Priznacete..nije bilo bas tako...
Najezda raznoraznih jezika po Knez Mihajlovoj. Vodic sa nasih prostora koga ubrzano prati nekoliko desetina amerikanaca u poodmaklim godinama, standardno obucenim u sorceve-bermude veselih boja, sa obaveznim kacketima i zivahnim pokretima iako sa po kojim kilogramom viska. Kinezi koji kao da su zamenili cuvene japanske turiste, potpuno odusevljeni jure ka Znaku ? ....usput promase Sabornu crkvu i staju ispred osnovne skole tik pred crkvom.Slikaju. Neko im ipak pokaze crkvu. Jure niz ulicu, slikaju sada crkvu. Odose posle trkom na Kalish, zovu ga Turski park. Uzbudjeni mladi spanci doleteli low costerima od nekud merkaju gde ce da sednu, koji kafic, okrecu se za nasim devojkama sa odusevljenjem...
Svi zajedno kao da su u nekoj vrsti euforije. Nacujem u prolazu da se mora otici i videti i Novi Sad.
Secam se kada mi je ispricao poznanik iz Londona, englez, kako je svirao gitaru par dana u Beogradu krajem osamdesetih, na svom putu za Grcku. Mislio je da je sleteo direktno u raj jer je konstantno bio okruzen nekim divnim, lepim devojkama koje su sve htele da pricaju sa njim. Malo sam ga razocarala konstatacijom da je tu prevashodno bila zelja da se vezba engleski.
U shoping centru bracni par ni manje ni vise nego iz Hong Konga. Doduse svet kao da sve vise postaje slican, bilo gde, bilo koji grad, slicne radnje i ljudi koji tu nalaze srecu.
Da li oni jezivi dogadjaji kada neko prebije nekog samo jer govori drugi jezik padaju polako u neku medju-proslost? Da li zaista ovih dana mozemo sa ponosom da kazemo: Beograd je svet?
Tesko da ce neko od prolaznika kroz nas grad moci da vidi jedno divno dvoriste ispunjeno hladom drveca u samom centru, jednu polusrusenu kucicu u Paviljonima na Novom Beogradu gde ispred nekolicina njih veselo cavrlja na travi, iako okruzeni betonom. Da li ce stici da predju neki od mostova peske i zastati da pogledaju ka Pobedniku. Recimo u sumrak kada Beograd, narocito u rano leto sija nekim misticnim sjajem koji te zove ka njemu i uvek trazi da mu se javis kao dragoj osobi blizu tebe.
Ali, desi se i da neko od tih ljudi koji trce nasim gradom zavoli neki delic Beograda i pocne da mu se vraca iz ko zna kog dela sveta. Jer Beograd kada biva tvoj u delu duse, odatle tesko ode. Mozda zaista nikada.