Prijatelju,
Ne vidim drugi način da ti o ovome govorim osim u ovom obliku. U obliku prepiske kakvu smo, samo u pojedinim periodima naših života, vodili. Da budemo precizni , o prepisci se i radi. O 'ličnim pismima koja bi trebalo da pripadaju svima'.
Hteo bih da ti preporučim knjigu koju nisam pročitao i koju neću pročitati još neko vreme. Čitam ja nju. Mislim da sam i skoro sva slova u njoj pročitao. Isto tako mislim da je neću pročitati. Izraz 'pročitati knjigu' mi nekako predstavlja isuviše hrabru , možda i sebičnu tvrdnju. Retko koju sam pročitao. I one koje jesam 'pročitao'...pa sada , većinu ne bih preporučio.
Ovu sam čitao i čitaću. (kao i onu prepisku Umberta Eka i milanskog kardinala o religiji)
Naslov u prevodu je možda i bolji od originalnog. Muzej prepiske. Prosto se šetaš hodnicima u kojima te saleću reći. Poruke koje su neki ljudi , od kojih za neke znaš a neke ne znaš, upućivali nekim drugim ljudima, od kojih , opet, za neke znaš a za neke ne. Nekada se neki od tih ljudi kriju iza 'institucija' ali ih to ne spašava, vidi se da su ipak ljudi.
Ono što je fascinantno je da prateći prepiske kroz istoriju shvatiš da se privatni i javni govor ukrštaju i da se prošlost i sadašnjost mešaju.
Evo primera: preteće pismo Martinu Luteru Kingu je sasvim, po tonu i izboru reči, nalik nastupima radikala (i šešeljevaca i postšešeljevaca) u srpskoj skupštini. Primitivizam i bes preme različitostima kao jedini izraz. Grimasa kao lice u ogledalu. Tuga je što se za tim grimasama često povode čitava društva koja onda uživaju u sopstvenom izvitoperenom liku.
I mada se vremenski stvari , samo na izgled, ne uklapaju dobiješ pismo iz pakla. Džek Trbosek ti se onako, krvoločno, smeje u lice zbog toga što mu je uspela 'kombinacija'. Nivo 'krvavosti' nije taj koji klasifikuje gest.
Istovremeno sa trbosekovskim porukama iz pakla stižu odmah i oni sledeći oni kojima je grimasa normalna stvar pa odbeglim robovima traže da im vrate novac koji su izgubili njihovim begom. Ili im objašnjavaju da ni prodaja braće i sestara ne nadoknađuje štetu. Groze se neki. Naivci ili čak licemeri koji se prave nevešti. Kada grimasa zavlada to je normalno.
Ili, na primer, pismo Čarlsa Bukovskog direktoru holandske biblioteke o slobodi izražavanja , i Vonegatovo na sličnu temu nekim drugim ljudima sakrivenim iza navodne brige za druge, sasvim dobro opisuju šta ta sloboda znači. I da će uvek biti ljudi koji smatraju da sloboda nije ono što oni smatraju remetilačkim faktorom sopstvene udobnosti i prosečnosti. Uvek i svuda postoje 'ti ljudi' kojima je 'ne talasaj' najvažnije. I oni drugi , koji pokušavaju da objasne da je talasanje neophodno da bi se voda stvarno kretala.
Naravno da bi bilo veoma zabavno , čak ovima sa grimasama i drago, da su pisma samo ljubavna ili komična. Problem je što nisu naučili da čitaju kako treba i nisu naučili da se sloboda priziva i u pismu Gruča Marksa Vudiju Alenu ili onom Nika Kejva MTViju.
I da je poruka tužioca nezvaničnom šefu KKK ono što im oni kojima je sloboda normalna stvar poručuju.
Odužio sam sa ovim pisamcetom iako sam hteo o nekim sasvim drugim stvarima. A nekako očekujem da knjigu čitaš i da je već neko vreme imaš na polici i da povremeno pružiš ruku ka njioj.
Želim ti jedan Pirošev postupak i da razmenimo čestitke nalik onoj koju je Tven poslao Vitmenu za 90. Rođendan. Makar obojica morali da sačekamo taj devedeseti.
Imao sam pripremljene tekstove o tome zašto su na predsedničkim izborima svi i gubitnici i pobednici i o tome kakvi su nam mediji potrebni ali eto.
Što bi rekao Kapetan da budemo zdravi, veseli i debeli.
B.