Oduvek volim pse i vec dugo, od kad nema "mog psa" a mnogi od nas znaju o cemu govorim, vise nista nije isto. Ipak i dalje volim da o njima pricam.
Zanimljiva je popularnost, te nepopularnost odredjenih rasa pasa. Po secanju i pricama, dacu malo uvid u tu, nazovimo je av-av statistiku.
Beograd osamdesetih. Mnogo vucjaka( nemackih ovcara), kokera, pudlica, poneki doberman i jednog rotvajlera spazih, nisu bili cesti, uopste.Secam se, bila sam mala kada sam videla jednu finu gospodju gde seta kod Londona, u blizini Francuskog zabavista psa rase Baset haund! Od tog trenutka sam sanjala da ga i ja imam, i na kraju se i to desilo. To nije pas kojeg spominjem na pocetku kao "mog psa" ali takodje je bio voljen, naravno.Bili su retki, i ljudima smesni. Gomila dobacivanja i komentara na racun izgleda psa, nekih duhoviti neki ne. Vreme kad je jos bilo popularno ime "Dzeki" za pse, posebno mesance. Kasnije ih je nasledilo Rex, Dona, a Dzeki je otisao u zaborav. Provukao se polako tu i neki Cezar. Jos postoje nadimci koji su ostali kroz vreme, prema imenu psa. Kao recimo - Goca Aska.
Ljudi su se okupljali pri setnji i uvek mi je bilo simpaticno da godine tu nisu igrale ulogu. Svako je zeleo da prozbori par rec o svom psu, koji je naravno najlepsi i najpametniji.
Maltezeri su se mozda pojavili pre tridesetak godina, ali tada jos nisu bili popularni kao danas, mogu se videti u filmovima sa Gidrom i Ljubisom Samardzicem i u filmu Jaguarov skok. Jedna od njih je bila cuvena Mimi, od par njih u Beogradu tog doba.Tada niko zivi nije ni cuo za, a kamoli imao sada veoma popularne bishone, vestije. Ja jesam, jer sam imala nekoliko enciklopedija pasa koje sam redovno citala. Kazem, ljubav od najranijeg detinjstva. Danas vidjam neke zene sa biglovima, pa cak i jednu sa King Carls Kavalijer spanijelom, te tibetanskim terijerima. Neke od njih dugo znam, jedna od njih, fina i draga me podsetila na to, koliko sam znala o psima i da sam medju prvima u kraju u nasoj generaciji i imala kucu.
Odjednom je i najezda Jorksir terijera i Dzek rasela raznih varijeteta.Na livadama u to vreme nije bio nijedan, ni po parkovima, ni na setalistima pored reke.Bokser da, ali cak i kasnije vrlo popularan Zlatni retriver -ne. Snaucer tu i tamo.
Polarnih pasa isto nije bilo mnogo, pojavio se Haski, za njim Malamut, onda Akite.Jazavicara, pekinejzera vise nego sada kad na njihovo mesto dodje poneki Shi-cu ili Mops. Pojavili su se i Cane corso, Brazilske file, Rodezijski ridzbeg, znate li da mu na ledjima raste dlaka na suprotnu stranu.A Shar pej? Nismo li se svi pomalo razocarali sto bebe imaju onaj visak koze koji ipak nije tako izrazen kad porastu. Irskim seterima devedesetih su se prikljucili Gordon seteri. Tad su se vidjali i Puliji.I buldoga ima vise nego ranije, progega cesto neki ulicama Beograda. Uz njega i neki Bostonski terijer.
Raduje me uvek da vidim pse kako trce zajedno i bezbrizno, rasni ili bez rase.
Za kraj, uvek kapa dole za ljude koji uzmu psa sa ulice i pruze mu topao dom.