Kakav blesav dan.
Kupujem jutros jagode na pijaci, stojim dugo u redu. Jagoda imaš gde hoćeš a kod njih je uvek red. S razlogom.
Plačam čoveku novčanicom od 1000. Vidim, vraća mi previše. Uzimam to i pitam: „Pa šta je sad, ja Vama dala 1000 Vi mi vraćate 1800".
Čovek se prvo trgnuo, valjda sam zvučala napadački. Kad je shvatio, bog zna kako se zahvaljuje, viče za mnom.
Moš misliti, kamo sreće da je to normalno.
Prođem dvadesetak metara, već napuštam pijacu, kad na mestu gde je prolaznost ljudi ogromna, leži na betonu nešto manje od 3000 dinara, u različitim novčanicama. Sve tako okolo razbacano.
Pogledam oko sebe, baš trenutno nikog za koga bih pretpostavila da mu je ispalo, a sigurno jeste nekom tek pre toga. Okolo ništa drugo osim para, što bi ukazalo na vlasnika.
Sagnem se, pokupim, stojim jedno pola minuta sa onim parama u ruci, okrećem se, blenem, ništa se ne dešava.Krenem polako kući, i dalje držim one pare u ruci.
U neko doba ih strpam u džep svesna da im se gazda neće pronaći.
Razmišljam kako da ih se što pre otarasim. Još mi treba da imam nekih problema. Gde li su sad one kutijeza dobrovoljne priloge...
Idući dalje odlučim da uplatim taj iznos kod Šapića. Tamo mi najsmislenije. Bez posebne namene.
Pare sve vreme stoje u levom džepu bermuda, ni slučajno ih ne mešam sa svojima. Da se zna šta je čije. Nisam ja od juče, mani te fazone...
U gradu me zaustavlja devojka, u ime neke organizacije za decu ometenu u razvoju. U trenutku pomislim da i ovo ima smisla al nikad nisam imala poverenja u te ulične akcije. Previše ima zloupotreba. Uradiću kako sam namerila. Žurim kući.
Čim sam stigla, trk da vidim kako i gde se uplaćuje. Dok sam babrala oko podataka, pade mi na pamet da se to odjutros neko igra sa mnom.
Rešim da prihvatim.
Ja, ovakva kakva sam, operisana od kockanja, daću neki dinar za igre na sreću. Al danas.
Poslala prvo, jer je to jedini logičan sled radnji, pa krenem da tražim kako to ide kad hoćeš da se kockaš s državom.
Jedva našla gde se uplaćuje. Izgleda da to više niko ne radi.
Došla tamo, pojma nemam šta hoću. Daj od svega po malo, šareno.
Uzeli mi 520 dinara na dve igre, živa šteta.
Dakle, kad podvučem crtu, tačno toliko iznosi današnji gubitak i cena majmunske radoznalosti.
Al platila , da vidim šta hoće...