gost autor: drzurin otac
Neki siromašak danima sjedio skrštenih ruku razmišljajući kako da se ratosilja bijede i siromaštva i prehrani čeljad, ali nikako da nađe rješenje niti, pak, da ga ko upita: „Aman, bre, čovječe! Što tu danima sjediš – koji ti je đavo?“
Najzad, izgubivši svaku nadu u ljude, okrenu pogled ka nebu, uzdahnu, pa reče: „Of, lele, Gospode! Pomogni mi malce, oti ke se urnam od pamet – ke puknam od maka!!!”
I još dok ne bješe spustio pogled sa neba, sletješe kraj njega dva goluba na travi. Jedan od njih pođe šetati po dvorištu, a na kraju uđe i u siromahovu kuću i iz nje iznese neke mrvice, pa se zatim ponovo vrati i donese nešto hrane i za drugog goluba. Hraneći drugog goluba, kupio je i mrvice koje bi mu ispadale iz kljuna…
Siromahu se sve to učini pomalo čudnim , te se zagleda u hranjenog goluba i primjeti da je ovaj slijep. Golub koji ga je hranio, vidjevši da je čovjek zastao uz njega - ne bojeći se da će ga ostaviti samog - poletje ka nebu, ali se ubrzo vrati sa nekakvom travkom u kljunu. S njom prekri oči slijepom golubu i on začas progleda, pa oba goluba prhnuše i odletješe, a onu travku zaboraviše...?!
Siromah je uze i stavi je sebi u džep.
Krenu potom na vašar, ali kraj nekog kladenca srete dvojicu kako poje vodom jednog slijepog čovjeka.Upita ih za dozvolu da ga uz pomoć one travke pokuša izliječiti. Travku mu stavi na oči, utrlja je malo i slijepac začas progleda. Svi su mu se počeli zahvaljivati, a onaj slijepi ga je cjelivao u ruke darivajući ga svakakvim bakšišima...
Istu stvar sa listom trave ponavljao je i kod drugih ljudi, te se ubrzo toliko obogati i odluči da pođe na adžiluk!
Prije polaska na put, uz pomoć one travke mogao je da sazna čak i to ko je i šta, i od koga ukrao i gdje je ukradeno sakriveno . Od toga se njegov imetak još više uvećao!
I, krenu najzad brodom preko mora, ali se na brodu dogodi to da umrije jedan od putnika- budućih adžija!
Dvojica što su bila sa putnikom ubaciše ga u kofer i zalijegoše pored kofera da ga čuvaju dok ne uplove u luku.Jedan od te dvojice je bio „šiško“ (debeljko), a drugi tanak ko suha grana – mršavko!
Kada je lađa pristala u luku, izmećari izvadiše mrtvaca iz kofera, iskopaše raku na brdašcu iznad pristaništa i počeše ga sahranjivati…. U raku, međutim, upade i onaj debeljak – „šiško“! ...
Kraj groba je ostao samo mršavi. Siromašak mu priđe i upita ga zbog čega sa mrtvim čovjekom uđe i onaj debeljko?
Tada mu mršavi reče da je onaj što je umro na brodu bio mnogo gramzljiv za života, da se obogatio na nepošten način i da mu je zbog toga Bog uskratio zadovoljstvo da postane adžija, jer će se tek onda opoganiti i nastaviti još više krasti... !?
Onaj , pak, debeli što je s njim legao u grob – taj je, u stvari, bio njegov zli anđeo koji ga je i nagovarao i podučavao da čini to što je činio , pa je sada pošao s njim ne bi li ga nekako izbavio od božijeg Suda i poveo u nekakav svoj nevaljali Raj. A ja sam pravi anđeo koji je išao uz njih nastojeći ih odgovoritii da ne kradu baš toliko, već da samo – ako već moraju – pomalo „kraduckaju”??? Nego, stani, stani!! A kako ti mene vidiš kad sam ja nevidljiv? – upita mršavi anđeo siromaška i ovaj mu prizna da u džepu nosi onu volšebnu travku koja mu sve to omogućava.
-Eeee! Daj mi je ovamo ! Dosta si je nosio, a i vidio si i više no što si smio vidjeti?!...
Siromašak mu onda prizna sve što je radio uz pomoć te travke, i pokaza mu pare koje je zaradio, ali mu reče da je za sebe zadržao samo onoliko koliko mu je bilo potrebno da ode na „adžiluk“...
-Dobro, dobro! Dosta ti je bilo! Hajd' sad pođi na Božji grob, ali nemoj da se poslije povratka opet preobratiš u “preletačevića”....!!!
Reče mu to, i:“Frrrr!...“ - zaleprša krilima poletjevši ka nebu ...
Leteći prema nebu , postajao je sve manji dok na kraju nije postao sasvim Mali…!!!