Da ja jesam za, i glasaću za Sašu Jankovića. Pouzdano znam da se Saša nije nadao ovolikoj podršci kada je ušao u kampanju. Nije to bio odraz neiskustva, to je bilo realno sagledavanje činjenica koje govore o medijskoj blokadi i spremnosti da se shvati izreka da se „vlast i duša najteže ispušta“. Ali kao što obično u životu biva „čovek snuje bog određuje“, ogromno nezadovoljstvo koje je izazvano lažima i populističkim izjavama akutelne vlasti, personifikovanim kroz lika Aleksandra Vučića, dovelo je da se veliki broj građana R.Srbije odlučio da javno da podršku Saši Jankoviću.
Naravno da gospodin Aleksandar Vučić nije sebi dozvolio da ne iskoristi kapacitete koje mu mesto predsednika Vlade R.Srbije omogućava i shodno tome stavi u funkciju resurse koji će mu obezbediti opstanak na vlasti. O tom legitimnom činu, koji baš nije uvek legalan, pisaću drugom prilikom. Ovde ću vam izneti jedan legitiman, naravno i legala čin borbe za obaranje Aleksandra Vučića sa vlasti.
Veliki broj naših sugrađana koji su podržali Sašu Jankovića za predsednika R.Srbije nisu javne ličnosti. Njihovo eksponiranje nije bilo javno, sem u slučaju kada su svojim potpisom podržali kandidaturu. Veliki broj njih se prijavio da volontira u izbornoj kampanji.
Opšta definicija volentersta glasi „Volonterstvo (ili dobrovoljni rad) jedan je od kamena temeljaca civilnog društva jer oživljava najplemenitija stremljenja čovečanstva: zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude."
Taj njihov lični izbor, i broj koji se prijavio dao je mogućnost da se razbije taj medijski mrak koji je gospodin Aleksandar Vučić stvorio u državi Srbiji.
Taj medijski mrak koji onemogućava da se u selima i malim sredinama čuje istina o namerama da gospodin Saša Janković, kao predsednik R.Srbije uspostavi vladavinu zakona. Da ne bude ovo država u kojoj su bespravna gradnja i bespravna rušenja sitnice, da grad nije elementarna nepogoda, nego nedostatak spremnosti da se ljudima koji treba da ispaljuju protiv gradne rakete ne plaćaju nadoknade već godinu dana. Da mali posed može da hrani domaćinstvo koje živi na selu i da ne mora da sve bude u rukama stranaca da bi funkcionisalo. Da je magareći sir najskuplji na svetu, ali da privilegiju kupovine magaraca i maragica imaju samo “neka braća”. Da na potocima mogu da rade i mali mlinovi koji daju ono naše “čudno” brašno od koga je hleb mnogo slađi a proja mnogo lepša i bolje čisti zube od kaladonta.
Milion je primera gde neko ko veruje da uspostavljanjem vladavine prava Srbija može da bude srećna država ljudi koji poštuju pravila.
Imate, dragi moji slobodni građani, koji svojom voljom podržavete Sašu Jankovića kao predsedničkog kandidata, mogućnost da svojim bakama i dekama, i svim rođacima na selu i u malim sredinama ispričate svoje snove koji će sigurno postati realnost ako u Srbiji dođe do vladavine prava.
Prvi korak ka tome je da na osnovu vaših iskrenih ubeđenja, da može biti drugačije, vaši rođaci na selu prestunu da veruju Pinku, Hepiju Informeru i počnu da veruju VAMA. Ako poveruju Vama i glasaju za Sašu Jankovića, snovi će se i ostvariti.