Avgust 1888. godine. Bilo je sveže pred zoru te nedelje u Manhajmu. Berta se iskrala iz bračne postelje, pokupila sinove Eugena (15) i Riharda (13) i uz njihovu pomoć, tiho izgurala vozilo iz garaže. Nije ga uključila sve dok se nije našla izvan zvučnog dometa sopstvene kuće.
U kratkoj poruci koju je ostavila za sobom, objasnila je da je krenula kod majke koja živi u Forchajmu, udaljenomm 118 kilometara.
Znala je da će, kada pročita poruku, njen suprug pomisliti da su krenuli vozom. Ali je znala i to da će mu trebati malo vremena da shvati šta je, zapravo, učinila.
On nikada ne bi odobrio tako dugačak put svojim Motorvagenom. Ta vožnja, ne samo da je bila opasna nego je, za Bertu, bila gotovo ilegalna.
Slučajni prolaznik bi se možda zapitao od kakvog čoveka ova žena navrat nanos beži. Medjutim, tog je čoveka, svog muža, Berta obožavala. Nikada ništa nije pokolebalo njenu veru u njegovu genijalnost. On je bio mnogo više od inženjera. On je tvorac prvog motornog vozila na gorivo. Karl Benc.
Tokom puta koji je trajao bezmalo 20 sati Berta je imala prilike da svojim dečacima ispriča ceo život svoj.
Odrasla je u relativno imućnoj porodici, otac joj je bio cenjen kao stolar. Od malena je negovala interesovanje za mehaniku. Kada je stasala za udaju, slučajno je, na nekom izletu, upoznala mladog inženjera, Karla Benca, koji joj je opsesivno pričao o svom radu na inovativnom motoru sa unutrašnjim sagorevanjem. Zaljubila se momentalno i do ušiju. Treba li naglasiti, niko, osim njih dvoje, nije bio oduševljen, jer Karla nije imao pas za šta da ujede.
Berta je bila jedna od retkih koje su iskoristile nemački zakon iz 19 veka po kojem neudata žena ima pravo da raspolaže svojom imovinom, odnosno mirazom, bez pristanka porodice. Dve godine pre udaje za Karla, Berta Ringer je uložila deo svog miraza u njegovu firmu za obradu gvoždja.
I nakon udaje je ulagala. Njenim parama je plaćen Benzov patent. Ali Karl je, za svaki njen uloženi groš, morao da daje zakonsko odobrenje. Žene prosto nisu imale pravo na svoju volju.
Na ovaj čudesni put sa dečacima, do svoje mame u rodnom Forchajmu, Berta je krenula zato što je htela celom svetu da dokaže da je Motorvagen spreman za korišćenje i masovnu proizvodnju.
Dve godine su prošle od kako je vozilo patentirano i niko nije davao pet para. Karlovi zemljaci, Gotlib Dajmler i Vilhelm Majbah radili su na sličnim izumima u isto vreme. Ali Benz je bio brži.
Medjutim, koliko god da je bio genijalan za mehaniku I inženjerstvo, Karl pojma nije imao o trgovini. Berta je bila ta koja je razumela tržište. I ništa je nije moglo sprečiti da svoju robu iznese na njega. U jednom danu, odlučila je, videće je svi na potezu od Manhajma do Forchajma. Glas će se proširiti, prodaja će krenuti. Nema ni jednog razloga da ne krene. Poteškoće će rešavati u hodu.
A poteškoće su se pojavljivale svaki čas. Najpre, trebalo je napuniti rezervoar kada bi gorivo ponestalo. U to vreme nije bilo pumpi ali je bilo apoteka u kojima se prodavao ligrion, naftno jedinjenje koje je služilo domaćicama za čišćenje. U Bertin rezervoar bi stalo pet litara goriva a ispod sedišta moglo je stati još pet. Trebalo je dosta ubedjivanja sa apotekarima u dva mala mesta da joj prodaju celokupne zalihe.
Na jednoj deonici puta koji je inače paralelno pratio železničke šine, Berta je uočila da su se cevi kroz koje je prolazilo gorivo potpuno zapušile. Skinula je iglu sa šešira i njima ih očistila.
Dramatika nije izostala ni kada su drvene kočnice, u jednom trenutku, počele da otkazuju. Berta je problem rešila zamolivši lokalnog obućara da drvo obloži kožom. Tako su nastali paknovi, odnosno, papučice za kočioni mehanizam.
Berta je u Frorchajm stigla nešto pre ponoći. Karlu je poslala telegram, pohvalivši se uspešnom vožnjom. Iznajmila je hotelsku sobu jer nije htela, tako prašnjava i iscrpljena da se pojavljuje pred majkom. Sutradan, kada se bude naspavala i lepo udesila, zračiće ponosom.
Ovo putovanje je meni višestruko zanimljivo najpre zato što obožavam točkove, automobile, auto moto sportove a do nedavno nisam znala da je prvi test vozač bila žena. Možda baš zato što je bila žena.
Berta je značajna i zbog toga što je uočila sve nedostatke prvog motornog vozila na unutrašnje sagorevanje. Posle njene, probna vožnja je postala uslov bilo kakve prodaje automobila.
Potom marketing. Berta je pionirski shvatila da ljudi moraju da vide da bi se zainteresovali.
Unapredjen Bertinim intervencijama, Motorvagen je pušten u prodaju. Kroz pet godina, prodato je 25 primeraka. Već sledeće serije nisu padale ispod hiljadu.
Berta Benc memorijalna ruta kojom se prati putanja ove po mnogo čemu značajne vožnje, ustanovljena je 2008. godine i predstavlja deo svetske industrijske baštine. Ta ruta je takodje i moj plan za ovu jesen, ako mi ga životne prilike ne izjalove. U svakom slučaju, uvek imam proleće ili pak sledeći avgust.