Društvo| Moj grad| Na današnji dan| Nostalgija| Životni stil

Price iz kraja sa klupe na dobrom mestu

jednarecfonmoi RSS / 12.08.2017. u 00:40




Kad sam bila u tinejdzerskim godinama, glavno je bilo da se vracas iz izlaska i onda sretnes nekog sa iste putanje i dok polako odmice letnja noc, prepricavate ko je gde bio i koga sreo.

U nekom trenutku polako odrastamo, bavimo se mozda vaznim poslovima, a jos imamo neke mlade godine. To je vreme kad "klupa iz kraja" postane neka vrsta sramote i onda je zaobilazimo nocu. Danju je drustveno ispravno da kratko sacekas nekog, nocu je prilicno -faux pas.

 Pojavi se tad neko sledece doba kad pocne malo da ti nedostaje to bezbrizno vreme kad sijaju zvezde nas Beogradom, i oseca se leto kako dise.Nedostaje ti i ta klupa udaljena od tebe tvojim zivotom, polozajem u drustvu, porodicom. Sve je dalja a pred nosom ti je.

Desi se i to, probaju da ti je nametnu, to ti trenutno izazove ono osecanje kad si u nekom gradjenju karijere i kad je klupa nezvanicno simbol jedne vrste neuspeha. Tada vidis sve, i djubre okolo, i lokalne pijance koji su tu odmorili misli uz pivo nepunih sat ranije, i neke jezive komsije kojoj bas ta klupa cesto biva utociste. I tvoju bozanstvenu letnju haljinu koja nije za tu klupu nego za prijatan restoran na reci. Grozis je se, nije tvoje mesto.

Obrt.Iznenada.Krenes nekim ne toliko vaznim poslom, u sorcu i japankama, zavrsis to,  ugledas ljude iz detinjstva na, mozda i slucajno, jedinoj klupi koja nema djubre okolo, koja je taman toliko udaljena da ne moze tu da pridje neki lokalac sa kojim bi ipak da izbegnes komunikaciju. Trenutno pocne da ti se pravda drugar koga nisi videla sto hiljada godina, zasto je seo na klupu sa pivom posle 15 godina ili ko zna koliko vec.Glupo mu zbog svega gore opisanog. Podseti me u trenutku na lokalnog lika, vazio za lepotana, koga isto nisam videla godinama kako je isto skoro zaseo na klupi.Prolazim stazom a on iz daljine krece da objasnjava da je malo samo tu seo, zeni smeta dim, pa eto izasao napolje sa pivom i cigaretom. Samo da pojasnim, ja nisam imala zgranut izraz lica nijednog trenutka pa da je pravdanje odgovor na to.

A ti, tj. konkretno u ovoj prici-ja, da se vratim na obrt, sedoh na klupu, bivam ponudjena pivom iz stosa jer se zna da nema sanse da uzmem, odmah smeh
( ne pijem nista alkoholno) i tad pocne ona prica koja ti ponekad nedostaje.Ko se kome svidjao nekada davno, sta se desilo u  klubu u drugom delu Beograda, ko je koga prepao na zurci zbog uzasne muzike. Zoves telefonom blisku osobu, pricas o trenutnim desavanjima sa klupe i suludim gradskim izrazima koji se tu nadmecu izmedju trenutne inspiracije i vadjenja reci iz proslosti. "Kad se ona neka nadmena komsinica dziberka  pre par godina DOKOTRLJALA u nas kraj.." Slusas, smesno ti, simpaticno, smenjuju se dozivljaji brzinom svetlosti. Spomenu se u trenutku i davno citane knjige, rase pasa, neke strucne reci i objasnjenja, vocnjaci i morske price.
 
To je to. Jedno letnje vece slicno nekim davnim, lepo, jer je spontano. 

Na klupu iz kraja sednes bez plana i organizacije.Kad ti dodje.Bitan je trenutak, ljudi, bitni su dogadjaji koje si pomalo zaboravio i koje samo atmosfera na dobro izabranoj klupi moze da vrati iz nepregledne tmine vremena koje je neumitno...
proslo.






Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 06:57 12.08.2017

М'да !

Доручак из нашега дворишта.

emsiemsi emsiemsi 12:46 13.08.2017

Re: М'да !

emsiemsi
Доручак из нашега дворишта.


Парадајз из нашега дворишта --- да, на слици нису два, него један парадјаз тежак 980 грама, али смо морали да га раздвојимо да би могли да га узберемо.
Ееее, да је сада у близини онај блогер што њуши парадајз на пијаци.




jednarecfonmoi jednarecfonmoi 13:33 13.08.2017

Re: М'да !

emsiemsi
emsiemsi
Доручак из нашега дворишта.


Парадајз из нашега дворишта --- да, на слици нису два, него један парадјаз тежак 980 грама, али смо морали да га раздвојимо да би могли да га узберемо.
Ееее, да је сада у близини онај блогер што њуши парадајз на пијаци.





Lepo da svasta imate u dvoristu od voca i povrca.

Meni je jednom na terasi izrastao paradajz u sred zime(!) koji je pri tom izgledao fantasticno, velicine pomorandze, stavljala sam jednom sliku na blog, cini mi se.

emsiemsi, da li si ti imao neku klupicu iz kraja u detinjstvu gde ste se okupljali ponekad?
emsiemsi emsiemsi 13:40 13.08.2017

Re: М'да !

jednarecfonmoi
emsiemsi
emsiemsi
Доручак из нашега дворишта.


Парадајз из нашега дворишта --- да, на слици нису два, него један парадјаз тежак 980 грама, али смо морали да га раздвојимо да би могли да га узберемо.
Ееее, да је сада у близини онај блогер што њуши парадајз на пијаци.





Lepo da svasta imate u dvoristu od voca i povrca.

Meni je jednom na terasi izrastao paradajz u sred zime(!) koji je pri tom izgledao fantasticno, velicine pomorandze, stavljala sam jednom sliku na blog, cini mi se.

emsiemsi, da li si ti imao neku klupicu iz kraja u detinjstvu gde ste se okupljali ponekad?

И клупицу и зидић.
Ко то није имао, није имао ни детињство.
Но, да не претерам - сви смо ми то имали у било којем облику.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 14:46 13.08.2017

Re: М'да !

emsiemsi,

pa gde se sedi "zidica"

ne secam se da smo visili na zidicu nekom, ali znam za izraz, neko jeste,interesantno da nikad nije zid nego deminutiv.

ovde bi dobro dosao pink flojd kao muzicka pozadina
principessa_etrusca principessa_etrusca 07:57 12.08.2017

Носталгија

Носталгичан текст, а ја сам се и насмејала, рецимо предрасудама да успешни увек журе и немају времена за седење на некој клупи у крају.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 08:43 12.08.2017

Re: Носталгија

principessa_etrusca
Носталгичан текст, а ја сам се и насмејала, рецимо предрасудама да успешни увек журе и немају времена за седење на некој клупи у крају.





Da, predrasude. Ali nije samo zurba, nego i - Ako je neko uspesan, sta ce na klupi, sto nije u kaficu npr.Specificnost je bas to, sto je u kraju ali i da nesto pijes.. Bitno je i vreme kad si vidjen.

Park se, cini mi se prasta, da te neko vidi u drugom delu grada u poslovnom odelu. Seo si na tren da predahnes izmedju dva sastanka!


Nostalgija...tako sam se osecala dok sam pisala

Черевићан Черевићан 12:45 12.08.2017

memento

угодних дана
младости јок,
klupa, присети,
понекад шок
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 14:27 12.08.2017

Re: memento

Черевићан
угодних дана
младости јок
присети,присети,
понекад шок



Bas tako gos'n Cer, zato je bitno gde se prisecate, sa kim, i cega.

Nase detinjstvo, da li je to velikim delom ono pravo, nepatvoreno -ja
elenold elenold 17:16 12.08.2017

Ne samo nostalgija već ....


spoznaja sebe, krug se zatvra i kod klupe, kao nekada, sa puno iskustva
nalazimo u sebi ono što smo oduvek bili. Nalazimo sebe i u sebi sve ono što je u periodu od klupe tada do klupe sada novi način života pomerio, skoro zaturio negde u nama, to što smo bili. Taj ko ne dođe do svoje klupe, nije našao sebe, nešto je izbacilo sve atribute i osobine koji su ga činili, i on ne može da do dođe do svoje nekadašnje klupe, njegova klupa je sada druga neka klupa, jahta, kladionica ....


Tako, nedavno u junu, slavili smo 40 godine mature. Nije nas mnogo bili iz razreda.
I oko 1 sat izadjemo napolje na terasu i polako počnemo priču o svemu. Naravno i prisećamo se događaja iz gimnazije ...I onda onako, sa predhodnom pauzom drugarica koja nije ranije pričala reče, tiho, iskreno sa emocijama u smislu : Moram da kažem da ste mi sada svi mnogo drži i svi mnogo bolju ....

Zamilih se ja, hm , pa kažem : Ma nismo mi ni bolji ni gori nego što smo bili, isti smo mi svi, samo nas ti gledaš drugim očima. Očima koje su mnogo toga videle od naše mature, sa mnogo više iskustva, sa mnogo više spoznaje, sa mnogo više razumevanja i ti nas sada prihvataš kakvi smo onda bili.

Mi smo se tada okupili oko naše klupe.

I još nešto, ko se promenio, svejedno u kom smeru, taj neće doći kod klupe.

P.S. Ova priča o klupi i njenom značaju razjasni mi nešto što sam možda osećao a nisam bio svestan.

Bio sam student i dolazio kući. I tako jednom kada sam bio kući dođe majka i dosta ljutiti me izgrdi. Što se nisam javio drugarici iz osnovne škole. Škola joj nešto nije išla i mama je slučajno srela , na nekom šalteru je radila i poznale su se. Jer to je bilo doba kada smo mi svi zanli i braću i sestre i roditelje čak i širu familiju svojih školskih drugova. Ona se požalila mojoj majci da me je videla i da mi se javila a ja zamislite, nisam hteo da joj se javim. Kako me je majka izgrdila, jedva sam upeo da joj objasnim, tek sa puno emocija i jačim glasom , da ja nju uopšte nisam video. Ali mi tada na kraju mama , istina dosta mirno ali veoma odlučno rekla: Nemoj slučajno da se ne javiš i zaboraviš sa kim si učio školu...

Da rekla mi je na svoj način : nemoj nikada da zaboraviš svoju klupu i uvek joj se vraćaj ...
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 17:33 12.08.2017

Re: Ne samo nostalgija već ....

Elenold,

tako si lepo napisao komentar a reci tvoje mame su za mene pokazatelj nekadasnjih vrednosti, vaspitanja, casti

Klupa, dobro si shvatio predstavlja mnogo toga, susret sa samim sobom na prvom mestu.


Volim dan danas da sednem sa dobrom drugaricom iz detinjstva na klupu, iako je ta pomalo na opasnoj teritoriji, mogucnost blagougodnih umesivaca u razgovor:) Mislim da sam pisala jednom o tome kad sam sad vec davno davno sela sa drugom drugaricom i dva psa na neku udaljenu klupu a IZMEDJU nas dve sela bakica i rekla: Ja malo da sednem tu, necu vam smetati, samo vi pricajte"
emsiemsi emsiemsi 17:36 12.08.2017

Re: Ne samo nostalgija već ....

elenold

spoznaja sebe, krug se zatvra i kod klupe, kao nekada, sa puno iskustva
nalazimo u sebi ono što smo oduvek bili. Nalazimo sebe i u sebi sve ono što je u periodu od klupe tada do klupe sada novi način života pomerio, skoro zaturio negde u nama, to što smo bili. Taj ko ne dođe do svoje klupe, nije našao sebe, nešto je izbacilo sve atribute i osobine koji su ga činili, i on ne može da do dođe do svoje nekadašnje klupe, njegova klupa je sada druga neka klupa, jahta, kladionica ....


Tako, nedavno u junu, slavili smo 40 godine mature. Nije nas mnogo bili iz razreda.
I oko 1 sat izadjemo napolje na terasu i polako počnemo priču o svemu. Naravno i prisećamo se događaja iz gimnazije ...I onda onako, sa predhodnom pauzom drugarica koja nije ranije pričala reče, tiho, iskreno sa emocijama u smislu : Moram da kažem da ste mi sada svi mnogo drži i svi mnogo bolju ....

Zamilih se ja, hm , pa kažem : Ma nismo mi ni bolji ni gori nego što smo bili, isti smo mi svi, samo nas ti gledaš drugim očima. Očima koje su mnogo toga videle od naše mature, sa mnogo više iskustva, sa mnogo više spoznaje, sa mnogo više razumevanja i ti nas sada prihvataš kakvi smo onda bili.

Mi smo se tada okupili oko naše klupe.

I još nešto, ko se promenio, svejedno u kom smeru, taj neće doći kod klupe.

P.S. Ova priča o klupi i njenom značaju razjasni mi nešto što sam možda osećao a nisam bio svestan.

Bio sam student i dolazio kući. I tako jednom kada sam bio kući dođe majka i dosta ljutiti me izgrdi. Što se nisam javio drugarici iz osnovne škole. Škola joj nešto nije išla i mama je slučajno srela , na nekom šalteru je radila i poznale su se. Jer to je bilo doba kada smo mi svi zanli i braću i sestre i roditelje čak i širu familiju svojih školskih drugova. Ona se požalila mojoj majci da me je videla i da mi se javila a ja zamislite, nisam hteo da joj se javim. Kako me je majka izgrdila, jedva sam upeo da joj objasnim, tek sa puno emocija i jačim glasom , da ja nju uopšte nisam video. Ali mi tada na kraju mama , istina dosta mirno ali veoma odlučno rekla: Nemoj slučajno da se ne javiš i zaboraviš sa kim si učio školu...

Da rekla mi je na svoj način : nemoj nikada da zaboraviš svoju klupu i uvek joj se vraćaj ...

Лајк !
elenold elenold 17:51 12.08.2017

Re: Ne samo nostalgija već ....

jednarecfonmoi
Elenold,
... reci tvoje mame su za mene pokazatelj nekadasnjih vrednosti, vaspitanja, casti ...

Volim dan danas da sednem sa dobrom drugaricom iz detinjstva na klupu ...



Meni su se tako jako urezale, rekla mi je: moraš biti uvek ČOVEK ...

Što smo stariji, to sedenje i druženje biće nam sve važnije ....
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 09:08 13.08.2017

Re: Ne samo nostalgija već ....

Juce vidim dve dugacke klupe, jedna do druge. Na njima sede starije gospodje, njih desetak. Uzivaju.

Verujem da je svaki prolaznik ili prolaznica odmah skeniran, te da trenutno dobije presudu o samom sebi ili u slucaju simpatija, hvalospeve koji odzvanjanju uz vetar od klupe do klupe.

Kako god bilo, gospodjama je sigurno lepo, i ako...
principessa_etrusca principessa_etrusca 10:08 13.08.2017

Re: Ne samo nostalgija već ....

elenold
...

Баш леп коментар, Елнолде. Добио си од мајке незаслужену грдњу, али је лекција вредна памћења.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 15:47 13.08.2017

Re: Ne samo nostalgija već ....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana