Filozofija| Istorija| Literatura| Obrazovanje| Politika

Napoleon

Neven Cvetićanin RSS / 12.05.2017. u 14:47

Jaz između Revolucije i Restauracije će u početku biti nepremostiv, te će ovaj jaz prvi pokušati da hrabro premosti, noseći konture nove sinteze vremena, Napoleon Bonaparta. To će ga smestiti u ulogu tragičnog heroja epohe, budući da vreme još nije bilo zrelo za sintezu koju je nudio, te on ostaje verovatno najvećim u nizu modernih državnika koji će biti, u najbukvalnijem smislu, ispred svog vremena.
Bonaparta će, štaviše, biti jednim od retkih modernih državnika koji će ne samo biti, već koji će i ostati ispred svog vremena, stalno trčeći brže nego što je društveno tlo dozvoljavalo i moglo da apsorbuje.
Ovaj tragični istorijski delatnik će vođen nesvakidašnjom ambicijom i još nesvakidašnjom sposobnošću, pokušati da premosti jaz koji je zjapio u telu epohe, stupajući na istorijsku scenu kao predstavnik Revolucije, bivajući njenim najslavnijim generalom, da bi potom uz fanfare i bubnjeve, pompeznog temperamenta, sam sebe proglasio carem nove Restauracije, odnosno onoga što je trebala da bude održiva sinteza između Revolucije i Restauracije. Čitav njegov život će predstavljati herojski niz napora da se dovede do stabilne stajne tačke sa koje bi mogao, preambiciozan kakvim ga je priroda stvorila, da upravlja tokovima epohe mireći ju samu sa sobom, ali mu je, na žalost, ova stabilna stajna tačka stalno izmicala - jer ona i neće biti u vlasti običnih smrtnika, ma kako oni genijalni bili, već će biti produkt objektivnih vektora političke mehanike, koja još nije bila „zrela" za ono što je gromoglasno nudio Bonaparta.
On će najpre vešto upravljati silama akcije i reakcije koje su određivale takt vremena, što svakako omogućuje da ga karakterišemo atributom državnika, da bi ga potom te sile naprosto samlele. Njegov uspon, život i pad svedoče o tome da onaj koji istoriji da preterano ubrzanje, konačno biva od istorije pregažen, ostajući njenim tragičnim herojem. Ono što Napoleona uzdiže u odnosu na ostale delatnike vremena će biti, kao što je bio slučaj sa Rišeljeom, nesvakidašnja samosvest o tome šta se dešava oko njega u epohalnim razmerama, ali će on u odnosu na „gvozdenog" kardinala imati mnogo manje „istorijske sreće", jer će delovati u nestabilnijem vremenu u odnosu na ono u kojem je delovao Rišelje, a u kome će državništvo modernog doba biti na raskršću između dva istorijska pola od kojih nijedan neće odneti definitivnu pobedu, apsorbujući eventualno drugi pol u sebe u nekoj održivoj sintezi. Stoga je Napoleonova vladavina epizoda, u odnosu na onu Rišeljeovu koja je bila poput nekog dugometražnog celovečernjeg filma. No, Napoleonova vladavina će biti epizoda koja će ostaviti dugotrajne i neizbrisive posledice nakon kojih epoha nije mogla da se vrati unazad, iako je to pokušavala.
Ukoliko smo sa Rišeljeom imali figuru moćnoga „kardinala" kao mastermajnda tokova političke moći, sa Napoleonom u politiku stupa figura „generala", koja će takođe biti jedna od dominantnih državničkih figura Moderne - od samog Napoleona sve do Šarla de Gola. Za razliku od Rišeljea koji je rođen u Parizu, takoreći u centru političkih zbivanja, Napoleon je rođen 1769. godine u provinciji, na Korzici, morajući tek da traži svoj put do centra zbivanja i visoke politike. Bonaparta je kao i Rišelje pripadao nižem plemstvu, s bitnom razlikom što se pozicija nižeg plemstva razlikovala u metropoli u odnosu na onu u provinciji, pogotovo u 18. veku u odnosu na 16. i 17. vek. Niže plemstvo je u drugoj polovini 18. veka bilo skoro potpuno izmešano sa građanskom klasom, pa tako i Bonapartin otac ima građansko zanimanje pravnika. Mali Bonaparta ne pokazuje u dečačkim godinama interesovanje da nasledi očevu profesiju bivajući suviše robusnim da bi se moglo očekivati da postane pravnikom, bivajući ionako mnogo više vezan za majku. Odrasta uz brojnu braću i rođake, koje će kada kasnije prebegne od Revolucije Restauraciji i pokuša da zasnuje sopstvenu vladarsku dinastiju postaviti za kraljeve različitih evropskih kraljevstava koja je osvojio, ostajući do kraja klanovski orijentisan Korzikanac. U izvesnom smislu kod njega će do kraja života ostati dominantan korzikanski mentalitet i identitet, koje nikada neće hteti da „izbrusi" manirima metropole čak i kada se (samo)okrunio za francuskoga cara, govoreći do kraja života francuski sa jakim korzikanskim akcentom.
Nakon pokušaja porodice da robusni dečak započne školovanje u jednoj od crkvenih škola i uvida da takva vrsta školovanja nije saobrazna njegovom temperamentu, mali Bonaparta upisuje vojnu školu, pronalazeći tu svoj budući poziv. U školi ostaje upamćen kao strastven čitalac gomile knjiga i kao posebno briljantan učenik iz oblasti matematike, istorije i geografije, koje su mu bile omiljeni predmeti. Već u mladalačkom uzrastu razvija neku vrstu egzaktnog naučničkog uma, bivajući obdaren sposobnošću za apstraktno mišljenje i ističući se među vršnjacima oštroumnošću, što mu omogućuje da nakon provincijalne vojne škole bude primljen na centralnu vojnu akademiju u Parizu, na kojoj su u to vreme predavali neki od najpoznatijih i najobrazovanijih naučnika tog vremena, poput Laplasa (Pierre-Simon Laplace). Mladi Bonaparta nastavlja da guta knjige i nova znanja, završavajući u jednoj školskoj godini program predviđen za dve, što mu konačno omogućuje da nakon ekspresnog završetka akademije kao zapažen student odmah dobije službu kao artiljerijski oficir.


(Odlomak iz knjige Nevena Cvetićanina „Državništvo modernog doba", Arhipelag-Institut društvenih nauka, Beograd, 2016. Tekst knjige je dat bez referenci, fus-nota i referirajuće literature koji se nalaze u štampanoj verziji knjige)

 



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

narcis narcis 15:05 12.05.2017

1?

interesantan pogled na druga napoliona. nisam se sreo sa tim do sada.mora još par puta da proćitam.
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:33 12.05.2017

Re: 1?

Uh, nije to ni nov pogled, a ni revolucionaran. Mislim da je Šarl Pegi još rekao da ne treba verovati Napoleonu kad tvrdi da je osnovao veliko Carstvo. On je, u stvari, propagirao slobode. Ustvari nema ničeg neobičnog u Napoleonu, osim da je bio dete svoga doba. Letimičan pogled na likove Revolucije i videće se kako su to sve bili mladi ljudi, koji su tako i shvatali novo doba, kao doba uzleta i onda ih je Revolucija jela što se sve više širila i postajala zatvorenija, tačnije u trenutku kada je sve više naginjala ka institucijama Starog režima, koje je pokušala da spoji sa institucijama i temeljima Revolucije. Nespojivo, što je i bila odlika narednih decenija nakon Napoleona, koje se i završilo sa padom nekog drugog Napolena (njegovog sinovca, koji je ima i ono Luj i Šarl u svome imenu), kada se konačno i Revolucija završila; onim čuvenim bekstvom iz Pariza, koji je bio pod opsadom Prusa, letom balona, u kojem se nalazio Leon Gambeta. I ako ništa drugo, ta epoha je bila slavan pokušaj Francuske da sebe izgradi kao vodeću silu svoga doba, u kojem se nije proslavila, ali se srećno završila sa izgradnjom novog identiteta oličenom u veri u Francusku republiku.
princi princi 16:44 12.05.2017

Re: 1?

U stvari je skroz interesantno kako je to nasilje polako puzalo, kako se gomilalo, kao što su se i pripreme za Bastilju, polako pripremale, skoro 60 godina. Ima teorija po kojima je Bastilja posledica Misisipi mJehura (čitam trenutno Fergusonov Pity of war, hohštapler, stvarno ume da piše).
princi princi 16:49 12.05.2017

Re: 1?

Taj John Law, inače, vrlo, vrlo zanimljiv tip. Kao i uopšte uloga Škota u razvoju zapadne civilizacije. Mislim da su ostavili jači mark nego Jevreji.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:12 12.05.2017

Re: 1?

Zanimljivo da se Bastilja dogodila u momentu kada se u Francuskoj stvorila misao kako treba preoblikovati državu, ali kao i uvek su postojale određene struje u društvu koje su bile spremne da brane Stari režim, iako nisu bile sposobne za tako nešto. I upravo njihova pobuna protiv poreske reforme je ustvari i gurnula stvari u pogrešnom pravcu koji oni nisu mogli da iskontrolišu. Najsnažniji utisak mi je dolazak Lomeni De Brijena na mesto koje je držao i sam John Law nekada, državni kontrolor finansija kojeg je postavila upravo ta stara struja i kada im je on objasnio da je stari sistem neodrživ oni i dalje nisu slušali i onda paf. I kakvi su to lavovi bili, mislim te stare aristokratske porodice, koje su kidisale i lipsale u borbi skoro čitav jedan vek i nekoliko generacija se tu izmenjalo dok nije bilo jasno da nema nazad. Naravno, užasno je zanimljiva geneza škotskih ekonomista u okviru formiranja zapadne svesti, pogotovo Adam Smit, i naročito su u Francuskoj mnogi škotski izdanci, poput Etjena Makdonalda, učestvovali kao vodeća deca Revolucije.
princi princi 17:21 12.05.2017

Re: 1?

Naravno, užasno je zanimljiva geneza škotskih ekonomista u okviru formiranja zapadne svesti, pogotovo Adam Smit, i naročito su u Francuskoj mnogi škotski izdanci, poput Etjena Makdonalda, učestvovali kao vodeća deca Revolucije.

Da i ne samo ekonomista (pomisli na fizičare, jednog Maksvela, inžinjere, jednog Watta, nisam siguran da i Thompson i Joule nisu bili poreklom Škoti, možda čak i Faraday. Hamilton, jeste sve radio na Trinityju u Dublinu, ali mislim da je i on poreklom Škot). Arthur Herman napisao celu knjigu o njima. Škoti jezivo overlooked nacija. Svi nešto pričaju o Francuzima, Nemcima, Amerima, a Škoti su zapravo bili pravi egzekutori Britanske Imperije. Da nije bilo njih ništa to ne bi šljakalo.

Pa ja gledam i ovu Kanadu. I ona je u velikoj meri škotsko-francuski projekat, verovatno je zato i tako uspešna. Da su Englezi to radili, sve bi se to, što kažu Bosanci, pretvorilo u pljoharu.
princi princi 17:23 12.05.2017

Re: 1?

Apcigovasmo čoveku blog na pravdi boga, ako je neke pravde, pobrisaće nas. Lepo ti kažem, aj na facebook, tamo devojčice vrište za tobom: Dovedi Stevu Hauzera!
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:37 12.05.2017

Re: 1?

Pa ja gledam i ovu Kanadu. I ona je u velikoj meri škotsko-francuski projekat

I USA, bato, Aleksandar Hamilton je takođe bio Škot! Sad kad se zamislim, sve neki Škoti, a na kraju se sve završi sa onim monologom Juana Mekgregora u prvom delu Trejnspotinga, genijalno, pogotovo onaj deo kada kaže da nisu mogli da nađu ni pristojnu kulturu koja bi ih kolonizovala. I dalje mi neverovatno da za ovaj film kažem prvi deo:)



narcis narcis 07:10 13.05.2017

Re: 1?

svi smo mi škoti, vučka mi .
anfieldroad anfieldroad 08:41 13.05.2017

Re: 1?

I dalje mi neverovatno da za ovaj film kažem prvi deo:)



Drugi deo mi se nije dopao. Čak sam ( to je tajna ) dobar deo prespavao...


Inače, zanimljiva je i sudbina velikog maestra Žak Luj Davida... Kao vatreni propagator Revolucije, i on je vremenom stigao praktično do giljotine. Ipak, jedinstveni talenat mu je spasao život. Postao je Napoleonov dvorski slikar, pa neoklasicističkim stilom uticao na čitav 19 vek...Najzad, kad je "potrošio" i tu opciju, pobegao je u UK...Pa možda i u Škotsku ?
da ne virim sad u viki...
Stilom je uticao na more slikara tog doba, a podosta i na našeg Paju, npr...
emsiemsi emsiemsi 12:03 13.05.2017

Re: 1?

princi
Apcigovasmo čoveku blog na pravdi boga, ako je neke pravde, pobrisaće nas. Lepo ti kažem, aj na facebook, tamo devojčice vrište za tobom: Dovedi Stevu Hauzera!

Фејсбук је за девојчице !
antioksidant antioksidant 13:25 13.05.2017

Re: 1?

stefan.hauzer
Pa ja gledam i ovu Kanadu. I ona je u velikoj meri škotsko-francuski projekat

I USA, bato, Aleksandar Hamilton je takođe bio Škot! Sad kad se zamislim, sve neki Škoti, a na kraju se sve završi sa onim monologom Juana Mekgregora u prvom delu Trejnspotinga, genijalno, pogotovo onaj deo kada kaže da nisu mogli da nađu ni pristojnu kulturu koja bi ih kolonizovala. I dalje mi neverovatno da za ovaj film kažem prvi deo:)




skoti su u stvari srbi, samo odrasli u krajevima gde ne raste sljiva i gde pravi muskarac zna da stabilnost kuce pociva na suknji
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 10:12 14.05.2017

Re: 1?

interesantan pogled na druga napoliona. nisam se sreo sa tim do sada.mora još par puta da proćitam.


Pristup je specifičan jer nije stavio Napoleona samo u kontekst borbe Revolucije i Restauracije već i ostalih velikih modernih državnika poput Rišeljea, Meterniha, Bizmarka, Čerčila, De Gola itd. poredeći njihove državničke veštine i sposobnost a izađu na kraj sa protivrečnim silama sa kojima su se svi borili. Rezultati celokupnog istraživanja su zanimljivi i drugačiji od onog što se na prvi pogled čini.
nsarski nsarski 15:19 12.05.2017

Napoleonova teorema

U školi ostaje upamćen kao strastven čitalac gomile knjiga i kao posebno briljantan učenik iz oblasti matematike, istorije i geografije, koje su mu bile omiljeni predmet


Možda je malo poznato, ali u matematici postoji Napoleonova teorema koja kaže: Ako se nad svakom stranicom nekog trougla konstruišu jednakostranični trouglovi, onda centri tih konstruisanih trouglova formiraju jednakostranični trougao.
Slikovito: Neka je ABC taj početni trougao. Nad svakom od stranica se konstruiše jednakostranični trougao - prema ovim oznakama to su trouglovi ABZ,BCX i ACY. Zeleni trougao LMN, koji spaja centre ovih konstruisanih trouglova je i sam jednakostraničan. To je Napoleonova teorema.
Mislim, nije nešto što je uzdrmalo matematičke nauke, ali je simpatična observacija.


Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 10:23 14.05.2017

Re: Napoleonova teorema

Možda je malo poznato, ali u matematici postoji Napoleonova teorema koja kaže: Ako se nad svakom stranicom nekog trougla konstruišu jednakostranični trouglovi, onda centri tih konstruisanih trouglova formiraju jednakostranični trougao.



Hvala što ste slikovito podsetili na ovu Napoleonovu teoremu. On je bio izuzetan matematičar i kao takav je veoma mlad primljen u Francusku akademiju, koja kao što znate ima ograničen broj mesta i gde se neko ne prima samo zbog toga što ima političku moć. Pa iako je u vreme primanja u akademiju bio već moćna i obećavajuća figura francuske politike nije primljen zbog političke moći, već zato što je zaista bio jedan od boljih naučnih umova tadašnje Francuske, posebno u matematici, što mu je bilo i praktično potrebno kao artiljerijskom oficiru koji je morao da vrši proračune topovskih gađanja. O ovome više u sledećim nastavcima bloga.
blogovatelj blogovatelj 16:53 12.05.2017

Klint Istvud

De Gol
Rišelje
Napoleon

Sve sami Francuzi. Kaće neka epizoda i sa Srbima? Na primer Tito, ili Ramiz Sadiku.
49 41 49 41 00:20 13.05.2017

Imedju

diktature-proletarijata-demokratije.

Gledao davno vrlo strucnu analizu, sta je Hitler i Staljin ucunio od svog naroda.

Zgrozio se tokom emisije. Bio skoro depresivan od "rezultata" njihovog vladovanja.

na kraju citave filmovane dokumentovane studije, kratak komentar ...

Al' da nije bilo Hitlera, Staljina; ne bi bilo Treceg Rajha niti SSSR-a

J..be li ga sta je zivot za milione "patriota".
princi princi 09:52 13.05.2017

Dok smo još tu

jedan blogovski Napoleon je napisao fenomenalan tekst o Williamu Bellu. U stvari, ne samo o njemu.
alselone alselone 06:46 14.05.2017

Re: Dok smo još tu

jedan blogovski Napoleon

Sto Napoleon? Kompleksas?
princi princi 07:51 14.05.2017

Re: Dok smo još tu

alselone
jedan blogovski Napoleon

Sto Napoleon? Kompleksas?

Ne, nego ludak*. Ali talentovan.

*Onaj iz viceva o ludacima s psihijatrije: "Dobar dan. Ja sam Napoleon..."
alselone alselone 08:12 14.05.2017

Re: Dok smo još tu

"Dobar dan. Ja sam Napoleon..."


Mislim da je u ovom slucaju to vise "Dobar dan, ja sam Don Juan DeMarco", ali dobro. Oko ludila se slazemo.
tasadebeli tasadebeli 11:06 14.05.2017

Re: Dok smo još tu

alselone
"Dobar dan. Ja sam Napoleon..."


Mislim da je u ovom slucaju to vise "Dobar dan, ja sam Don Juan DeMarco", ali dobro. Oko ludila se slazemo.



Наполеон Четрнаести?




princi princi 12:31 14.05.2017

Re: Dok smo još tu

Oko ludila se slazemo.

Dobro ti verovatno imaš istančaniji ukus kad je pisana reč u pitanju. Ovo o William Bellu je sjajno, ma koliki drkadžija da je ovde na blogu (a daleko od toga da je jedini).
alselone alselone 13:12 14.05.2017

Re: Dok smo još tu

princi

Dobro ti verovatno imaš istančaniji ukus kad je pisana reč u pitanju.


Ma kakvi, nego nisam procitao, nesto me ne zanima tema.
aureus aureus 00:08 15.05.2017

Питање

Зашто ратује Бонапарта

Земљом шпарта Бонапарта
с војском јаком као Спарта.
Много рата око злата
јер без рата фали злата.

Само Бонапарта не ратује због
злата.
Бонапарта сматра да до злата
може и без рата.

Зашто ратује Бонапарта?

(Ауреус, мај 2017.)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana