Nedelja popodne, opusteo Beograd, svi su nekud otisli. Nema redova u radnji. Ulicama se jedva vuce poneki bus prema redu voznje. Usamljen pticiji zov.Dodajem malo muzike na tu sliku. Slusam Elu Fitzgerald po ko zna koji put. Ima njenih pesama gde pomislim da zaista niko drugi ne bi trebalo ni da proba da ih otpeva. Nedelju pocinje da ispunjava njen glas izvan svakog vremena.
I dok ide pesma "Dream a litlle dream of me" razmisljam o idealu zenske lepote, stila, svega, za muski pol. Jednom davno sam citala da mnogi izmastaju tu neku savrsenu zenu koja im odgovara po svemu. Znaju joj svaki pokret, nacin kako se smeje, kako posmatra svet, koje boje ima kosu i kakve obline poseduje. I oci te zene iz snova koja gleda pravo u onog koji ju je izmastao, su postojale pre njene pojave. Bukovski se zadrzao na lepim nogama. Nije nikad pisao o idealnim, ali mozda su te noge, cak i njemu, bile deo te neke sakrivene zene iz misli. Salvador Dali je Galu smatrao idealno lepom zenom, i nije mu bila prepreka zaljubljenosti ni sto je bila udata za drugog kada su se upoznali.
Ne mogu da znam da li je istina ili mit samo jer nisam muskarac, ali mogu malo da zakucam na tajna vrata vasih misli, dusa i snova. Mozda mi otkrijete. Uzivo sam slusala o tome nekoliko puta. Ali, uvek je lepo cuti iznova. Mozda imamo i neku damu ovde koja se uklopila u neciju sliku, savrseno kao deo za slagalicu koji nedostaje.
Na to se nadoveze i onaj francuski izraz " coup de foudre", ljubav na prvi pogled, munja koja se pravo sa neba zaleti u srce koje krece da kuca ubrzano,
kad se sretnu san i java.