
Percepcija odredjuje granice & sadrzaj realnosti. Nista izvan nje ne postoji. Bar ne u nasem subjektivnom & jedinom svetu. Zivot jednog pojedinca je odredjen njegovom prosloscu, sadasnjoscu & vizijom buducnosti. Iako u vremenski & prostorno definisane, te tri kategorije nase realnosti su neodredjene & proizvoljne.
Proslost kao selektivno secanje. Zvuk. Miris. Idealizovano iskustvo. Bilo da se radi o kontinuitetu ili digresiji zivota, proslost je ono sto nas formira & definise. Proslost smo mi sami.
Buducnost je posve apstraktna i neizvesta. Snovi. Nadanja. Ambicije. Stremljenja. Buducnost je idealizovana sadasnjost. Korak napred. Promena na bolje. Popunjavanje rupa u pesku. Pocetak kraja.
Sadasnjost je najkonkretnija & najkraca dimenzija realnosti. Suptilna granica izmedju onoga sto se desilo & onoga sto sledi. Trenutak izmedju izvesnog & neizvesnog.
Sta nas odredjuje u ovom zivotu, ako ne iluzornost, subjektivnost i selektivnost uvida u sopstveno postojanje?





