Umetnost| Životni stil

Alef

mikele9 RSS / 10.08.2017. u 15:58

Pođi sa mnom, rečima ti ne mogu opisati, to moraš da vidiš, da se uveriš svojim očima. Pošao sam za njim zainteresovan iako sam znao ili bolje reći naslućivao o čemu se radi. Imao sam dvadeset godina a on, saznao sam kasnije jer sam ga pitao, šezdesetsedam. Vid je već tada počeo da mu slabi, pogoršanje je bilo skoro galopirajuće, bližilo mu se slepilo. Idući za njim pitao sam se otkud ja u Argentini, u Buenos Airesu, otkud je baš mene odabrao? Držao me ispod ruke, koračao je dosta sigurno, tek ponekad bi desnom rukom dodirnuo zid zgrade pored koje smo prolazili. Još malo i bićemo ispred kuće u ulici Garaj... prekinuo sam ga: Ulica Garaj, pa zar niste sami napisali da je srušena govoreći, navodim vaše reči, posle šest mesevi od rušenja kuće u ulici Garaj, izdavačka kuća Prokusto izdala jedan izbor argentinskih isečaka Karlosa Arhentino Danerija? Umetnička sloboda, nasmejao se i zakašljao, uostalom čitajući moje knjige mogao si već od prvih strana da vidiš kako kombinujem, nemam bolji izraz, istinu i laži, činjenice i fikciju, da te ne gnjavim i ne crtam ti šta je pisac hteo da kaže, kuća nije srušena, oronula jeste ali i dalje je na svom mestu. I čija je to sad kuća, kome pripada, upitao sam zastavši? Potomcima Sunina i Sungrija. I pored svih nastojanja Karlosa Arhentino Danerija i njegovog advokata doktora Sunija, Sunino i Sungri su uspeli da je kao vlasnici zadrže. U prvi mah su želeli da u njenom prizemlju otvore novu kafetriju, onda su zamislili da je sruše i na njenom mestu podignu novu zgradu u skladu s novim trendovima ali su na kraju odustali I zadovoljili se izdavanjem stanova, uloživši u opravke i dovođenje zgrade u koliko toliko pristojno stanje, manju sumu novca. Zastao sam, znači vodite me da vidim Alef, da li je on istinit ili je fikcija? Najistinitija istina, odgovorio je kategorično! Sve se dogodilo kako sam napisao, nisam čak ni imena zamenjivao izmišljenim. Od početka sam želeo da ga pitam kako je došao do mog imena i prezimena, kako i zašto je baš mene pozvao da doputujem u Buenos Aires ali kad god bih zaustio da to izgovorim, uvek bi me poremetio nekim detaljem, nekom pričom, nekom upadicom… Moraćemo da odemo odpozadi, ne bih voleo da izazovemo bilo kakvu znatiželju sadašnjih stanovnika zgrade, ovde ćemo skrenuti desno. Stigli smo, rekao je dodirnuvši tarabu ne višu od metar i po, iza koje se pružao pogled na neveliko dvorište zgrade. Sparušene biljke i sasušena trava zasuta pikavcima, papirićima, limenkama od piva, tri, četiri panja, ostaci posečenog drveća i jedno veliko kiselo drvo sa začudžujuće svežim zelenim lišćem. Bilo je podne, od žege smo jedva disali, prozori su bili zatvoreni, roletne raznih boja izbledele i ofucane, bile su spuštene, ni traga od života. Odgurnuh klimava vrata koja su se jedva držala na gornjoj šarki i uđosmo. Kao da vidi, poveo me do sivih natrulih vrata i dao mi ključ. Začudo vrata su se otvorila lako ne škripnuvši. Ušli smo u mračan hodnik, stegnuvši mi ruku rekao je: Iako znaš, ponoviću ti potanko sve ali ćeš morati da siđeš sam. Pored toga što bih mogao da se strmeknem, uz moje slepilo nema ama baš nikakve svrhe da silazim, uz to, ionako sam ga već video. Otvorivši vrata od podruma shvatio sam da je isti kao što ga je opisao: Jedva nešto širi od stepeništa, veoma je ličio na bunar. Oglasi se sa vrha stepeništa: Moraćeš da se isprljaš, lezi na pod i uperi pogled u devetnaesti stepenik. Samo pod određenim uglom, moraćeš da lagano pomeraš glavu i pogled i videćeš ga. Nije mi baš bilo udobno na tvrdom popločanom podu, rebra su počela da me bole, naslonivši se na lakat leve ruke malo sam odigao trup i! Ugledao sam ga! Ugledao sam Alef! Ništa me više nije bolelo, širom otvorenih očiju zurio sam u Alef. Opisao ga je savršeno! Uzviknuo sam: Ovo je nemoguće! Sa vrha stepeništa doprle su njegove reči: Kosmos ne poznaje kategoriju nemogućeg! I dalje nisam mogao da verujem svojim očima, svojim umom! Isto kao i on davno, ispod devetnaestog stepenika, malo udesno, spazio sam malu sjajnu kuglu, nepodnošljivo sjajnu! Prečnik Alefa je bio mali, dva, tri centimetra ali kako je on to napisao, Kosmos je bio u njemu u nesmanjenoj veličini! I ja sam kao i on bio zapanjen činjenicom da je sve bilo u istoj tački, sve je bilo istovremeno! Video sam svaku kap svih okeana, mora, reka, potoka, svako zrnce peska svih pustinja zemaljskih, marsovih, mesečevih… rađanje mog oca, Veliki Prasak, Budu u meditaciji, Alkibijada, svaku krljušt svih riba na svetu, Šavu koju kolje rođeni sin, Isto kao on videh nepregledne, zbijene oči kako pomno ispituju sebe u meni kao u ogledalu, videh sva zemaljska ogledala a ni u jednom se ne ogledah, rudne žile, sav duvan na svetu, Aristotela, Skratovu smrt, Ehnatona, podrume Vatikana, jezero Sevan, proticanje svoje krvi…

Dugo, dugo sam se samomučio pitanjem da li je to bio san, malo, malo, uzimao sam pasoš i pomno gledao pečate. Ako je bio san, mislio sam, otkud tolika preciznost, do najsitnijih detalja? Ne, ovo je bila istinita, sveobuhvatna i zaokružena priča! Kako vreme čini svoje, upisao sam i završio Akademiju imajući dovoljno vremena za zabavljanje sa devojkama, igranje gudbala, putovanja, pecanje, obilaženje beogradskih kafana sa drugarima. Onda se u tridesetoj oženih, dobismo sina i život mi poteče drugim tokom. Prošle su godine i negde trećeg, četvrtog januara 1986, godine u kojoj ću 4.septembra napuniti 40 godina, iz podsvesti mi nenadano izlete njegova rečenica/konstatacija iz Alefa: Kad se prevali četrdeseta, svaka promena postaje odvratni simbol proticanja vremena. Pronađoh knjižicu i pažljivo sa visokom koncentracijom je pročitah. Odjednom se prosvetlih, obuzet Alefom nisam obratio posebnu pažnju na sam kraj u kojem on piše: Ma kako zvučalo neverovatno, ja verujem da postoji (ili je postojao) drugi Alef, ja verujem da je Alef iz ulice Garaj lažni Alef. Istog trenutka odlučih da mu napišem pismo! Kucao sam ga na pisaćoj mašini Olivetti i sačuvao sam kopiju na peliru:

Poštovani,

Bezbroj puta sam čitao Alef i video ga, vi ste me odveli u kuću u ulici Garaj, ako se toga ne sećate onda sam sanjao najsavršeniji i najprecizniji san koji se može zamisliti! No da se vratim na ono što je za mene zanimljivo. Naime, vi ste rekli da verujete da je to bio lažni Alef! Lažni ili istinit i sami znate da to u ovom slučaju ne protivreči jedno drugom. Ako je bio lažni a u njemu se sadržao Kosmos, onda je bio istinit a ako je bio istinit/pravi onda nema ni traga sumnji. Zatim nastavljate i navodite kapetana Bartona i njegov rukopis o ogledalu, na istoku pripisanom Aleksandru Dvorogom Makedonskom, na čijoj se površini ogleda čitav Univerzum, sedmostruki pehar Kaja Hosrua, ogledalo koje je Tarik ibn Zaid pronašao u jednoj kuli (1001 noć), potom navodite ime Lukijana Samosatskog, Merlina, čak Ibn Halduna. Imam utisak i mislim da me ne vara da ste namerno izostavili Ogledalo čudesnog Pjera Mabija i što je još važnije, jednu priču Morisa Leblana čijeg se naslova ne sećam ali koja savršeno podseća na vaš Alef!

Srdačno vas pozdravljam,

Mikele

 

Pismo sam adresovao na Mariju Kodamu. Posle dvadesetak dana u sandučetu me čekao avionski koverat poslat iz Švajcarske. Nisam ga odmah otvorio, grozničavo i u žurbi sam skuvao kafu, izašao s njom na terasu, seo, zapalio cigaretu i onda ga otvorio. Bio je to njegov odgovor:

Mladi prijatelju,

Nasmejalo me, razdragalo i obradovalo tvoje kratko pismo! Ti si prvi i jedini koji mi se obratio u vezi Alefa iako su prošle godine od njegovog objavljivanja. Potpuno si u pravu a propos lažnog Alefa, međutim, meni je izuzetno značajna činjenica što si shvatio moje poigravanje s Alefima/ogledalima iz istorije ili književnosti. U pravu si, posebno što se tiče Morisa Leblana, iako je širom planete poznat po svom Arsenu Lupenu i ja sam kao i ti voleo njegove kratke imaginativne priče. Znam da si mislio na priču o starom hemičaru kojem je sin poginuo kao pilot u Prvom svetskom ratu. Dakle, zaista sam namerno izostavio Leblana i tu njegovu priču. Da sam ga pomenuo bila bi vrlo vidljiva veza između mog Alefa i njegovog zida na kojem se kao na ekranu ili u Alefu moglo videti sve što je inače nama smrtnicima nedostupno, odvijali događaji kojima nismo prisustvovali, kao obaranje aviona u kojem se nalazio njegov sin, etc, etc, etc.


P.S. Mladi prijatelju, želim ti da dugo poživiš, do kraja sačuvaš svoju analitičku posvećenost, želju za istraživanjem i radoznalost koja se može meriti samo sa radoznalošću dece, shvati ovo kao kompliment.

P.S. 2, Da li sam te pre dvadeset godina odveo u kuću u ulici Garaj gde si video Alef ili je to bio, kako ti napisa: Najprecizniji i najsavršeniji san koji se može zamisliti, sam ćeš odlučiti ili nećeš, što mu, po tebi, dođe na isto.

Pozdravljam te, H.L.B.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 16:11 10.08.2017

Alef



vidi li se Alef u Alefu?


Kosmos je bio u njemu u nesmanjenoj veličini! I ja sam kao i on bio zapanjen činjenicom da je sve bilo u istoj tački, sve je bilo istovremeno! Video sam svaku kap svih okeana, mora, reka, potoka, svako zrnce peska svih pustinja zemaljskih, marsovih, mesečevih… rađanje mog oca, Veliki Prasak, Budu u meditaciji, Alkibijada, svaku krljušt svih riba na svetu, Šavu koju kolje rođeni sin, Isto kao on videh nepregledne, zbijene oči kako pomno ispituju sebe u meni kao u ogledalu, videh sva zemaljska ogledala a ni u jednom se ne ogledah, rudne žile, sav duvan na svetu, Aristotela, Skratovu smrt, Ehnatona, podrume Vatikana, jezero Sevan, proticanje svoje krvi


otprilike kao DMT vizija, s jedinom malom rezlikom, što kod DMT-a skoro nijedna stvar koju vidiš nije sa ovog svijeta
mikele9 mikele9 19:12 10.08.2017

Re: Alef

vidi li se Alef u Alefu?

Pošto je Alef kosmički sveobuhvatan, da i on je u sebi.
docsumann docsumann 20:19 10.08.2017

Re: Alef

mikele9
vidi li se Alef u Alefu?

Pošto je Alef kosmički sveobuhvatan, da i on je u sebi.


to je, zacjelo, vraški čudna čudna petlja
mirelarado mirelarado 20:20 10.08.2017

Re: Alef

"Ко не чита, када напуни седамдесет година, проживео је само један живот - властити, а ко чита проживео је бар пет хиљада година: био је присутан када је Каин убио Авеља, када се Наташа Ростова удала за Пјера Безухова, када је Бодлер контемплирао о судбини песника посматрајући албатроса. Јер, читање је бесмртност која сеже унатраг."

Рече један коме је Хорхе Луис био узор.
docsumann docsumann 21:12 10.08.2017

Re: Alef

Рече један коме је Хорхе Луис био узор.


i meni, i meni, nastavnice

ustvari, od majstora sam "pokupio" štos kako Čudo začiniti trivijalnim sitnicama (položaj čudesnog Alefa ispod tih trošnih stepenica) ne bi li čudo prikazali realnijim, konkretnijim.
kako bi samo čudo dobilo adekvatnu pozornicu.

takođe, oko mnogih svojih izmišljenih događaja, Borhes je nanosio obilje fiktivne faktografije, kvazi datuma, zvučnih imena lažnih ljudi uzbudljivih biografija. tako je stvarao čudo od krvi imesa. kosmičku dramu u komšiluku.
i čitalac bi se automatski našao zarobljen u toj majstorski ispletenoj mreži stvarne fikcije i lažne fakcije.

docsumann docsumann 21:20 10.08.2017

Re: Alef

sad će trobodni maksa da iskoči iz nekog oblačića...

mikele9 mikele9 21:25 10.08.2017

Re: Alef

Рече један коме је Хорхе Луис био узор.

Pet hiljada godina, verujem i mnogo više iz ličnog iskustva
Черевићан Черевићан 22:06 10.08.2017

finis coronat opus

драги г mikele одвазда сам склон нереалностима у маштању - покушају да се избалансира паралелизам реализма и фантазмагорије, да се проток времена обрне тако да последице претходе узроцима, но сам свестан хаоса који би услед тога глобално настао .добро је да ме моје овоземаљско радно усмерење ( свет омеђен бројкама,формулама ,тех.прописима) држи у реалности иначе би ја већ
поодавно залутао у некој другој димензији као последици бесмислених снова, дилемичан који од живота тренутно живим, бивши или будући. добро је да су врата на Лази Л. .... вазда откључана ...

maksa83 maksa83 07:05 11.08.2017

Re: Alef

sad će trobodni maksa da iskoči iz nekog oblačića...







(tako se na srpskom znakovnom pismu piše Three Body Problem)
mikele9 mikele9 09:15 11.08.2017

Re: finis coronat opus

драги г mikele одвазда сам склон нереалностима у маштању - покушају да се избалансира паралелизам реализма и фантазмагорије, да се проток времена обрне тако да последице претходе узроцима, но сам свестан хаоса који би услед тога глобално настао .добро је да ме моје овоземаљско радно усмерење ( свет омеђем бројкама,формулама ,тех.прописима) држи у реалности иначе би ја већ
поодавно залутао у некој другој димензији као последици бесмислених снова, дилемичан који од живота тренутно живим, бивши или будући. добро је да су врата на Лази Л. .... вазда откључана ...

Dragi G. Čer, nisam siguran da je realnost u kojoj živimo istinita ili lažna! Mislim da je naš mozak Alef, samo što mi, barem za sada, nismo u mogućnosti da ga sagledamo u svoj njegovoj punoći, te otud naša lutanja između tz realnosti i irealnosti, imaginacije.
mirelarado mirelarado 09:29 11.08.2017

Re: Alef

oko mnogih svojih izmišljenih događaja, Borhes je nanosio obilje fiktivne faktografije, kvazi datuma, zvučnih imena lažnih ljudi uzbudljivih biografija. tako je stvarao čudo od krvi imesa. kosmičku dramu u komšiluku.
i čitalac bi se automatski našao zarobljen u toj majstorski ispletenoj mreži stvarne fikcije i lažne fakcije.


Pokazao je kolika je moć pseudo-dokumentarnosti.
mirelarado mirelarado 09:30 11.08.2017

Re: Alef

trobodni maksa



docsumann docsumann 10:53 11.08.2017

Re: finis coronat opus

nisam siguran da je realnost u kojoj živimo istinita ili lažna!


skoro, pa nebitno. tj. parafrazirajući i modifikujući Dekarta ... nešto se ipak dešava

- but, what?

- WHAT.


nije svijet ono što mišljaste


ili je, naprotiv, upravo to?

docsumann docsumann 10:58 11.08.2017

Re: Alef

mirelarado
oko mnogih svojih izmišljenih događaja, Borhes je nanosio obilje fiktivne faktografije, kvazi datuma, zvučnih imena lažnih ljudi uzbudljivih biografija. tako je stvarao čudo od krvi imesa. kosmičku dramu u komšiluku.
i čitalac bi se automatski našao zarobljen u toj majstorski ispletenoj mreži stvarne fikcije i lažne fakcije.


Pokazao je kolika je moć pseudo-dokumentarnosti.

što u konačnici nije ništa drugo do staro-dobro majstorstvo pričanja priče, umjeće sugestije, dočaravanja...crtanja po vazduhu
pikuc pikuc 11:31 12.08.2017

Re: finis coronat opus

mikele9
драги г mikele одвазда сам склон нереалностима у маштању - покушају да се избалансира паралелизам реализма и фантазмагорије, да се проток времена обрне тако да последице претходе узроцима, но сам свестан хаоса који би услед тога глобално настао .добро је да ме моје овоземаљско радно усмерење ( свет омеђем бројкама,формулама ,тех.прописима) држи у реалности иначе би ја већ
поодавно залутао у некој другој димензији као последици бесмислених снова, дилемичан који од живота тренутно живим, бивши или будући. добро је да су врата на Лази Л. .... вазда откључана ...

Dragi G. Čer, nisam siguran da je realnost u kojoj živimo istinita ili lažna! Mislim da je naš mozak Alef, samo što mi, barem za sada, nismo u mogućnosti da ga sagledamo u svoj njegovoj punoći, te otud naša lutanja između tz realnosti i irealnosti, imaginacije.


Naravno da je istinita, laž je poricanje te istine.
Poricanje sebe samoga, kamuflaza sebe samoga.
Pa ako tako gledamo svet kao svet kamufliranih ljudi moglo bi se reći da je sve laž i u toj laži milioni pate, radjaju se bolesni i umiru bolesni, i dok svet izmišlja lek za jednu bolest pojave se dve nove.
To je realnost, to je istina koja je svugde oko nas.
Svet je bolestan.
A lek je u nama i lek smo jedni drugima.
I kada bi izlecili sebe svet bi izlecili i Alef bi bio ovde i sada. Živeli bi ga svesno izmedju početka i kraja.
Jer Alef je beskonačnost izmedju početka i kraja. I početak je kraj i kraj početak i isti su jer su ljubav. Alef je beskonacna zapisana ljubav.
Alef nije neki drugi svet, ne!
On je ovde sabran u realnost koju mi nazivamo lažnom jer nam je teško prihvatiti istinu da smo mi lažni i da smo Alef sakrili sami od sebe, večnost smo sakrili od samih sebe.
Da se upisujemo u večnost Alefa svojom ljubavlju i stvaranjem iz nje.
mikele9 mikele9 12:03 12.08.2017

Re: finis coronat opus

Naravno da je istinita, laž je poricanje te istine.
Poricanje sebe samoga, kamuflaza sebe samoga.
Pa ako tako gledamo svet kao svet kamufliranih ljudi moglo bi se reći da je sve laž i u toj laži milioni pate, radjaju se bolesni i umiru bolesni, i dok svet izmišlja lek za jednu bolest pojave se dve nove.
To je realnost, to je istina koja je svugde oko nas.
Svet je bolestan.
A lek je u nama i lek smo jedni drugima.
I kada bi izlecili sebe svet bi izlecili i Alef bi bio ovde i sada. Živeli bi ga svesno izmedju početka i kraja.
Jer Alef je beskonačnost izmedju početka i kraja. I početak je kraj i kraj početak i isti su jer su ljubav. Alef je beskonacna zapisana ljubav.
Alef nije neki drugi svet, ne!
On je ovde sabran u realnost koju mi nazivamo lažnom jer nam je teško prihvatiti istinu da smo mi lažni i da smo Alef sakrili sami od sebe, večnost smo sakrili od samih sebe.
Da se upisujemo u večnost Alefa svojom ljubavlju i stvaranjem iz nje.

Potpisujem!
pikuc pikuc 13:08 12.08.2017

Ups

.
anfieldroad anfieldroad 12:57 12.08.2017

Anfield hipoteza


Da...Istorija. Izmišljena ili prava...Bavi se utvrđivanjem toka događaja u prošlosti. Koristi čvrste argumente- dokumente, snimke, zapise u kamen uklesane. Služi se takođe i srodnim naukama. Tako su arheologija, sociologija, antropologija, etnologija itd...važna oruđa kojima se Istorija služi.
Opet, svi znamo da je Istorija jedna krajnje rastegljiva nauka. Ne izgleda uvek isto i menja se neobično često, a posebno postaje zavisna od ugla iz kog se posmatra i tumači. Samo mi eto pamtimo bar tri- četiri Istorije. Zbog toga sam poželeo da Istoriji vratim naučni status, da je preko reda ubacim među egzaktne nauke.

Moja Anfield-blog teza tvrdi da Istorija treba da se posmatra kao prirodni deo OTR, odnosno kao deo Ajnštajnovog shvatanja vreme-prostora. Pa tako, kao što na primer Masa ( Srba ) utiče na Vreme-Prostor ( istoriju ) ili Masa ( Hrvata ) rasteže Vreme-Prostor...tako se i celokupna Istorija rasteže i krivi.
Pošto su Enfild-blog tezu vrlo dobro prihvatile kolege eksperimentalni istoričari sa Prinstona, iz Lisabona i Rige, ona je sada u rukama matematičara. Oni treba da utvrde preciznu formulu po kojoj se to događa i kako i koliko zapravo masa i energija utiču na prošlost u našoj percepciji.
Tek kada se istorijski podaci provuku kroz formulu relativnosti, dobićemo tačniju sliku o vremenu koje spada u domen Istorije...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana