Društvo| Kultura| Literatura| Politika| Umetnost

HRABROST JE KAO STRAH, ŠIRI SE POPUT VIRUSA

Nebojša Milenković RSS / 07.03.2017. u 19:09

_MG_2022.19082.jpg

Integralna verzija intervjua objavljenog u poslednjem broju Nedeljnika / dodatak: Nedeljnik Original

Razgovarala: Zorica Marković

Fotografije: Nebojša Babić

Popuštanje pametnijih prvi je preduslov da budale potpuno zavladaju svetom. I plašim se da u takvom svetu upravo živimo. Zato pametniji moraju da progovore te vlastitim primerom na to ohrabre i druge. Poznato je da se strah, baš kao i hrabrost, šire poput virusa. Zato i svi koji danas ćute i “gledaju svoja posla” nisu ništa drugo do licemerni saučesnici u ubistvu vlastitog društva.

 Istoričar umetnosti Nebojša Milenković, viši kustos Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, iza sebe ima veliki broj realizovanih autorskih izložbi, objavljenih monografija, stručnih predavanja, kao i nagrada za svoj profesionalni rad, a najširem delu novosadske I srpske javnosti poznat je kao oštar kritičar svakovrsnih anomalija i izvitoperenosti, kako na društvenim mrežama i blogovima, tako i u povremenim nastupima po medijima koji su radi da ga ugoste.

Objavio je umetničke monografije: Ich bin Künstler Slavko Matković (2005), Vladimir Kopicl. Ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara... (2007), Natrag: Božidar Mandić i Porodica bistrih potoka (2015), …, nekoliko zbirki pesama, a pojavila se I njegova zbirka priča O Harmsu i drugim demonima. Milenković je za Original govorio o novoj spomeničkoj skulpturi u Srbiji, o televiziji i rijalitijima, o Narodnom muzeju…

Deluje kako je danas najveći problem to što Srbija ima rijalitije, da smo postali rijaliti. I čitava hajka svodi se na tvrdnju da oni zaglupljuju društvo i zahteve da imamo alternativne programe. Da li mislite da mi zaista imamo alternativu?

Alternativa uvek mora da postoji s tim da se ona kod nas, nažalost, sve više svodi na Fejsbuk aktivizam ili unutrašnje egzile. Nepostojanje alternativa nešto je najgore što može da zadesi svako društvo. Čak i mnogo stabilnija od našeg. Kada ostane bez alternative – društvo, istovremeno, ostaje bez perspektive. Zato oko nas danas ima toliko frustriranih, razočaranih, bezvoljnih, mrzovoljnih, obeznađenih ljudi koji – u nesposobnosti da se bave vlastitim životima – radije gledaju rijaliti programe. I njih, očigledno, nije malo. Sa druge strane, mi svakako živimo u rijaliti svetu. Ipak, brutalnošću i neukusom ono što se u “tom formatu” emituje na našim nacionalnim frekvencijama zaista je degradirajuće: kako po društvo, one koji to gledaju – jednako i po same učesnike.

 

Ali da li je to samo izgovor onih koji kritikuju rijalitije, a nastavljaju da ih gledaju, sa ostalim televizijskim sadržajem, dok emiteri profitiraju od skokova piplmetara?

 

Zgražavanje takozvane građanske elite nad polusvetom koji tamo ordinira takođe je problematično, pošto sadrži element brisanja vlastite odgovornosti. Kukati nad rijalitijima je lako, ali mene zanima šta je sa nama koji bismo trebali da budemo na drugoj strani? Šta se dogodilo sa našim vrednostima? Jesmo li učinili dovoljno da svoje vrednosti afirmišemo i branimo? Naposletku, o kojim je vrednostima uopšte reč? Demokratija kao laž koja nam je bila potrebna očito je izgubila vlastitu suštinu. Sve ono u šta smo verovali survava se u ambis čije se dno ni ne naslućuje, i mislim da zato treba da se vratimo onom najelementarnijem: pokušaju da se od ove razvaline napravi iole pristojnije, normalnije društvo. A društvo, naravno, čine svi njegovi pojedinačni segmenti. Ovde kao da su potpuno iščezle kategorije poput: morala, stida, lične odgovornosti, javnog interesa. Oni koji se bore za opšte dobro uglavnom služe za podsmeh i sprdnju – a patriotama se proglašavaju ordinarne hulje, najrazličitiji ološ i bašibozluk, pa čak i zločinci, bilo ratni ili mirnodopski. Lopovluk i opšti grabež potpuno su legalizovani – tako i za one koji prigrabe nešto što nije njihovo postoji čak i abolirajući izraz “snašli su se”.

 

Šta vi gledate na televiziji? Čemu ona danas treba da služi?

 

Trudim se da je što manje gledam. Možda poneki film ili dokumenarne programe kojih, srećom, ima. Mislim da bi uloga medija morala biti afirmisanje kritičkog mišljenja, odnosno podsticanje i razvijanje društvene dinamike. Mi danas živimo u jednom od najstatičnijih ervopskih društava u kojem je sve privremeno, pa tako i vrednosti. Postavljanje neprijatnih pitanja, polemisanje ili dovođenje pod sumnju zvaničnih dogmi ovde i inače nikad nije bilo popularno – međutim, stepen autocenzure danas je toliko veliki da on potpuno parališe društvo. Ljudi su nesigurni, uplašeni, inertni, iscrpljeni ili jednostavno spakovanih kofera vrebaju bilo kakvu priliku da odavde odu. Čak i ljudi naših godina.

 

Jedan od načina da ne budemo statično društvo jeste i gradnja kulturnih spomenika. Srbija dobija spomenik Vorholu, i ta nova kultura podizanja spomenika je prilično izazvala polemiku. Šta treba da bude standard podizanja jednog spomenika?

             Nova spomenička skulptura takođe odražava potpunu vrednosnu konfuziju koju kao  društvo, ili nešto što bi trebalo da liči na društvo, danas živimo. Politički uzurpatori – koje ovde pogrešno zovu elitama – tradicionalno iskazuju apsolutnu besvest o tome šta znači javni prostor. Pa se i spomenici postavljaju jednako neodgovorno kao što se, na primer, postavljaju “provereni kadrovi” na čelna mesta po javnim preduzećima. Novi spomenici sporni su po više osnova: umetničkim/estetskim, vrednosnim/ideološkim te proceduralnim.

Postavljanjem spomenika jedno društvo govori i o sebi – svojim ambicijama, identitetima, pa, ako hoćete, i civilizacijskim kriterijumima. Kakvu poruku, na primer, kao društvo šaljemo podizanjem spomenika azerbejdžanskom diktatoru u najlepšem beogradskom parku? Koju to političku vrednost simbolizuje ruski car posađen neposredno uz zgradu predsedništva? Zašto je ispred aerodroma koji nosi njegovo ime Tesla predstavljen kao groteskni patuljak? Čemu služi zgužvani Pupin s iskopanim očima lociran preko puta zgrade pokrajinske Vlade? Ovako možemo nabrajati unedogled… Od raspada Jugoslavije spomenička skulptura u javnom prostoru potpuno je u sivoj zoni. Umesto vrednosnih, spomenici su pretvoreni u politička pitanja – sredstva ispoljavanja socijalne arogancije i bahatog nametanja političke moći. Pri tom, naravno, uz potpuno ignorisanje struke: zaštitara, urbanista, istoričara umetnosti, arhitekata, javnosti…

  Mislite li da to može da zbuni nekog od turista, otkud baš tu Vorhol, na primer?

 Kada uđu u našu zemlju – bilo da dolaze kolima, avionom ili vozom – onima koji dolaze iz uređenog sveta već posle 15 minuta sve postane jasno. Tako da ne verujem da išta nelogično ovde više može nekoga da zbuni. Ima li se u vidu da je njegova filozofija zasnovana na institucionalizovanju banalnosti, Vorhol možda i nije toliko nelogičan izbor koliko su to, recimo, azerbejdžanski kompozitor Hadžibejli u Novom Sadu ili kazahstanski pesnik Žabajev u Beogradu. Da li iko u ovoj zemlji, računajući one koji su te spomenike otkrivali, uopšte zna ko su bili Hadžibejli i Žabajev? O tome kakve oni veze imaju sa našom zemljom ili kulturom da i ne govorimo. Može li iko da mi objasni zašto su Hadžibejli i Žabajev za srpsku kulturu važniji od, recimo, Isidore Sekulić, Miloša Crnjanskog, Aleksandra Tišme, Branka Miljkovića, Save Šumanovića, Slavka Matkovića ili Živojina Pavlovića…

 

_MG_2128.19083.jpg

Ko po vašem mišljenju treba da dobije spomenik u Srbiji?

             Pitanje izbora ličnosti kojima se spomenici podižu moralo bi biti proizvod najšireg društvenog konsenzusa. A takvih ličnosti u našoj istoriji, kulturi ili nauci, srećom, ima puno. Nakon što se reši pitanje konsenzusa na red dolazi uspostavljanje kriterijuma a zatim i poštovanje procedura: javni konkursi, stručne, nezavisne komisije u kojima neće sedeti stranački poslušnici već ljudi od ličnog i profesionalnog integriteta. Sve drugo vređa zdrav razum.

  Kulturni spomenici važna tačka svake države, koju ne smete zaobići kao turista. Šta vi ne biste propustili u Srbiji kao turista?

 

Kao turista nastojim da vidim ono čega u mojoj zemlji nema. Tako da zavisi i od toga odakle bih dolazio. Raspitao bih se, svakako, koji su vaši (ovo sad govorim kao turista) najvažniji muzeji – i bio bih zatečen činjenicom da su zatvoreni. Onda bih cunjao po Beogradu, jednako začuđen što je čitav njegov širi centar potpuno zasran psećim izmetom. Ne znam, verovatno bih poželeo da obiđem Đavolju varoš, Studenicu, Lepenski vir, Žiču, možda neku planinu…

 

Narodni muzej će, obećavaju, biti otvoren za nešto više od godinu dana. Da li je njegova sudbina simbolično sudbina i naše kulture uopšte i našeg nedovršenog društva, večito u izgradnji i nedovršenog?

 

Ako smo i bili nedovršeno – danas smo potpuno razvaljeno društvo, koje niti zna gde ide niti šta uopšte želi. Narodni muzej, kao i Muzej savremene umetnosti jesu paradigme. A pošto njihove rekonstrukcije traju već više od decenije mislim da smo po tom pitanju sva obećanja odavno potrošili. U zemlji koja se ovako nemarno odnosi prema svoja dva najveća i najznačajnija muzeja sve one bajke o opštem rastu, svekolikom napretku ili novim radnim mestima nisu ništa drugo do kulise.

 

Jesmo li se ikad u novijoj istoriji dobro odnosili prema sopstvenoj kulturi ili je ona podizana na naporima pojedinaca?

 

Kako vreme odmiče, uz sve manjkavosti i restriktivnosti njene kulturne politike, jasno je da je Jugoslavija u tom pogledu bila najuređenija zemlja u kojoj je većina nas živela. Ovo ne važi samo za nas, već i za ostale balkanske države ili provizorije istih, nastale njenim raspadom. Pa pogledajte, na primer, kako se ova država odnosi prema srpskoj kulturnoj baštini na Kosovu i Metohiji koje se setimo samo onda kada na red dođe prijem Kosova u UNESCO. Šta smo mi kao država učinili da svoju baštinu zaštitimo i popularišemo? Može li iko da navede velike izložbe koje smo priredili u velikim svetskim metropolama? Koliko je reprezentativnih monografija i naučnih studija o srpskim manastirima prevedeno, i na koje svetske jezike? Koliko je tekstova na temu naše srednjevekovne kulture objavljeno u vodećim svetskim listovima? ... Naravno da ne može zato što se time, prepušteni sebi i vođeni principima ličnog profesionalnog mazohizma, bave naši istaknuti stručnjaci, istoričari umetnosti, istoriografi i vizantolozi – ali ne i ono što se, potpuno neosnovano, samonaziva srpskom državom. A sve navedeno košta neuporedivo manje nego što, na primer, koštaju jedni lokalni izbori. Umesto da svoje pravo na vlastitu kulturnu baštinu dokazujemo jezikom i argumentima struke – mi sve pokušavamo da “kompenzujemo” ispraznom kvazipatriotskom retorikom ili besmislenom kičerajskim monodramama, kakva je, na primer, bila ona s ofarbanim vozom.

 

Često se čuje kako je nešto kontroverzno u kulturi. Izložba, performans, predstava... Treba li kultura da bude mejnstrim ili avangarda?

 

Kultura ništa ne “treba”, niti “mora”, ali ona svakako može da bude korektiv društva. Recimo, da podstiče dijalog na teme o kojima se iz različitih razloga (kompromiserstva, sluganstva ili straha, svejedno) uglavnom ćuti, da postavlja neprijatna pitanja, demaskira tabue… Ona treba da hrabri posrnulo društvo, artikuliše njegove vrednosti – e, sad zašto se to ne događa, već je druga tema.

 

A treba li da bude politički nekorektna?

 

Politička korektnost je precenjena, a čak je i dosadna. Ona svakako ne bi smela biti diskriminatorska, ali uz poštovanje osnovnih etičkih principa – u kulturi je apsolutno sve dozvoljeno. Čak mislim da su povremena iskliznuća, polemike, diskusije pa i incidenti veoma korisni, zato što održavaju budnost.

 

Priredili ste na desetine izložbi, napisao mnoge monografije – vredne, zapažene, drugačije. Kada gledate kolege, šta mislite da je njihov najveći problem? Imaju li oni prostora da se iskažu?

 

Za mene je ključno pitanje motivacije: zašto neko nešto radi – odnosno zašto ne radi. I u kulturi, iako najčešće nisu javno vidljivi, ima sjajnih stručnjaka ali, isto tako, i onih koji poslu pristupaju iz čisto lukrativnih pobuda. Lično, gledam da se o radu kolega čiji je rad istraživački i pregalački, pa makar se sa njima u svemu i ne slagao, izražavam u superlativima – kao što nastojim da, sasvim otvoreno, demaskiram i osuđujem svaku zloupotrebu, nepotizam, klijentelizam ili neprincipijelnost.  A prostor za iskazivanje nikad nije a priori dat – on se stvara ali ga je, svakako, mnogo teže pronaći u društvu bez principa i bez kriterijuma, u kojem je sve privatno – pa čak i javne institucije.

  Da li je sve baš toliko crno?

  Nije baš crno – ali sivo svakako jeste! Baš kao i sve druge oblasti, i kulturu su zaposeli i prisvojili tajni i javni centri moći, interesne grupice, sektice i klanovi. Bilo da je reč o pozorištu, filmu, vizuelnim umetnostima ili književnosti, bez mnogo napora lako ćete identifikovati grupe ili grupice interesno povezanih lica koja se vuku ili guraju iz filma u film, iz predstave u predstavu, sa izložbe na izložbu, sa festivala na festival, iz žirija u žiri, iz komisije u komisiju, iz projekta u projekat... Baš kao u vremenu komunizma, i danas jednako postoje crne liste. Ako želite da budete principijelni, nezavisni i svoji put koji treba da pređete svakako je mnogo duži i teži. Kada je reč o mladim, talentovanim i kreativnim ljudima, kojih ima jako puno, situacija se dodatno usložava, otuda oni svoj prostor za delovanje danas pronalaze uglavnom na internetu. Naravno, mislim na one koji su uopšte ostali ovde.

Čini li vam se da se vrlo često govori samo na kritički način, evo i mi sad na taj način govorimo o društvu. A s druge strane, pozorišna, književna pa i likovna kritika je vrlo slaba kod nas... Kako mi kao društvo podnosimo kritiku?

 

Reč kritičar ovde je oduvek dobijala pežorativna značenja. I u tome je osnovna razlika između statičnih i dinamičnih društava. U dinamičnim društvima oni koji uočavaju manjkavosti, pri tom još i ukazuju na njih, ne samo da nisu nepoželjni već im se ukazuju društvene počasti. Što se novinske kritike tiče, a mislim da na nju mislite, iz većine dnevne štampe ona je proterana kako bi se napravilo više mesta za još poneku fotografiju izazovne stražnjice aktuelne starlete, ili vest više na temu toga da li je neka pevaljka povećala usne ili grudi. Čak i u ozbiljnim medijima kritika i analiza postoje samo na nivou incidenta.

 

Kad neko sa strane pogleda, kako bi ocenio našu kulturu? Treba li da budemo oštri prema sebi?

 

Mislim da prema sebi uvek treba biti samokritičan. Kada gledate sa strane, uglavnom ste fokusirani na dobre stvari ― pa je, po meni, važnije kako sami sebe vidimo i doživljavamo. Ukoliko smo zadovoljni onim što vidimo, što kaže ona špica Peščanika: Onda ništa! A ako već želelimo da pravimo neka poređenja ― možda je najbolje da, čisto statistički, uporedimo procente koji se u državama sa kojima bismo da se poredimo izdvajaju za kulturu, kakve su im i kolike poreske olakšice, u kakvom su stanju njihovi muzeji, kako im izgledaju biblioteke. I tako redom… Ja često citiram izjavu Dragana Velikića o tome da se stanje u jednom društvu najbolje može sagledati po tome kakva mu je železnica. Plašim se da je i stanje u našoj kulturi baš takvo kakva nam je i železnica.

 

Kada ste upisivali fakultet i odlučivali šta će ti biti vaš poziv, da li ste razmišljali kao mnogi mladi "šta ću ja sa istorijom umetnosti" i s ovim ne mogu da napustim zemlju?, vozom te železnice? Ili je to zaista bilo neko sasvim drugo vreme?

 

Iskreno, kada sam upisivao istoriju umetnosti kanda uopšte nisam ni razmišljao. (smeh) Ja zbilja nisam unapred planirao da se bavim ovim poslom. Svojom osnovnom vokacijom, u to vreme, smatrao sam književnost ― istoriju umetnosti video sam, prevashodno, kao mesto za sticanje nekih drugih znanja koja bih onda upotrebio u književnosti. Da mogu da biram ponovo, danas bih sebe verovatno video u advokaturi ili nečem sličnom…

 

Da li se taj benefit od istorije umetnosti dogodio? Da li je knjiga “O Harmsu i drugim demonima” koju ste nedavno objavili možda na tom tragu?

 

o_harmsu_i_drugim_demonima_vv.jpg

Samo delimično. Knjiga O Harmsu i drugim demonima rezultat je moje gotovo dvoipodecenijske opsednutosti likom i delom ovog čudaka i ekscentrika, kojem u poznatoj književnosti gotovo da nema pandana ― i kome je stvarnost koju živimo, naposletku, dala za pravo. Sve ono što se u Harmsovo vreme smatralo prozom apsurda, iščašenim i ekscentričnim, postalo je naša realnost. Sve je tu: i strah, i autocenzura, i apsurdi koji postaju realnost… Mi živimo u svetu koji izgleda kao da ga je Harms napisao. Ili režirao, kakogod. Benefit o kom pitate biće mnogo vidljiviji u mom prvom, zasad još neobjavljenom, romanu Nešto što strašno podseća na život ― posvećenom najznačajnijem inovatoru u jugoslovenskoj i srpskoj umetnosti XX veka, Slavku Matkoviću.

  Rekao ste jednom da volite da posmatrate ljude, i da na njihovim licima sve piše. Šta piše na licima mladih ljudi koji ostaju i pored svega u zemlji?

 Da, volim da posmatram lica prolaznika. Stvarnost ― psihološka, emotivna, ekonomska, koja god ― društava u kojima žive najbolje se može pročitati na ljudskim licima. Pokušajte i sami, recimo, dok šetate Knez Mihajlovom ― Zmaj Jovinom u Novom Sadu ili ulicom Milana Obrenovića u Nišu ― da izbrojite koliko ste videli vedrih i nasmejanih ljudi (a da nisu stranci), i sve će vam se, što kaže čika Jova Zmaj, kasti samo. Svi su nečim zabrinuti, sluđeni, dezorijentisani, uplašeni… Na licima mladih vidim zabrinutost izazvanu ljubavlju koju osećaju prema ovoj zemlji ― ali i svest da će, baš kao i njihovi roditelji, ukoliko ostanu ovde proživeti neke promašene živote.

 

Zašto mislite da je tako?

 

Zato što smo dopustili da se umesto stručnosti ustoliči poslušnost. Umesto kompetencija podaništvo. Umesto ličnosti i kreativaca profitiraju poltroni i poluinteligenti. Ovde su političke stranke ubile demokratiju a zatim su eliminisale i samo društvo. Stvorena je neka vrsta gadljivosti na politiku, usled čega je i sama politika prepuštena ordinarnim gadovima. Uostalom, kažite mi kada ste poslednji put čuli za nekoga ko se zaposlio preko biroa rada. Umesto biroa rada kod nas se zapošljavanjem bave stranke ― a politiku, umesto stranaka, vode tabloidi. Sve je okrenuto naglavačke.

 

Verujete li da su onolike gužve na sajmovima knjiga odraz naše ljubavi prema knjizi ili ljubavi prema popustima i sajmovima? Sad ozbiljno, zašto je sramota otići u biblioteku, ali ne i na Sajam knjiga?

 

Verovatno i jedno i drugo. No, s obzirom na to s kakvim naporima uopšte opstaje domaće izdavaštvo ne bih rekao da se ovde čita manje nego u zemljama regiona. E sad, druga je tema šta se čita ― i koje se vrednosti promovišu. Sudeći po ne malom broju ovdašnjih medija, kao i onome što se kupuje na trafici ali nisu novine, zvezda prošlogodišnjeg Sajma bio je Vojvoda od zarđale kašike. Iako su na istom tom Sajmu bili prisutni i Velikić, i Jergović, i Basara, i Lengold, i Tišma…Što se biblioteka tiče, mlade ljude vršnjaci svakako ne smatraju cool likovima ako se previše vrzmaju po bibliotekama ― ali ima ih i tamo. Ja bar dva puta nedeljno odlazim u biblioteku, i drago mi je da i moja ćerka ima tu naviku. Sve, naposletku, dolazi iz porodice.

 

Da li delite uverenje da je intelektualna elita u Srbiji podbacila ili je zaista moralo da bude da "pametniji popusti"?

 

Znate šta, možda se i od intelektualne elite očekivalo previše. Ja ne mislim da u savremenim društvima glas naučnika, umetnika ili pisca vrede više od, recimo, glasa radnika, poljoprivrednika, ekonomiste, policajca ili medicinske sestre. Ovi prvi možda samo imaju veće mogućnosti da se artikulišu, ali su zato i kvarljiviji. U tom kontekstu podbacili smo svi: i kao pojedinci i kao društvo. Dopustili smo da nam se potpuno uruše institucije. Postali smo neempatični, umorni, dezorijentisani, cinični ― prepušteni na nemilost kompletnim idiotima, neprosvećenim balkanskim despotima i odrođenoj političkoj kasti koja se, čak ni personalno, ne menja već decenijama. Od ubistva Đinđića ovde jednostavno nema ličnosti koja je sposobna da društvo mobiliše za neku pozitivnu akciju. U savremenim društvima ništa nije unapred dato, pa tako ni građanske ili političke slobode. Uostalom, pogledajte lekciju demokratije koju svojim političarima, identičnim ovim “našim”, ali i čitavom svetu, ovih nedelja drže hrabre građanke i građani Rumunije.

 

Treba li pametniji da popusti?

 

Popuštanje pametnijih prvi je preduslov da budale potpuno zavladaju svetom. I plašim se da u takvom svetu upravo živimo. Zato pametniji moraju da progovore te vlastitim primerom na to ohrabre i druge. Poznato je da se strah, baš kao i hrabrost, šire poput virusa. Zato i svi koji danas ćute i “gledaju svoja posla” nisu ništa drugo do licemerni saučesnici u ubistvu vlastitog društva.

 

 

                                                                                                                       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (47)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

abraham_linkoln abraham_linkoln 19:53 07.03.2017

Odličan!

Milenkoviću sedi, odličan 5+
larisa_bg larisa_bg 20:05 07.03.2017

Re: Odličan!

angie01 angie01 20:59 07.03.2017

,

Amin!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:07 07.03.2017

Re: ,

Lakše malo vas troje, nećemo pretjerivati
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:08 08.03.2017

Re: ,

a niko da pohvali nove sličke? Kao i uvek, zgodan!
emsiemsi emsiemsi 21:25 07.03.2017

Људи моји !

Може ли мало краћи уводни пост ?
Ко то може да прочита у цугу ?!
ivana23 ivana23 21:41 07.03.2017

Re: Људи моји !

emsiemsi
Може ли мало краћи уводни пост ?
Ко то може да прочита у цугу ?!


Peti osnovne.
G.Cross G.Cross 21:55 07.03.2017

Glas Javnosti

a ne mislim da u savremenim društvima glas naučnika, umetnika ili pisca vrede više od, recimo, glasa radnika, poljoprivrednika, ekonomiste, policajca ili medicinske sestre.



Ovo je malo zastarelo gledanje, od svih njih vise vredi glas Zorannahe ili nekog produktivnog tviterasa, totalno bez obzira o cemu ovaj u stvari govori , za sta je Lider Slobodnog Sveta najbolji primer.
narcis narcis 22:28 07.03.2017

Re: Људи моји !

ivana23
emsiemsi
Може ли мало краћи уводни пост ?
Ко то може да прочита у цугу ?!


Peti osnovne.

emsiemsi emsiemsi 06:21 08.03.2017

Re: Људи моји !

ivana23
emsiemsi
Може ли мало краћи уводни пост ?
Ко то може да прочита у цугу ?!


Peti osnovne.

Ееее, ја нисам пети основне !
Свеједно - ако си прочитала, дај сиже !

anonymous anonymous 09:14 08.03.2017

Re: Људи моји !

emsiemsi
ivana23
emsiemsi
Може ли мало краћи уводни пост ?
Ко то може да прочита у цугу ?!


Peti osnovne.

Ееее, ја нисам пети основне !
Свеједно - ако си прочитала, дај сиже !



Намножило се скотова од којих не може да се живи.

Нешто мора де се предузме.
А нема ко....
emsiemsi emsiemsi 10:14 08.03.2017

Re: Људи моји !

anonymous
emsiemsi
ivana23
emsiemsi
Може ли мало краћи уводни пост ?
Ко то може да прочита у цугу ?!


Peti osnovne.

Ееее, ја нисам пети основне !
Свеједно - ако си прочитала, дај сиже !



Намножило се скотова од којих не може да се живи.

Нешто мора де се предузме.
А нема ко....

Никове на сунце --- ако сам и ја у питању !
Доста је анонимности !
anonymous anonymous 06:05 08.03.2017

Prvo....pa drugo....

....pa treće....

Они који би требало да буду интелектуална елита издали су пре свега себе, а онда и друштво које их је изнедрило.

Нека нова одрастајућа елита морала би најпре да стаса и развије се у субјекте способне да сагледају и схвате светску,глобалну ситуацију,токове и тенденције.У политичком и културном смислу.А након тога и актуелну локалну проблематику.

Онда треба повратити комуникациони и политички простор који су окупирани.Унутрашњим и спољним непријатељем,не кликама и лобијима , него криминогеним појединцима и групама.

И на крају , за жељену промену мора се имати и адекватна организација,стратегија, тактика....

Пут је дуг ....

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 11:07 08.03.2017

Re: Prvo....pa drugo....

Пут је дуг ....

Put jeste dug - al mora se krenuti!
freehand freehand 18:02 08.03.2017

Re: Prvo....pa drugo....

Нека нова одрастајућа елита морала би најпре да стаса и развије се у субјекте способне да сагледају и схвате светску,глобалну ситуацију,токове и тенденције.У политичком и културном смислу.А након тога и актуелну локалну проблематику.

Ja mislim da se prvo spozna Bog i suština svega postojećeg, onda da se izmisli perpetuum mobile i ovlada putovanjem kroz vreme.
Kad se to ostvari onda svi da idu unapred dd zapišu rezultate pa da se vraćaju i pobeđuju svetski establišment rokajući loto i sportske kladionice.
I eto.
anonymous anonymous 18:05 08.03.2017

Re: Prvo....pa drugo....

freehand
Нека нова одрастајућа елита морала би најпре да стаса и развије се у субјекте способне да сагледају и схвате светску,глобалну ситуацију,токове и тенденције.У политичком и културном смислу.А након тога и актуелну локалну проблематику.

Ja mislim da se prvo spozna Bog i suština svega postojećeg, onda da se izmisli perpetuum mobile i ovlada putovanjem kroz vreme.
Kad se to ostvari onda svi da idu unapred dda vide rezultat pa se vraćaju i pobeđuju svetski establišment rokajući loto i sportske kladionice.
I eto.


Sada ću da ti kažem što nikad do sada nikom nisam u blogokarijeri.

.......

Ps.Uz izvinjenje autoru bloga.
freehand freehand 18:26 08.03.2017

Re: Prvo....pa drugo....

Sada ću da ti kažem što nikad do sada nikom nisam u blogokarijeri.

Ne seri.

I jebi se sa tvojim žutogrozničavim.

Ps.Uz izvinjenje autoru bloga.

Gde sam pogrešio?
Ispustio sam hegela?
Ili sam zajebao sa Bogom?
Nastradaću jednom zbog tog Kanta, vidim već svoje dobrojutro...
sasaminijature sasaminijature 09:41 08.03.2017

Суштинско питање

Popuštanje pametnijih prvi je preduslov da budale potpuno zavladaju svetom. I plašim se da u takvom svetu upravo živimo. Zato pametniji moraju da progovore te vlastitim primerom na to ohrabre i druge. Poznato je da se strah, baš kao i hrabrost, šire poput virusa. Zato i svi koji danas ćute i “gledaju svoja posla” nisu ništa drugo do licemerni saučesnici u ubistvu vlastitog društva.


Где су и шта раде?

Да се мало вратимо у назад...

По мом мишљењу, када покушавам да схватим ово што нас је задесило и ово што живимо, никако ми једначина није цела без споњашњег утицаја. Одмах да упозорим да не размишљам у правцу теорија завера и неких мрачних сила које хоће да нас прогутају.

Не, мислим да смо ми мали шараф у целој причи па као такви изложени вечитим променама које се дешавају, стим што је у нашем случају проблем што пропадамо годинама па је све што је ружно код нас мултипликовано те боде очи, лепо се и не види.

Свет је у ери развалине, све је растурено све идеологије, догме, филозофије...

Постоји мишљење по ком је модернизацијом живота, те и начином исхране из које је проистекло да ненормално користимо шећер довело тј један је од битних фатора за стварање конформистичког друштва. То је окружење размаженог појединца којег ништа друго до његове лагоде не интересује.

Сада бих се тек вратио на оно моје питање где су шта раде?

Да не набрајам. Где је елита и да ли је свесна своје одговорности?

Да ли себи појединци из тог друштвеног миљеа постављају питање да ли и како треба да се одуже заједници?

Да ли један сликар може постати вредан пажње, да ли се сме звати сликаром ако нема његовог друштвеног деловања.

У овакава времена није довољно само насликати слику, Мора се више.

Јер ако се дозволи будалама да надгласају шта нам остаје?

Ко ће масу да анимира и пробуди?

Нек узму у шаке књиге па нек се присете ако су заборавили, нек виде како су то радили њихови предходници.

На крају да ли желе да остану упамћени у историји као неми посматрачи лудила које живимо или ће схватити своје место у друштву?

Главни узрок овако незаинтересоване друштвене елите лежи у чињеници да је смештена у конформистичко друштво и нема интерес да делује јер микро-конфор појединца није угрожен.
emsiemsi emsiemsi 10:17 08.03.2017

Re: Суштинско питање

sasaminijature

...
По мом мишљењу, када покушавам да схватим ово што нас је задесило и ово што живимо, никако ми једначина није цела без споњашњег утицаја. Одмах да упозорим да не размишљам у правцу теорија завера и неких мрачних сила које хоће да нас прогутају.
...

А зашто си елиминисао ово болдовано ... готово најзначајније утицаје на нашу стварност, како у прошлости, тако и у садашњости.
sasaminijature sasaminijature 10:51 08.03.2017

Re: Суштинско питање

А зашто си елиминисао ово болдовано ... готово најзначајније утицаје на нашу стварност, како у прошлости, тако и у садашњости.


Зато што је клизав терен под тим појмовима. Хтедох рећи да проблем видим у нечем конкретном а не уопштеном.
zemljanin zemljanin 15:55 08.03.2017

Re: Суштинско питање

Да ли један сликар може постати вредан пажње, да ли се сме звати сликаром ако нема његовог друштвеног деловања.

nije mi jasna ova konstrukcija jer iz nje proističe da samo društveno delovanje umetnika X I to pod pretpostavkom pozitivno, određuje njegovu vrednost kao umetnika ... recimo moj primer, prvo doživim neko umetničko delo pa ako je taj doživljaj intenzivan, pogledam I ko je umetnik ... I to čisto kao putokaz gde tražiti takve doživljaje ... biografija mi nije ni na kraj pameti ... da ne spominjem one silne bezimene umetnike čijim delima se I danas divimo a nemamo pojma o njihovom društvenom angažmanu ...

kategorizacija elite je tek neopevana floskula ... ko želi društveni angažman I smatra ga neophodnim, pa niko mu te ne brani ... postoje neke zakonske pretpostavke ali mislim da to možemo zanemariti ...

mada sam ja anarhista po opredeljenju (ali licemerni) a i mnogo volim slatko, tako da


PS a po šećeru, Srbija je pri dnu, na bazi činjenica FAOStat
sasaminijature sasaminijature 18:14 08.03.2017

Re: Суштинско питање

nije mi jasna ova konstrukcija jer iz nje proističe da samo društveno delovanje umetnika X I to pod pretpostavkom pozitivno, određuje njegovu vrednost kao umetnika


Да баш као што сам и рекао, него да пробамо то кроз коментаре да рашчланимо и видимо да ли ту има истине или не.

Када сам рекао да би био целокупан уметник, то се не односи на само његово дело већ на њега целокупног.

Уметник није земљорадник или писар.... Дијамант, драги камен, је скупоцен јер је редак и тешко се проналази. Пренешено у међуљудске релације то значи да су чиниоци друштвене елите у обавези да буду лучоноше. Морају да исијавају своја сазнања својим суграђанима.

Већина нас овде воли да наврати да би чули шта има ново у науци, уметности и наравно да се разонодимо. Замисли да превлада то да се разонодимо, и да учесници ћуте о својим сазнањима. Блог би се јако брзо угасио јер би тривијалност била слаба да нас задржи.

Појединац мора да се "храни" духовно. Да чита књиге, слуша музику, иде у позориште, према свом интересовању да се информише на пољу науке итд итс.

recimo moj primer, prvo doživim neko umetničko delo pa ako je taj doživljaj intenzivan, pogledam I ko je umetnik ... I to čisto kao putokaz gde tražiti takve doživljaje


То је лепо али сам мишљења да нико од нас не сме мерити свет по себи.
Јер ако је тако као што си навео шта се онда дешава у друштву као нашем?

Наше друштво је сачињено од већине која је слабо образована и подложна манипулацији као таква. Стога имамо ово што нам се дешава, мислим да нема потребе да ти описујем стање у ком смо.

Појединац мора бити одговоран према својој средини па се цивилизовано понашати, не бацати смеће, што мање загађивати.
Његово окружење не чини само природа, тако одговорно треба да се понаша и према животињама али и према својим суграђанима.
Џаба му ако је он себи изградио свој микро свет ако изван тих зидина влада хаос.
Какви би нам уџбеници историје били да нисмо имали велика имена који су били ктитори и мецене?
Да ли би постојали драгуљи као што су манастири, културна здања.....

Какав је то свет где је појединац себичан и нема осећај за свет чији је саставни део?

Да резимирам. Све побројано има дужност да спроводи друштвена елита јер је она нуклеус неког народа или групе јер су њени појединци изнад просека и неко према коме би друштво требало да се руководи. Како друштво да то чини ако нема неку врсту навођења.

Србија је добар пример себичне и недорасле елите, несвесне своје улоге у друштву.
Још пре сто година је Арчибалд Рајс веома прецизно описао нашу елиту која се од тада није ништа променила још је и гора ако као тако непостојећа и може бити гора. Ситносопственички профил особе која чим мало добије крила па оде из овог нашег муља само гледа како своју гузицу да што боље подгоји.
kategorizacija elite je tek neopevana floskula


Шта под овим подразумеваш, није ми јасно која врста категоризације?

PS a po šećeru, Srbija je pri dnu, na bazi činjenica


Овде си по мом мишљењу мало буквално све схватио.

Мислио сам на начин живота генерално пре сто година и сада.

Синоћ сам случајно закачио на Ртс2 емисију о утицају шећера на здравље човеково, па је један од истраживача то напоменуо.
zemljanin zemljanin 22:55 08.03.2017

Re: Суштинско питање

Синоћ сам случајно закачио на Ртс2 емисију о утицају шећера на здравље човеково, па је један од истраживача то напоменуо.

eto možeš da informišeš istraživača X da je u krivu jer činjenice daju drugačiju sliku ... barem na osnovi onoga što si ti naveo I na šta si se prethodno pozvao ...

sve ostalo je posledica različitoh shvatanja realnog I smisla života kao ličnog iskustva ... za mene je demokratija samo sistem političke korektnosti kao bi se svakom dala šansa da bilo šta kaže ... ali ja sam anarhista pa je to legitimno jer se po definiciji podsmevam svim sistemima vlasti, upravljanja I okvira ... to uključuje norme, pravila, pisana I nepisana, tradiciju I naciju, o religiji da ne govorim ...

ti propagiraš elitu koja će voditi one koji su malo manje elita ... složiću se da ima mnogo onih koji vole da budu vođeni ali to je njihov problem ... njegov život i njegovo pravo da ga sjebe maksimalno ili barem u skladu sa mogućnostima ...

maloletna lica su jedini deo društva za koje sam vezan jer je prenos znanja I isustva na one koji dolaze jedini ispravan civilizacijski projekat koji se nadovezuje na prirodni process ... I trajan je ... sve ostalo što uključuje odrasle osobe su njihovi lični životi ... ako imaš 30,40,50 itd. godina I do današnjeg dana nisi osetio da ne treba bacati papire po ulici - sad će elita da te nauči

mogu samo da ti rebnu zakon koji će svaki put kada se ne složiš sa elitom, da ti uvale račun ... ako si prestao da bacaš papire zbog kazni ili zbog elite ili društva, morala, etike, tradicije I sl. jedino što si napravio je socijalizacija ... a iznutra ostaješ ono što jesi, nisi se promenio ... tako da matori se teško menjaju I nadograđuju - to mogu damo mladi ... mladima mogu sve da dam I sve da razumem - bezuslovno ... sa matorima mogu da ubijam vreme, ne mogu da ih menjam, ne želim da ih menjam I neću da ih menjam jer oni I nisu za promene ... matori se prilagođavaju shodno svoim interesima ...

I sad po osnovi čega bi ono što ti ili neko drugi smtra za elitu bilo, na bilo koji način, ispravnije od toga da to za mene nije elita ... isto tako zašto bi moj racionalizam pa čak I hedonizam bio ispravniji od tvog misticizma, metafizike, duhovnosti, tradicije I sl. ... realno, nijedno od ovih pitanja nema definisani odgovor van grupe istomišljenika ...

znači ja ću I dalje nastaviti da vrednujem ljude po njihovom dostignućima I sopstvenosti koja isključuje društveni angažman kao svrhu, cilj, metod ili praksu a ti shodno svojim kriterijumima ... I meni je to OK sve dok imaginarni neko, gleda svoja posla/život I ne meša se u moje ... živi I pusti druge da žive
emsiemsi emsiemsi 01:38 09.03.2017

Re: Суштинско питање

zemljanin
Синоћ сам случајно закачио на Ртс2 емисију о утицају шећера на здравље човеково, па је један од истраживача то напоменуо.

eto možeš da informišeš istraživača X da je u krivu jer činjenice daju drugačiju sliku ... barem na osnovi onoga što si ti naveo I na šta si se prethodno pozvao ...

sve ostalo je posledica različitoh shvatanja realnog I smisla života kao ličnog iskustva ... za mene je demokratija samo sistem političke korektnosti kao bi se svakom dala šansa da bilo šta kaže ... ali ja sam anarhista pa je to legitimno jer se po definiciji podsmevam svim sistemima vlasti, upravljanja I okvira ... to uključuje norme, pravila, pisana I nepisana, tradiciju I naciju, o religiji da ne govorim ...

ti propagiraš elitu koja će voditi one koji su malo manje elita ... složiću se da ima mnogo onih koji vole da budu vođeni ali to je njihov problem ... njegov život i njegovo pravo da ga sjebe maksimalno ili barem u skladu sa mogućnostima ...

maloletna lica su jedini deo društva za koje sam vezan jer je prenos znanja I isustva na one koji dolaze jedini ispravan civilizacijski projekat koji se nadovezuje na prirodni process ... I trajan je ... sve ostalo što uključuje odrasle osobe su njihovi lični životi ... ako imaš 30,40,50 itd. godina I do današnjeg dana nisi osetio da ne treba bacati papire po ulici - sad će elita da te nauči

mogu samo da ti rebnu zakon koji će svaki put kada se ne složiš sa elitom, da ti uvale račun ... ako si prestao da bacaš papire zbog kazni ili zbog elite ili društva, morala, etike, tradicije I sl. jedino što si napravio je socijalizacija ... a iznutra ostaješ ono što jesi, nisi se promenio ... tako da matori se teško menjaju I nadograđuju - to mogu damo mladi ... mladima mogu sve da dam I sve da razumem - bezuslovno ... sa matorima mogu da ubijam vreme, ne mogu da ih menjam, ne želim da ih menjam I neću da ih menjam jer oni I nisu za promene ... matori se prilagođavaju shodno svoim interesima ...

I sad po osnovi čega bi ono što ti ili neko drugi smtra za elitu bilo, na bilo koji način, ispravnije od toga da to za mene nije elita ... isto tako zašto bi moj racionalizam pa čak I hedonizam bio ispravniji od tvog misticizma, metafizike, duhovnosti, tradicije I sl. ... realno, nijedno od ovih pitanja nema definisani odgovor van grupe istomišljenika ...

znači ja ću I dalje nastaviti da vrednujem ljude po njihovom dostignućima I sopstvenosti koja isključuje društveni angažman kao svrhu, cilj, metod ili praksu a ti shodno svojim kriterijumima ... I meni je to OK sve dok imaginarni neko, gleda svoja posla/život I ne meša se u moje ... živi I pusti druge da žive

Делимично сагласан !
Што се тиче младости - старости и промењивости, ту се баш и не слажем.
Ја то видим другачије --- постоје, дакле, људи који се непрестано мењају, било да су млади или стари - и то, најчешће, на боље. Са друге стране постоје људи који се не мењају - и то су најчешће лоши људи.
sasaminijature sasaminijature 09:42 09.03.2017

Re: Суштинско питање

eto možeš da informišeš istraživača X da je u krivu jer činjenice daju drugačiju sliku ... barem na osnovi onoga što si ti naveo I na šta si se prethodno pozvao ...


Не схватам да ли ме зезаш или шта је у питању, учен си човек па сам сигуран да оно што читаш и разумеш.

Мишљење које сам навео се односило на разлике које је аутор увидео у временском интервалу који је преко сто година. Аутор није упоређивао Србију са остатком света већ утицај и везу између употребе шећера и друштвеног уређења.
Ова табела везе нема са том тврдњом јер се уопште на њу и не односи. Покажи табелу о заступљености шећера пре двеста година и сада то је већ релевантно.

sve ostalo je posledica različitoh shvatanja realnog I smisla života kao ličnog iskustva ... za mene je demokratija samo sistem političke korektnosti kao bi se svakom dala šansa da bilo šta kaže ...


Мораћу да рашчланим пошто си намерно или не помешао бабе и жабе, свашта је упало у овај коментар и није ми баш најјасније како си ти то све исповезивао.

Ко је помињао демократију? Какве она везе има са мојим погледом на друштвене елите? Да ли по теби елите постоје само у демократији?

ali ja sam anarhista pa je to legitimno jer se po definiciji podsmevam svim sistemima vlasti, upravljanja I okvira ... to uključuje norme, pravila, pisana I nepisana, tradiciju I naciju, o religiji da ne govorim ...


Ко ти брани? Твој живот твоја ствар. Да те обавестим, то што си ти по опредељењу анархиста је једно, рекао сам ти већ да не мериш свет по себи. Осврни се око себе, Свет око тебе није по уређењу анархија. Чисто да би лакше неке ствари схватао. Овако делујеш као изоловани случај који не прихвата реалност. Таквим понашањем јако личиш на неког верника који изманипулисан не види стварност осим оне која му се путем религије сервира.


ti propagiraš elitu koja će voditi one koji su malo manje elita ... složiću se da ima mnogo onih koji vole da budu vođeni ali to je njihov problem ... njegov život i njegovo pravo da ga sjebe maksimalno ili barem u skladu sa mogućnostima ...


Тотално погрешно си ме схватио. Ни'ђе везе са вођама и оним који би волели да буду вођени.
Можда си ме помешао са неким ко се залаже за аутократију, тоталиризам, монархију...
Ја сам причао о друштвено одговорном појединцу који има осећај за свет око себе. Колико год појединац мислио да је сам није те у складу са тим мора развијати осећај за друге.

maloletna lica su jedini deo društva za koje sam vezan jer je prenos znanja I isustva na one koji dolaze jedini ispravan civilizacijski projekat koji se nadovezuje na prirodni process ... I trajan je ... sve ostalo što uključuje odrasle osobe su njihovi lični životi ... ako imaš 30,40,50 itd. godina I do današnjeg dana nisi osetio da ne treba bacati papire po ulici - sad će elita da te nauči


Ја када наведем пример као ово што је са смећем, било би квалитетније по дискусију да покушаш да га не схваташ буквално, то је баналан пример за саму дискусију, то се може и мало шире тумачити.

Да поновим, пошто видим да си се осврнуо на део коментара где спомињем смеће али си изоставио однос према људима.

Као што треба односом према смећу да штитимо и чувамо природу тако исто морамо својим понашањем остављати трагове у односима са другим појединцима.
Да пробамо опет са баналним примерима?

Зашто се угледне личности, особе које су познате ширем аудиторијуму, користе када се треба подићи свест о неком проблему?
Па се такве особе "користе" да би се утицало на свест о особама које су ментално заостале нпр. Праве се кампање где те особе покушавају да разбију стереотипе и пруже други угао гледања на одређени проблем.

mogu samo da ti rebnu zakon koji će svaki put kada se ne složiš sa elitom, da ti uvale račun ... ako si prestao da bacaš papire zbog kazni ili zbog elite ili društva, morala, etike, tradicije I sl. jedino što si napravio je socijalizacija ... a iznutra ostaješ ono što jesi, nisi se promenio


Опет овде мало искачемо из теме. Ово што причаш је већ домен државе, њен задатак је да уређује законе и норме да би друштво што боље функционисало.


a iznutra ostaješ ono što jesi, nisi se promenio ... tako da matori se teško menjaju I nadograđuju


Овде се уопште не слажем са тобом. То напросто није тачно. Ово посебно од тебе нисам очекивао ако смем неке закључке о теби изводити на основу преписке коју смо имали до сада. Поштујем твој став али то није тачно. Питам се ако је то тако шта ће нам психијатри, психолози да даље не залазим? Не бих ширио сада у том правцу пошто је засебна прича и није везана за тему.

I sad po osnovi čega bi ono što ti ili neko drugi smtra za elitu bilo, na bilo koji način, ispravnije od toga da to za mene nije elita


Сада те тек не схватам и не видим какве везе има са оним о чему сам писао?

Ко уопште уводи категорију, поделу на добро и лоше?

Ја сам се осврнуо на нашу елиту која је уснула и не чује се њен глас.

Покушавам да укажем на недостатак гласа, тренутно стање где се уопште не чују особе које би морале да дају глас управо сада када се друштво распада.
Уметник којег смо већ спомињали, је начин живота а не занимање. Као такав о не сме да ћути пред поплавом тривијалности, баналности моралног пропадања.

isto tako zašto bi moj racionalizam pa čak I hedonizam bio ispravniji od tvog misticizma, metafizike, duhovnosti, tradicije I sl. ... realno, nijedno od ovih pitanja nema definisani odgovor van grupe istomišljenika ...

Као што рекох, ово уопште није предмет дискусије и не видим како је код тебе побуђено ово размишљање.

znači ja ću I dalje nastaviti da vrednujem ljude po njihovom dostignućima I sopstvenosti koja isključuje društveni angažman kao svrhu, cilj, metod ili praksu a ti shodno svojim kriterijumima ... I meni je to OK sve dok imaginarni neko, gleda svoja posla/život I ne meša se u moje ... živi I pusti druge da žive


Широко ти поље што кажу наши стари.

Можда је теби деловало да их ја вреднујем али то нисам чинио. Причао сам о њиховој друштвеној улози.
Такође нисам нигде рекао да је друштвени ангажман циљ или сврха већ да је то један део њих.
Покушао сам већ да ти објасним, чиниоци елите су малобројни јер су изнад просека и као такви не би смели бити себични. То је читава философија где се ја и ти разилазимо у мишљењу.
Тврдим исто што и наука каже, човек је друштвено биће и сходно томе тако би требало и да се понаша.
Може и да љубоморно и себично чува за себе своје "таленте" али то је нездраво и води у патологију.

Већ сам ти помињао разлику у појединцима пре и сада.
Некада смо имали мецене, ктиторе, задужбинаре.
Сада имамо себичњаке, тајкуне који се међусобом такмиче ко ће намаћи већу цифру на рачунима у банци.

То је разлика у поимању о ком говорим и његовој штетности на друштво.
zemljanin zemljanin 11:13 09.03.2017

Re: Суштинско питање

Постоји мишљење по ком је модернизацијом живота, те и начином исхране из које је проистекло да ненормално користимо шећер довело тј један је од битних фатора за стварање конформистичког друштва.


Ovo si ti napisao, nigde se ne spominje istorijat potršnje šećera u period of 100g već se decidirano tvrdi da nenormalno koristimo šećer ... priložim tabelu u kojoj stoji da Srbija nije nenormalni potrošač šećera ... naravno sada možeš reći da sam bukvalno shvatio I da nisi ni govorio o Srbiji nego o "nekom" društvu ... tako da preskačem dugu repliku nego daj da vidimo o kome/čemu konkretno pričaš

takođe ta definicija čoveka kao društvenog bića ne znači ništa osim da je živeo ili živi u grupama, klanovima, plemenima, nacijama, društvima ... I to zato jer je to imalo prednosti za pojedinca u sastavu tih grupa od samog opstanka do sigurnosti preživljavanja ... kada taj pojedinac pronađeš grupu ili društvo u kome svoje potrebe I ciljeve deli sa značajnim delom društva, stimulisan je da prihvati pravila, norme I običaje samog društva ... kada tvoji I društveni ciljevi I potrebe više nisu isti - vreme je da potražiš odgovarajuće drugo društvo jer će prethodno da te sputava ... zbog različitih kulturoloških, tradicionalnih I drugih "vrednosti" moguća su različita postdešavanja koja uključuju I Fondacije I volunterizam I svašta nešto ako ti u tome nalaziš interes/zadovoljstvo/potrebu ili ti je jednostavno dosadno ili ti umanjuje osnovicu poreza ...

dakle ko su ta imena iz istorije ili sadašnjosti koja oličavaju elitu ... da ne nagađamo šta je ko rekao a šta nije, ili mislio, zaključio I sl.

PS, I svi "ti" u tekstu se ne odnose na tebe već imaginarnog pojedinca

EDIT. I sve dok ima onih koji na pitanje "ko je D. Bouvi" odgovore sa "Imanin muz" - ova planeta je u funkcionalnom stanju
sasaminijature sasaminijature 12:01 09.03.2017

Re: Суштинско питање

takođe ta definicija čoveka kao društvenog bića ne znači ništa osim da je živeo ili živi u grupama, klanovima, plemenima, nacijama, društvima ... I to zato jer je to imalo prednosti za pojedinca u sastavu tih grupa od samog opstanka do sigurnosti preživljavanja ... kada taj pojedinac pronađeš grupu ili društvo u kome svoje potrebe I ciljeve deli sa značajnim delom društva, stimulisan je da prihvati pravila, norme I običaje samog društva ... kada tvoji I društveni ciljevi I potrebe više nisu isti - vreme je da potražiš odgovarajuće drugo društvo jer će prethodno da te sputava ... zbog različitih kulturoloških, tradicionalnih I drugih "vrednosti" moguća su različita postdešavanja koja uključuju I Fondacije I volunterizam I svašta nešto ako ti u tome nalaziš interes/zadovoljstvo/potrebu ili ti je jednostavno dosadno ili ti umanjuje osnovicu poreza ...


Ако сам те добро разумео,свако себе и своје потребе да гледа па где стигнемо? Хм

Значи ови глупљи, ометени у развоју, инвалиди ини нек се даве у блату ко их јебе!?!

Имали смо такве покушаје већ у прошлости те изузетне, надљуде, мене колико су учили то је но но. Беше се планета дигла на ноге да то сузбије.


kada tvoji I društveni ciljevi I potrebe više nisu isti - vreme je da potražiš odgovarajuće drugo društvo jer će prethodno da te sputava


Ово ми је занимљиво.
По теби је решење у бежању а не у борби?
Значи ову нашу земљу треба препустити Информеру, Куриру, Пинку, Цеци.... сви којима тај примитивизам смета да спакује кофере и да тражи земљу себи?

Нека њих само мора постојати ред па да се зна шта је друштвено прихватљиво односно шта је штетно и погубно по друштво.
sasaminijature sasaminijature 12:08 09.03.2017

Re: Суштинско питање

Постоји мишљење по ком је модернизацијом живота, те и начином исхране из које је проистекло да ненормално користимо шећер довело тј један је од битних фатора за стварање конформистичког друштва.



Ovo si ti napisao, nigde se ne spominje istorijat potršnje šećera u period of 100g već se decidirano tvrdi da nenormalno koristimo šećer ... priložim tabelu u kojoj stoji da Srbija nije nenormalni potrošač šećera ... naravno sada možeš reći da sam bukvalno shvatio I da nisi ni govorio o Srbiji nego o "nekom" društvu ... tako da preskačem dugu repliku nego daj da vidimo o kome/čemu konkretno pričaš


Шта је овде нејасно?

Нигде нисам тврдио да је конформизам створен у Србији већ сам изнео мишљење да је истраживач увидео везу између употребе шећера и стварања конформистичког друштва. Његова теорија је да је један од фактора и шећер.
Твоја табела приказује тренутно стање а не генезу.
zemljanin zemljanin 12:33 09.03.2017

Re: Суштинско питање

Значи ови глупљи, ометени у развоју, инвалиди ини нек се даве у блату ко их јебе!?!

a nismo spomenuli ni zatvorenike ...
По теби је решење у бежању а не у борби?
Значи ову нашу земљу треба препустити Информеру, Куриру, Пинку, Цеци.... сви којима тај примитивизам смета да спакује кофере и да тражи земљу себи?

Нека њих само мора постојати ред па да се зна шта је друштвено прихватљиво односно шта је штетно и погубно по друштво.

Jedno od rešenja ... svako prvo definiše sopstvene ciljeve, potrebe, motive pa sagleda društvo u kome funkcioniše ... potom dolazi procena I onda nekakva odluka ... ta odluka je lična a ciljevi se ostvaruju angažovanjem ... I to angažovanjem na ostavrivanju sopstvenih ciljeva I okupljanja istomišljenika ... nakon toga samo postupaš po uspostavljenom planu ... I povremeno proveriš koliko je tvoj plan realizovan ili nije ... I opet imaš opciju da neke ciljeve redefinišeš, prilagodiš, promeniš ili od njih odustaneš ... ali ako nisi realan u svojim stermljenjima I sagledavanju pozicije I šanse za uspeh - uvek će neko drugi biti odgovoran, trebaće da se više trudi a imaginarno društvo sa sve elitama će morati da nešto učine inače će sve da propadne ... a ti/mi ćemo pisati pamflete po internetu ...

a povrh svega, evo nas dvojica ne možemo da se dogovorimo šta bi to bilo red a šta je to društveno prihvatljivo ... plus što ja filozofiram o društvu, koje realno nema nikakvog uticaja na mene ...
sasaminijature sasaminijature 13:19 09.03.2017

Re: Суштинско питање

a nismo spomenuli ni zatvorenike ...


Стави и њих на листу па ми одговори, немој избегавати одговор. Које је решење?

Jedno od rešenja ... svako prvo definiše sopstvene ciljeve, potrebe, motive pa sagleda društvo u kome funkcioniše ... potom dolazi procena I onda nekakva odluka ... ta odluka je lična a ciljevi se ostvaruju angažovanjem ... I to angažovanjem na ostavrivanju sopstvenih ciljeva I okupljanja istomišljenika ... nakon toga samo postupaš po uspostavljenom planu ... I povremeno proveriš koliko je tvoj plan realizovan ili nije ... I opet imaš opciju da neke ciljeve redefinišeš, prilagodiš, promeniš ili od njih odustaneš


Све је то лепо и сваки појединац има слободу шта да чини. То уопште није предмет расправе.

Како функционише? Ти ми скрећеш причу на лични план. Шта остали, да се сељакамо по планети док не нађемо то друштво по нашој мери?
Онако чисто теорије ради, шта ако за три године преплави екипа ових непожељних? Опет у печалбу или...

... ali ako nisi realan u svojim stermljenjima I sagledavanju pozicije I šanse za uspeh - uvek će neko drugi biti odgovoran, trebaće da se više trudi a imaginarno društvo sa sve elitama će morati da nešto učine inače će sve da propadne ... a ti/mi ćemo pisati pamflete po internetu ...


Није битно уопште за питање којим се бавим нити сам игде тражио алиби за појединца који није успео у својим замислима.

Друштвена елита није ту да би била параван за наше неуспехе већ служи за свеукупан развој једне заједнице.
Чиме ћемо се руководити, чему стремити
као заједница а не као јединка, то је јасно сваком је пружена могућност да чини шта му је воља док не угрожава друге.
zemljanin zemljanin 14:37 09.03.2017

Re: Суштинско питање

Друштвена елита није ту да би била параван за наше неуспехе већ служи за свеукупан развој једне заједнице.
Чиме ћемо се руководити, чему стремити као заједница

I sad ti živiš u okruženju u kojoj većina gleda PINK (recimo) ... koji je to kriterijum da ti kao manjina, trvdiš da PINK treba ukinuti ili mu uskratiti/oboriti gledanost? ... realno imaš pravo na stav ali to ne menja činjenicu da si u manjini ... znači pričaj okolo koliko god ti se priča ali PINK ostaje ... uvedeš opšte formulacije I elitu koja bi trebala da ostvari to što ti kao manjina ne možeš ... I naravno to proglasiš za progresivno I napredak ... a ona većina ti kaže - hajde da glasamo ... ti odgovoriš - nećemo da glasamo jer je to stvar opšteg interesa ...

to je to što zastupaš - imaginarni opšti interes koji nigde ne postoji a dodatno što niko I ne zna šta bi to bilo ... ljudska prava isključujem iz cele price jer je to odavno definsano ... sprovođenje I poštovanje toga je na organima države ...

doprinos zajednici ali konkretan doprinos, ne nikakva opšta mesta, može da pruži samo pojedinac koji je sebe ostvario tj. ispunio većinu svojih ciljeva I interesa ... svi ostali to rade za novac ili radi ostvarivanja sopstvenih interesa ...

EDIT, postoji teorija igara koja celu ovu problematiku jako dobro eksperimentalno uobličava
sasaminijature sasaminijature 15:47 09.03.2017

Re: Суштинско питање

zemljanin
Друштвена елита није ту да би била параван за наше неуспехе већ служи за свеукупан развој једне заједнице.
Чиме ћемо се руководити, чему стремити као заједница

I sad ti živiš u okruženju u kojoj većina gleda PINK (recimo) ... koji je to kriterijum da ti kao manjina, trvdiš da PINK treba ukinuti ili mu uskratiti/oboriti gledanost? ... realno imaš pravo na stav ali to ne menja činjenicu da si u manjini ... znači pričaj okolo koliko god ti se priča ali PINK ostaje ... uvedeš opšte formulacije I elitu koja bi trebala da ostvari to što ti kao manjina ne možeš ... I naravno to proglasiš za progresivno I napredak ... a ona većina ti kaže - hajde da glasamo ... ti odgovoriš - nećemo da glasamo jer je to stvar opšteg interesa ...

to je to što zastupaš - imaginarni opšti interes koji nigde ne postoji a dodatno što niko I ne zna šta bi to bilo ... ljudska prava isključujem iz cele price jer je to odavno definsano ... sprovođenje I poštovanje toga je na organima države ...

doprinos zajednici ali konkretan doprinos, ne nikakva opšta mesta, može da pruži samo pojedinac koji je sebe ostvario tj. ispunio većinu svojih ciljeva I interesa ... svi ostali to rade za novac ili radi ostvarivanja sopstvenih interesa ...

EDIT, postoji teorija igara koja celu ovu problematiku jako dobro eksperimentalno uobličava



Хе хе

Треба да одеш код чика Била оног Windoze и сличних њему да им кажеш да не бацају паре узалудно, чисто траћење времена, лепо им то образложи.

Сваком по мери, е сад ко ме се задесило да је глуп ко га ебе, шта да радимо
zemljanin zemljanin 16:08 09.03.2017

Re: Суштинско питање

doprinos zajednici ali konkretan doprinos, ne nikakva opšta mesta, može da pruži samo pojedinac koji je sebe ostvario tj. ispunio većinu svojih ciljeva I interesa

sasaminijature
Треба да одеш код чика Била оног Windoze и сличних њему да им кажеш да не бацају паре узалудно, чисто траћење времена, лепо им то образложи.



da li čika Bila smatraš neostvarenim? ...
sasaminijature sasaminijature 16:52 09.03.2017

Re: Суштинско питање

zemljanin
doprinos zajednici ali konkretan doprinos, ne nikakva opšta mesta, može da pruži samo pojedinac koji je sebe ostvario tj. ispunio većinu svojih ciljeva I interesa

sasaminijature
Треба да одеш код чика Била оног Windoze и сличних њему да им кажеш да не бацају паре узалудно, чисто траћење времена, лепо им то образложи.



da li čika Bila smatraš neostvarenim? ...



Цела наша дискусија се врти око тога да је ово погрешан поглед на проблем.

Како ти категоришеш оствареност?

Да ли је то новац? Или лични успех, пословни, као родитељ.

Познајем доста особа које не сматрају себе за успешне и остварене људе али су веома укључени у средину у којој живе.

Мало ми је накарадна та поставка, друштвено ангажовање долази тек када се појединац оствари
zemljanin zemljanin 07:33 10.03.2017

Re: Суштинско питање

Како ти категоришеш оствареност?

osnova je u mogućnosti da u svakoj životnoj situaciji ostvariš višestruku slobodu realnih izbora ... neke od tih situacija su povezane sa novcem, druge sa porodicom, treće sa informisanošću, znanjem itd. a svaki novi izbor je ograničen prethodnim izborima ... bez autocenzure, postići to da tu ograničenost svedeš na apsolutni minimum je utopijski cilj ali ipak cilj ... sve ostalo, pa I ostvarenost, je posledica

za ovu priču, problem je i u terminologiju ... sva društva su više manje definisala šta bi to bilo "društveno odgovorno ponašanje", ljudska prava I sl ... ali PINK, I sl. se ne definišu, to nisu kategorije u kojima postoji činjenična ispravnost već samo neki lični izbor, uslovljen ili ne ...

nije mi namera da branim Pink ali ni da ga kritikujem, već da definišemo da su u pravu I oni koji prate Pink u istoj meri kao I oni koji ga osporavaju ... trač je taj koji je osnova I sastavni deo civilizacije I mnogo dobro se prodaje ... to koriste I mobilne mreže I društvene mreže a I Pnik ... i sad bi "ti" da uvedes neku elitu koj će to iskoreniti ... prilično utopijski da zanemarimo da li je ispravno
sasaminijature sasaminijature 08:57 11.03.2017

Re: Суштинско питање

jasnaz jasnaz 11:01 08.03.2017

Bravo Novi!

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 19:50 08.03.2017

Vrednosti

Društva sigurna u sebe sigurna su i u vlastite vrednosti - i onda, kao takva, odlučna da svoje vrednosti i brane. Zna li iko koje su vrednosti srpskog društva danas, recimo na način na koji je to u Francuskoj vrednost Republike?! Šta je to u šta kao društvo verujemo? Gde uopšte idemo i čemu stremimo? E zato Srbija uopšte i nije stabilno niti uređeno društvo već najobičnija razvalina. Ostalo, nažalost, živimo, pa nema potrebe imenovati
stefan.hauzer stefan.hauzer 23:39 08.03.2017

Re: Vrednosti

valjda su Francuzi toliko sigurni u vrednost republike, da im je ovo Peta?

I oni rojalisti što su se zapatili i u dvadesetom veku, verovatno su proizvod stabilnosti društva i uverenja u vlastite vrednosti? Kao što bi morao da imaš na umu na čemu se baštini tradicija republike u Francuskoj i koliko dugo joj je trebalo da se izgradi, isto tako bi morao da znaš i kako je diskurs promenjiv. Koliko su samo Francuzi puta posumnjali u vrednost svoje republike, ako danas žive u Petoj?

S obzirom na Francusku danas, misliš li da i tamo može da se odgovori na ova pitanja;
Šta je to u šta kao društvo verujemo? Gde uopšte idemo i čemu stremimo?

+ ako znaš ijedno društvo koje može da ti odgovori na ovo pitanje sa apsolutnom sigurnošću, baš bih voleo da čujem. Mislim, mi živimo u vreme Brexita i Trampa, u vreme kada EU nema pojma kako će izgledati sutra i kada izgleda da i najstabilniji sistemi pucaju pod populizmom.

Što se tiče nas, kod nas je vrhunska vrednost država i partija/stranka. To je produkt prošlosti koji se ovde zabaštinio i traje. Prevelika očekivanja od države i sav teret krivice na njoj, a premali na pojedincu. S druge strane, pojedinac je poprilično kritički nastrojen prema društvu, tako što prepisuje istom tom društvu kolektivnu odgovornost za pojedinačnu neodgovornost. I začuđujuće živimo u prilično stabilnom sistemu, to što je on loš, ne znači i da nije stabilan.

Ono što ti mogu preporučiti jeste da kreneš sa čitanjem Dominika Lakapre ili Tonija Džata, njima je (između ostalog) baš to baštinjenje francuskih vrednosti jedna od užih specijalnosti.
freehand freehand 23:42 08.03.2017

Re: Vrednosti

Što se tiče nas, kod nas je vrhunska vrednost država i partija/stranka. To je produkt prošlosti koji se ovde zabaštinio i traje. Prevelika očekivanja od države i sav teret krivice na njoj, a premali na pojedincu. S druge strane, pojedinac je poprilično kritički nastrojen prema društvu, tako što prepisuje istom tom društvu kolektivnu odgovornost za pojedinačnu neodgovornost. I začuđujuće živimo u prilično stabilnom sistemu, to što je on loš, ne znači i da nije stabilan.

Odlično rečeno.
berman berman 09:27 09.03.2017

sisare i sisavci

uspjeh turbofolk sisara zasniva se na srpskoj opsesiji kačenja na sisu od smetlara u komunalcu koji radije gura kontejnera na državnom poslu nego radi privatno, Isto je i sa umjetnicima . Napokon bi trebalo skinuti kulturu sa državne sise. Od komunističke revolucije koju su pujdali razni poetski lunatici. Kad je trebalo rušiti Miloševića sve je vrvilo od raznih kulturnjaka koji su bili kupljeni grantovima i ponovo gurali svoje neurotične tripove..TIMOTIJEV post je pogodio suštinu.
Nauka i kultura uglavnom je megauhljebizam kome uopšte nije smisao da išta stvore nego da "društvo valorizira" njihovu posebnost.
kulturu treba prestat plaćat mojim novcem
nek pišu libreta za Cecu il Staniju , rade nešto korisno
a ne da plaćam kojekakve lunatike
Milenkoviću treba te banovat sa budžeta
freehand freehand 09:46 09.03.2017

Re: sisare i sisavci

berman
uspjeh turbofolk sisara zasniva se na srpskoj opsesiji kačenja na sisu od smetlara u komunalcu koji radije gura kontejnera na državnom poslu nego radi privatno, Isto je i sa umjetnicima . Napokon bi trebalo skinuti kulturu sa državne sise. Od komunističke revolucije koju su pujdali razni poetski lunatici. Kad je trebalo rušiti Miloševića sve je vrvilo od raznih kulturnjaka koji su bili kupljeni grantovima i ponovo gurali svoje neurotične tripove..TIMOTIJEV post je pogodio suštinu.
Nauka i kultura uglavnom je megauhljebizam kome uopšte nije smisao da išta stvore nego da "društvo valorizira" njihovu posebnost.
kulturu treba prestat plaćat mojim novcem
nek pišu libreta za Cecu il Staniju , rade nešto korisno
a ne da plaćam kojekakve lunatike
Milenkoviću treba te banovat sa budžeta

I medecina da se privatizuje skroz a obrazovanje samo po kućama ili pod šljivom grupno za srodnike do trećeg kolena. Podrazumeva se da se policija ukine da ne bi remetila insana u njegovim slobodama a ionako treba svi da se naoružaju pa uz pravdu da i sačmare uzmu u svoje ruke. I da se dozvoli da se na licu mesta presudi ako te neko nervira svojim glazbalom ili artističkim maltretiranjem mimo Žikina dinastija i Bora Drljača levela kulture. Jerbo se zna šta poštenom čoveku libertarijancu treba.
narcis narcis 12:45 09.03.2017

Re: sisare i sisavci

Jerbo se zna šta poštenom čoveku libertarijancu treba.

berman berman 13:14 09.03.2017

Re: sisare i sisavci

I medecina da se privatizuje skroz a obrazovanje

naravno da treba medicinu privatizovat ( osiguravatelje pre svega ) . Pazi privatne bolnice ne znače nužno izostanak nekog BOTAcare osiguranja za ljude koji rade na crno i ne plaćaju ništa .
A škole ko u švedskoj, Belgiji .. da ne govorim o usa ,, misliš da ima razlike u državnoj školi jal ministar bio Ž Danilo ili Gašo
freehand freehand 15:12 09.03.2017

Re: sisare i sisavci

berman
I medecina da se privatizuje skroz a obrazovanje

naravno da treba medicinu privatizovat ( osiguravatelje pre svega ) . Pazi privatne bolnice ne znače nužno izostanak nekog BOTAcare osiguranja za ljude koji rade na crno i ne plaćaju ništa .
A škole ko u švedskoj, Belgiji .. da ne govorim o usa ,, misliš da ima razlike u državnoj školi jal ministar bio Ž Danilo ili Gašo

Ne biva to da se presadi Malme na Balkan, a ni Antverpen, bogami. Da bi to mogao da imaš na isti način prvo moraš da imaš mir bar 300 godina, pa onda i/ili Kongo na jedno 100 godina bez ograničavanja koja nameću zakoni ljudski i božiji.
A osiguranja imaš privatna. ja nekako mislim da je nama idealan sistem kakav Austrijanci imaju, gde je sve potaman i sa merom. I kapitalizma i socijalizma, preduzetničkog i socijalnog, javnog i privatnog.
Bra privatizacija o kojoj ti govoriš samo mi napravila kolaps u funkcionisanju i razvalila i ono što imamo.
iqiqiq iqiqiq 17:50 09.03.2017

Upravo ovo

. Lopovluk i opšti grabež potpuno su legalizovani – tako i za one koji prigrabe nešto što nije njihovo postoji čak i abolirajući izraz “snašli su se”.
me je zaista dotuklo, jer sam lično bila u (ne)prilici da mi se jedna mlada školovana osoba hvali svojim mutljavinama, koje su ako ne u crnoj , sigurno sivoj zoni, pa sam se upitala kako je moguće da smo dotle stigli da se još i hvalimo "snašao se, snašla se" za osobe koje rade mimo zakona i mimo svih moralnih normi
jedan_covek jedan_covek 10:34 10.03.2017

Elita se pita!

Zgražavanje takozvane građanske elite nad polusvetom koji tamo ordinira takođe je problematično, pošto sadrži element brisanja vlastite odgovornosti. Kukati nad rijalitijima je lako, ali mene zanima šta je sa nama koji bismo trebali da budemo na drugoj strani? Šta se dogodilo sa našim vrednostima? Jesmo li učinili dovoljno da svoje vrednosti afirmišemo i branimo? Naposletku, o kojim je vrednostima uopšte reč?


Ovde kao da su potpuno iščezle kategorije poput: morala, stida, lične odgovornosti, javnog interesa. Oni koji se bore za opšte dobro uglavnom služe za podsmeh i sprdnju – a patriotama se proglašavaju ordinarne hulje, najrazličitiji ološ i bašibozluk, pa čak i zločinci, bilo ratni ili mirnodopski. Lopovluk i opšti grabež potpuno su legalizovani – tako i za one koji prigrabe nešto što nije njihovo postoji čak i abolirajući izraz “snašli su se”.


Milenkoviću,

Građanska elita o kojoj govorite je potkupljiva i kurumpirana - bila je potkupljiva i korumpirana i u vreme Tadića, gladeći njegovu bolesnu sujetu i političku i intelektualnu ispraznost - a kad se taj balon od sapunice Tadićevog ega napokon rasprsnuo - tada je i ne mali deo iste te "elite" o kojoj govorite (sa sve "analitičarima", i takozvanim političkim strankama) potražio novog gospodara. To je sada Vučić čiju sujetu, kao i Tadićevu, glade isti analitičari, isti kvazi lideri... dok se i njegov balon ne raspukne... Pa opet nanovo!

Plašim se da to izgovorim - ali ova zemlja je, nažalost, prilično beznadežan slučaj...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana