Fitnes industrija ne miruje.
Namećući potrebu za teškim fizičkim radom koji se, često, eufemistički naziva treningom, ide sve dalje i dalje u proizvodnji različitih pomagala koji proizvode efekat povećanog opterećenja, što je za većinu laika siguran znak da su na dobrom putu ostvarenja cilja kako god ga definisali: skidanje masnih naslaga, uvećanje mišićne mase, izraženija mišićna topografija, trčanje maratona...
Svedoci smo fantastične kreativnosti u iznalaženju načina za maltretiranje sopstvenog tela, bilo da je reč o tonama podignutog tereta ili ispunjavanju nekakvih dnevnih zadataka, đipanja sa "kengur" čizmama, vešanja o plafon na bandži gume i ko zna čega sve ne.
Da se razumemo, sportstki trening je, po definiciji, stres koji bi trebalo da izazove promene na telu ili u organizmu. Taj stres se može iskazati kroz povećanje opterećenja, koje opet može biti definisano na različite načine, ali se najčešće iskazuje kroz povećanje obima treninga ( radim više nego uobičajeno ) ili intenziteta ( radim intenzivnije, jače...).
Povećanje opterećenja je neophodan uslov da bi se izazvale pozitivne promene na organizmu. Ali povećanje opterećenja je samo po sebi rizik po zdravlje ukoliko se sprovodi nekontrolisano ili neadekvatno.
Kao što je i lek otrov ukoliko se ne primenjuje na propisan način.
Samo što loš način vežbanja sporo deluje, ali kada počne da deluje, obično povratka nema. Jednom narušen integritet tela, često ostavlja trajne posledice.
Hajdemo malo o novom "gedžetu" koji se sve više i više koristi, bez pravih saznanja o efektima, odnosno o svesti o tome ima li smisla koristiti ga. Da li je reč o revolucionarnoj napravi ili o još jednom bulšitu koji hipnotisana gomila rado koristi jer misli da je korisna, a izgleda tako kul.
Neko se, naime, dosetio da će, ukoliko ograniči disanje, odnosno zapreminu udahnutog vazduha, promene na organizmu biti takve da pozitivno utiču na povećanje izdržljivosti.
Logično.
Ako povećamo efikasnost disanja, ako povećamo zapreminu udahnutog vazduha, bićemo radno efikasniji, šta god radili.
Tako su i nastale ove maske koje nazivaju Altitude training masks ili Elevation training masks i model treninga koji se najčešće naziva Respiratory Resistance Training ili Hypoxic training. Ideja je da se ograničenjem disajnih puteva poveća snaga mišića udisača, te zapremina udahnutog vazduha, odnosno respiratornog volumena uopšte.
Prvi ih je predstavio jedan muzičar, basista grupe Tower of Power i osnivač BLACO laboratorije, Viktor Konte. Usput je malo robijao zbog razvoja i distribucije različitih stimulativnih sredstava koje koriste bilderi za uvećanje mišićne mase...
Ali ono što je logično, nije uvek i istinito.
To je inače moja omiljena rečenica kada razgovaram sa mnogim kolegama i sportistima, jer je vrlo lako poverovati da je unapređenje efikasnosti kretanja najsloženijeg biosistema u prirodi trivijalna stvar koju svako zna i da je metod "hiljade sklekova, hiljade trbušnjaka" dovoljno pouzdan i daje očekivane rezultate.
Daje, naravno, posebno ukoliko ste godinama koristili samo kažiprste za kuckanje po tastaturi i desni palac za daljinski upravljač. Ali za takve primerke svaka aktivnost daje rezultate.
Da se vratimo na temu "gas maski", omiljenog rekvizita "JNA generacije", jer ovo nije ništa drugo nego malo bolje dizajnirana gas maska, koja, doduše, ne pročišćava vazduh već samo guši njenog nosioca. Zovu ih, dakle, running masks, ali i altitude masks, jer se veruje da daju efekte visinskog treninga.
Istina je da niti daje efekat visinskog treninga, niti povećava izdržljivost. Na visinama jeste vazduh malo drugačijeg sastava i osobina, ali tako što ima manje kiseonika i atmosferski pritisak je niži. Reakcija organizma na većim nadmorskim visinama je dublje disanje, tj povećanje respiratornog volumena, te povećanje pritiska u arterijama pluća, pa samim tim i povećan priliv krvi, kao i određenje promene u samom sastavu krvi.
Maska proizvodi samo dublje disanje i glup izgled.
No da li je zapremina udahnutog vazduha ograničavajući faktor?
Jeste kod ronioca na dah, ali da li je i kod trkača?
Nekoliko rečenica o energogenezi, odnosno stvaranju energije za mišićni rad, sa akcentom na takozvani aerobni sistem, odnosno mehanizam gde se ATP, jedino gorivo koje mišići prepoznaju kao gorivo, stvara, između ostalog i uz pomoć vazduha koji udišemo.
Udahnuti vazduh, odnosno onih dvadesetak posto kiseonika iz njega, se u plućima vezuje za krv koju srce izbaci u krvotok dalje do aktivnih mišića. Pluća imaju mnogo veći kapacitet nego srce. Srce je, dakle, u stanju da veže samo jedan procenat kiseonika iz udahnutog vazduha. Taj procenat ili ta zapremina se zove Maksimalna potrošnja kiseonika ili VO2max. To je najznačajniji funkcionalni parametar, ključan za izdržljivost trkača, biciklista, plivača... To je sposobnost krvi da veže kiseonik i da ga transportuje do aktivnih mišića. Ukoliko je ta sposobnost mala, možemo da udišemo kao mlazni motor, nema efekta.
Da probam jednostavnijim rečnikom; imamo previše robe ( vazduha ), a premalo kamiona ( hemoglobina na primer ). Roba koja se ne utovari ne ostaje usladištena, već se vraća odakle je i došla - u atmosferu.
Hoćemo li rešiti problem tako što ćemo dopremiti još više robe?
Pa maske upravo proizvode taj efekat. Poboljšava parametre disanja bez uticaja na ono najvažnije; transport kiseonika.
Nije to jedini problem. Kiseonik se transportuje kroz krvotok, a do mišića stiže kroz kapilarnu mrežu. Kod neadekvatno treniranih sportista, može se desiti da imamo i "robu" i "kamione", ali nemamo puteve - krvne sudove. Postoje trenažni metodi koji više ili manje efikasno učestvuju u povećanju kapilarne mreže, ali ne po celom telu, nego tamo gde je potrebno, tj gde je trenažno usmerenje najveće.
Prosečan programer ima izuzetno razgranatu kapilarnu mrežu od laktova do nokata, prosečan trkač bi trebalo da ima u nekim drugim delovima tela. Maska će tu pomoći koliko i kačket, samo što kačket štiti od sunca, a maska izgleda glupo i guši.
Postoje, naravno, brojni radovi koji potvrđuju da Respiratory Resistance Training, kako se obično nazivaju aktivnosti sa ovakvim maskama, poboljšava parametre disanja, ali ne i VO2max, ali se često ne publikuju jer urednici znaju da ignorišu studije gde se pojavljuju negativni rezultati. Da zanemarimo taj publication bias jer postoje i oni drugi radovi, koji dokazuju da su maske efikasne u svemu, čak i u muvanju riba, ali samo kod određene populacije akrepa. Ovakve radove odlikuje uticaj naručioca, obično kompanije koja proizvodi maske i sumnjiva metodologija istraživanja i interpretacije.
Da ponovim, ako uzmete uzorak prosečnih "fikusa" i date im da rade bilo šta tokom nekog vremenskog perioda, poboljšaće sve moguće parametre nosili ili ne nosili masku.
Ali suština sportskog treninga je da se, uz što manje utrošene energije i sa uz što manji rizik po zdravlje, postigne željeni efekat.
Ove maske stvarno daju određene pozitivne efekte na disajne parametre, ali jedini efekat na prosečnom rekreativcu je, uz rizik od infarta, glup izgled.
A, složićete se, može se izgledati glupo i bez nje.