puzzle

mikele

Drago mi je da ti se dopada

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana