Eksperimenti u blogovanju| Ljudska prava| Život

Glad

mlekac RSS / 29.03.2017. u 11:43

2016spring_four-horsemen-of-the-apocalypse-part2-secondary2.jpg

Ne znam za vas, ali, kad sam bila mala, to mi je, nekako bila najstrašnija reč. Možda zato što su i moji roditelji i bake neretko pričali o gladovanjima tokom I i II svetskog rata?

Onda smo i sami doživeli ratove, doživeli ili čuli priče o gladi.

I onda je, kobajagi, opet došao mir.

I novi sistemi.

I imali smo sve manje, al' opet, nekako, snalazilo se. "Važno je da niko nije gladan!" znale su babe da kažu nad mizernm obrokom.

OK, možda nije najzdravije, možda nije najkvalitetnije, ali, Bože moj, napuni se stomak...

A onda je realnost počela da me sustiže.

Pre par meseci prolazim preko Zelenjaka, priđe mi pristojno obučena ženica, u tridesetim i snebivajući se zapita me da li bi mogla da joj kupim nešto da pojede? Ne prosi, ne traži pare, samo ako bih mogla...

Srećom, imala sam nešto para u novčaniku, pa je povedem u onaj kineski restoran tamo (rekli mi klinci da imaju stvarno velike porcije) i uzmem joj jednu.

Ona sela za sto, ja taman krenula, a ona će: "Hvala vam, gospođo. Danas niste nahranli samo mene nego i moju bebu. U 5. mesecu sam."

Ne pitajte me kako sam izašla i koje sam sve psovke mrmljala ispod glasa narednih 10 minuta!

Pre neki dan, konačno stiglo lepo vreme i ja popravila biciklo - krenem da vozim kroz selo, pijačni dan, pošla da vidim šta ima, kad, vidim red pred bivšom zgradom pošte. (Poštu su, inače, zatvorili kao nerentabilnu, pa nam sad privatnik, sasvim rentabilno, pruža poštanske usluge u privatnoj kući s druge strane ulice). 

Dakle, vidim neka gužva, mali red, sve ili klinci ili baš stari ljudi. Kad, eto ga, stiže pikap sa oznakom Crvenog krsta i donosi hranu!

Narodna kuhinja!

U Vojvođanskom selu!

A vidim danas i ovaj članak u VICE-u. 

Moj najveći strah iz detinjstva očigledno je svuda oko nas... 

A najstrašnije mi je što to, izgleda, postaje normalno.

 

 



Komentari (113)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

principessa_etrusca principessa_etrusca 15:20 31.03.2017

Како се организовати

У Србији постоје народне кухиње које су финансиране новцем пореског обвезника, а за некога су и пословна прилика да храни незахтевне клијенте. Нема баш много приватних иницијатива, иако знам да нас има много које погађа гладовање поред нас.

У Британији, невероватно, али истинито, има око 13М људи живи испод границе сиромаштва, па оскудева и у храни.

Постоји једна сјајна организација, Trussell Trust, која преко својих неколико стотина тзв. банака хране, канилише помоћ коју организације и појединци дају и дистрибуира донације угроженима у облику пакета некварљивих намирница за тродневну исхрану. Многе самопослуге имају могућност да се остави донација у облику конзерви, пакета пасте, пиринча, уља и сличне робе коју си платила уз своју.

Осим тога, доста ресторана сваке вечери бескућницима дистрибуира непродату храну, нарочито сендвиче, салате и слично. То је све добро и јестиво, само што те радње имају дневни циклус и не остављају непродато за сутра.

Да ли ми блогери можемо да покренемо једну "банку хране"?
emsiemsi emsiemsi 19:50 31.03.2017

Re: Како се организовати

principessa_etrusca
У Србији постоје народне кухиње које су финансиране новцем пореског обвезника, а за некога су и пословна прилика да храни незахтевне клијенте. Нема баш много приватних иницијатива, иако знам да нас има много које погађа гладовање поред нас.

У Британији, невероватно, али истинито, има око 13М људи живи испод границе сиромаштва, па оскудева и у храни.

Постоји једна сјајна организација, Trussell Trust, која преко својих неколико стотина тзв. банака хране, канилише помоћ коју организације и појединци дају и дистрибуира донације угроженима у облику пакета некварљивих намирница за тродневну исхрану. Многе самопослуге имају могућност да се остави донација у облику конзерви, пакета пасте, пиринча, уља и сличне робе коју си платила уз своју.

Осим тога, доста ресторана сваке вечери бескућницима дистрибуира непродату храну, нарочито сендвиче, салате и слично. То је све добро и јестиво, само што те радње имају дневни циклус и не остављају непродато за сутра.

Да ли ми блогери можемо да покренемо једну "банку хране"?

Не можемо !
mariopan mariopan 20:43 31.03.2017

Re: Како се организовати

Принчипеса

Грци су исто тако организовани, у супермаркетима се у корпе оставља плаћена храна која се дели кухињама за сиромашне које постоје уз цркве, тамо се и кува та храна и дели се свима без обзира које су вероисповести.

Има и код нас такве кухиње где црква дели оброке свакоме ко дође али мислим да је то само у Београду, не знам за мање градове и села.

Проблем са јавним кухињама је тај што право да се ту хране имају само корисници социјалне помоћи, значи не сви. А много људи је испод радара социјалне службе јер су нам закони накарадни, смишљени да прикрију размере сиромаштва, тако да један део јако сиромашних људи нема право на било какву помоћ па ни на тај оброк из јавне кухиње.

Блогери су расути по целој земљи а многи ни не живе у Србији тако да није могуће организовати неку јавну кухињу за те људе нити поделити неке пакете гладнима, једноставно, требало би да прво имамо податке где има много угрожених, колико их је и како им допремити помоћ. Сиромашних има по целој Србији и тешко бисмо испунили тај задатак. Било је покушаја али је то било кратког даха.

За утеху, увек смо се одазивали апелу за помоћ одређеним угроженим категоријама као што су деца оболела од неке болести, у случају елементарних непогода (поплаве) и слично.
freehand freehand 20:44 31.03.2017

Re: Како се организовати

Не можемо !

Ti ne možeš. Mi neki možda i možemo i uopšte ne bi bilo nezanimljivo da Prinčipesa iznese osnovne principe na kojima organizacija koju pominje funkcioniše. Ideja deluje vredna razmišljanja i truda, pa i pokušaja.
mlekac mlekac 22:16 31.03.2017

Re: Како се организовати

mariopan

Проблем са јавним кухињама је тај што право да се ту хране имају само корисници социјалне помоћи, значи не сви. А много људи је испод радара социјалне службе јер су нам закони накарадни, смишљени да прикрију размере сиромаштва, тако да један део јако сиромашних људи нема право на било какву помоћ па ни на тај оброк из јавне кухиње.


Tačno!
Ako deda ili baka od preko 75 još uvek imaju neku zemlju na svoje ime i penzijicu ispod svakog normalnog nivoa - naša država smatra da nisu socijalno ugroženi.

E, sad, što oni, u tim godinama, sve i da žele teško mogu da obrađuju zemlju i što sa penzijicom koja je toliko mizerna da jedva pokriju struju i vodu teško mogu da se prehrane - to se države ne tiče!
emsiemsi emsiemsi 16:02 01.04.2017

Re: Како се организовати

freehand
Не можемо !

Ti ne možeš. Mi neki možda i možemo i uopšte ne bi bilo nezanimljivo da Prinčipesa iznese osnovne principe na kojima organizacija koju pominje funkcioniše. Ideja deluje vredna razmišljanja i truda, pa i pokušaja.

Ја могу !
А рекао сам да ми не можемо.
Колико се код мене људи наједе, ти немаш појма.
Поред тога, храним 2 комшијске мачке и 3 пса - редовно.
Понекада се придружи и 4. пас - од мене довољно.
freehand freehand 17:07 01.04.2017

Re: Како се организовати

emsiemsi
freehand
Не можемо !

Ti ne možeš. Mi neki možda i možemo i uopšte ne bi bilo nezanimljivo da Prinčipesa iznese osnovne principe na kojima organizacija koju pominje funkcioniše. Ideja deluje vredna razmišljanja i truda, pa i pokušaja.

Ја могу !
А рекао сам да ми не можемо.
Колико се код мене људи наједе, ти немаш појма.
Поред тога, храним 2 комшијске мачке и 3 пса - редовно.
Понекада се придружи и 4. пас - од мене довољно.

Vidiš, meni na pamet ne pada da takve stvari pominjem i da se njima nadgornjavam.
Ali sam uveren da uvek mož i bolje i više, da svako od nas ima uvek još malo resursa - u vremenu, znanju, materijalnih da pomogne i onima koje nikad nije video i koje ne poznaje. A to je suština. I mene zaista interesuje kako je organizovanoto o čemu Prinčipesa govori i mislim - ne tvrdim - da postoji potencijal i kapacitet da ukoliko je ta forma adekvatna i mi ovde nešto tako pokušamo ne hraneći sopstvenu sujetu nego one kojima je to zaista potrebno.
Petoro gladnih manje ogroman su rezultat.
49 41 49 41 20:47 31.03.2017

Glad se pamti

On je danas dobrostojeci covek, da ne kazem milioner.
Sa naseg podneblja - iseljen.

Njegova zena mi prica.
Moj muz malo jede, tek minimalno; koliko mu je potrebno.
Ja moram da imam uvek pun frizider.
Ako nam je frizider prazan samo 10% njega, moram da ga dopunjujem.

Znam muza dobro, moze doziveti nervni slom; ako nije tako.

Nije tesko pogoditi, zasto je to tako.
sweet64 sweet64 21:24 01.04.2017

Re: Glad se pamti

49 41
On je danas dobrostojeci covek, da ne kazem milioner.
Sa naseg podneblja - iseljen.

Njegova zena mi prica.
Moj muz malo jede, tek minimalno; koliko mu je potrebno.
Ja moram da imam uvek pun frizider.
Ako nam je frizider prazan samo 10% njega, moram da ga dopunjujem.

Znam muza dobro, moze doziveti nervni slom; ako nije tako.

Nije tesko pogoditi, zasto je to tako.


Imam druga doktora, sada živi u Germaniji. Njegov pokojni otac je bio doktor, vrlo ugledan u našem malom gradu, ginekolog. On je u frižideru morao uvek da ima salamu, najprostiju, što bi rekli onu što melju koske, jer ga je to uvek podsećalo na siromašne dane studiranja kada su cimer i on imali jedan kaput i jedan par pristojnih cipela, pa se izlazilo na smenu, a ta takva salama je bila nalik delikatesu sa dvorova.
mlekac mlekac 08:59 02.04.2017

Re: Glad se pamti

sweet64
49 41
On je danas dobrostojeci covek, da ne kazem milioner.
Sa naseg podneblja - iseljen.

Njegova zena mi prica.
Moj muz malo jede, tek minimalno; koliko mu je potrebno.
Ja moram da imam uvek pun frizider.
Ako nam je frizider prazan samo 10% njega, moram da ga dopunjujem.

Znam muza dobro, moze doziveti nervni slom; ako nije tako.

Nije tesko pogoditi, zasto je to tako.


Imam druga doktora, sada živi u Germaniji. Njegov pokojni otac je bio doktor, vrlo ugledan u našem malom gradu, ginekolog. On je u frižideru morao uvek da ima salamu, najprostiju, što bi rekli onu što melju koske, jer ga je to uvek podsećalo na siromašne dane studiranja kada su cimer i on imali jedan kaput i jedan par pristojnih cipela, pa se izlazilo na smenu, a ta takva salama je bila nalik delikatesu sa dvorova.


Znam nekoliko starijih kod kojih je slična priča - samo da ima klope u frižideru. Pa i pokvari im se, al' ne vredi, to je jače od njih.

A uhvatila sam i sebe - ako imam neke parice, prvo odem i pokupujem klopu. Sve ostalo je "može drugi put".
mariopan mariopan 20:49 31.03.2017

..

Едит

По неким статистикама у Србији је сиромашно 25% становника. Четвртина људи у овој земљи врло тешко живи.

narcis narcis 13:48 02.04.2017

Re: ..

mariopan
Едит

По неким статистикама у Србији је сиромашно 25% становника. Четвртина људи у овој земљи врло тешко живи.


pitanje je koliko je taj broj tačan.
moguće su varijacije i na gore i na dole.
što se tiče same soc. pomoći i tu je problematično ko sve dobija istu. na fejsu sam video da se recimo u jenom gradu na jugu svih 18 poslanika jedne partije na vlasti prijavilo i dobilo socijalnu pomoć.
drugo po pitanju narodnih kuhinja, kad bi bile po principu da dođe svako ko nema da jede , bez birokratskih podataka, već ono pravo sulice, to bi kod nas bilo da bi više dolazilo onih koji imaju da jedu nego onih koj nemaju.
naš mentalitet je čudo jedno.
niko ne proverava tačnost podata za ljude koji primaju soc. pomoć. tako da su svakakve malverzacije u toku.
mentalitet je ono što nas u ovom trenutku uništava kao društvo.
jer , pazi kad ti precendnik države kaže da si neradnik jer nećeš da nađeš poso a ne da se prizna da u ovoj zemlji nema posla a sve i da određen procenat ljudi sposobnih za rad ne može da nađe poso jer posla nema a država na čelu sa precednikom to neće da prizna, šta je ostalo za bolesne stare.
to je kao ovo
na televiziji sam gledao doktora, direktora neke klinike koja vrši one operacije od 100 kila evrova ili tako nekih doloresa, kako se žali jer eto svi mogu da se operišu kod njega a da ne plate već te troškove snosi država i to je nepravedno, po njemu, jer u inozemstvima ti moraš to da platiš.
e, šta je problem? nikoda ga pita - ajel doktore ko je platio tvoju specijalizaciju? el si ti sm lupio par desetna kila evrova za tvoju specjalizaciju, el si ti iz svog džepa podigo zgradu , plaćaš radnike, kupio krevete i instrumente i ostalu opremu?
znači oket je da država njemu plati specijalizaciju, napravi zgradu , opremi kliniku svim što treba, plati radnu snagu a nije oket da država pošalje njemu na operaciju ljude već bi da on naplaćuje i gazduje tim što je dobio od države.
nebitno je dal je klinika napravljena od donacija, donacije je dobila država a ne on lično, znači država je vlasnik svega.
e to je našmentalitet.
ko preživi pričaće.
49 41 49 41 14:47 02.04.2017

Skolske i gradske kuhinje

Do 60-tih u mom su gradu postojale skolske i gradske kuhinje.
Na gradskim punktovima se delio besplatan hleb preko Crvenog krsta.

U skolama su bile prave kuhinje; za skolski obrok.
Svakom od nas kao obabavezno na skolskoj torbi visilo je lonce za caj-mleko za skolsku uzinu.

Nedeljna dezurstva, nas klinaca ispomoc kuvarici u skolskoj kuhinji.
Kartonska burad sa celicnim prstenovima u kojima je bilo mleko u prahu, zuti americki sir.
Drvene gajbe u kojima je bilo gusto presovane razne vrste marmelada.

Staljinov embargo, koji je trajao i posle njegove smrti.

Za to vreme, na Belom dvoru; bilo je svega. Viskija, cigareta, kavijara... za "neobicnu raju".

Ujak, kao student; kao i mnogi drugi cekao u redu celu noc; na Trgu Republike, zgrada General Exporta da bi kupili metar stofa da sasiju pantalone.

Mnogo kasnije, kao odrastao sam saznao da se tajno brodovima preko Rijeke, dostavljalo
americko brasno, mleko u prahu, sirevi zuti, biljna mast...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana