Biz| Društvo| Filozofija| Mediji| Planeta

Čki izbori, koliko je ko čka?

Srđan Fuchs RSS / 07.03.2017. u 15:12

Najveći problem da se ljudi mobilišu da glasaju je zato što ogromna većina normalne, drage, srpske populacije smatra da su predsednički kandidati pičke.

Međutim, ko je kolika čka?

 

 
Vučić - nema sumnje da je lik čka, što se velikih urbanih sredina tiče. Završiće karijeru na robiji, kao i njegov brat, kao i njegovi ministri, jednom, kada njegov sistem padne. Kada se bude oslobodila srpska emocija poimanja slobode i jezive jasnosti, Vučićima će doći kraj.
 

Nad liticama, nad klancima
Duhovi kruže
Njih se ne tiču prolazni zanosi.
Oni bdiju da mutnoća ne napusti svet
Da se reke ne rasane u glomaznim tokovima
I da oblaci ne odbegnu u staro izdajstvo.
Jer strašno bi bilo (vele)
Kao nekad, u početku vekova,
Da se rasani i razgali -
Da se nebeski svod oslobodi ukrasa,
Da tice zalupaju prozračnim krilima
o vedrinu
Da plava zvonkost zažubori otrovno
I jeziva jasnost nastane.

 Jeremić - gari isuviše pripada Tadićevom, narcisoidnom, arogantnom kulturnom, marksističkom krugu - ko može garantovati da učenik neće postati isti kao učitelj?

Obradović - relativno harizmatičan momak, odvući će dosta Koštuničinih glasova. Problem je što vuče reputaciju ljotićevca, iz svoje rane mladosti (ljotićevci=srpski nacisti, ubijali komšije neistomišljenike, prodavali Gestapou).

 Janković - lik je neosporno iz Sistema, nema ničeg novog u njemu, izuzev  toga da ima blagu podršku UK. UK? UK. Shvatite to kao što želite.

Šešelj - staljinizam, bez spora, vrlo sumnjiva ratnička njuška, ratnički lobi.

 

 Preletačević - Vučićev, BIA-in igrač, prema obradovićevcima, kupljen da odvuče glasove.

So, whoop, what you gonna do? 



Komentari (387)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tyson tyson 22:05 10.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Радио до малопре...

А ти?

Radovao se cele nedelje petku, da se najzad malo naspavam, ali hoćeš đavola - juče radio do pola četiri pred zoru, jutros me probudio telefon u pola deset, poslovni poziv, i od tada ceo dan nisam stao.

Vreme je za neku revoluciju.


tasadebeli tasadebeli 22:15 10.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

tyson
Радио до малопре...

А ти?

Radovao se cele nedelje petku, da se najzad malo naspavam, ali hoćeš đavola - juče radio do pola četiri pred zoru, jutros me probudio telefon u pola deset, poslovni poziv, i od tada ceo dan nisam stao.

Vreme je za neku revoluciju.





То вам причам све време овде...


Какви црни љотићевци и остали бакрачи.


Суштина је у овоме што си написао.




Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:41 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

hoochie coochie man


Pa čestitam, Srki, na društvu.





Čekaj, ovo sada prerasta u ljubavni trougao: ako voliš njega, ne možeš voljeti mene jer se on i ja ne volimo. Zadržavam svoje neotudjivo i imanentno pravo da volim koga hoću!

U ovoj konkretnoj priči vi (Tasa i Huči) poigravate nad ambisom propasti - i moja ljubav tu mora biti pažljivija, jer kao blag i čovekoljubiv ja ne želim da vi i padnete preko ivice ambisa.

Inače, objektivno, slučaj Ljotića ne može i ne treba da se brani. U slučaju partizana postoji jedna činjenica, bez obzira na to što su sproveli revoluciju u okviru rata, oni, momci, kao vojska posmatrani, nemaju niti jednu jedinu instancu kooperacije sa Nemcima. Zato, u nekakvim forumima gde ja sada treba da ubedim nekog uticajnoj čoveka da pomogne Srbiji, ja ne mogu da okrenem njegovu naklonost od partizana, jer oni nemaju mrlju a četnici imaju. Ne znam, zanima me kako Tajson posmatra na to, recimo, Bojana (je l' beše) Dimitrijevića su šutnuli iz pol. organizacije zbog afirmativnog stava prema Nediću, voleo bih tog Dimitrijevića da čujemo (umesto ovog macana Cvjeticanina, dosadnjakovića), čini mi se da je uzbudljiviji lik.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:48 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

tasadebeli
tyson
Радио до малопре...

А ти?

Radovao se cele nedelje petku, da se najzad malo naspavam, ali hoćeš đavola - juče radio do pola četiri pred zoru, jutros me probudio telefon u pola deset, poslovni poziv, i od tada ceo dan nisam stao.

Vreme je za neku revoluciju.





То вам причам све време овде.






Novi spot Sabljarev!



ГЛОБАЛНИ ГРАЂАНИН

Нећу бити глобалани грађанин
Знам одакле смо потекли
Нећу бити само лист
у вашој гласачкој кутији
То су ствари због којих
гади ми се што сам жив
Ја сам човек од крви и меса
грешим, нисам крив

Некада смо имали Бога
Али томе дошао је крај
Сада лежи негде згажен
на коридору, путу рај

Жао ми је моје земље
која тоне у нови рај
Ја имам опасан морал
којем ће доћи крај
Породицу, љубав и веру
то ћете ми узети
Сваки нови производ
сада морам купити

Некада смо имали Бога
Али томе дошао је крај
Сада лежи негде згажен
на коридору, путу у рај

Прво отров онда лек
оба сте ми продали
Нисам више болестан
од како се не лечим
Само још ме боли душа
за све што сте побили
одавде до Багдада
ви и ваши пријатељи

Некада смо имали Бога
Али томе дошао је крај
Сада лежи негде згажен
на коридору, путу за рај

Да ја сам онај сељак
из оних пустих планина
да ја сам грађанин
тајкунима протеран
Претурам по тезгама
крпим старо поправљам
Нећу бити ваш потрошач
ствараоц сам овога

Некада смо имали Бога
Име му је било Вид
Сада лежи негде згажен
Остали су мржња и стид.

Mislim, Lionai-je, da je Tasa negde u ovom rangu, da oseća neki nagoveštaj društvenog zla, ali da je tu smesa povređenog bića, mržnje i stida. To su opasna osećanja i zato ne ispuštam ruke svoje braće nad ambisom. Na određeni, metasimbolički način - svi smo mi Sparta. (1:15, strong emotion)

tasadebeli tasadebeli 09:57 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Srđan Fuchs

smesa



povređenog bića



Своје ране обично лижем сам, не тражим од других да ми их лижу.

Навикао сам, никада ми другачије није ни било.


mržnje



А не, Срки, ја сам се те напасти одавно решио. Као они сељаци из једне прастаре рекламе за пестициде којим прскају своје њиве са кукурузом.


stida.



Стида увек мора бити јер ако га нема, онда нема ни пристојности.


Већ трећи пут у року од десет дана качим овај клип у покушају да то објасним.







А ја сам ти већ у годинама када сам научио да се стидим искључиво због сопствених речи и поступака, а не због туђих.

Мним да ту треба свако да води рачуна о себи.


Јер кад се рађамо и када умиремо, онда смо сами, нисмо у друштву. Па зато и не треба током живота да се стдимо због речи и поступака других, него само због својих сопствених.


Тако сам ја то нешто доконао са ових мојих преко пола века живота, Срки.






Добар Џа или бу, добар!!!



П.С. - Је ли, Срки, може једно лично питање уз извињење што ти тиме приватизујем пост?

А зашто си ти увртео да сам ја једна депресивна, усамљена, разочарана, тужна и изолована људска јединка испуњена мржњом?


Зар то стварно тако изгледа када пишем ове коментаре?


А ја се само трудим да кажем оно што заиста и мислим.


Осећања су нешто сасвим друго.


Зар заиста мислиш да бих ја могао, поред толико времена које проводим са децом дневно, да носим у себи та осећања која ми приписујеш већ неко време овде на Блогу?


Мислим да би пре требало о својим осећањима да се запитају они којима толико смета када ја кажем оно што мислим да њихови коментари врло често добијају ноту увредљиве и примитивне комуникације.

А на такве свакако треба реаговати иначе оде овај Блог Б92 на Фарму или у Парове.


tasadebeli tasadebeli 10:11 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Srđan Fuchs


Bojana (je l' beše) Dimitrijevića su šutnuli iz pol. organizacije zbog afirmativnog stava prema Nediću, voleo bih tog Dimitrijevića da čujemo



Ето!

А ти ми после кажеш да сам ја повређен, испуњен мржњом и стидом.


А ја само гласно кажем шта мислим о ономе што видим око себе.

А то је да у Србији влада још увек, на жалост, комесарски менталитет.


И за мене то јесте, како ти кажеш


neki nagoveštaj društvenog zla,




П.С. - Брате рођени, Срки, па јуче слушам како је моја колегиница, професорка математике из једне школе на Чукарици (није из моје школе) отишла у општински одбор СНС да пријави директора друге неке школе (није њен директор) како прича вицеве о Вучићу.

Брате рођени! Па зар ништа нисмо научили из неких прошлих времена и из искустава наших старијих?


И, пази, ако то ради интелектуална елита овог народа, шта онда да очекујеш од осталих?


Разумеш ли сада зашто ја упорно вриштим на тај комесарски менталитет где год да га видим, па и на овом Блогу Б92?


Срки, то је пут у тоталитаризам.(ЛИНК)


Небитно је какву ће етикету тај тоталитаризам имати на себи.


Тоталитаризам је тоталитаризам.








EDIT: Написао је Анонимус један сјајан текст на ове теме о којима причамо и замолио ме да му будем домаћин.


Ево чекам да ми се јави и уз последња упутства да одобрење за качење тог текста.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:55 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Javiću se na pitanje koje si stavio docnije, predveče pogledaj, razbudili su mi se pilići pa iskaju pažnju. Da te ne volim, ne bih se bavio tvojim idejama. Ne znači, ujedno, da me treba uslovljavati odvajanjem ljubavi od Lajonaja, i to je opasno, to je upravo taj duhovni nihilizam koji se javlja i kod Sabljara u poeziji, a kojim je vrlo lako uzeti i izmanipulisati srpski narod danad. Mi smo, kao, nekakvi ljudi od knjige te još i vagamo kritičkim mišljenjem, međutim stanje u sektoru radnika, neučenih, nepismenih stanje je još gore.

PS. Inače, Sabljara znam od rane mladosti i znam da ni njegovo biće nije ogrezlo u mržnji, već da on na nju, pankpoetikom, upozorava.
tasadebeli tasadebeli 11:41 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Srđan Fuchs

razbudili su mi se pilići pa iskaju pažnju.






Буди уз њих, Срки, што више можеш.

Много брзо расту.

Знам то из (радног) искуства.


Da te ne volim, ne bih se bavio tvojim idejama.



Схватио ја то, Срки, нисам другачије ни мислио.

Да сам другачије мислио, вероватно не бих ништа ни одговарао на твоје коментаре.


Ne znači, ujedno, da me treba uslovljavati odvajanjem ljubavi od Lajonaja,



Таман посла, Срки, и не треба то да радиш. Нема ту никаквог условљавања.

Па нисмо ми овде комшике типа Мица Мојсиловић које траже безусловну лојалност осталих када се посвађају са неким.








PS. Inače, Sabljara znam od rane mladosti i znam da ni njegovo biće nije ogrezlo u mržnji, već da on na nju, pankpoetikom, upozorava.




Како каже Тата Џони?


"Неман има стотину лица,
и док пијеш и ходаш загрљен у тами,
и док те милују храпаве руке,
и док лижеш расечене усне..."
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:14 11.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

U ovoj konkretnoj priči vi (Tasa i Huči) poigravate nad ambisom propasti


Opasno grešiš.

Upravo zato što sam veoma uveren u svoje stavove koji ni blizu Ljotičevih nisu, mogu mirne duše o njemu da razgovaram bez starsti, sve o i njemu i od njega da čitam jer znam šta je i ko je bio Ljotić, i da to ništa ne može promeniti.

Samo oni koji su nekakav stav zauzeli jer je tako moderno, jer se tako radi, jer tako treba, se mogu plašiti da će čitajući Ljotića postati ljotićevci.

I nije to nikakva mudrost Srki, to je, zapravo, onaj momenat kad roditelji nezreloj deci govore nemojte se družiti sa lošim društvom jer ćete i vi postati takvi.
Odrasli, formirani, sigurni u sebe, ne mogu biti pokvareni lošim društvom.

Sećam se kad su Đonđića kritikovali što se sastao sa Slobom u toku šetnji, i kad im je on odgvorio, sastao sam se pa šta? Mogu sto godina biti sa Miloševićem na pustom ostrvu i nikad me neće ubediti u svoje stavove.
E tako i ovo, mogu sto godina čitati Ljotiča nikad neću prihvatiti njegovu ideologiju.
Toga se plaše samo nezreli, Srki.

A taj strah nezrelih sigurno ne može biti opravdanje za tipično komunističko ponašanje i razmišljanje o opasnim knjigama, i o podobnosti onoga ko ih čita.

Ne voliš komuniste, kažeš, a najdrastičniji komunistički metodi ti, vidim, ne smetaju.
Iznenadio sam se.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:27 12.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Како нема ефекта на тебе, када кажеш да не волиш, уопште узев, комунисте? Ја не волим комуњарство - увек сам назначавао ту разлику, док комунизам има неких лепих идеја, које се могу инкорпорирати у демократију. Демократија, као златна и умерена средина између левог и десног ауторитаризма, природнији је савезник левом него десном ауторитаријанству. То је то, зрео човек може да критикује идеологију а да не повређује човека који је њоме заокупљен - да се не разочарава, не чуди, не изненађује. Једноставно речено, демократу могу да мрзе и фашиста и комуниста, а он увек мора да нађе начина да им не одговори на исти начин, већ људски!

Тасо, везано за унутарње краљевство,
везано за оно што си питао, у твојим коментарима се појавила једна нит огорчености и озлојеђености - тога раније било. У том смислу делује да твој дух одлази на тамну страну: раздражљивији си у односу на раније, реагујеш бурније, свадљивији си. Ко зна, можда је то и онај пубертет средине живота?! Када добачи твој брат Мојсије дотле, јавим ти сазнања! Ти се не дај дотле духу хаоса, већ нека буде дух љубави, мира, истине и слободе!

О свему овоме ћемо причати, као младићи, када ти напуниш 103 године а ја 92, код мене у Српској Кахвани на крају света!
tasadebeli tasadebeli 12:41 12.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

Srđan Fuchs

Тасо, везано за унутарње краљевство,
везано за оно што си питао, у твојим коментарима се појавила једна нит огорчености и озлојеђености - тога раније било. У том смислу делује да твој дух одлази на тамну страну: раздражљивији си у односу на раније, реагујеш бурније, свадљивији си.



Ма јок, само сам се прилагодио општој атмосфери и речнику на овом Блогу Б92.


Врло сам пријемчив на то... Утапам се у средину у којој се нађем.


Ко зна, можда је то и онај пубертет средине живота?! Када добачи твој брат Мојсије дотле, јавим ти сазнања!












О свему овоме ћемо причати, као младићи, када ти напуниш 103 године а ја 92, код мене у Српској Кахвани на крају света!




Уз винце из Ковиља?


Може!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:08 12.03.2017

Re: Udica... (небеска?)

aman-zaman, Dečanci prave vino, i to odlično, vrhunski kaberne, možda donesem s puta po bačimo neku zakusku, Koviljci prave radžu i konjak. što kaže umni Alse, uvek je drukče kada bezličnim likovima daš lik. nema te mržnje koju mi u Bačkoj ne umemo izlečiti.


Ма јок, само сам се прилагодио општој атмосфери и речнику на овом Блогу Б92.


ma, ne smeš to sebi da dozvoliš, dopuštaš svetu da vuče dole, umesto ti njega da vučeš gore. mi smo pozvani da budemo sastvaraoci univerzuma, a ne saučesnici u njegovom uništenju.

predatortz predatortz 09:18 08.03.2017

Srećan 8. mart!

sugarbaby sugarbaby 12:05 08.03.2017

Re: Srećan 8. mart!

meni voljeni poslao poklon..

tasadebeli tasadebeli 12:35 08.03.2017

Re: Srećan 8. mart!

sugarbaby
meni voljeni poslao poklon..





Е, па ред је онда да ти и ја честитам 8. март!






sugarbaby sugarbaby 13:06 08.03.2017

Re: Srećan 8. mart!

lepo lepo i hvala Taso

blogov_kolac blogov_kolac 13:17 08.03.2017

meanwhile in a parallel universe

tasadebeli tasadebeli 13:36 08.03.2017

Re: meanwhile in a parallel universe

blogov_kolac



Не исплати се играти, мала је квота на Вучића... К'о на Реал кад игра код куће.





blogov_kolac blogov_kolac 14:21 08.03.2017

Re: meanwhile in a parallel universe

tasadebeli
К'о на Реал кад игра код куће.

Kolko ja to pratim, ovolke kvote se i na Realu kod kuce pojavljuju samo u prva dva kola kupa, kada im dolaze treceligasi.

Ali poenta mojeg posta je da se ljudi malo uozbilje na ovoj diskusiji, i vrate u realnost, jer njihov glas REALno nikada nije manje vredeo nego na ovim predstojecim unapred odredjenim izborima. A citajuci mnoge komentare, covek bi pomislio da se mnogima ovde cini da sve samo od tog njihovog jednog glasa zavisi, pa zato dobro premeravaju svakog kandidata... te ne valja ovom kandidatu ono... te ne valja onom ovo...

Ostavite ljudi te diskusije za neke PRAVE izbore, a na ovim je samo tema da pokazemo da nismo u grupici "evropskih" drzava gde su predsednicki izbori okoncani vec u prvom krugu (Belorusija, Rusija, Ukrajina, Jermenija, Turska, Severni Kipar, Azerbejdzan, Kazakhstan) uz lavovsku prednost "velikog vodje" u odnosu na prvog sledeceg protivkandidata.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:04 08.03.2017

Re: meanwhile in a parallel universe

blogov_kolac




Ostavite ljudi te diskusije za neke PRAVE izbore, a na ovim je samo tema da pokazemo da nismo u grupici "evropskih" drzava gde su predsednicki izbori okoncani vec u prvom krugu (Belorusija, Rusija, Ukrajina, Jermenija, Turska, Severni Kipar, Azerbejdzan, Kazakhstan) uz lavovsku prednost "velikog vodje" u odnosu na prvog sledeceg protivkandidata.


otkud ovo, kako je došlo do toga, mislim do fijaska demokratije i do toga da ne verujemo u vrednost izbora?
aureus aureus 17:21 08.03.2017

Re: meanwhile in a parallel universe

blogov_kolac


Ostavite ljudi te diskusije za neke PRAVE izbore, a na ovim je samo tema da pokazemo da nismo u grupici "evropskih" drzava gde su predsednicki izbori okoncani vec u prvom krugu (Belorusija, Rusija, Ukrajina, Jermenija, Turska, Severni Kipar, Azerbejdzan, Kazakhstan) uz lavovsku prednost "velikog vodje" u odnosu na prvog sledeceg protivkandidata.


Ovo su pravi izbori.

Treba izaći i skršiti Vučića koji nije toliko jak koliko se predstavlja.

Svim ženama čestitam Osmi mart, a muškarcima poručujem da se ne stide što dami nose cvijet: nosite ga ponosno i uspravno, a ne oborenog prema asfaltu.
Pokažite malo stila.
princi princi 18:57 08.03.2017

Re: meanwhile in a parallel universe

Svim ženama čestitam Osmi mart, a muškarcima poručujem da se ne stide što dami nose cvijet: nosite ga ponosno i uspravno, a ne oborenog prema asfaltu.
Pokažite malo stila.

I tebi sreTan 13. juli, praznik Slobodarske Crne Gore! Ojha!
docsumann docsumann 12:27 10.03.2017

Re: meanwhile in a parallel universe

princi
Svim ženama čestitam Osmi mart, a muškarcima poručujem da se ne stide što dami nose cvijet: nosite ga ponosno i uspravno, a ne oborenog prema asfaltu.
Pokažite malo stila.

I tebi sreTan 13. juli, praznik Slobodarske Crne Gore! Ojha!


pajz, ima više trinestih julova u cg istoriji.

onaj iz 41. stvarno je za poštovanje.
za razliku od njega, ovi drugi su više dijelili no saborirali narod
sugarbaby sugarbaby 13:35 08.03.2017

tasadebeli

Mada sam čovek stounsa, nešto me uVatila ova verzija



pa je slušam/gledam all day long, posebno danas posebno danas, superrr su!



tasadebeli tasadebeli 13:40 08.03.2017

Re: tasadebeli

sugarbaby
Mada sam čovek stounsa, nešto me uVatila ova verzija



pa je slušam/gledam all day long, posebno danas posebno danas, superrr su!
















sugarbaby sugarbaby 13:48 08.03.2017

Re: tasadebeli

milisav68 milisav68 19:51 08.03.2017

Re: tasadebeli

sugarbaby
Mada sam čovek stounsa, nešto me uVatila ova verzija
pa je slušam/gledam all day long, posebno danas posebno danas, superrr su!




sugarbaby sugarbaby 20:17 08.03.2017

Re: tasadebeli


@milisav68



odlično, nisam ranije čula/videla.
milisav68 milisav68 20:21 08.03.2017

Re: tasadebeli

sugarbaby
odlično, nisam ranije čula/videla.



Pogledaj ceo film - fenomenalan je.


sugarbaby sugarbaby 20:51 08.03.2017

Re: tasadebeli

Pogledaj ceo film - fenomenalan je.




Bas pomislila. To malo sto se vidi - mnogo obecava!!
tasadebeli tasadebeli 14:10 08.03.2017

Просветљење за 8. март

Čki izbori, koliko je ko čka?




Него, Срки, слушам јутрос госпођу Светлану Слапшак на Радио Београду 2.


Каже жена да греше сви они који упорно говоре да смо ми у некаквом 19. веку... Још мање смо у средњем веку, каже она, то је тек без везе.


Ми смо сада, по њеним речима, у некаквом претпросветитељском добу. Оно, прва половина 18. века, доба првобитне акумулације капитала итд.

И то на глобалном нивоу.

Србијица је тек само сличица у том мозаику.

И чека се Просветитељ.




predatortz predatortz 14:19 08.03.2017

Re: Просветљење за 8. март

И чека се Просветитељ.


Možda bude воспитатель!
tasadebeli tasadebeli 14:57 08.03.2017

Re: Просветљење за 8. март

predatortz
И чека се Просветитељ.


Možda bude воспитатель!



Јах, јах, помињала је госпођа Слапшак и Доситеја.


Предо, не знам да ли то знаш...


Најновији програм и база података у коју се по ко зна који пут od 2000. godine (ја мислим четврти, али сам изгубио рачун) уносе подаци запослених у просвети и ученика по школама у Србији итд. зове баш "Доситеј".


За сваки од претходних покушаја добијане су за то донације из иностанства и ништа... Усрали се. Нити је иједан од тих претходних покушаја заживео, нити се зна где су паре од донација.


Доситеј је стварно био моћна воспитатељска фигура.



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:08 08.03.2017

Re: Просветљење за 8. март

predatortz
И чека се Просветитељ.


Možda bude воспитатель!


Popečitelj!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:50 09.03.2017

Re: Просветљење за 8. март

У ствари, за Преду је овај сонг мор лајкли
amika amika 16:30 08.03.2017

Најбоље...

Најбоље прескачете! Чији су ово стихови:

Jer strašno bi bilo (vele)
Kao nekad, u početku vekova,
Da se rasani i razgali -
Da se nebeski svod oslobodi ukrasa,
Da tice zalupaju prozračnim krilima
o vedrinu
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:44 08.03.2017

Re: Најбоље...

amika
Најбоље прескачете! Чији су ово стихови:

Jer strašno bi bilo (vele)
Kao nekad, u početku vekova,
Da se rasani i razgali -
Da se nebeski svod oslobodi ukrasa,
Da tice zalupaju prozračnim krilima
o vedrinu



čoveka kojem je kuvao kafu čovek kojem sam ja kuvao kafu!

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:58 08.03.2017

Re: Најбоље...

Vrhovna svirepost bleska

Skladovi idu do bezvučne jave
Jekova zvonkih zagrljeni val
Glasova reskih razgolićen sev.

Zapleti teže ka bunovnom trzaju
Kad otpočinje okvir da se lomi
I nije vlastan ni čovek ni Bog
Već divljih slutnji besomučni ples.

Misli se stiču kao razjarena jata
Što nose zvezdan razbukatali brod
Do onog časa bezdanih gorčina
Kad svetlost nije ni pomoć ni spas
Kad u vrhovnoj svireposti bleska
Utrne umlje i pradrevni broj.




(Шабац, 1891 — Нишка Бања, 1955)
Станислав Винавер, књижевник и преводилац, рођен је у Шапцу, 1. марта 1891. године, у угледној јеврејској породици. Отац Јосиф, лекар, умро је као санитетски мајор од маларије у Ђевђелији 1915. године, после прележаног пегавог тифуса. Мајка Ружа, пијанисткиња, која је често приређивала јавне и кућне концерте, поред осталих и са Робертом Толингером, задављена је у немачкој гасној комори 1942. године. По завршеној основној школи Винавер је, тачно с почетком 20. столећа, 1901. године, постао ђак Више гимназије у Шапцу, исказујући посебну надареност за поједине предмете. Већ као ученик трећег разреда, био је изабран у Одбор за подизање споменика Кнез Иви од Семберије, коме је на челу био професор Тодор Радивојевић. Од 1908. године, гимназијско школовање наставио је у Београду.
После матуре, одлази у Париз, на Сорбону, где се посветио студијама математике и физике. Предавали су му у оно време чувени професори: Жан-Анри Поенкаре (математику), Ванда Ландовска (музику) и Анри Бергсон (филозофију). Жан-Анри Поенкаре га је често и кући позивао, па је имао прилике да упозна и његовог млађег брата Рејмона, који је тада био председник француске Владе и министар иностраних послова. Винавер га је неколико пута обавештавао о српским приликама. Ипак, највећи утицај на њега имао је филозоф Анри Бергсон, који је „био мађија, метафизички доживљај највише врсте“ и чијим је учењем био неизлечиво инфициран за цео живот. Берксон га је „за књижевност окренуо“, па ће Винавер убудуће себе називати Бергсоновим шегртом; у знак поштовања и захвалности посветио му је, 1924. године, свој рад Проблеми нове естетике, Бергсоново учење о ритму.



У балканским и Првом светском рату Винавер учествује као добровољац, потпоручник у славном Ђачком батаљону и солунац. Са војском је прешао албанске врлети и гудуре и некако доспео на острво Крф. Ту је, 1916. године, био постављен за ађутанта Пристаништа на Крфу, ађутанта у Српском ратном пресбироу и уредника Српских новина. У обављању бројних послова био је неуморан — све је стизао и све завршавао. Обилазио је Пристаниште, лађе, логоре, болнице и установе за снабдевање. Налазио се при руци сваком српском војнику који би, са каквим требовањем, у Пристаниште пристигао. Прибављао је пропуснице за острво Видо ономе који брата годину дана није видео. Решавајући бројна питања, лично је ишао француском команданту базе, каткад и богорадао, али је у својим намерама успевао. Држао је многобројне везе са високим савезничким официрима и подофицирима, командантима, енглеским магационерима, особљем лађа које су често пловиле у Француску и где је увек требало некога убацити.

На Крфу је упознао професора Слободана Јовановића, који је био на челу Српског ратног пресбироа и предано радио на изради спискова погинулих и помрлих српских војника. Како је Европу и свет требало упознати са патњама и страдањима српске војске, Слободан Јовановић је, 1916. године, у Француску и Енглеску упутио филозофа Бранислава Петронијевића, владику др Николаја Велимировића и Станислава Винавера. Винавер је у Енглеској неколико предавања држао заједно са „златоустим великодостојником српске цркве“ др Николајем Велимировићем. Говорећи о српским страдањима, владика Велимировић се толико узбуђивао да му је крв знала потећи на нос или на уши.

Из Париза, по налогу Николе Пашића, 1917. године, Винавер је упућен у Петроград, у својству преводиоца српске дипломатске мисије. Мисија је стигла у Русију који месец пред почетак Октобарске револуције, па је он био очевидац ових догађаја. У Петрограду је Винавер највише радио на прибирању добровољаца за Солунски фронт. Чинио је то тако предано да су се многе добровољачке јединице назвале Винаверовим четама.
На повратку кући, 1919. године, потпоручник Винавер је повео последњу чету југословенских добровољаца из Русије. Ишли су преко Цариграда, међународним возом кроз Бугарску, без права на напуштање вагона у станицама. По реду вожње, воз се у Софији задржавао два сата. Користећи бугарску небудност, Винавер је постројио своју чету и повео је у град. Кад је чета ушла у Славјанску улицу, наредио је стројеви корак, којим су ишли све до цркве Свете Недеље где је, са свим војним почастима сем плотуна, одата пошта моштима Светог великог краља свесрпске земље Стефана Уроша II Милутина. Кад су Бугари дочули шта се догађа, Винаверова чета је већ била у возу који се приближавао Нишу.
Бугари су ово схватили као велику ароганцију победника над побеђним и тешко кршење мировних одредаба. Претили су међународном арбитражом и тражили казне за виновнике овог догађаја. Било је потребно доста дипломатског такта како би се ствар некако заташкала.
Када је, у априлу 1925. године, Винавер дошао у Бугарску да извештава о покушају атентата мајора Јанкова на бугарског диктатора Алсксандра Цанкова, још на граници му је одузет пасош. Међутим, то му није сметало да на гробу Светог краља Милутина два пута дневно пали свећу. Захваљујући ангажовању наших дипломатских органа, уручен му је нови пасош. По окончању Првог светског рата, добио је намештење у Уметничком одељењу Министарства просвете, где му се сто налазио између Бранислава Нушића и Боре Станковића. Повремено је Винавер радио и за Министарство иностраних дела, нарочито ако је требало нешто сложеније превести, или сачинити што концизнији извод основног садржаја. Обављао је ове послове са великим задовољством, јер се надао дипломатској каријери.



Почетком 1920. године добио је налог да сачини белешку о тек објављеној књизи Победа и мир, чији је аутор био француски председник Рејмон Поенкаре, иначе Винаверов познаник из студентских дана. Белешку је требало сачинити што пре и доставити лично др Анти Трумбићу, министру иностраних дела. Белешку о књизи, коју је читао на оригиналу, дакле на француском језику, Винавер је сачинио релативно брзо, темељно и одговорно. Посебно је истакао Поенкареове повољне оцене о Србима и одбацивање српске кривице за рат у коме су они постали и највећи страдалници и највећи хероји.

Др Анте Трумбић, Хрват у југословенској Влади, убрзо је позвао Винавера, захвалио му на експедитивности и затражио нека додатна појашњења. Није му било јасно, а вероватно се то није уклапало ни у његова политичка схватања и опредељења, да Поенкаре не оставља нимало кривице Србима за избијање Првог светског рата.
— За Поенкареа питање српске кривице не постоји и нигде се у књизи не поставља! — одбрусио је Винавер и наставио:
— Да ли ви сумњате да бих ја Поенкареа фалсификовао?
Због жестоког вербалног дуела са Трумбићем, Винавер је себи затворио врата дипломатске службе, али ту није био крај његовим недаћама. Убрзо је министру просвете Павлу Маринковићу стигао налог Анте Трумбића да се Винавер отпусти из Уметничког одељења. Уз енергично заузимање Боре Станковића, Маринковић је одбио да то учини, а одбио је да прибавља и Винаверове изјаве и изјашњавања. Самом председнику Министарског савета Љубомиру Давидовићу ускратио је право да саслушава намештенике његовог Министарства, што је изазвало опште запрепашћење и у Влади, и у Министарству и на Двору, наравно и у уметничким и кафанским круговима београдским.
Винавер није отпуштен, али је из овога сукоба друга страна ипак изашла као победник. У новој уставотворној Влади Стојана Протића, за Павла Маринковића више није било места, а нови министар просвете Милош Трифуновић одмах је укинуо Уметничко одељење.

Од тада, Винавер је постао стални сарадник Времена, чији је власник био доктор књижевности Коста Луковић. Као новинар, Винавер је био концизан, кратак и јасан. Умео је у вест да сажме оно што је најбитније. Био је вешт у оценама и сигуран у проценама. О свему је био обавештенији од осталих и доносио је вести до којих други нису могли доћи. Своје знање страних језика и свакодневно ишчитавање дневне и стране штампе, ставио је Времену на располагање; захваљујући томе, овај лист је одисао неопходним светским духом и његовим пикантеријама, оплемењеним винаверовским стилом.
За разлику од већине колега, није био „редакцијски пацов“. У редакцији се бавио само колико је било неопходно.
Одржавајући свакодневне контакте са великим бројем значајних и утицајних људи, податке за лист прибављао је у граду, а у редакцију је долазио само да заврши посао. Знао је истовремено да диктира, трима дактилографкињама, три различита прилога за лист.
Године 1926, из београдског Хотела Палас, као акредитовани новинар Времена, извештавао је са Светског конгреса масона. Ритуално заседање, које је било отворено за јавност, отворио је пиварски магнат Ђорђе Вајферт.
Имао је изграђен новинарски стил — читљив, јасан, препознатљив и интересантан. Ради илустрације, презентирамо један његов прилог из Времена:
„Јуче је Апелација једном сељаку, који је убио оца, смањила казну са две године робије на шест месеци затвора. Првостепени суд судио је јуче опет господину Сими Пандуровићу због увреда и клевета које је нанео господину Станиславу Стефановићу у самом судском спору око превода Хамлета и осудио га на педесет дана затвора. Због сличних увреда и клевета на истог господина, господина Пандуровића је исти суд осудио на педесет дана затвора пре једва месец дана. Али ово суђење господину Пандуровићу није последње, јер је господин Стефановић дигао још неколико тужби против њега. И, по свему судећи, господин Пандуровић ће имати да одседи у затвору као да је бар два оца убио.“



Сем Времена, новинарством се бавио у Радио Београду и Централном пресбироу.
До Другог светског рата сарађивао је у бројним листовима и часописима:
Звоно (1908), Босанска вила (1909, 1911), Нада (1909), Српски књижевни гласник (1909), Дело (1910 — 1913), Бранково коло (1911), Нова искра (1911), Штампа (1911), Народно јединство (1920), Листићи (1920), Пијемонт (1912 — 1913), календар Вардар (1912), Звезда (1912), Српске новине (1916), календар Зора (1917), Забавник (1917), Слобода (1918), Књижевни југ (1919), Дан (1919), Оса (1920), Прогрес (1920), Дунав (1921), Критика (1921), календар Ново доба (1921), Палангар-Оса (1921), Република (1921, 1923), Зенит (1921), Епоха (1922), Хипнос (1922), Мисао (1922 —1923), Путеви (1922), Нови лист (1922/23), Веселе новине (1923), Алманах Бранка Радичевића (1924), Белградер Зеитунг (1924), Јеврејски живот (1924), Време, Правда (1926, 1934), Загребер Таблант (1926), Књижевни полет (1929), Маргенблатт, календар (1930), Идеје (1934 — 1935), Српски књижевни гласник, Нови Сад (1937), Цешко-словенско-јихословенска ревуе (1938), Славенски Јадран (1938), Гласник резервних официра и ратника (1939) и Нова смена (1939).

Као официр бивше југословенске војске, заробљен је у краткотрајном априлском рату 1941. године и возом транспортован у заробљеништво у Немачку. Ратне године углавном је провео у немачком логору Оснабрик, о чему је Београду, 1945. године, објавио књижицу под насловом Године понижења и борбе живот у немачким „офлазима“.
Својих последњих десет година, од 1945. до 1955, Винавер је провео је у Београду, радећи као професионални књижевник и преводилац.
Станислав Винавер је умро у Нишкој Бањи, 1. августа 1955. године.

srpskoblago.rs

princi princi 18:49 08.03.2017

Re: Најбоље...

Divan čovek. S Vinaverom (i Jovanom Skerlićem) me je upoznao moj profesor srpskog u Osnovnoj školi, Radomir Živković Srba, davnih 70ih godina. Divan čovek, strog profesor, ostatak vremena kad su profesori bili karakterni i časni ljudi.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:00 08.03.2017

Re: Најбоље...

Divan čovek, strog profesor, ostatak vremena kad su profesori bili karakterni i časni ljudi.

Pa može biti da smo malo imali "sreće", učeći po istaknutim školama onog doba. Ta Srbina škola važila je kako je u dobrom kraju -- službenici SIVa, visoki vojni činovi, kod mene u ulazu ministar i sudija Ustavnog suda -- a taj dobri kraj bio je tek niz socreal zgradurina, doduše nešto solidnije gradnje.

Kakvi su onda bili profesori u Rakovici iliu Krupnju, ja to ne znam.
urbana_gerila urbana_gerila 20:23 08.03.2017

Re: Најбоље...

Predrag Brajovic
Kakvi su onda bili profesori u Rakovici iliu Krupnju, ja to ne znam.



siguran sam: lošiji - tamo od tebe teško da bi ispalo nešto što ima za leba.

princi princi 22:35 08.03.2017

Re: Најбоље...

Pa može biti da smo malo imali "sreće", učeći po istaknutim školama onog doba.

Da, u mom slučaju jeste bila velika sreća, zaista, ali ne verujem da je imalo neke veze s lokacijom škole. Jednostavno se potrefilo tako. Mnogi su prošli kroz sve to k'o pas kroz rosu, nije ih ni oprljilo. To je tako uvek u životu, pola profana super, pola sranje, smješane najlakše se piju.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:19 09.03.2017

Re: Најбоље...

Da se mi ovde ne lažemo, u ono doba bilo je priviligija dobiti stanove u tim blokovima -- (blokovi 1,2,33, kraj oko NBGD Fontane, zgrade "generalice" sa veeeliiiikim stanovima) -- i nije netačno reći da je nekakav ondašnji "krem" u njima stanovao, od profesora s fakulteta, preko SIVovaca, do generalštablija. Ja sam tu dospeo po onom poslednjem, otac mi je bio načelnik u tadašnjem generalštabu.

Verovatno je i sama škola, udobna i svetla zgrada, s lepom sportskom salom (za ono doba) takvom smatrana. Zaista su odlični bili gotovo svi profesori koji su tamo predavali, evo, ja se sad setih jedino hemičarke kao nekog za kog se videlo da je klasa ispod ostalih.
docsumann docsumann 10:55 09.03.2017

Re: Најбоље...

evo, ja se sad setih jedino hemičarke kao nekog za kog se videlo da je klasa ispod ostalih.


princi princi 11:09 09.03.2017

Re: Најбоље...

Stvarno nikad taj kraj nisam doživljavao kao elitni, ni u jednom smislu. Delovao mi je, zbog broja dece vojnih lica, pre kao kasarna, a koliko su kasarne elitne to je već pitanje percepcije (meni nikad nisu bile, imam averziju). Jedini razlog zašto sam išao u tu školu je bio što mi je tu živela baba, pa je kevi i ćaletu, koji su oboje radili bilo lakše da ona vodi računa o meni dok sam bio klinac. Kasnije, kad sam odrastao više nije bilo potrebe za tim, ali već se formiralo društvo.

A ta vrsta egalitarizma o kojoj pričaš, to da su u istom ulazu živele čistačice Doma Sindikata, profesori fakulteta, ambasadori, automehaničari, urednici državne televizije, filmske glumice, šoferi u SIVu, obične službenice, lekari (izvinjavam se svakome koga sam zaboravio iz Džona Kenedija 31), to je jednostavno bio znak onog vremena (Titovog), nikakvog elitizma. Ta klasna svest, to je proizvod kasnijih vremena, 80ih godina, a pogotovu kasnije. Meni je to gađenje i prezir malograđanštine, snobovštine i skorojevićstva ostalo iz tog doba i to toliko jako da mi se ponekad učini urođenim.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:04 09.03.2017

Re: Најбоље...

A ta vrsta egalitarizma o kojoj pričaš

Ne, ne pričam: nije ga bilo.

U mom ulazu, u bloku 33, tačno, živela je služavka. Ali -- Titova. Sve sa onim jednim njegovim kučetom, pudlica odvratna bela. Iznad mene dr Aleksandar Fira, mislim da je bio predsednik Ustavnog suda. Ispod pukovnik Ivanović. Pored mene osoblje neke naše ambasade, divni ljudi, sjajno su nas trpeli. Na drugom spratu beše neko iz RIVa. Pa direktor Naftagasa. Kakav kapetan ili običan svet bio je tu u manjini, baš su štrčali. Tvoja ulica, Džona Kenedija, nije imala tu formu, tu mi je sestra živela. Da ne spominjem generalice iz mog bloka, u kojima je živeo crossover.

Bila je to enklava imućnijih, ono što je danas A blok, recimo.
krkar krkar 13:00 09.03.2017

Re: Најбоље...

da su u istom ulazu živele čistačice Doma Sindikata, profesori fakulteta, ambasadori, automehaničari, urednici državne televizije, filmske glumice, šoferi u SIVu, obične službenice, lekari


U mom ulazu živeo je i jedan mlinar. Tako smo ga svi i zvali: "Mlinar". I zaista je radio kao mlinar. Nekad je imao svoju vodenicu u nekom selu negde uz Moravu pa došao u Beograd i odmah dobio posao u Mlinsko-pekarskom. Kao mlinar, naravno.

Većinu slobodnog vremena provodio je na ulazu, naslonjen na gelender ulazne terase. Valjda navikao tako još ispred svog mlina.

Njegova kći išla je u razred sa sinovima dva akademika, finansijskog direktora velikog, baš veeeelikog preduzeća, sinom ratnog invalida koji je preko SUBNOR-a držao trafiku za lozovima, kćerkom inženjera statičara, kćerkom visokopozicioniranog carinika, kasnijeg šefa carine na Aerodromu Beograd... i gomilom vojne dece koja su živela izmešano a veličina stana zavisila je od broja i pola dece. Pa je tako kadriohirurg sa VMA, kapetan I klase, imao dvoiposoban stan jer je imao 2 kćeri a zastavnik na istom spratu troiposoban jer su mu deca bila raznopolna.
princi princi 13:03 09.03.2017

Re: Најбоље...

Da, izgleda da ja sve manje znam gde sam živeo. Ovako, po sećanju (a ono je kod mene retko kad krhko) i kad me već vučeš za jezik, na mom spratu, u stanu 10 je živeo glodur Tanjuga, bili smo prve komšije, do nas Nada Savković, Vinčanka, možda je znaju ovi fizikohemičari, na 4. spratu Borivoje Mirković (ne znam da li ime nešto znači), s njegovim sinovima sam bio najbolji ortak, Sale je najmlađi od trojke, na petom Nikola Milić, on je bio neki profa na PMFu, na hemiji, na 6. spratu Milja Vujanović (njena keva je bila neka čistačica u Domu Sindikata), jedno vreme je na 5. spratu živeo i Petar Živadinović, mislim u to vreme urednik NINa, posle kulturni ataše u Parizu, na 7. spratu Aleksandar Marković, ambasador u Bukureštu, sa sinovima (mislim da mu je stariji sin bio novinar u Tanjugu, sa Ljubom ne znam šta se zbilo). U prizemlju, Zoran Petrović, mislim da je on bio neki script writer za TVB.... Na ulazu do nas stanovao prof Sima Oka, sa suprugom Jasminom, Bata Prelević, sin mu posle igrao basket za Zvezdu, gomila tu nekog zanimljivog sveta bila. Doduše, nije ih bilo previše s pudlicama (ne mogu da se setim nikoga u ovom trenutku).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 13:14 09.03.2017

Re: Најбоље...

тај нови Бгд нешто као нови Тлв, само што они доле нису сјебачили државу као ми.

иначе,
ја сам имао дивну учитељицу у прва четири разреда - Милену Швабић; њен тата је још дошао да буде учитељ на Миљи, како је Краљ Аца развијао инфраструктуру око Топчидера, однекуд из Баната су дошли. Она је рођена била на Миљи, а толико једно дивно и нежно биће, усадила ми је љубав према књигама, српском песништву, научила ме да рецитујем... годинама сам је обилазио после. у старијим разредима смо имали Наду Комадину, које је била, као што јој презиме казује - the piece of meat. била је комуњара тешка, али је било неке доброте у њој, која се пројавила касније, када ми је тата преминуо у VII разреду, када сам изгубио свако интересовање за школу иако сам дотле био међу бриљантнијим ђацима (ћале и деда су били одлични математичари, кева, баба језичарке) те почео да постављам питање-бушилицу: живот, чему? старала се, таман толико, да не скренем у амбис алкохола и гудре. касније, на Врачару, била је друга прича наравно... Пролетерских Бригада је била једно чудо право и универзум широких могућности... мој син данас у НС, Фића, је имао среће са учитељицом, она је онако, олдскул, као моја Милена Швабић, а за Малену ћемо видети... мада, жена је учитељица, али јесте важно какви су ти први педагози, који дефинишу наш однос и љубав према науци (наравно, не рачунајући генетску предизпозицију, код кога је има).
docsumann docsumann 13:26 09.03.2017

Re: Најбоље...

Na ulazu do nas stanovao prof Sima Oka, sa suprugom Jasminom


njih sam znao lično.

bili su odlični prijatelji sa mojim ujakom i ujinom. ujak je, svojevremeno, za Simin doktorat napravio svu potrebnu eksperimentalnu skalameriju.

heh, na večerama kod ujaka - na jednoj strani (opozicionoj) mi mlađi sa Okama, na drugoj ujak, ujina i još po ko od starijih.
pa kad krene dikusija...

docsumann docsumann 13:29 09.03.2017

Re: Најбоље...



KUĆNI SAVJET


na dnu zgrade držimo gobla
njemu bacamo one
što nastradaju na stepeništu

ključ od kaveza stoji kod gospođe Sofije

moja stara čisti krv sa stepenica
i lašti ih lojem

a Lazovići bruse ivice
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:32 09.03.2017

Re: Најбоље...

U mom ulazu živeo je i jedan mlinar.

Koji je to kraj?

Evo primera jednog ulaza odmah do škole, u Kafe soliteru: budući predsednik vlade SRJ Radoje Kontić, glumica tada mala i jednako sjajna Branka Katić, otac mog kuma direktor Nolita-Školske knjige-Tako Nečeg. Ovi spomenuti su se, ako se dobro sećam, tiskali na jednom spratu, sva tri stana.

Dakle, ti prvi i kvalitetniji blokovi NBGDa bili se, u ondašnje doba, nekakav "bolji" beogradski i jugoslovenski kraj.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:41 09.03.2017

Re: Најбоље...

Da, izgleda da ja sve manje znam gde sam živeo.

Dobro, dobro... moja sestra je u Džona Kenedija, ona zgrada do obdaništa, od 1993-4, i nije joj tako lep ulaz nikad bio.
princi princi 13:58 09.03.2017

Re: Најбоље...

Evo primera jednog ulaza odmah do škole, u Kafe soliteru: budući predsednik vlade SRJ Radoje Kontić, glumica tada mala i jednako sjajna Branka Katić, otac mog kuma direktor Nolita-Školske knjige-Tako Nečeg. Ovi spomenuti su se, ako se dobro sećam, tiskali na jednom spratu, sva tri stana.

Da, ali su sa mnom u razred išli i Bosa Živković, čija je majka bila tetkica u RU Novi Beograd, i Fazlija (sad sam joj zaboravio ime) čija majka je isto bila neka čistačica u RK Beograd, a ćale, valjda, vukovac. Bila je i neka Gorica Jović, ona je bila opet, iz Aleksinac, sigurno nije bila nikakva vila ravijojla. Bio je i Čenčulja, koji je opet, bio, sin nekog zastavnika, vrlo skroman dečko. Kažem, bilo je svega i svačega, vojnih muzikanata najviše. Jednostavno se tako potrefilo, vojsci bili dodeljeni ti soliteri i bilo oficirske dece k'o govana.
princi princi 13:59 09.03.2017

Re: Најбоље...

od 1993-4

Ja pričam o sedamdesetim, to je sasvim drugo doba bilo.
princi princi 14:01 09.03.2017

Re: Mislim, budibogsnama

o čemu mi ovde pričamo, lupetanja, :))))))))).
vcucko vcucko 14:08 09.03.2017

Re: Најбоље...

princi
Evo primera jednog ulaza odmah do škole, u Kafe soliteru: budući predsednik vlade SRJ Radoje Kontić, glumica tada mala i jednako sjajna Branka Katić, otac mog kuma direktor Nolita-Školske knjige-Tako Nečeg. Ovi spomenuti su se, ako se dobro sećam, tiskali na jednom spratu, sva tri stana.

Da, ali su sa mnom u razred išli i Bosa Živković, čija je majka bila tetkica u RU Novi Beograd, i Fazlija (sad sam joj zaboravio ime) čija majka je isto bila neka čistačica u RK Beograd, a ćale, valjda, vukovac. Bila je i neka Gorica Jović, ona je bila opet, iz Aleksinac, sigurno nije bila nikakva vila ravijojla. Bio je i Čenčulja, koji je opet, bio, sin nekog zastavnika, vrlo skroman dečko. Kažem, bilo je svega i svačega, vojnih muzikanata najviše. Jednostavno se tako potrefilo, vojsci bili dodeljeni ti soliteri i bilo oficirske dece k'o govana.

Biće da ne govorite o istim zgradama?
Trinaestospratni soliteri sa 100+ stanova od cca 40-ak m2 i trouglim kuhinjicama su se teško i tada mogli podvesti pod nekakvu ekstra solidnu gradnju za elitu. Ja sam u jednom od tih od '99. i, koliko znam, izvorno su bili stančići za podoficire.
Brajović opisuje one dugačke zgrade u Delčeva ili starije delove Kenedija i sl., to je sasvim drugi par rukava.
princi princi 14:16 09.03.2017

Re: Најбоље...

Trinaestospratni soliteri sa 100+ stanova od cca 40-ak m2 i trouglim kuhinjicama su se teško i tada mogli podvesti pod nekakvu ekstra solidnu gradnju za elitu. Ja sam u jednom od tih od '99. i, koliko znam, izvorno su bili stančići za podoficire.

Ma, kakva crna elita, ja nikad nisam bio nikakva elita. Običan čovek k'o i svi drugi. Odrastao sam tačno preko puta Retenzije, u "dvosobnom" stanu od 49 kvadrata, 56 sa terasom i podrumom, ono što Englezi zovu 1 bedroom (prozor male, bio je luksuz to zvati spavaćom sobom, je gledao na "šumicu" ). I to odrastanje nikad ne bi menjao ni za šta na svetu.
vcucko vcucko 14:35 09.03.2017

Re: Најбоље...

princi
Trinaestospratni soliteri sa 100+ stanova od cca 40-ak m2 i trouglim kuhinjicama su se teško i tada mogli podvesti pod nekakvu ekstra solidnu gradnju za elitu. Ja sam u jednom od tih od '99. i, koliko znam, izvorno su bili stančići za podoficire.

Ma, kakva crna elita, ja nikad nisam bio nikakva elita. Običan čovek k'o i svi drugi. Odrastao sam tačno preko puta Retenzije, u "dvosobnom" stanu od 49 kvadrata, 56 sa terasom i podrumom, ono što Englezi zovu 1 bedroom (prozor male, bio je luksuz to zvati spavaćom sobom, je gledao na "šumicu" ). I to odrastanje nikad ne bi menjao ni za šta na svetu.

Naravno, pa o tome i govorim.
Brajović navodi zgrade za tadašnju elitu, za poznate i više vojne činove, to su valjda bile one dugačke u Delčeva ili preko puta Perpera (? - ne znam, samo pretpostavljam), možda ugao Kenedija i Pupinovog bulevara, ovo drugo nema veze.
princi princi 14:42 09.03.2017

Re: Најбоље...

Naravno, pa o tome i govorim.
Brajović navodi zgrade za tadašnju elitu, za poznate i više vojne činove, to su valjda bile one dugačke u Delčeva ili preko puta Perpera (? - ne znam, samo pretpostavljam), možda ugao Kenedija i Pupinovog bulevara, ovo drugo nema veze.

Ma i to je bio krš. Soliteri u Omladinskih brigada, tu mi je baba imala stan, su bili oko 44, 45, kvadrata. U onim dugačkim osmospratnicama, tu je bilo gomila ljudi koji su stanovali i sa po 3, 4 porodice u jednom stanu, baba, deda (obično prvoborci), sinovi, obično 2 ili snaje, unuci, znam bar 3 ili 4 takve porodice. Kakva crna elita, sve bilo ciganija. Jeste, tu je živeo i Azem Vlasi, ali to samo pokazuje koliko je egalitarno to društvo bilo. Tak kasnije, sa izgradnjom livnice, FOBa, su se direktori FOBa nagomilali u onim potkovicama u bloku 28. Ali tad je već počelo to raslojavanje koje sam gore pomenuo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:44 09.03.2017

Re: Најбоље...

princi
I to odrastanje nikad ne bih menjao ni za šta na svetu.


Meni su mnogo lepe te priče iz uspomena, valjda zato što su to bila i najbezbrižnija
vremena, kada niko nije mogao ni pretpostaviti da ćemo upasti u ovu spiralu iluzija u koju se društvo pretvorilo s vremenom, a ti blokovi nekadašnje elite postali kao neki loši tripovi Klajv Barkerovih "Knjiga krvi."

Drugo nešto, ako se i zalomi i da postanemo ponovo normalno društvo, a ne imitacija života, dobro je uvek da ima nekoga još da se seća kako je normalnost izgledala pre nego što je nenormalnost zavladala. :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:52 09.03.2017

Re: Најбоље...

Brajović opisuje one dugačke zgrade u Delčeva ili starije delove Kenedija i sl., to je sasvim drugi par rukava.

Brajović opisuje Blok 33 i Blok broj 1. U prvom je živeo, tu je kula Geneks, u drugom, zajedno s princijem, išao u tada 25. maj osnovnu školu. Blok 33 je solidna gradnja, samo osmospratnice i četvorospratnica, stanovi dobre izolacije, pristojni. Generalice su četvrospratnice u tom bloku, ima ih četiri, i nalaze se uz autoput. Tu je bilo stanova i od 160-170 kvadrata, direktor GRO Rad je tu, recimo, stanovao, neki generali i sl.

Ovih socijalnih outcast Bosa i sličnih bilo je -- da se ja sećam a naokolo mene i u školi -- zaista malo. U mom razredu, na prvu, setih se tek Viće, s kojim se i danas družim, koji je stanovao na "salašu" pored autoputa, onom prvom imanju kada se završi šuma u pravcu autoputa prema Zagrebu. Jednom je došao traktorom u (osnovnu!) školu, na opšte oduševljenje, i parkirao ga ispod drveća, na travnjaku.

Hoću da kažem, verujući da sam u pravu, da je tamo bilo okupljeno malo finije društvo u kontekstu ondašnje SFRJ i SRS. (Evo, recimo -- princi, ja, Šuša, Manda...) Izgleda da se princi i ja u tome ne slažemo, ali ne bi nam bilo prvi put.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:54 09.03.2017

Re: Најбоље...

Brajović navodi zgrade za tadašnju elitu, za poznate i više vojne činove, to su valjda bile one dugačke u Delčeva ili preko puta Perpera

Delčeva je katastrofa.
Preko puta Perpera je blok 33, tu gde je Geneks.
Elita je bila u generalicama i razbacana kojekuda. Ako je elita sudija ustavnog suda (moj komšija Fira) ili načelnik generaštabnog odseka (moj otac), onda je ta elita stanovala i kod mene u ulazu.
Sve sa Titovom služavkom i onom odvratnom belom pudlicom.



princi princi 15:08 09.03.2017

Re: Најбоље...

Evo, recimo -- princi, ja, Šuša, Manda...

Princija možeš slobodno izbaciti iz tog društva. Šuša (ćerka Đure Šušnjića), koliko se sećam, je išla sa mnom u razred, a Manda je bar 3 godine stariji od nas (on je išao u razred sa Pušom, Puzigaćom, Kenijem, Patom). Njegova sestra je bila školski godinu dana mlađa, možda je ona s tobom išla u razred. Njega se iz tih godina sećam kao vatrenog grobara, deca vojnih lica su se po tome prepoznavala (pandurska deca su, opet, mahom navijala za Zvezdu). Lenjin svakako nije bio nikakva elita, kao ni Dobrić ni Slavko Masleša. Nije bila ni Krdža, ni Zoka Komnenić, ni Radić, sasvim obični ljudi, kao i ja.

Ne sećam se da je iko iz mog razreda živeo u Genex soliterima, oni su izgrađeni kasnije, koliko se sećam. U sedmom razredu, krajem 70ih, je došla malo imućnija ekipa iz 30. bloka, Keškovići (koji su bili borderline šano dušo) i Škrba, kome je ćale bio direktor Obuće Beograd, koliko se sećam. Ali, kažem, to je druga ekipa bila i iz drugog bloka (30. bloka). Ovo tamo oko škole (Pizdarić, Miloš Žutić, Dača Mumini, Bosa, Dobrić, Milan Panić,...) svakako nisu bili nikakva elita. Mada danas svako sebe naziva elitom i finim društvom, po raznoraznim osnovama.
sugarbaby sugarbaby 20:58 09.03.2017

Re: Најбоље...

Meni su mnogo lepe te priče iz uspomena




Najlepše.
krkar krkar 22:58 09.03.2017

Re: Најбоље...

(prozor male, bio je luksuz to zvati spavaćom sobom, je gledao na "šumicu" )


Možda je to uzrok svega što se pokazalo kasnije: živiš na kraju NBG a gledaš na Zemun.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:22 10.03.2017

Re: Најбоље...

Da dopunim, vezano za Vinavera, dakle, Vinaver je, kao i Kiš, uostalom, bio šutnut iz J-zajednice svog doba. No, podjednako kao i Kiša, iskreno ga je bolelo dupe za to. Vinaver je, kao Jevrejin, sagledao duboko stradanje čoveka u zemlji u kojoj se rodio i u kojoj je živeo. Odbacivanje od strane J-zajednice je podnosio teško i stoički. Pričale su se različite pogrdne stvari o njemu, no on nije hajao. Kada se okončao Holokaust barem u tri navrata je dolazio u Jerusalim i tiho provodio vreme sa jugoslovenskom Zajednicom. Družio i sa profesorima sa Katedre za duhovne nauke Jerusalimskog univerziteta, profesorom Martinom Buberom i profesorom Josifom Klauznerom. Bio je potpuno pri ruci izraelskom MIP-u, da razumeju i shvate kako da se ophode prema novostvorenoj jugoslovenskoj državi. Preminuo je voljen od strane apsolutno svakoga ko je došao u dodir sa njim. To je bio naš Vinaver.
emsiemsi emsiemsi 06:27 10.03.2017

Re: Најбоље...

princi
Evo, recimo -- princi, ja, Šuša, Manda...

Princija možeš slobodno izbaciti iz tog društva. Šuša (ćerka Đure Šušnjića), koliko se sećam, je išla sa mnom u razred, a Manda je bar 3 godine stariji od nas (on je išao u razred sa Pušom, Puzigaćom, Kenijem, Patom). Njegova sestra je bila školski godinu dana mlađa, možda je ona s tobom išla u razred. Njega se iz tih godina sećam kao vatrenog grobara, deca vojnih lica su se po tome prepoznavala (pandurska deca su, opet, mahom navijala za Zvezdu). Lenjin svakako nije bio nikakva elita, kao ni Dobrić ni Slavko Masleša. Nije bila ni Krdža, ni Zoka Komnenić, ni Radić, sasvim obični ljudi, kao i ja.

Ne sećam se da je iko iz mog razreda živeo u Genex soliterima, oni su izgrađeni kasnije, koliko se sećam. U sedmom razredu, krajem 70ih, je došla malo imućnija ekipa iz 30. bloka, Keškovići (koji su bili borderline šano dušo) i Škrba, kome je ćale bio direktor Obuće Beograd, koliko se sećam. Ali, kažem, to je druga ekipa bila i iz drugog bloka (30. bloka). Ovo tamo oko škole (Pizdarić, Miloš Žutić, Dača Mumini, Bosa, Dobrić, Milan Panić,...) svakako nisu bili nikakva elita. Mada danas svako sebe naziva elitom i finim društvom, po raznoraznim osnovama.

А види какве сте људине постали - свака вам част !
tadejus tadejus 10:31 10.03.2017

Re: Најбоље...

princi
Ta klasna svest, to je proizvod kasnijih vremena, 80ih godina, a pogotovu kasnije. Meni je to gađenje i prezir malograđanštine, snobovštine i skorojevićstva ostalo iz tog doba i to toliko jako da mi se ponekad učini urođenim.


jbt u Bosni toga nije bilo do devedesetih..
ja sam ladno odrasla u društvu djece inžinjera, doktora, profesora i direktora i sa kolektivnim osjećajem da se sve dobre stvari dešavaju djeci fabričkih radnika..
mi smo se jedni oko drugih okupili po principu što smo svi bili odlikaši a nerijetko i cvikeraši (ovo je posebno za dečkiće bila sto-procentna diskvalifikacija) i nismo se shvatali kao privilegovane apsolutno nikad..
posebno je ovo važilo za dečkiće..
mi curice smo još i nekako mogle da prođemo kad je počeo pubertet pa je poneka postala i ljepuškasta ali dečkići su bili luzeri do kraja fakulteta..
pa sam se onda u BG našla u potpunom zbunu o čemu se tu radi kad ljudi počnu da se puvakaju nekakavim glupostima tipa moja baba je imala stan tu i tu a moj deda je ovo i ono..
ja to za svojih 20 godina života u Bosni apsolutno nisam čula..
nikad..
a jbg bilo e i u Bosni deda advoakata i baba koje su svirale klavir ali bi prosto bilo nepojmljivo da se neko time hvali..
u srbiji se takvim glupostima hvališe apsolutno svako, od šofera do sudije ustavnog suda..
jbg
sugarbaby sugarbaby 19:59 08.03.2017

Srđan Fuchs

aureus aureus 03:21 09.03.2017

Relax

Bio sam vrlo uzbunjen mogućnošću da Vučić pobjedi, ali sam se smirio kad sam vidio rezultate ankete po kojoj on ne može da računa na više od 3-4 posto glasova.

Dobro je. Vidi se da je razum nadvladao.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:52 09.03.2017

Re: Relax

ne može da računa na više od 3-4 posto glasova.

Ako i toliko!
noboole noboole 09:21 09.03.2017

.

Stvarno razumem vas neodlucne, jer, u ovom najboljem od svih svetova, treba sacekati najboljeg od svih kandidata. Zasto glasati? Ima vremena. Moze se. Jeste Vucic los, jeste sumnjiv, jeste da saradjuje sa izuzetno korumpiranim i sumnjivim njuskama, a jeste i da ima proslost koje je bolje ne secati se, ali zasto sada glasati kad su stvarno svi isti.
sugarbaby sugarbaby 10:01 11.03.2017

Re: .

Jeste Vucic los, jeste sumnjiv, jeste da saradjuje sa izuzetno korumpiranim i sumnjivim njuskama, a jeste i da ima proslost koje je bolje ne secati se, ali zasto sada glasati kad su stvarno svi isti.


da udje u zapisnik da je citat iz poslednjeg komentara koji danima/noćima nema repliku ( ovu ne računajte ) i šest preporuka!

narcis narcis 11:44 11.03.2017

Re: .

sugarbaby
Jeste Vucic los, jeste sumnjiv, jeste da saradjuje sa izuzetno korumpiranim i sumnjivim njuskama, a jeste i da ima proslost koje je bolje ne secati se, ali zasto sada glasati kad su stvarno svi isti.


da udje u zapisnik da je citat iz poslednjeg komentara koji danima/noćima nema repliku ( ovu ne računajte ) i šest preporuka!


nema repliku jer svatko znade da je sa budalama gubljenje vremena diskutovati.
uz onu narotnu
ko sdečiju lega umočan se budi.
tyson tyson 14:09 11.03.2017

Re: .

narcis
sugarbaby
Jeste Vucic los, jeste sumnjiv, jeste da saradjuje sa izuzetno korumpiranim i sumnjivim njuskama, a jeste i da ima proslost koje je bolje ne secati se, ali zasto sada glasati kad su stvarno svi isti.


da udje u zapisnik da je citat iz poslednjeg komentara koji danima/noćima nema repliku ( ovu ne računajte ) i šest preporuka!


nema repliku jer svatko znade da je sa budalama gubljenje vremena diskutovati.
uz onu narotnu
ko sdečiju lega umočan se budi.

Dragoljube, ti si izgleda zaista u osnovnoj školi izostao sa časova srpskog kada su se prorađivale stilske figure


narcis narcis 14:28 11.03.2017

Re: .

tyson
narcis
sugarbaby
Jeste Vucic los, jeste sumnjiv, jeste da saradjuje sa izuzetno korumpiranim i sumnjivim njuskama, a jeste i da ima proslost koje je bolje ne secati se, ali zasto sada glasati kad su stvarno svi isti.


da udje u zapisnik da je citat iz poslednjeg komentara koji danima/noćima nema repliku ( ovu ne računajte ) i šest preporuka!


nema repliku jer svatko znade da je sa budalama gubljenje vremena diskutovati.
uz onu narotnu
ko sdečiju lega umočan se budi.

Dragoljube, ti si izgleda zaista u osnovnoj školi izostao sa časova srpskog kada su se prorađivale stilske figure




vcucko vcucko 19:30 11.03.2017

Re: .

Jebo izbore. Na Poljudu danas bilo zanimljivo.
Hajduk-Rijeka 1:1, ali najinteresantniji detalj je kad Torcida pre utakmice proziva Armadu uz ekstremno interesantan transparent i uobičajenu muzičku podlogu.
aureus aureus 19:42 11.03.2017

Re: .

Šta ti je Split.

Od velikih Jugoslovena do ekstremnih Hrvata.

Rijeka ima nešto izbalansiraniji stav i prema identitetu i prema prošlosti.
I bar malo zdravije stanje duha kroz ove smutne decenije.
emsiemsi emsiemsi 21:17 11.03.2017

Re: .

vcucko
Jebo izbore. Na Poljudu danas bilo zanimljivo.
Hajduk-Rijeka 1:1, ali najinteresantniji detalj je kad Torcida pre utakmice proziva Armadu uz ekstremno interesantan transparent i uobičajenu muzičku podlogu.

Усташка посла !
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 01:31 12.03.2017

Re: .

Ne seri, Emsi, RI mnogo veliki prijatelji, jedini rade na deustasizaciji, veliki prijatelji NS, grad pobratim.
aureus aureus 01:44 12.03.2017

Re: .

Srđan Fuchs
Ne seri, Emsi, RI mnogo veliki prijatelji, jedini rade na deustasizaciji, veliki prijatelji NS, grad pobratim.


I ja imam isti utisak.

Ponekad pogledam emisiju Pressjek:



krkar krkar 02:15 12.03.2017

Re: .

Ne seri, Emsi, RI mnogo veliki prijatelji, jedini rade na deustasizaciji, veliki prijatelji NS, grad pobratim.


Je li to pobratimstvo još od 45, otkako su i jedni i drugi izvršili etnička čišćenja svojih stanovnika koja se sad nekako baš zgodno ne pominju?
aureus aureus 02:39 12.03.2017

Re: .

krkar
Ne seri, Emsi, RI mnogo veliki prijatelji, jedini rade na deustasizaciji, veliki prijatelji NS, grad pobratim.


Je li to pobratimstvo još od 45, otkako su i jedni i drugi izvršili etnička čišćenja svojih stanovnika koja se sad nekako baš zgodno ne pominju?


Da ostavimo po strani Nijemce i Italijane, Rijeka makar zvanično nije grad-pobratim sa Novim Sadom.

Biće da je Srđan mislio na neku kulturnu saradnju.
emsiemsi emsiemsi 08:06 12.03.2017

Re: .

Srđan Fuchs
Ne seri, Emsi, RI mnogo veliki prijatelji, jedini rade na deustasizaciji, veliki prijatelji NS, grad pobratim.

Не једи говна - ко помиње Ријеку !? О усташији је реч.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:31 12.03.2017

Re: .

Не мо'ш Црногорцима и четницима удовољити.
noboole noboole 11:49 12.03.2017

Re: .

sugarbaby
Jeste Vucic los, jeste sumnjiv, jeste da saradjuje sa izuzetno korumpiranim i sumnjivim njuskama, a jeste i da ima proslost koje je bolje ne secati se, ali zasto sada glasati kad su stvarno svi isti.


da udje u zapisnik da je citat iz poslednjeg komentara koji danima/noćima nema repliku ( ovu ne računajte ) i šest preporuka!



U prevodu:

"Navali narode!"
(sugarbaby)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana