Film| Istorija| Planeta| Politika| Život

Under the volcano – izbori na Martiniku 1902.

nsarski RSS / 31.03.2017. u 11:05


volcan3.jpg

Gradić St. Pierre posle erupcije vulkana 1902. godine

 

Vi stalno pričate o događajima, a ne o onome što se zaista desilo – (TS Eliot, Family reunion)

 

Noćas počinje predizborno ćutanje, pa se ovaj post  bavi politički neutralnom temom: katastrofalnom erupcijom vulkana koja se dogodila pre 115 godina, 1902. godine, na dalekom Martiniku, erupcijom u kojoj je život izgubila jedna šestina stanovnika tog ostrva.  Razne okolnosti su se stekle da se taj događaj ovako strašno završi, a jedan bitan faktor su i lokalni politički izbori o kojima će usputno biti reči ovde (najzad, izborno ćutanje je u pitanju). Ali, da pođemo redom.

Martinik je najveće ostrvo, na istočnom obodu Karipskog mora, u sastavu grupe Zapadno Indijskih ostrva, poznatih kao Mali Antili, tada pod kolonijalnom upravom Francuske.

 

martinique_position.png

 

Severno i južno od ovog ostrva nalaze se egzotična mesta kao što su Dominika, Barbados, Grenada, St. Vincent, St. Lucia…imate ideju. Tropski raj.

01-editorial-travel-city-of-saint-pierre-martinique.jpg

Gradić St. Pierre na ostrvu Martinik ovih dana (u pozadini se vidi Mt. Pelee).

Nažalost, idiličan život na ovim ostrvima povremeno narušavaju erupcije vulkana, slično kao što se dešava na Havajima, od kojih su najpoznatiji vulkani na ostrvu Martinik, planina Mt. Pelee udaljena oko 4km severozapadno od ribarskog gradića St. Pierre, i na ostrvu St. Vincent, vulkan La Soufriere (ovaj izbacuje sumporne gasove skoro neprestano pa je tako i dobio ime). Zabeleženi su mnogi slučajevi erupcije ovih vulkana, prvi još u 19. veku, i one su se kasnije povremeno dešavale više puta, obično u razmaku od nekoliko decenija – poslednji put 1979. na St. Vincentu. O ovoj poslednjoj erupciji ćemo kasnije, a sada da se posvetimo erupciji 1902. godine koja se skoro istovremeno, u razmaku od 1 sata, desila i na ostrvu St. Vincent i na ostrvu Martinik.

Katastrofalnoj erupciji 8. maja 1902. godine na Martiniku prethodilo je skoro godinu dana manjih potresa, izbacivanja dima, vodene pare i pepela, zemljotresa i sličnih pojava koje prate vulkanske erupcije. Slično se dešavalo i na ostrvu St. Vincent, udaljenom oko 200km, na kome se nalazi vulkan La Soufriere.  Tokom cele te godine koja je nagoveštavala erupciju, stanovnici Martinika su bili uznemireni, neki su planirali evakuaciju, neki su ignorisali opasnost i govorili da će izbacivanje dima da prestane, da će vulkan da se ućuti i da nema razloga za paniku.  Ipak, svi su bili zabrinuti.

Prvog maja 1902. vulkan St. Pelee se ozbiljnije narogušio, prateći zemljotresi su bili sve jači, nebo se smračilo, munje i gromovi su bili neprestani, odroni kamena sve veći. Glavna podvodna kablovska veza sa ostalim ostrvima je pukla. Povremeni cunamiji su udarali u ostrvo, ali su mnoge novine i dnevna štampa umanjivali štetu koju su ovi dogadjji naneli. Bogatiji stanovnici su već planirali evakuaciju brodovima, neki su već bili otišli, a siromašniji su se nadali da će sve ipak da prođe. 

Vulkan je, medjutim, nastavio da reži i preti, sve ozbiljnije.  Bez obzira na sve zlokobne nagoveštaje koje je vulkan slao, većina stanovnika je ostala kod svojih kuća i, u trenutku najjače erupcije, u četvrtak 8. maja 1902. godine, oko 30 000 ljudi u gradiću St. Pierre je poginulo, zatrpano vrelom vulkanskom lavom, kamenjem i pepelom. Manje erupcije su nastavile sledećih par meseci.

Šestina stanovništva ostrva Martinik u tom jednom danu je nestala, izbrisana sa spiska živih. Na samom početku ovog teksta nalazi se fotografija uništenog gradića St. Pierre posle erupcije vulkana Mt. Pelee, o kojoj je ovde reč.  Skoro istovremeno se slična erupcija desila i na ostrvu St. Vincent, ali je tamo ljudskih žrtava bilo mnogo manje – oko 1600. U gradiću St. Pierre su samo dve osobe preživele: jedan dečak koji je odmah skočio u vodu i nekako se spasao, i jedan zatvorenik-ubica, zatočen prethodnog dana u lokalnom zatvoru, osudjen na smrt i zatvoren u podzemnoj ćeliji, dva sprata ispod zemlje.

Mnogi geolozi i vulkanolozi su precizno opisali ovaj dogadjaj, putanje i način na koji se lava spuštala niz planinu su jasno označeni, sve lokalne geološke i topografske karakteristike ostrva Martinik i planine Mt. Pelee su uzete u obzir. Postoji nekoliko detaljnih opisa i studija ovog dogadjaja koje se lako mogu naći na internetu. Bio je to izuzetan i tragičan dogadjaj, do tančina proučen.

Ali, šta se zaista desilo tog sudbonosnog 8. maja 1902. godine na ostrvu Martinik? Zašto je na Martiniku poginulo mnogo više ljudi nego što ih je poginulo na ostrvu St. Vincent, u erupciji vulkana La Soufriere koja se dogodila istog dana samo 1 sat ranije? Zašto se ljudi nisu evakuisali na vreme? O tome je ovaj blog.

 

Početkom 20. veka, Martinik je bio privredni centar Kariba, na severu ostrva su bile velike plantaže šećerne trske koja se destilovala u proizvodnji ruma, u destileriji na severnom obodu gradića St. Pierre. Rum se proizvodio u velikim količinama i njegova prodaja je donosila gradu pristojnu dobit (vlasnici plantaža su dobro zarađivali-među njima je bilo oko 10 milionera).  Vlasnik destilerije ruma, Dr. Auguste Guerin, je u njoj zapošljavao 200 radnika.

Grad je rastao i razvijao se, pa je u trenutku erupcije 1902. u njemu živelo oko 26000 ljudi; poređenja radi, glavni grad ostrva, Fort-de-France, je imao oko 17000 stanovnika. Bio je to uspešan veseo grad u kome je postojalo pozorište, a naročito je bio poznat po balovima koje su organizovali viši staleži i na koje su dolazili mnogi posetioci brodovima iz susednih ostrva ili gradova. Razume se, zajedno sa uspešnom privredom, u gradu su se pojavile i kockarnice, mornarske kafane, kupleraj i druge ustanove sirotinjske zabave.

Tokom aprila meseca su se održavali lokalni izbori za Predstavnika ostrva Martinik u donjem domu francuskog parlamenta. Vulkan je tih dana ispuštao dim i sumpor, ali stanovništvo je uveravano da će se vulkan umiriti i da od njega ne preti velika opasnost. U prvom krugu izbora je učestvovalo četiri kandidata, ali ni jedan nije dobio potrebnu većinu i drugi krug je zakazan za nedelju 11. maj.

U toj trci su učestvovala dva kandidata:  Ferdinand Clerk, belac, čovek konzervativnih shvatanja koji je redovno odlazio u crkvu, predstavnik progresivne partije, i njegov politički oponent Amadee Knight, aktuelni predstavnik u Francuskoj, crnac i vlasnik plantaže šećerne trske, predstavnik radikalne partije; Knight je bio prvi i jedini crni poslanik sa Kariba. Dok je Clerk branio prava radnika, ipak se više zalagao za status kvo, radikalni Knight je smatrao da će grad procvetati kada radnici dobiju mnogo veća prava, kad se poboljša obrazovanje, kad se zatvore kafane i kupleraji, i kada se sa vlasti smene “beli progresivci”.

Važni učesnici u ovim političkim događanjima su bili i gradonačelnik Louis Mottet, te politički ostrašćeni izdavač i urednik glavnih ostrvskih novina “Les Colonies”, Andreus Hurard, koji je odlučio da podrži Clerka i sebi zadao u zadatak da nikakv vulkan ovo ne može da spreči.  

Mottet je postavljen za gradonačelnika pet meseci pre velike erupcije, a na ostrvu je naišao na mlak prijem. Novi gradonačelnik je Clerka smatrao za suviše uštogljenog i krutog, dok je kod Knighta naišao na direktnu odbojnost: on je Motteta proglasio za nebitnu figuru na ostrvu. Jedini čovek sa kojim je Mottet bio u pristojnim odnosima je bio izdavač lokalnih novina, pomenuti Hurard.  Da je hemija među ovim ključnim igračima bila drugačija, možda bi se mogla izbeći tragedija koja je kasnije usledila. Ali, vratimo se vulkanskim aktivnostima.

Prvi maj je bio sunčan i lep dan, ali je oko podne došlo do manje erupcije i izbacivanja prašine, i već istog dana se vulkan smirio.

Drugog maja  je ponovo došlo do erupcije, padala je jaka kiša, a lokalne reke su plavile noseći sa sobom vulkanski mulj. U obližnjem gradiću su u sred dana palili svetla da bi mogli da vide.

Još jača erupcija se desila 3. maja, praćena potresima i grmljavinom. Gradonačelnik Mottet je brodićem otišao u posetu obližnjem seocetu koje se nalazilo bliže vulkanu i tamo zatekao prestrašeno stanovništvo, kuće urušene pod težinom pepela. Mottet ih je uveravao da će se mere preduzeti i da će se, ako se situacija pogorša, pristupiti evakuaciji. Mnogi stanovnici prigradskih sela su samovoljno pobegli iz svojih kuća i došli u St. Pierre tražeći zaštitu.

Političar Clerk je tada predložio evakuaciju celokupnog stanovništva, ali je naišao na nerazumevanje kod značajnih ljudi u gradu. Kako napraviti evakuaciju kada su putevi uski i loši, zatrpani kamenjem i pepelom, kako zbrinuti toliki narod?  Njegov oponent Knight nije hteo da da se usaglasi sa svojim protivnikom, pa je predlagao da ljudi češće idu u crkvu, usrdnije se mole i vulkan će se smiriti.

Istovremeno, Hurard, urednik novina Les Colonies, je napisao tekst koji je započinjao rečima: “Juče smo prisustvovali grandioznom predstavljaju našeg vulkana…” Rekao je da gradu ne preti opasnost, ali da stanovnici treba da budu gostoprimljivi prema izbeglicama koje su neprestano pristizale iz okoline.

U nedelju 4. maja, sedam dana pre zakazanih izbora, ljudi su javili da je pronadjeno stotine mrtvih ptica. Gradonačelnik Mottet je uvideo da nešto mora da uradi: ljudi su bili uznemireni, izbeglica je bilo sve više, počele su tuče i pljačke.

Sve do 5. maja, destilerija na severu grada je neprekidno radila, a njen vlasnik, Dr. Guerin, je pokušavao da sakupi što više šećerne trske sa svoje plantaže plašeći se da će veća erupcija uništiti ceo prinos. Medjutim, oko podne tog dana, Guerin je užasnut primetio da se niz Mt. Pelee obrušava ogromna lavina kamenja i blata koja je ubrzo potpuno uništila destileriju i zatrpala lokalni put. Oko 150 ljudi, zaposlenih u destileriji ruma, je ovom prilikom poginulo.  Tog istog dana je gradonačelnik Mottet bio u glavnom gradu Fort-de-France da primi izveštaj Stručne komisije za vulkan koji je zaključio da nikakve opasnosti po stanovnike grada St. Pierre nema. Radosni Mottet je tada primio telegraf iz svog grada u kome je javljeno o uništenju destilerije, pogibijama, rekama blata. To ga je malo zbunilo, ali imao je poverenja u Stručnu komisiju i sledećeg dana, 6. maja, je St. Pierre osvanuo oblepljen plakatima na kojima je pisalo da opasnost ne postoji i da nema potrebe za evakuacijom. Javila Stručna komisija za vulkane.

Mottet je obišao nastradala sela i uništenu destileriju udaljeno oko 2km od grada, ali je ipak ostao privržen Izveštaju komislije stručnjaka. Gradu ne preti opasnost, bio je njegov stav. Uostalom, kako evakuisati toliki narod? Čak je za sledeći dan, 7. maj, zakazao veliki prijem povodom dolaska njegove žene na ostrvo.

Medjutim, 7. maja je vulkan nastavio da se budi, pepela je bilo sve više, pa je prijem u poslednji čas otkazan.

Na stotine ljudi koji su imali sredstva su brodovima napustili grad, ali je velika većina ostala.

Sledećeg dana, 8. maja, je bio veliki praznik – dan Uspenja Hristovog koji se slavi 40 dana posle Uskrsa. Ferdinand Clerk se spremio za odlazak u crkvu, ali je primetio ogroman odron koji se spuštao niz obronke vulkana. Na brzinu je spakovao porodicu u kočiju i poslao ih na jug ostrva, a sam se sklonio na svoju plantažu udaljenu od putanje lavine. U grad su počeli da pristižu vernici iz Fort-de-France kao i lokalno stanovništvo koje se nadalo da će molitva na ovaj sveti dan da usliši bogove i umiri vulkan. I tada se desila tragedija.

Ogromna usijana kugla se ustremila na gradić St. Pierre, zatrpala i spalila sve pred sobom. Svi stanovnici tog grada i posetioci koji su se u gradu našli bili su pobijeni. Ukupno oko 30000 ljudi. Samo dve osobe su preživele. Jedan dečak koji je bio na upravo pristiglom trajektu skočio je u vodu, trajekt je eksplodirao i potonuo, a dečak se spasao držeći se za kotao koji ga je održavao na vodi. Drugi je bio gore pomenuti zatočenik, izvesni Cyparis. On je bio zatvoren u kamenoj ćeliji, duboko pod zemljom. Navodno, par dana ranije, u pijanoj tuči, Cyparis je ubio nekog belca i bio osuđen na smrt, te strpan u podzemnu samicu. Gradonačelnik Mottet je planirao da nesrećnog zatvorenika pomiluje pre izbora i tako pomogne svom favoritu Ferdinandu Clerku da dobije izbore. Kasnije je Cyparus pristupio trupi Barnam i Bejli cirkusu i bio izlagan kao jedini čovek koji je preživeo erupciju vulkana.

I to bi bilo sve. Ceo jedan uspešan grad i celokupno stanovništvo u njemu je za kratko vreme doživeo tragediju kakva se ne pamti medju vulkanolozima i Stručnim komisijama.

Godine 1979. vulkan na ostrvu St. Vincent, La Sourfiere, je počeo da se budi, ispuštajući dim i sumpor. Ovog puta su gradski oci bili pametniji i naredili prventivnu evakuaciju stanovništva. Odlazak na ostrvo je bio zabranjen, a na njemu je ostalo samo par pustinjaka koji su živeli u pećinama na obroncima vulkana. Nemački reditelj Verner Herzog je, na svoj rizik, odlučio da poseti napušteno ostrvo i snimi film o aktivnosti vulkana i životu na ostrvu.

Ovaj fascinantan film prikazuje nestvarne prizore o napuštenim životinjama, semaforima koji rade u pustom gradu (neki lumen je zaboravio da ih ugasi), i intervjuiše pustinjake koje je zatekao. Tako je nastao kratak (oko 30 minuta) film “La Soufriere” koji preporučujem (u njemu se takodje pominju događaji iz 1902. godine opisani u ovom blogu). Te godine vulkan je ipak nije proradio svom snagom, stanovnici su se vratili na ostrvo, i život je nastavio uobičajenim tokom.



Komentari (69)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

narcis narcis 11:34 31.03.2017

jel

će tamo da ga proteramo, neće mu bude loše samo nek ode, tamo.
nsarski nsarski 11:45 31.03.2017

Re: jel

jel
će tamo da ga proteramo, neće mu bude loše samo nek ode, tamo.

Ili tu, ili u Barnam&Bejli cirkus.
docsumann docsumann 11:51 31.03.2017

svaka stvarnost

svaka stvarnost
sa slučajnim ličnostima
je slična

nsarski nsarski 11:57 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

docsumann
svaka stvarnost
sa slučajnim ličnostima
je slična


Pa, jbg, kad se ceo svet vrti u krug i neprestano vraca na pocetak.
docsumann docsumann 12:02 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

nsarski
docsumann
svaka stvarnost
sa slučajnim ličnostima
je slična


Pa, jbg, kad se ceo svet vrti u krug i neprestano vraca na pocetak.


a katastrofe su tu da malčice poguraju taj ciklični "perpetu mobile" u tačci zastoja
nsarski nsarski 14:46 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

a katastrofe su tu da malčice poguraju taj ciklični "perpetu mobile" u tačci zastoja

Ма, ја све мислим да је спрега између локалне власти (градоначелник Моте), политичара (Клерк и Најт), нарихтаних медија (Урар), тајкуна и Стручне комисије за вулкане, плус сагласност мајке Природе довела до трагедије ових размера. Мислим, можда је било суђено да се катастрофална ерупција деси, али нису морале последице да буду овако трагичне.
freehand freehand 14:55 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

nsarski
a katastrofe su tu da malčice poguraju taj ciklični "perpetu mobile" u tačci zastoja

Ма, ја све мислим да је спрега између локалне власти (градоначелник Моте), политичара (Клерк и Најт), нарихтаних медија (Урар), тајкуна и Стручне комисије за вулкане, плус сагласност мајке Природе довела до трагедије ових размера. Мислим, можда је било суђено да се катастрофална ерупција деси, али нису морале последице да буду овако трагичне.

I tako je uvek kad se udruže diletantizam, pohlepa i beskrupuloznost.
Sreća te mi nemamo vulkane i slične potencijalne izvore tolike razorne moći, sve ostalo je tu i spremno ko zapeta puška da pripremi kastastrofu, pomogne u razaranju i dokračji preživele.
nsarski nsarski 15:04 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

Sreća te mi nemamo vulkane i slične potencijalne izvore tolike razorne moći,

Да, не толике разорне моћи, али сетимо се поплава из 2015.
Такође, не треба губити из вида ни ураган Катрина који је ударио на Њу Орлеанс у августу 2006. Мајкл Браун, шеф агенција ФЕМА (Federal Emergency Management Agency) је на ту функцију постављен од стране Буша млађег, а пре тога му је једини посао био да буде судија на изложбама арапских коња. Он је о страдањима у Луизијани сазнао преко ТВ-а. Па ти види.
freehand freehand 15:09 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

nsarski
Sreća te mi nemamo vulkane i slične potencijalne izvore tolike razorne moći,

Да, не толике разорне моћи, али сетимо се поплава из 2015.
Такође, не треба губити из вида ни ураган Катрина који је ударио на Њу Орлеанс у августу 2006. Мајкл Браун, шеф агенција ФЕМА (Federal Emergency Management Agency) је на ту функцију постављен од стране Буша млађег, а пре тога му је једини посао био да буде судија на изложбама арапских коња. Он је о страдањима у Луизијани сазнао преко ТВ-а. Па ти види.

Ne čudi me, uopšte, da šef sebi slične i još gluplje postavlja na visoke pozicije.
Što se poplava tiče - videli smo sposobnost nesposobnih neznalica ali voluntarista da prirodne nesreće multiplikuju. Uostalom - rekoh to gore. To je deo o dokrajčivanju preživelih.
nsarski nsarski 15:20 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

Što se poplava tiče - videli smo sposobnost nesposobnih neznalica ali voluntarista da prirodne nesreće multiplikuju. Uostalom - rekoh to gore.

Bush ga je super pohvalio. Evo, snimak sa aerodroma:



Ovde moze da se sazna sve o njemu Majkl Braun.<--LINK
Pazi, on je imao posao da prvi reaguje, osmisli i sprovede sve radnje u slucaju zemljotresa, uragana, udarca meteora, svih najstrasnijih kataklizmi koje bi mogle da strefe USA.
alselone alselone 16:32 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

Катрина


Jedan od jacih uragana po uticaju na elektroenergetski sistem. Tokom Katrine 2.6 miliona potrosaca je prijavilo potpune ili delimicne gubitke napajanja, i tokom tog period jedna firma iz Dzersija koja prodaje kucne dizel generatorske sisteme prijavila je da su primili 10,000 poziva ljudi koji su hteli da kupe agregate.

Od Katrine je samo gora Sendi. Zbog Sendi 8 miliona domova je izgubilo napajanje, 1,3 miliona ljudi je prijavilo gubitke napajanja a procenjena steta, kako direktna tako i indirektna je procenjena na 25 milijardi dolara.
mirelarado mirelarado 20:28 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

nsarski
a katastrofe su tu da malčice poguraju taj ciklični "perpetu mobile" u tačci zastoja

Ма, ја све мислим да је спрега између локалне власти (градоначелник Моте), политичара (Клерк и Најт), нарихтаних медија (Урар), тајкуна и Стручне комисије за вулкане, плус сагласност мајке Природе довела до трагедије ових размера. Мислим, можда је било суђено да се катастрофална ерупција деси, али нису морале последице да буду овако трагичне.


Очито је да је Мотина, Клеркова, Најтова и Урарова далековидост и мудрост допирала тачно до властите фотеље, и ни милиметар даље од ње. Чест је ово случај, можда не са толико муњевитим и погубним последицама, али катастрофалним свакако.

Mожда би било добро да се угледамо на средњовековне италијанске комуне, пре свега на Сијенску републику 1285-1355. и њених девет челника чији је мандат трајао свега по два месеца, те стога корупција и слична зла нису могли да се укорене.
narcis narcis 11:53 31.03.2017

jebote

ukinulo i blog o pingvinima
nsarski nsarski 11:57 31.03.2017

Re: jebote

Koji sad pingvini?!
docsumann docsumann 12:04 31.03.2017

Re: jebote

nsarski
Koji sad pingvini?!


a da, ruski, najbolji
krkar krkar 12:03 31.03.2017

A tek Krakatau!


U vrlo slično vreme samo tamo nije bilo politike.

I zemljotres u Mesini, tri najveće prirodne katastrofe toga doba oko smene vekova
docsumann docsumann 12:05 31.03.2017

Re: A tek Krakatau!


moglo bi se reći da je najveća prirodna katastrofa sam čovjek
narcis narcis 12:18 31.03.2017

Re: A tek Krakatau!

docsumann

moglo bi se reći da je najveća prirodna katastrofa sam čovjek

vala baš , taj ćovek je prava katastrofa, prirodna i lutajuća
nsarski
Koji sad pingvini?!

pa laste - pingvini sve je to ista čorba
nego se sve pitamdal i pingvini putuju blgarski voz, pošto mi piroćanska ranpa u bliskoj blizini mogo bi dagu miniram, ćisto da napakostim na taj blgarski voz.
nsarski nsarski 12:23 31.03.2017

Re: A tek Krakatau!

krkar

U vrlo slično vreme samo tamo nije bilo politike.

I zemljotres u Mesini, tri najveće prirodne katastrofe toga doba oko smene vekova

Mislim da je vulkan na Martiniku bio dogadjaj sa najviše ljudskih žrtava u modernom dobu (ne znam za Pompeju i erupcije iz tog doba). Međutim, erupcija vulkana Krakatau je izbacila visoko u atmosferu ogromne količine prašine i dima i ta prašina je gore ostala. Od tada su počeli da se pojavljuju noctilucent clouds, oni oblaci visoko u atmosferi što svetle noću jer se vodena para kondenzuje u led i oblaci svetlucaju.

docsumann docsumann 12:54 31.03.2017

Re: A tek Krakatau!

Od tada su počeli da se pojavljuju noctilucent clouds


prije nekoliko godina su čitao o sasvim novim oblicima oblaka (kako se ove dvije riječi fino uparuju).
čak sam jednom imao priliku da ih lično vidim, u Igalu, prije jedno 5-6 godina, možda i 7.
izgledali su kao jato baldahida ... otprilike

e, ovako nekako



postoje li neka vododržeća objašnjenja o tome?
nsarski nsarski 13:37 31.03.2017

Re: svaka stvarnost

a katastrofe su tu da malčice poguraju taj ciklični "perpetu mobile" u tačci zastoja

Ма, ја све мислим да је спрега између локалне власти (градоначелник Моте), власти жељних политичара (Клерк и Најт), нарихтаних медија (Урар), тајкуна и Стручне комисије за вулкане, плус сагласност мајке Природе довела до трагедије ових размера. Мислим, можда је било суђено да се катастрофална ерупција деси, али нису морале последице да буду овако трагичне.
nsarski nsarski 14:37 31.03.2017

Re: A tek Krakatau!

postoje li neka vododržeća objašnjenja o tome?

Не ѕнам, заиста. Изгледају занимљиво, признајем.
srdjan.pajic srdjan.pajic 04:04 01.04.2017

Re: A tek Krakatau!

krkar

U vrlo slično vreme samo tamo nije bilo politike.

I zemljotres u Mesini, tri najveće prirodne katastrofe toga doba oko smene vekova


Što su sva ta Windward ostrva, koja se pominju u blogu, lepo mesto za jedrenje. Tu je i onaj čuveni Norman Island, koji je poslužio kao inspiracija za Stivnensonovo Ostrvo sa blagom, moju omiljenu knjigu iz detinjstva (a i kompjutersku igricu). Kad bih hteo da se hvalim, napisao bih da smo džonjali tamo, u jednoj od uvala, i ronili, više puta, ali neću

vcucko vcucko 08:37 01.04.2017

Re: A tek Krakatau!

srdjan.pajic

Što su sva ta Windward ostrva, koja se pominju u blogu, lepo mesto za jedrenje.


Zato se i zovu Windward (otoci privjetrine - ako postoji srpski prevod pomozite). Na udaru su pasata sa severa i istoka.
Za razliku od Leeward (otoci zavjetrine), koji su više ušuškani.
emsiemsi emsiemsi 13:20 31.03.2017

Како то ?

Оно што ми је несхватљиво је то да је на том истом месту где је погинуло толико људи, тј. сви осим двоје, поновно никнуо град ?
Шта је то у људима што их прикива за места, ма колико проклета била ?
Зар нису могли да праве град неколико километара даље ?
nsarski nsarski 13:27 31.03.2017

Re: Како то ?

Па, зашто људи живе на Копаонику кад се тамо сваки час тресе? Или у Јапану? Итд.
narcis narcis 13:29 31.03.2017

Re: Како то ?

Зар нису могли да праве град неколико километара даље ?

pa i Lisboa je onomad spaljet i udavljet pa su ljudovi ponovo sagradili kuće i stanuju evo već par vjekova u njojzi
Jukie Jukie 16:18 31.03.2017

Re: Како то ?

celo ostrvo je vulkan, kao Vezuv
predatortz predatortz 16:28 31.03.2017

Re: Како то ?

Шта је то у људима што их прикива за места, ма колико проклета била ?


Emsi, sledeći tvoju logiku, Balkan bi davno svi napustili.
49 41 49 41 18:27 31.03.2017

Re: Како то ?

nsarski
Па, зашто људи живе на Копаонику кад се тамо сваки час тресе? Или у Јапану? Итд.


Japanci nisu krivi, mi bas nismo "chisti".

Svojevremeno kad sam hodao sa drugarom preko Kopaonika, lokalac mi rece; kako smo ga izbusili.

Nocu kad ukljuce masine za ventilaciji, trese ti se pod nogama.


Otada su i poceli zemljotresi.
myredneckself myredneckself 10:36 01.04.2017

Re: Како то ?

emsiemsi
Оно што ми је несхватљиво је то да је на том истом месту где је погинуло толико људи, тј. сви осим двоје, поновно никнуо град ?
Шта је то у људима што их прикива за места, ма колико проклета била ?
Зар нису могли да праве град неколико километара даље ?

MC, mislim da je jedna od kvaka u neglected oblivion, (ovo je poznato i u nas), ili možda zato što ne znaju za bolje, hmm, ko zna?
Eh, da si odgledao dokumentarac by master Herzog što ti ga je nsarski uredno servirao na blogotacni...
Ako ništa drugo, ti kao ljubitelj prečica do sižea znao bi i da nisi jedini postavljač ovog pitanja.
nsarski nsarski 11:25 01.04.2017

Re: Како то ?

mislim da je jedna od kvaka u neglected oblivion, (ovo je poznato i u nas), ili možda zato što ne znaju za bolje, hmm, ko zna?

Kad god razmišljam o ovakvim mestima na jugu, ili se tu nadjem, čini mi se kao da mi se nekako promeni svest: realnost i stvari oko mene počnu da poprimaju nekako "fluidni" oblik. T. Vilijams je to opisao rečima: life here has a drifting quality. (Tada je živeo na Floridi). Meni to prija i vredno je rizika, vulkanskog.
Zapravo, ponekad pomišljam da bih "poludeo" kad bi živeo kao docs, negde pored palmi i vode celog života. Poludeo na dobar način; nekako, omekšao bi mi mozak.

Nažalost, već dve godine propuštam priliku da odem u te krajeve. Moja bratanica studira medicinu u državi St. Kitts i Nevis (može da se nadje na mapi gore - nije daleko od Martinika, populacija na ta dva ostrva je 34000) i stalno me zove da dođem u posetu oko Božića, a ja se nećkam...jbg, znam da ću se kajati jednom zbog toga.

docsumann docsumann 14:53 01.04.2017

Re: Како то ?

Zapravo, ponekad pomišljam da bih "poludeo" kad bi živeo kao docs, negde pored palmi i vode celog života. Poludeo na dobar način; nekako, omekšao bi mi mozak.


da znaš da nerjetko porazmislim bar malo o tome šta meni to more (u vječitoj poleđini mog života) zaista znači.
misim, imao sam ja i dužih perioda života kad sam od njega bio fizički odvojen (studiranje, profesionalni izlet u BG...), ali sam do tada već uveliko bio formiran dječaštvom i adolescencijom provedenim uz more.
more je za mene više filozofski (boljerečeno - mentalni) nego geografski pojam.

uz pustinju čijim je mataforičnim potencijalom jedan Mebijus (Žan Žiro) bio opčinjem čitav svoj žiuvot, more je svakako ponajbolja nevidljiva vizuelizacija svih onih čudesa, obećanih svjetova, avanture zvane egzistencija.

kao mlađi bio sam mnogo više konektovan sa morem kroz neposredni fizički kontakt, sad nekao surfam po inerciji na njegovim energetskim tokovima.
volim da ga imam u na prozoru sobe u kojoj provodim najviše vremena, gdje čitam, slušam muziku, kompjutorišem, kao što neki ljudi vole da stave saksiju sa cvijećem u prozor kroz koje se vide zgrade od prekoputa.

a opet, more gotovo nikad nije direktnba (pa čak ni izokolna) tema mojh kreativnih ispada, iako sebe smatram mediterancem po senzibilitetu.

uh, velika je to tema, iziskuje ponajmanje jedan blog
myredneckself myredneckself 23:58 01.04.2017

Re: Како то ?

nsarski
Kad god razmišljam o ovakvim mestima na jugu, ili se tu nadjem, čini mi se kao da mi se nekako promeni svest: realnost i stvari oko mene počnu da poprimaju nekako "fluidni" oblik. T. Vilijams je to opisao rečima: life here has a drifting quality. (Tada je živeo na Floridi). Meni to prija i vredno je rizika, vulkanskog.
Zapravo, ponekad pomišljam da bih "poludeo" kad bi živeo kao docs, negde pored palmi i vode celog života. Poludeo na dobar način; nekako, omekšao bi mi mozak.


docsumann
more je za mene više filozofski (boljerečeno - mentalni) nego geografski pojam.

Obožavam sva mora i nekima se uvek radosna vraćam. Davno sam na jednom moru rasla, duboko je sve to ostalo u mom životu.
Stanje mozga mi se na moru uvek nekako izbalansira i popravi.
Uživam u njegovom sjaju i lepoti, (bilo da je bonaca ili uzburkano), sva blažena u isključivanju od svega i neznanju bilo čega, tj. mozak mi se oslobodi od svih teških misli. Da slušam svoj organizam, telo... ne bih se micala odande do kraja života. Sve mi godi, opsednuta sam vodom i suncem, (a i hranom, bogami).
To mi i nije baš neka uzvišena i prefinjena osobina, mislim, to o tom telesnom, jel tako?! Pa, tako je, tako kod mene stoje stvari.
U poslednje vreme posmatranje moje ravnice, pogotovo leti, ima za mene sličan efekat.

Nsarski, idi na to toplo more, ne oklevaj. Ja bih otišla, jer onda naravno ne bih imala zbog čega da se kajem. (a životni moto mi je - no regrets).
49 41 49 41 14:07 31.03.2017

Chvor

juzne hemisvere.

Mnogi su pricali, koji su leteli za Brazil, Argentinu i ostale daleke destinacije da im je stop over - nocenje bilo na Martiniku.

Nocenje u hotelu koje su morali da plate im je zagorcalo putovanje.

Aerodrom (medju najtezima u svetu), smesten da avioni "sisaju" pri sletanju glave kupacima.

vcucko vcucko 16:56 31.03.2017

Re: Chvor

49 41

Aerodrom (medju najtezima u svetu), smesten da avioni "sisaju" pri sletanju glave kupacima.


To na slici, sa sletanjem aviona tik iznad plaže, nije Martinik (Martinique), nego St Maarten. Prvo bilo francuska, drugo holandska kolonija. Nema veze jedno s drugim.
predatortz predatortz 17:02 31.03.2017

Re: Chvor

vcucko
49 41

Aerodrom (medju najtezima u svetu), smesten da avioni "sisaju" pri sletanju glave kupacima.


To na lsici, sa sletanjem aviona tik iznad plaže, nije Martinik (Martinique), nego St Maarten. Prvo bilo francuska, drugo holandska kolonija. Nema veze jedno s drugim.


Ma, svejedno!Slično je i na Ledinama.
49 41 49 41 17:10 31.03.2017

Re: Chvor

vcucko
49 41

Aerodrom (medju najtezima u svetu), smesten da avioni "sisaju" pri sletanju glave kupacima.


To na lsici, sa sletanjem aviona tik iznad plaže, nije Martinik (Martinique), nego St Maarten. Prvo bilo francuska, drugo holandska kolonija. Nema veze jedno s drugim.


Airport International Martinique "Aime Cesaire"

Oba aerodroma visokog rizika.
nask nask 21:25 31.03.2017

Re: Chvor

To na slici, sa sletanjem aviona tik iznad plaže, nije Martinik (Martinique), nego St Maarten. Prvo bilo francuska, drugo holandska kolonija. Nema veze jedno s drugim.


Sint Maarten/Saint-Martin je pola/pola NL-FR, mada celo ostrvo živi od USA turista tako da je $ platežno sredstvo.
vcucko vcucko 21:56 31.03.2017

Re: Chvor

nask
To na slici, sa sletanjem aviona tik iznad plaže, nije Martinik (Martinique), nego St Maarten. Prvo bilo francuska, drugo holandska kolonija. Nema veze jedno s drugim.


Sint Maarten/Saint-Martin je pola/pola NL-FR, mada celo ostrvo živi od USA turista tako da je $ platežno sredstvo.

Sve tačno, samo sam ukazao na pogrešnu fotografiju (koja prikazje sletanje džamba na St Maarten) i sadrži pogrešnu premisu da je u pitanju isto mesto.

St Maarten/Saint Martin spada u Leeward Islands, grupu manjih ostrva Malih Antila poredanih u smeru istok - zapad, zajedno sa Devičanskim o., Angilom itd.
Martinique je od Windward Islands, većih ostrva Malih Antila koja se nižu u smeru sever - jug.
Udaljenost ta dva ostrva je cca 200 nautičkih milja (ugrubo kao od Bara do Krfa, malo manje).
Moja greška je što sam St Maarten nazvao kolonijom, a nije. To je sastavni (što bi rekli konstitutivni) deo Kraljevine Holandije.

Pozz!
nask nask 22:35 31.03.2017

Re: Chvor

Ma zanovetam, profesionalna deformacija jednog nastavnika. Mada moja žena tvrdi da sam rođen takav. Ali znaš kako je, žene su varljive



mislim letljive. Uh ovo mora da je bolelo.
49 41 49 41 01:55 01.04.2017

Re: Chvor

nask
Ma zanovetam, profesionalna deformacija jednog nastavnika. Mada moja žena tvrdi da sam rođen takav. Ali znaš kako je, žene su varljive

mislim letljive. Uh ovo mora da je bolelo.


Ljutska glupost me ne iznenadjuje.
Vazduhoplovne vlasti, francuske, holandske - bilo cije su krive.
Kad se desi klanica, zatvorice plazu u toj zoni zauvek.
narcis narcis 10:02 02.04.2017

Re: Chvor

nask
Ma zanovetam, profesionalna deformacija jednog nastavnika. Mada moja žena tvrdi da sam rođen takav. Ali znaš kako je, žene su varljive



mislim letljive. Uh ovo mora da je bolelo.

slomira ruku-nogu i bila par dana u bolnicu
49 41 49 41 16:54 31.03.2017

Covek je cudna biljka

http://www.infozona.rs/zanimljivosti/svastara/posljednji-stanovnik-zone-cernobila-jedini-nisam-otisao-jedini-sam-prezivio/41008
sasaminijature sasaminijature 19:10 31.03.2017

Одличан пет!

За професора химна, посебно овај викенд свечарски...

nask nask 20:31 31.03.2017

My life comes and goes

Znači, za decu skok u more i što dalje da odplivaju, a matori da ne brinu, zatvorski lagumi pružaju spas.

amika amika 22:37 31.03.2017

Свој комад лаве

Занимљив и добар текст, где си извукао све те податке?

Остало је питање, бар за мене:

emsiemsi
14:20 31.03.2017
Како то ?
Оно што ми је несхватљиво је то да је на том истом месту где је погинуло толико људи, тј. сви осим двоје, поновно никнуо град ?
Шта је то у људима што их прикива за места, ма колико проклета била ?
Зар нису могли да праве град неколико километара даље ?


Шта их доводи поново на исто место? Катастар и право поседа одређеног дела лаве? Положај залива и куће у њему? близина воде за пиће?
vcucko vcucko 23:04 31.03.2017

Re: Свој комад лаве

amika

Шта их доводи поново на исто место? Катастар и право поседа одређеног дела лаве? Положај залива и куће у њему? близина воде за пиће?

Konkretno kad su u pitanju vulkani, izdašna i plodna zemlja u okolini istih. Bar dok je to bio odlučujući faktor. A danas i nije tako jednostavno premestiti ljudsku naseobinu, postoji državni aparat, katastar, porez, sto čuda.
Ako pričamo o zemljotresu, trusna područja su u principu mnogo veća od većine država, znači nemaš gde. Po toj logici, Japanci su davno trebali kolektivno da isele, dibidus. Ko nije bio, ne može da shvati - tamo non-stop, više puta na dnevnoj bazi, čuješ i čak osetiš onu tutnjavu iz dubine; kažu, tek kad prestaneš da obraćaš pažnju, e tek si onda pravi Japanac
Rat je tek posebna priča. Na šta bi ličilo da je Staljingrad posle rata napušten? Tu već igra ulogu elementarni ponos/inat (zvati po želji): e baš neću, mmvmjbm
Puno je razloga.
nsarski nsarski 23:34 31.03.2017

Re: Свој комад лаве

Занимљив и добар текст, где си извукао све те податке?

Pa, ja sam davno gledao taj prilozen Hercogov film i povremeno ga se setim. Tu ima dosta intrigantnih podataka o erupciji 1902. Posle sam kopao po internetu, a i ova izborna tisina me dodatno inspirisala.
Napisano je i nekoliko knjiga na tu temu: neki osudjuju clanove vulkanske komisije, neki gledaju sve iz perspektive onog zatvorenika, itd. Mislim, dogadjaj je dovoljno upadljiv i inspirativan da se istrazuje.
sven.en sven.en 07:29 01.04.2017

Re: Свој комад лаве

Занимљив и добар текст

amika amika 11:32 01.04.2017

Re: Свој комад лаве

Mislim, dogadjaj je dovoljno upadljiv i inspirativan da se istrazuje.


Пре доста година имао сам неколико сусрета са једним нашим који је живео у Паризу и на Мартинику, наизменично. Сећам се: дивна клима, послуга, али све бубе и комарци к`о наши врапци. Његова верзија јединог преживелог је другачија: ћелија је била у старој тврђави на врху брда па је гледао шта се догађа и стрепео докле ће лава да дође.
nsarski nsarski 11:47 01.04.2017

Re: Свој комад лаве

Његова верзија јединог преживелог је другачија: ћелија је била у старој тврђави на врху брда па је гледао шта се догађа и стрепео докле ће лава да дође.

Ima nekoliko verzija njegove priče, ali ne znam koja je tačna. Za potrebe cirkusa, stvari mogu i da se malo "ukrase". Evo jedne:

Gore je ta ćelija u kojoj je bio zatvoren, dole je slika njega i njegovih opekotina koje je u cirkusu prikazivao. Prema nekim pričama, vrelina je bila strašna pa se on pomokrio na neki kaput-košulju koju je imao i to stavio na to prozorče da spreči toplotni udar.
49 41 49 41 00:46 01.04.2017

Galveston, TX

Sravnjen sa zemljom posle Harikena 1900.

https://www.1900storm.com/

Cini mi se Hariken Ike se "vratio" 2009. da dovrsi posao?!?

S lican dogadjaj.
Ne vulkan al' Hariken.
nsarski nsarski 01:02 01.04.2017

Re: Galveston, TX

49 41
Sravnjen sa zemljom posle Harikena 1900.

https://www.1900storm.com/

Cini mi se Hariken Ike se "vratio" 2009. da dovrsi posao?!?

Pa, taj uragan je naterao drzavu da veliku luku u Galvestonu premesti duboko u galvestonski zaliv blizu Hjustona, oko 30 milja na sever. U to vreme, Galveston je bio trgovacki i transportni centar i, pre svega, velika kockarnica koju je drzala porodica Moody. Posle uragana je izgradjen Seawall koji je branio naselje od uragana i velikih talasa, tako da je izdrzao sve kasnije uragane, ukljucujuci i onaj 2009. U svakom slucaju, posle uragana 1900., Galveston se znacajno promenio.
Ja sam tamo cesto odlazio-to je jedan simpatican grad, malo ofucan, s kolonijalnim "smekom", u kome postoji cak i srpsko groblje gde su sahranjivani mornari.
aureus aureus 01:06 01.04.2017

Re: Galveston, TX

Galveston?

U jednom Galvestonu bio jedan kamen poznat po svojoj plavoj, izrazito plavoj boji...

49 41 49 41 01:19 01.04.2017

Re: Galveston, TX

Ispravka.

Desilo se 13. sep 2008.

Houston je po nekima 3rd (or 4th) grad po velicini u US.
Secam se kad je stotine hiljada bezalo iz Houstona.
Svi autoputevi su bili zakrceni od ljutskog stampeda.
Niko nije znao sta ce se stvarno i gde desiti.

Galveston je opet platio najvecu cenu tog dana.
http://geothumb.blogspot.com/2013/03/hurricane-ike-september-2008.html
http://www.greatdreams.com/weather/hurricanes-2008c.htm
nsarski nsarski 01:26 01.04.2017

Re: Galveston, TX

Galveston je opet platio najvecu cenu tog dana.

Da, ja sam imao neke saradnike sa UTMB (University of Texas Medical Branch) sa kojima sam bio u stalnom kontaktu. Centar je posle mesecima bio pod vodom, laboratorije poplavljene, ljudi nisu mogli da se vrate na posao...

49 41 49 41 02:18 01.04.2017

Re: Galveston, TX

Bio u blizini ogromne bolnice kad se desila poplava posle Harikena.
Komplex 20-sto spratne bolnice ogroman.

Svi generatori smesteni u podrume, jeftinije resenje nego na krovu.
Nestalo struje, generatori u podrumima poplavljeni.
Onolika bolnica sa hiruskim salama, apartima za reanimaciju svih vrsta pacijenata?!?
Nastala panika, gde evakuisati urgentne slucajeve.

Nismo samo mi uzeli tapiju na glupost, ima toga jos.
tasadebeli tasadebeli 09:12 01.04.2017

Попокатепетл, 12 сати једног дана - стрип

Ма да, свашта се догађа под тим вулканима широм света...













nsarski nsarski 09:21 01.04.2017

Re: Попокатепетл, 12 сати једног дана - стрип

Ма да, свашта се догађа под тим вулканима широм света...

Па, ја сам тако и замислио наслов овог поста. Кад су вулкани у питању, Малколм Лоури је незаобилазан. Иначе, сјајан филм.
tasadebeli tasadebeli 09:34 01.04.2017

Re: Попокатепетл, 12 сати једног дана - стрип

nsarski
Ма да, свашта се догађа под тим вулканима широм света...

Па, ја сам тако и замислио наслов овог поста. Кад су вулкани у питању, Малколм Лоури је незаобилазан. Иначе, сјајан филм.





И књига и филм.

И Албер Фини у филму за којег не знаш да ли глуми пијанца или је стварно ушљеман јер је са Хјустоном шикао виски иза камера у паузама снимања.

Извини на скретању са теме. Ова моја упадица на вулкане више гледа као на метафору.

Нечега... Чега год. Свако нека себи то сам протумачи.

(Зато метафора и јесте чудо људског ума и језика.)

А и једна категорија за овај твој текст јесте филм, па сам се опустио...
nsarski nsarski 09:48 01.04.2017

Re: Попокатепетл, 12 сати једног дана - стрип

Извини на скретању са теме. Ова моја упадица на вулкане више гледа као на метафору.

Ako nisi, odgledaj taj Hercogov film koji sam linkovao na kraju. Pola sata zabave i čiste metafore.
myredneckself myredneckself 00:37 02.04.2017

Re: Попокатепетл, 12 сати једног дана - стрип

tasa
И Албер Фини у филму за којег не знаш да ли глуми пијанца или је стварно ушљеман јер је са Хјустоном шикао виски иза камера у паузама снимања.


To iza kamera što su radila mokra braća...mislim da su se oni svim srcem i punom flašom (film to je ozbiljna stvar, pa moraš biti trezan, a ne u tremolu, da su bili u tremolu ništa od njih), prvenstveno borili protiv samih sebe, iako su u startu znali da je to čabar i uzaludno.

Ej, da ostanem on topic bar geografski, s pesmom -



P.S. i još jedan ej, moram ranije na spavanje, glasanje zove, a ja se tu smucam noćom...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:06 02.04.2017

Kontraintuitivno

Черевићан Черевићан 15:45 02.04.2017

I'm on the caldera of the volcano

ad је 1975, август .мамљива туристичка понуда намаами ме (фамилијарно) ка Канарима.немош каасти имало се тамо штошта на тенерифи и видети а и богме окупати у атлантику те умељати у црном песку .посебност је ипак била посета вулканској планини Теиде ( 3718 м – трећи по величини вулкан на свету) те верање ка врху јој.са вулканима никад ниси начисто јер једном ерупцијом напукла кора земље слути да се понови.не познајем говор планине да бих могао да наслутим нешто но превагну маам алпинизма ,додуше комфорног, обзиром да нас успињача отпреми до саме калдере (геолошки облик кога ствара вулкан када се уруши сам у себе, тако стварајући велики и посебан облик вулканског кратера) у овом случају пречника 15 ак км на неких 3 км над атлантиком

одакле је поглед откидао на суседне отоке архипелага. успут нам је водич указивао да је задња ерупција била 1909 г а пре тога 1706 г напомињући да је у Колумбовим списима прибележено да када је пловио поред тенерифе ка гомери ( да се налије водом пред пут у неизвесно) уочио био … велику ватру из планине на тенерифи …..што се тумачи могућом ерупцијом.година је била 1492.
елем,присећам се, размилесмо се ми по калдери ,међу вулканским стенама браон,сиве,црне боје ,глатке или перфориране,удишући непријатан мирис сумпоровитих гасова који су мало мало избијали из стена, успут се фоткајући те сувенире сакупљајући ,но са зебњом упирући поглед ка самом врху Теиде,јер...никад се незна.

nsarski nsarski 16:39 02.04.2017

Re: I'm on the caldera of the volcano

е верање ка врху јој.са вулканима никад ниси начисто јер једном ерупцијом напукла кора земље слути да се понови

Gledao sam nedavno neku reportažu o vulkanu na Kanarskim ostrvima (da li je taj koji pominjete ili neki drugi, ne znam tačno). U svakom slučaju, navodno, ako bi se tu hipotetički desila vulkanska kataklizma ili zemljotres, postoji opasnost da se skoro pola ostrva odroni u more. Taj dogadjaj bi onda proizveo cunami takvih razmera da bi potopio veći deo grada Njujorka.
E, sad, ne sećam se o kojem se ostrvu radi, ali pouzdano se sećam da je jedno od Kanarskih ostrva.
Čast mi je i zadovoljstvo, Mr. Čer, da ste me posetili u ovom skromnom prilogu.
Черевићан Черевићан 17:24 02.04.2017

Re: I'm on the caldera of the volcano

postoji opasnost da se skoro pola ostrva odroni u more


то је знани случај са острвом Санторини из групације Киклада у јужном Егејском мору где је руб калдере након ерупције (cca 1600 B.C.) позамашним делом потонуо испод нивоа мора.Верује се да је ерупција Санторинија била инспирација Платону за његову параболу ....о Атлантиди.



излет на остатак АКТИВНОГ вулкана ( назире се у води у центру калдере..прича је за себе)
49 41 49 41 23:54 02.04.2017

Re: I'm on the caldera of the volcano

Atlantida.
Luka bila okruzena u vidu potkovice. Sva nemirnost mora cuvala je tada brodovlje od alavih talasa.

Tada glavni trgovacki centar mediterana.
Bio bog te pita kada, na Santoriniju i obisao prve iskopane sokake, terase, odaje ...
Tada, za vreme mog boravka; bila je samo jaka pretpostavka da je to Antlantida.
Grcki arheolog je 1971. ustanovio teoriju o Atlantidi na tom mestu.

Sada, posle vise decenija dubinskim snimanjem najmodernijom tehnologijom; dokazano da je to ipak Atlantida.

Desni deo nad morem je ostatak potkovicastog ostrva.
Levi deo je suknuo duboko pod vodu.
Juzni spic ostatka ostrva je bio deo kapije za uplovljavanje u tihe vode luke.
Saša Zorkić Saša Zorkić 18:23 04.04.2017

Vulkani

Sa zadovoljstvom pročitao. Vulkani su su izuzetno zanimljivi: veoma opasni i istovremeno dragoceni. Oni su spoj suprotnosti, divljaju i ubijaju, ali isto tako umeju da budu prelepi... i neophodni za opstanak života.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana