Filozofija| Istorija| Obrazovanje| Politika| Religija

Kardinal Rišelje - drugi deo

Neven Cvetićanin RSS / 10.03.2017. u 15:28

Kod mladog biskupa želja za služenjem državi je ipak bila jača od akademskih interesovanja i želje za akademskom karijerom, te se on, po menjanju odnosa moći na dvoru, vraća u službu države, uspešno završavajući posao nivelacije interesa kralja Luja XIII i interesa njegove moćne majke Marije Mediči (Marie de' Medici) što mu donosi kraljevo poverenje, te on uskoro silovito napreduje, kako u državnoj, tako i u crkvenoj hijerarhiji. Kralj ga uskoro nominuje za kardinalsku službu, postavljajući ga istovremeno na mesto svog savetnika, da bi nakon uspešnog služenja kruni u krizi sa hugenotima, postao najpre kraljev ministar, pa potom i njegov „prvi ministar" (1624. godine), odnosno predsednik vlade francuske monarhije. Ovim je Rišelje postao i kardinal i premijer, odnosno sve ono po čemu će kasnije postati poznat, stojeći na razmeđi dvaju svetova, crkvenog i državnog, sintetišući ih u sebi. Tako je rođena legenda i mit o moćnom kardinalu-premijeru koji „državnom razlogu" privodi sve ono što bi potencijalno moglo da bude destruktivno po državu, oličavajući samim svojim ispijenim i oštrim likom, koji se oštroumno smešio sa portreta toga vremena, „državni razlog" čak i samom svojom pojavom.

Postajući kardinalom i premijerom te kraljevim čovekom od poverenja, Rišelje zaokružuje svoju moć, postajući jednim od najveštijih virtouza koje je „državni razlog" uopšte imao, odnosno jednim od najtalentovanijih državnika epohe državnog apsolutizma, koji je ovladao svim segmentima i „obaveznim figurama" državničke veštine kao „vektorske nauke". On će veoma vešto gađati ispravne vektore, odnosno pogađati pravu rezultantu između interesa Crkve i interesa države, uz svoje premijersko mesto uvek ostajući i čovekom Crkve, koristeći njene veze i njenu mrežu, iako će kao francuski prvi ministar imati teške sporove sa „centralom" u Vatikanu, često delujući, pogotovo tokom Tridesetogodišnjeg rata, protiv interesa Katoličke crkve i papinstva. Bilo kako bilo, Rišeljeovim postavljanjem za kardinala i premijera počinje jedna od najimpresivnijih, iako vremenski ne predugačkih, državničkih karijera modernoga doba. Za nepunih dvadesetak godina, on će, zajedno sa svojim saradnicima koje je pažljivo birao, reformisati administraciju francuske države, podići različite privredne grane, ojačati nauku i umetnost dajući im značajno mesto u društvu, a pre svega će ustoličiti Francusku kao dominantnu kontinentalnu silu Evrope, potiskujući sa tog mesta Španiju, Austriju i Sveto nemačko-rimsko carstvo, koji su bili povezani vladarskom kućom Habzburga.

Ono što razlikuje državništvo i veštinu državništva od profane političke veštine je, kao što smo opisali u našoj prethodnoj studiji posvećenoj osnovnim elementima i klasičnim formama veštine državništva, sposobnost da se misli strateški i da se misli unapred, da se anticipiraju događaji i da se shodno prethodnoj anticipaciji događaja postavljaju dugoročni politički ciljevi, odnosno da se prepoznaju tokovi vremena i da im se saobražava, spajajući u delovanju gorljivu viziju i ledeno rasuđivanje. Ono što Rišeljea čini upravo državnikom i uzdiže ga iznad nivoa obične, svakodnevne, politike, će biti njegova sposobnost da misli strateški, da prepoznaje tokove vremena i da uglavnom ima ispravan sud o tome šta se dešava na geografskoj karti u borbi različitih država za kontinentalni uticaj, kao i ispravan sud o tome šta se dešava na „istorijskoj karti" same epohe koja je tražila nove, sveže, organizacione obrasce političkoga delovanja. Kardinal, koji je često poput nekog generala bio opasan mačem, imao je dve strateške konstante kojih se uporno držao u svom političkom delovanju i koje su ga upravo načinile državnikom.

Na unutrašnjem planu to će biti predan rad na reformi državne administracije, centralizujući je i uređujući je, eliminišući sve „srednje nivoe" vlasti, privodeći čitav poredak centralnom „državnom razlogu". U tom smislu je Rišelje sasekao vlastelu i ograničio moć krupnog plemstva, prvenstveno svojom čuvenom uredbom da se imaju srušiti sva utvrđenja koja nemaju svrhu odbrane od spoljašnjih neprijatelja, homogenizujući time državu prema unutra i elektrišući je prema spolja. On uništava „srednje nivoe" vlasti, odnosno suzbija moć krupnog plemstva kako bi moć skoncentrisao u rukama države koju centralizuje, transformišući Francusku od feudalne monarhije u jaku novovekovnu administrativnu državu sa moderno organizovanom kopnenom vojskom i mornaricom.

U tom smislu će on biti sintetičar između feudalizma - kome pripada svojom kardinalskom funkcijom „prvoga staleža" - i novovekovlja - kome pripada svojom funkcijom „prvog ministra", na kojoj će se pokazati neobično savremen prateći tokove vremena koji su težili zaokruživanju epohe državnog apsolutizma. „Kardinal" i „prvi ministar" Rišelje, pripadajući i Crkvi i državi, naprosto pripadajući obema svetovima u isti mah, predstavlja zapravo jednog „svetovnog kardinala" koji je bio u funkciji transformacije legitimeta iz feudalno-crkveno-aristokratskog u novovekovni administrativno-državni. To postiže tako što će na unutrašnjem planu razviti mrežu pouzdanika države koji će biti odani jedino njenom „državnom razlogu", čime konstituiše moderni bezbednosni aparat koji će karakterisati modernu državu i biti neka vrsta njenog „tajnog" čuvara i koji će biti neophodni instrument modernoga državništva (videli smo da je ovaj aspekt bio bitan i u arhetipskom državništvu budući da će državnici, i stari i moderni, kao jedan od problema morati da rešavaju problem bezbednosti poretka kojim upravljaju i predupređivanja svih, unutrašnjih i spoljašnjih bezbednosnih nestabilnosti).

Rišelje naprosto, na unutrašnjem planu, zaokružuje prostor „državnoga razloga" transformišući feudalnu monarhiju u jaku novovekovnu, moderno strukturiranu, silu, što nije činio isključivo se oslanjajući na „bezbednosne" strukture i na svoju razgranatu mrežu unutrašnjih pouzdanika, već i oslanjajući se na naučnu i umetničku elitu svoga doba, koje su, po njegovoj sasvim ispravnoj proceni, mogle doprineti „mekoj moći" države, te je i u ovoj stvari bio začuđujuće moderan za jednog crkvenog kardinala toga vremena.

Kardinal Rišelje, zapravo neka vrsta čudnoga „svetovnoga kardinala", koji je lično bio sklon različitim vrstama akademskih istraživanja i umetnosti, osniva 1635. godine Francusku akademiju (L'Académie française) bivajući do smrti njenim glavnim patronom, darujući državi elitnu instituciju u kojoj će biti okupljeni vrhunski naučnici, umetnici i uopšte stvaraoci svih vrsta, a po kojoj i po kojima će francuska država postati poznata jednako kao po svojim političkim uspesima, a možda i još više. Ovo svedoči o njegovoj modernosti i o jednoj osobini koju će imati i svi značajni moderni državnici nakon njega - spoju moći i znanja - odnosno izvođenju moći iz znanja, budući da su vlast, moć i politički autoritet, od osvita modernoga doba, tražili svoju racionalnu legitimaciju. Nakon Rišeljea će i drugi značajni moderni državnici - od Fridriha i Petra Velikog, preko Napoleona, sve do Čerčila i De Gola, oko sebe okupljati svojevrsne „elite znanja", sastavljene od najtalentovanijih ljudi svog vremena; naučnika, umetnika i inovatora različitih profila, koje će biti radi da saslušaju i uvaže, zauzvrat bivajući darivani od njih jednakim uvažavanjem i zajedničkim radom na različitim društvenim projektima.


(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Državništvo modernog doba", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2016. Tekst knjige je dat bez referenci, fus-nota i referirajuće literature koji se nalaze u štampanoj verziji knjige)

 



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 17:02 10.03.2017

М'да ...

Ono što razlikuje državništvo i veštinu državništva od profane političke veštine je, kao što smo opisali u našoj prethodnoj studiji posvećenoj osnovnim elementima i klasičnim formama veštine državništva, sposobnost da se misli strateški i da se misli unapred, da se anticipiraju događaji i da se shodno prethodnoj anticipaciji događaja postavljaju dugoročni politički ciljevi, odnosno da se prepoznaju tokovi vremena i da im se saobražava, spajajući u delovanju gorljivu viziju i ledeno rasuđivanje.

Јбт, ово као да си написао о Премијеру !
freehand freehand 10:07 11.03.2017

Baš

... nedostaju fusnote, reeference i spoljne veze.
Ovako tekst deluje prilično lagano i slobodno u zaključivanju.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 11:58 11.03.2017

Re: Baš

nedostaju fusnote, reeference i spoljne veze.
Ovako tekst deluje prilično lagano i slobodno u zaključivanju.



Verovatno je tako, ali format bloga nije na žalost podesan da se da čitava oprema knjige i sva korištena literatura, a uz to ovoj knjizi o modernom državništvu prethodi njen prvi (teorijski) tom sa nazivom "Politička mehanika i veština državništva" gde je tek data sva sila literature i iz nje proizašlih teza. Knjige se (dva toma) zapravo trebaju čitati zajedno ko je ozbiljnije zainteresovan, a ko tek želi da prekrati vreme i nešto pomalo nauči dovoljno mu je i ovo na blogu. Uskoro izlazi i elektronsko izdanje knjiga, pa ko nije sklon štampanim verzijama, može i online da dopre do orginalnog teksta knjiga sa svim fus-notama i literaturom.
freehand freehand 14:07 11.03.2017

Re: Baš

Neven Cvetićanin
nedostaju fusnote, reeference i spoljne veze.
Ovako tekst deluje prilično lagano i slobodno u zaključivanju.



Verovatno je tako, ali format bloga nije na žalost podesan da se da čitava oprema knjige i sva korištena literatura, a uz to ovoj knjizi o modernom državništvu prethodi njen prvi (teorijski) tom sa nazivom "Politička mehanika i veština državništva" gde je tek data sva sila literature i iz nje proizašlih teza. Knjige se (dva toma) zapravo trebaju čitati zajedno ko je ozbiljnije zainteresovan, a ko tek želi da prekrati vreme i nešto pomalo nauči dovoljno mu je i ovo na blogu. Uskoro izlazi i elektronsko izdanje knjiga, pa ko nije sklon štampanim verzijama, može i online da dopre do orginalnog teksta knjiga sa svim fus-notama i literaturom.

Jasno mi je to, nisam ni hteo da prekorevam ili kritikujem, samo konstatujem. Ovo je kao da je ozbiljnom tekstu neko povadio kičmu i rebra. :) Ali kupiću kad budem pročitao knjigu biće prilike za komentare i ozbiljne primedbe, ako ih bude. Naravno, u skladu sa dometima.
apostata apostata 15:59 11.03.2017

Re: Baš

Neven Cvetićanin
nedostaju fusnote, reeference i spoljne veze.
Ovako tekst deluje prilično lagano i slobodno u zaključivanju.



Verovatno je tako, ali format bloga nije na žalost podesan da se da čitava oprema knjige i sva korištena literatura, a uz to ovoj knjizi o modernom državništvu prethodi njen prvi (teorijski) tom sa nazivom "Politička mehanika i veština državništva" gde je tek data sva sila literature i iz nje proizašlih teza. Knjige se (dva toma) zapravo trebaju čitati zajedno ko je ozbiljnije zainteresovan, a ko tek želi da prekrati vreme i nešto pomalo nauči dovoljno mu je i ovo na blogu. Uskoro izlazi i elektronsko izdanje knjiga, pa ko nije sklon štampanim verzijama, može i online da dopre do orginalnog teksta knjiga sa svim fus-notama i literaturom.

Format bloga b92 je totalno nepodesan za bilo šta iole ozbiljno.
On je zastario, monoton, uniformisan - svejedno je da li pišeš o Rišeljeu ili o receptima za ajvar, sve je isto i sve je nekako zapušteno.

Da barem postoje razni šriftovi .., kažem barem, jer o mogućnosti spojlera ili fusnota može se samo sanjati.

Šteta, mislim da neka modernizacija izgleda i mogućnosti bloga nije neki nadljudski poduhvat.
Trebalo bi samo malo dobre volje i sve bi izgledalo drugačije.
stefan.hauzer stefan.hauzer 16:21 11.03.2017

Re: Baš

Šteta, mislim da neka modernizacija izgleda i mogućnosti bloga nije neki nadljudski poduhvat.
Trebalo bi samo malo dobre volje i sve bi izgledalo drugačije.


Kao na primer radio Play

Naravno da se šalim, ali s obzirom na trenutne tendecije koje ispoljava (rekao bih i nova vlasnička struktura, ali odavno su oni ovde) B92, dobro je da Blog uopšte postoji. Ipak, postoje načini da se napiše ozbiljan rad i u ovakvom formatu, samo to je pitanje pristupa autora temi koju obrađuje.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 20:15 11.03.2017

Re: Baš

Ali kupiću kad budem pročitao knjigu biće prilike za komentare i ozbiljne primedbe, ako ih bude. Naravno, u skladu sa dometima.



Ozbiljni komentari su uvek dobrodošli. Srećno čitanje knjige/knjiga i hvala na razumevanju potrebe prilagođavanja forme naučnog teksta formi bloga, što je pomalo čudno i za autora i za čitaoce, ali i korisno jer ipak potakne ovde na blogu neku pametnu misao
jedan_covek jedan_covek 13:48 12.03.2017

Re: Baš

Ovako tekst deluje prilično lagano i slobodno u zaključivanju.


Meni se baš to dopada :)
krkar krkar 02:30 15.03.2017

PhD

... nedostaju fusnote, reeference i spoljne veze.


Ono kad si naučnik pa ti u svemu nedostaju
fusnote, reeference i spoljne veze

stefan.hauzer stefan.hauzer 14:18 11.03.2017

.

„Državništvo modernog doba", Arhipelag



I to u ediciji Kapital, pored Bodrijara ili Hobsbauma; čestitam.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 20:04 11.03.2017

Re: .

I to u ediciji Kapital, pored Bodrijara ili Hobsbauma; čestitam.



Hvala. Trudim se kada pišem da iz sebe izvučem ono najbolje i drago mi je da su izdavač, a možda i čitaoci koje interesuje ovakva literatura, to prepoznali
anonymous anonymous 21:24 14.03.2017

Poklanjam ti i ja ...

...
vlad_aleksh vlad_aleksh 10:00 15.03.2017

50 нијанси сиве еминенције

Нема фрке у вези са фуснотама и референцама. Слободан Јовановић је написао "Вођи француске револуције" без тих бирократских зајебанција, па му књига испаде машала и фртаљ.
Мене интересују аналогије, симетрије, понављања. Ко би у српској историји највише сличио "црвеној еминенцији"? А још ме више интересује ко су данашње "сиве еминенције"?
Дакле,
Ко сте ви, сиве еминенције, што мени не дате мира?
Где сте ви, сиве еминенције, што мој живот под вашом лупом анализирате?
Ко сте ви, да младе људе у калупе стављате?
Где сте ви, што перфидне потезе против мене повлачите?
Ко вам је дао та права?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana