Društvo| Gost autor| Kultura| Region

[90] Emir Kusturica - Multikulturalizam danas

bojan ljubomir jugovic RSS / 09.11.2017. u 22:03

Nedavno je moj omiljeni lik preprodavač karata Sebastijan Jašarević Sutko, šalu na stranu - naš proslavljeni reditelj, održao govor na Institutu za međunarodne i razvojne studije u Ženevi (Graduate Institut Geneva) na temu multikulturalizma i za čitaoce Bloga B92 donosim prevod njegovog izlaganja uključujući pitanja publike kao i Kustine odgovore na njih.

MULTIKULTURALIZAM DANAS - DA LI ZAISTA POSTOJI?

Andre Libič, moderator: Dobar dan dame i gospodo, ovdje smo da čujemo Emira Kusturicu, koji je jedan od najpoznatijih filmskih stvaralaca u poslednjih trideset i više godina; osvojio je brojne nagrade, Zlatnu palmu u Kanu, dva puta, prvi put za jedan od njegovih ranih filmova "Otac na službenom putu" koji je bio kritika Titove Jugoslavije a drugi put kada je osvojio Zlatnu palmu bilo je to sa filmom "Underground" koji je bio alegorija o raspadu Jugoslavije. On je takođe kontroverzna ličnost, što neki od vas bez sumnje znate i izabrao je danas da priča o multikulturalizmu, temi koja je od velikog značaja za Institut. Institut ima veliko zadovoljstvo da ga primi, njegova posjeta se poklapa sa misijom Instituta koja se sastoji u tome da se obezbjedi platforma za različita viđenja a Emir Kusturica će bez sumnje ispuniti tu misiju. Isplanirali smo sledeći format: on će pričati nekih 20 minuta, poslije toga ću ja započeti diskusiju i onda ćemo otvoriti prostor za pitanja publike. Ponavljam - pitanja. To će nas dovesti do završetka njegovih opažanja koja će trajati do 16 časova. Mnogo vam hvala. Dobrodošli, gospodine Kusturica!

Emir Kusturica: Hvala Vam. Zdravo. Vjerovao sam da neću biti sam ovdje pa sam shvatio da moram da govorim o stvarima koje su između racionalizma i emotivne strane moje ličnosti, biće veoma teško razdvojiti ta dva elementa koja svi mi nosimo u svom prtljagu, moždanim magacinima, sjećanjima i svemu od čega smo, možemo reći, sastavljeni. Govoreći o multikulturalizmu možemo početi od toponima i etimologije, u kojoj, kada kažete: "Multikult", ne morate čak ni da završite da bi ste formirali kulturu, možete odmah da otkrijete kontroverzu koje ove dvije riječi produkuju time što su zajedno sastavljene. Ali mislim da za ideju o stvaranju društava u kojem ljudi uče i žive zajedno, ne moramo ići dalje od Starog Zavjeta u kojem lako možemo naći ideju Vavilona, možemo ići do Bagdada, možemo ići do naših prvih sjećanja iz bioskopa: jedan od filmova koji je izgradio moju svijest o velikim multikulturalnim gradovima zvao se, ne baš učtivo, "Lopov iz Bagdada" u kojem zapravo imamo osnovnu ideju šta je to poveznica između različitih kultura. Neko dolazi na tržnicu i pokušava da prodaje neku robu, neko drugi ju kupuje a u međuvremenu imamo Boga u kojeg vjerujemo; u doba Mesopotamije smo imali veoma specifičnu ideju o Gilgamešu, tokom perioda piramida i Egipta, što je zapravo nešto što se dešava mnogo prije, ali je povezano sa onim iz čega mi svi u Evropi dolazimo a to je antička tradicija...

A ja moram početi sa šalom koju su skovala dva turista iz Srbije kada su počeli da putuju u Egipat, Tursku i sve te zemlje u kojima su mogli da idu na morsku obalu. Plivali su i posmatrali piramide koje su im izgledale ogromne, monumentalne kao što i jesu, ali iz vizure plivača piramide su izgledale još veće. Tako da je jedan od njih koji je izvodio zaključak rekao drugome, što na srpskom jeziku zvuči mnogo smiješnije nego na engleskom a pošto ne mogu da pronađem odgovarajući izraz reći ću to na srpskom a onda ću pokušati da objasnim šta to znači, samo da se istakne kako velike stvari malim ljudima mogu da znače, da i najveća arhitektonska djela u svijetu mogu da se razviju iz nečega što nije baš legalno. Dakle tip je pitao drugog: "Šta misliš kako je napravljena [piramida]?" a on je rekao: "To mora da je bilo neko veliko muljanje" što znači: "Vjerujem da je piramida izgrađena uz najveće moguće teškoće radeći najgore moguće stvari koje čovjek može da uradi da bi stvorio spoljni artefakt."

To me dovodi do današnjice u kojoj, mislim, mi svi možemo početi da razmišljamo o ideji multikulturalnosti koja označava da kontradiktorni element bude obrisan od strane moći sistema. U Rimskom carstvu tokom perioda cvijetanja ideje o pravu i umetnosti, pronašao sam mnogo elemenata koji su govorili o nastojanju stvaranja velikog mjesta u kojem ste mogli čuti mnoge jezike i neki od pjesnika su rekli da ste u gradu Rimu, u zlatnom periodu Rimskog carstva, mogli da čujete gotovo sve jezike iz svih dijelova imperije. U poređenju sa današnjicom, mogli bi smo reći da američka imperija gotovo ima isti broj vojničkih čizama na istom broju mjesta. Idući ka korijenima tržišta - mislim da je tržište mjesto na kojem možemo razvijati elemente o tome kako ljudi počinju komunicirati i kako ljudi počinju čak razmišljati da proizvedu nešto što bi moglo biti dobro i za religije i za etničke grupe i za sve ono što je, rekao bih, neophodno za stvaranje normalnog ili regulisanog socijalnog života. To varira i mijenja se u zavisnosti koliko ste udaljeni od centra imperije ili koliko daleko idete do periferije imperije. Ukoliko idete u Njujork danas, ili prije deset godina, možete da čujete gotovo svaki jezik i mogli bi smo reći da u centru imperije imamo dokaz da imperija jeste imperija, ne samo zbog vojničkih čizama širom svijeta, već zbog vjerovanja ljudi da je tehnologija konačni izraz onog što mi osjećamo i mislimo. Ukoliko odete u bilo koju metro stanicu ili na bilo koje mjesto gdje ljudi stoje, svi gledaju u mali uređaj nalik ličnoj karti.

Govorim o ovome zato što ja dolazim iz zemlje u kojoj identitet znači sve samo ne mobilni telefon zbog mitološke dimenzije naše prošlosti i zbog činjenice da nije isto izmjeriti koliko su ljudi spremni da razmjenjuju robu i koliko su spremni da žive zajedno u Njujorku, u kojem imate federalne rezerve kojima bi mogli pokriti svijet novcem i moći, ili ukoliko odete, ne znam, u Zavidoviće ili u Kakanj ili u bilo koje mjesto u kojem možete da zamislite ljude da mogu da komuniciraju normalno.

U mjestu u kojem sam rođen, prije nego što smo počeli da participiramo u novoj istoriji oslobađanjem naše zemlje od okupatora, nažalost imamo neke statistike koje govore da nismo pogodno tlo za ono što zovemo multikulturalizmom. Prije nego što je Gavrilo Princip ubio Franca Ferdinanda u Sarajevu, ne u Beču, imali smo oko 89 % nepismenog stanovništva i kada neko jednom postavi pitanja zašto su svi ljudi tokom ratova devedesetih pričali loše i nisu uočavali šta se dešava prije nego što su zločini učinjeni, mogli bi smo odmah doći do uzorka problema nerazumjevanja. Jer ako pristupite nepismenom čovjeku kao da je pročitao Tomasa Mana ili stare klasike, vi pravite fundamentalnu grešku u svom uvjerenju, ukoliko je to uvjerenje ili je samo taktika.

Tako da ja danas pričam kao neko ko je najviše zainteresovan za postojanje multikulturalnog društva. Zašto? Zato što sam rođen i odrastao u porodici u kojoj svi učesnici, majka, otac i svi koji su mi oplemenjivali dušu u prolasku, zapravo nisu bili protiv [drugačijeg] i nisu bili ispunjeni mržnjom ali nažalost ja nisam dobar uzorak zbog toga. Tokom perioda Titove Jugoslavije koja je stvarala neke od najboljih uzoraka postojećeg komunističkog obrasca života, mogli bi ste reći da je Jugoslavija bila najsrećnija, ne najbolja već najsrećnija, kombinacija različitih elemenata ali kada je devedesetih došao rat - i ja ne želim da pričam ko je kriv za što - rekli bi smo da smo izgubili jedno društvo koje je bilo na dobrom putu da pređe u bolji period. Zašto se to nije desilo? Mogli bi smo da imamo mnogo zasjedanja da otkrijemo šta se desilo ali zapravo bila je to dobra strana bivanja multikulturalnim.

Očigledno, imali ste grad Sarajevo, koji je bio u centru Jugoslavije i koji je bio striktno praćen okom tajne policije i Sarajevo je počelo proizvoditi dobre dokumentarce, prvi rokenrol, što je na neki način bilo tipično za ovu, rekao bih, zonu koja se prostire od Hrvatske do Makedonije. Izgleda da su simptomi zajedničkog života počeli da funkcionišu ali na kraju smo otkrili da je to bio samo simptom. To nije bilo stvoreno prirodom tržišta, koje sam spominjao ranije, u kojem se ljudi okupe zajedno jer svako treba određene dijelove koji neko drugi proizvodi. Ali ako odete u ovu duhovnu stranu, u elemente života koji su suprotni onome što se desilo na kraju, onda vidite da su ti simptomi bili basna, nisu bili dovoljno jaki i nisu rasli iz korijenja mogućnosti da se sastave zajedno muslimani ili Bošnjaci, Hrvati i Srbi.

Mi smo propatili zbog problema lokacije jer niko drugi u istoriji Evrope i mislim čak u istoriji svijeta, izuzev Bliskog Istoka, ne bi mogao da opiše svoju poziciju kao problematičnom zbog tri elementa. Ivo Andrić, koji je naš dobitnik Nobelove nagrade za književnost i čija biografija, posebno politička biografija, jeste biografija čovjeka koji se borio za ono što bi danas mogli da nazovemo multikulturalizmom i koji je duboko ušao u suštinu onoga što se dešava sa tri etničke grupe i sa predstavnicima tri različite religijske skupine. Kada je pričao o tome kako Srbi, Hrvati i muslimani mrze jedni druge, on nije propagirao tu mržnje već je samo primjećivao nešto što je oduvijek u istoriji dolazilo onda kada se neke velike stvari događaju. Mogao bih da zaključim iz Andrićevog diskursa, da je naš prostor u poslednje dvije stotine godina patio kada bi Evropa počinjala da ima neke bolesti. Nama su uvijek ranije davani recepti da počnemo da pijemo lijekove i tada smo zapravo kružili unaokolo sa nečim što se ispostavilo najtežim dijelom istorije - u Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom ratu i čak u ratu tokom devedesetih. Ivo Andrić je govorio o ljubavi prema balkanskim narodima koja je veoma daleko: Srbi gledaju u Moskvu, muslimani u Meku i Hrvati u Vatikan. Bio je u ovom trouglu, kao čovjek koji je promijenio svoju religiju nakon što je primjetio šta se dešava u koncentracionom logoru Jasenovac. Bio je kršten kao Ivo Andrić, Hrvat, katolik i prekrstio se u pravoslavnog Srbina jer nije mogao da podnese ono što se desilo tokom Drugog svjetskog rata u koncentracionom logoru gdje je, procjenjuje se, ubijeno na stotine hiljada ljudi. Kao rezultat tog ubijanja imali smo tu koncepciju Jugoslavije u kojoj smo, kako je Maršal Tito govorio, morali da čuvamo naše bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga brata ili tako nešto, teško je prevesti jer su svi slogani suviše politički. I mi smo ih čuvali. Čuvali smo jedinstvo multikulturalizma u zemlji koja je bila sastavljena od šest republika, svih religija i svega što je bilo veoma eksperimentalno. Ali kada je vrijeme došlo da vidimo kako mi održavamo naše društvo bivajući racionalnim, da odvratimo naše emocije od toga šta je istorija iza nas, šta je budućnost, mi nismo bili u stanju da dođemo do logične strane onoga što bi moglo voditi boljem životu i izbjegavanju rata. Vrlo često mi pravimo grešku vjerujući da miješamo civilizaciju i kulturu u isto vrijeme i mislim da su ljudi u našoj zemlji to činili u velikoj mjeri. Ali ukoliko je Vavilon moguć, ukoliko bi mogli da živimo zajedno na određenim mjestima, mislim da je to veoma mnogo povezano sa uslovima pod kojima bi ste, i geografijom gdje bi ste, mogli da razvijete multietničko i multikulturalno društvo.

Imam jedan primjer za koji mislim da je najjača poenta i argument koji imam danas. Svirali smo jedan koncert na ostrvu Reinion što je veoma daleko odavde, svi smo mislili da smo svirali na Madagaskaru, niko nije čuo za to mjesto prije toga. Kada smo došli na Reinion otkrili smo divne ljude svih boja kože, sve čega sam se ja nagledao širom svijeta, predstavnici različitih religija, različitog porijekla a nema rata. Isprva sam mislio da je mirno jer je u blizini vulkan i da je svako preplašen da bi vulkan mogao eruptirati na svakoga i da nestanu. Ali zapravo to je nešto što bi moglo da dolazi do srži problema zašto nemamo razumjevanja i zašto se bivši premijer Velike Britanije žali na multikulturalno društvo. Reinion nije bio napadnut, Reinion nije bio imperijalna pozicija nijedne od imperijalističkih zemalja na svijetu, to je bilo nenaseljeno ostrvo i ljudi su počeli dolaziti bez nekoga ko je vladao ostrvom. Tako da nema istorijskog naslijeđa koje možemo naći na Jamajci. Jamajka je danas zauvijek otvoreni problem zbog Španaca koji su došli veoma davno i pobili sve do jednog lokalnog stanovnika i onda počeli da dovode robove. Reinion je primjer uspješnog, rekao bih, multikulturalnog društva zbog prethodne istorije koja ne uključuje nekoga ko dolazi, ubija i dovodi robove. Na ovo ostrvo ljudi su došli brodovima i čim su došli kao prvi stvorili su kasnije društvo u kojem ne postoji problem zajedničkog suživota Hindusa, katolika i ostalih.

Mogao bih da zaključim da multikulturalno društvo nije u potpunosti moguće jer je bilo veoma teško sagraditi piramide i jer nema istorije: poput svega ispisanog što gledamo na našim kompjuterima, svako ostrvo na planeti i svaka država na svijetu imaju svoju istoriju koja je obično različito interpretirana od onoga što se stvarno desilo jer onog trenutka kada imate tri para očiju koja gledaju u istoriju ona prosto iščezava kao istina i postaje nešto što bi se moglo smjestiti više u mitologiju. Moj doživljaj ostrva mi govori da bi moglo biti, možda će biti u budućnosti, ne znam, jer bojim se da mnogo jači impulsi od činjenica vode čovječanstvo. Svaki put kada dođem u Ženevu osjećam se vrlo dobro jer znam da u Ženevi sve ove veze mogu da se održavaju na nivou prihvatanja i međusobnog poštovanja. Zašto je to tako? Razlog je u činjenici da je Švajcarska zemlja koja nije mirnim putem postala ono što je danas ali je takođe dobar kompromis za sve ono što se dešavalo od Srednjeg vijeka do danas. Ako odete na Kosovo pronaćete drugačiju stvarnost, naćićete civilizaciju koja prema zadanim postavkama ne mari za svoje korijene, ako odete u Atinu vidjećete Akropolj koji je bio bombardovan od strane najmoćnije sile u Drugom svjetskom ratu, ako odete u Bagdad svjedočićete tome da je najmoćnija svjetska sila današnjice devastirala sve tragove prvih koraka civilizacija a onda kada projicirate svoje želje na drugu stranu, ukoliko želite da budete neko ko bi mogao da pomogne životu i razvoju multikulturalnog društva, onda bi zapravo morali da idete od jednog mjesta do drugog da razumijete kakve korijene ljudi imaju. U slučaju jugoistočne Evrope to je veoma teško jer kao što je Ivo Andrić napisao, i time ću zaključiti, mi uvijek otpočinjemo svoje ratove bez znanja zašto smo ih počeli, kada završimo sledeći rat ne znamo zašto smo ga počeli ali osjećamo da će onaj koji dolazi kasnije početi da rješava problem koji nismo riješili ranije. [aplauz]

Moderator: Hvala Vam gospodine Kusturica. Dozvolite mi da postavim prvo pitanje prije nego što pitanja prepustimo publici. Koji je odnos između multikulturalizma i globalizacije?

Emir Kusturica: Smatram da je to najbolja moguća ideja, dakle svijet koji je globalizovan snagom tehnologije. Vjerovatno je namjera da se svijet pretvori u komunikaciju da se mogu stvoriti multikulturalna društva ali kao što vidite kako sve više povećavamo naš tehnološki kapacitet sve smo manje i manje u stanju da komuniciramo.

Moderator: Moguće, da. [smijeh u publici]

Emir Kusturica: Vrlo moguće.

Moderator: Dozvolite mi da otvorim podijum za publiku i da vidimo ima li nekih pitanja. Možete li da se predstavite i postavite pitanje?

Moje ime je M. Marovski, novinar sam ovdje u Ženevi, nekoliko puta sam sreo Emira, volim njegove filmove počev od prvog kojeg sam gledao, bio je to vjerovatno "Otac na službenom putu"... [Moderator: Izvinite, koje je Vaše pitanje?] Sačakajte trenutak. Onda je u Kanu bio "Underground", Vi ste sjajan reditelj, sjajan muzičar, takođe i glumac, igrali ste ruskog špijuna. Emire, pitanje koje bih Vam želio postaviti... Prvi put kad sam ja posjetio Vašu zemlju bilo je to 1988. godine, još sam bio u srednjoj školi, bio sam smješten na Cetinju... [Moderator: Izvinite, koje je Vaše pitanje?] Sačekajte trenutak. Posjetio sam Crnu Goru i Hrvatsku... [Moderator: To je vrlo interesantno, ali da li imate pitanje?] Samo trenutak, naviknut sam da postavljam pitanja, okej? Dopustite mi da završim. Zapravo vidio sam mnogo ljudi koji su pjevali o Jugoslaviji, bili su ponosni na svoju zemlju, vidio sam različite religije, ne bih očekivao da će se nekoliko godina kasnije zemlja raspasti. U to vrijeme da Vam je neko rekao: "Slušaj, nakon smrti Tita desiće se rat" i ono što se desilo, da li bi mu vjerovali ili mislili da je lud ili budala? Koje je bilo Vaše mišljenje o tome u to vrijeme, krajem osamdesetih?

Emir Kusturica: Znate, mnogo ljudi ne shvata pa ni ja do kraja, čak iako imam mnogo argumenata za ono što se desilo, ali događa se iznenadno, događa se svaki put iz istog razloga, imate civilizacije i kulture koje idu jedna na drugu i kao što sam rekao ranije, kada Evropa osjeća bolest mi prvi dobijamo recepte za lijekove da nam bude bolje i tada počinje rat.

Hvala vam, moje ime je V. Jonata i doktorski student sam na Institutu. Ako bi ste uporedili pristup multikulturalizmu Jugoslavije sa onim Evropske unije danas, šta bi ste rekli? Koje bi prema Vama bile slabosti i snage oba projekta?

Emir Kusturica: Znate, bojim se da Evropska unija nije u najboljem stanju danas i ne govorim to kao neko ko ne želi da Evropi bude dobro. Prije svega imamo ekonomsko jedinstvo koje je, na političkom nivou, gotovo kao rekonstrukcija Sovjetskog saveza. Imate komesare, komesarijate, ljude koji nisu izglasani već delegirani od strane centara moći i koji prosto idu naprijed a u isto vrijeme imate ekonomije koje su najjače i koje ne poštuju to što se dešava. Jednom je Evropska unija dozvolila da se Jugoslavija divljački razori a sada smo pred vratima pakla koja se otvaraju u Španiji, što je suprotno onome što se nama desilo na Kosovu.

Ja sam J. Kurbalija. Do sada Emire ja sam Vas pratio kroz, kažimo, emocionalna sočiva kroz Vaše filmove i Vašu muziku. Ovo je prvi put da slijedim Vaše racionalne argumente. Vi tvrdite da su nedostatak komunikacije i međusobnog razumjevanja jedan od razloga dezintegracije Bosne. Dopustite mi da dovedem u pitanje Vaš argument - prije raspada SRBiH imali ste zemlju koja je organizovala Zimske olimpijske igre, koja je proizvela supersonične avione u Mostaru, Energoinvestove nuklearne elektrane oko Sarajeva. Da bi ste to uradili potrebni su vam inženjeri, veoma edukovan civilni sektor. Moje pitanje glasi: da li je ovaj racionalni sloj civilizacije toliko tanak - vidjeli smo to u Njemačkoj ranije - da se može lako zagrebati pa možemo od racionalnog doći do emocionalnog sloja? Ovo pitanje je od krucijalnog značaja za čovječanstvo jer trenutno diskutujemo o uzajamnom dejstvu između racionalnog i emocionalnog od Silikonske doline do Moskve, Pekinga, Ženeve, mjesta širom svijeta. Kakvo je to uzajamno dejstvo, oslanjajući se na moj argument da smo u Bosni imali slučaj relativno naprednog tehnološkog društva?

Emir Kusturica: To je bio slučaj jer je Titova Jugoslavija snabdijevala oružjem i Irak i Iran u isto vrijeme. Ovo nas dovodi do temeljnog pitanja čovječanstva: koliko je čovječanstvo oplođeno zlom stranom, od čak i malih, zemalja poput Jugoslavije jer ako proizvodite velike količine oružja, kao što je Tito radio, sedamdesetih godina on je prodajom oružja pravio višak od 4 milijarde dolara. To sve što govorite je dobro, ja imam jaknu koja reprezentuje pilote iz tog perioda. Nikada nisam imao ništa protiv jedinstva zemlje koja je tako različita ali problem je što je demokratija došla i uništila ju. [pauza. postepen smijeh u publici.]

Moje ime je S. Memik, student sam, studiram međunarodne odnose ovdje u Ženevi. Pričali ste o Sarajevu i pitala sam se da li još uvijek mislite da je Sarajevo danas simbol multikulturalizma?

Emir Kusturica: Apsolutno ne.

Zašto?

Emir Kusturica: Zbog toka istorije u kojem se dogodilo da su se sve etničke grupe pregrupisale tokom rata i prosto žive odvojeno jedne od drugih. Suprotno onome što možete pročitati u nekim brojnim propagandnim novinama ili čuti od frilensera koji samo pričaju laži. To je slučaj sa svim etničkim grupama na Balkanu, izuzetak je Beograd. Beograd još uvijek prihvata ideju multietničnosti i tamo možete naći sve nacije, čak i da vode uspješan biznis ili stvaraju umjetnost ali teritorija Bosne i Hercegovine apsolutno nije multietnička ili multikulturalna.

Moje je ime Džefriz i ja sam takođe student na Institutu. Kada se o multikulturalizmu raspravlja na političkom nivou mnogo je priče o kompromisima kulture u cilju da se dostigne istinska integracija i prema tome uspješan multikulturalizam. U kojoj mjeri se slažete s tim?

Emir Kusturica: Apsolutno se slažem sa procesom koji je pokrenuo Fransoa Miteran i sa svim francuskim naporima da se ne asimilira već integriše a svjedočimo danas da je taj projekat vrlo neuspješan. Nažalost. Sve što govorim je ono što vidim ali ne kažem da sam srećan zbog toga. Francuska je zemlja u kojoj smo lansirali naš žanr tzv. etno muziku, u Francuskoj sam pronašao prve velike pozornice da prikažem svoje filmove, mislim da su svi nekako dobijali dobre stvari ili kako kažu "bon air" od Francuske ali ako pogledate danas, ljudi koji su došli u Francusku nisu asimilirani niti su integrisani, oni su neprijatelji francuskog sistema što je za mene zapanjujuće i čak veća tema za diskusiju od one nevolje koja se ponavljala kod nas na Balkanu.

Moje ime je E. De la Mula i ja sam postdoktorski istraživač ovdje na Institutu. Moje pitanje se odnosi na Vašu ideju o multikulturalizmu Jugoslavije jer mi nije jasno Vaše mišljenje o tome. Da li Vi mislite da je Jugoslavija bila multikulturalna sve do pojave demokratije te je onda demokratija uništila sve? Jer ako je to slučaj onda bih ja to doveo u pitanje činjenicom da demokratija nije bila problem već je problem vjerovatno bio u tome da je prvo postojala diktatura i da ona zapravo nije uspjela da stvori jak identitet jer je bila zasnovana na represiji i nije se bavila nekim istorijskim razmiricama naprimjer između Srba i Hrvata, nije bilo pokušaja da se izliječe neke istorijske rane koje su stvorene između različitih etničkih grupa tokom Drugog sjetskog rata pa čak i ranije. Da li je demokratija problem ili je diktatura u svakom slučaju propala što je dovelo do građanskog rata ili do velikih konflikata između različitih etničkih grupa?

Emir Kusturica: Prije svega, nisam rekao da je demokratija problem već da je nevolja počela u trenutku kad je demokratija došla. S druge strane, apsolutno se ne slažem sa Vama da je u pitanju bila diktatura. Vi ste suviše mladi da bi imali bilo kakvo iskustvo diktature, diktatura u Jugoslaviji nikada nije postojala, bio je to vrlo čvrst režim koji je stajao između Zapada i Rusije, Tito je bio neko ko je oponirao Staljinu i ko je stvorio svoje koncentracione zatvore da odvrati [protivnike] i stvori bolje društvo - što je bio slučaj, koliko se sjećam, sa Burmom i par drugih sistema - jedan od najprogresivnijih samoupravnih, ili kako god se zove, socijalističkih sistema tako da prije svega, ne možemo da pričamo o diktaturi i to je jedan od razloga zbog kojeg mnogi ljudi griješe jer ne možete da pričate o Hrvatskoj i Rumuniji na isti način na koji Vi to činite jer činite iste greške koje prave ljudi kada pričaju protiv demokratije. Demokratija je došla i ljudi su glasali za najgore ljude izabrane u svim tim različitim teritorijama tako da ne možemo reći da je diktatura bila kriva jer je Jugoslavija bila mnogo više otvorena u odnosu na bilo koju zemlju Istočne Evrope. Ali onda možete doći do druge priče: imali ste mnogo jaču diktaturu u Čehoslovačkoj a ona se razdvojila bez problema. O tome imam svoje lično mišljenje: u Srbiji ljudi piju rakiju a u Češkoj piju previše piva i pod antestezijom su efekta uslijed pijenja mnogo piva. [smijeh u publici]

Moderator: Onda pretpostavljam da bismo trebali piti više piva. [smijeh u publici]

Zovem se Đanluka, profesor sam ovdje na Institutu. Tokom Vašeg izlaganja rekli ste nešto o umjetnosti, njenoj vrijednosti. Ukoliko bi ste mogli malo više elaborirati o tome jer je tokom istorije umjetnost bila u službi veličanja moći, ekonomske, crkvene moći - nasuprot modernoj idealističkoj ideji o umjetnosti kao univerzalnom jeziku koji može da ujedinjuje, da prevazilazi razlike i da promoviše multikulturalizam. Šta mislite o tome kao umjetnik i kao posmatrač savremene umjetnosti?

Emir Kusturica: Srećan sam što ste postavili ovo pitanje jer je ono na neki način nastavak o tome šta je diktatura a šta nije. Imali smo [umjetnost], i to je danas jedan od paradoksa koji želim da naglasim. Kada sam prvi put došao u Kinu otkrio sam da je najgledaniji film koji je ikada prikazan u Kini bio "Valter brani Sarajevo" koji je neka vrsta ušećerene verzije partizanskih idealističkih stripova i ukoliko danas odete u Kinu, svi pjevaju sve pjesme iz tog filma. Jugoslavija je bila, na jednoj strani, na zvaničnom nivou, zemlja u kojoj smo stvarali mnoge dobre artefakte. Ali želim da pričam o književnosti - srpska, hrvatska i slovenačka književnost su po meni bile najbogatije u čitavoj toj regiji. Ne samo zbog toga što smo imali nobelovca, čovjeka koji je napisao romane koji su za nas poput Starog zavjeta, imali smo slikare, dobre dokumentariste, imali smo dobar fudbal, Jugoslavija je mnogo puta pobjeđivala u košarci, čak smo tukli i Amerikance u košarci. Tako da smo imali zemlju koja je prosto bila, sa današnje tačke gledišta, projekat. Kao što danas imate NATO projekat. Jugoslavija je bila projekat koji je uništen većinom od strane onih koji su stvorili projekat i vremenom koje je stvaralo kontradiktorne elemente koji su uništili njeno postojanje. Ne u svakoj republici podjednako, što je mnogo komplikovanija tema, ali ukoliko budete imali prilike da pogledate Lubardine slike ili Šumanovića bili bi ste pozitivno iznenađeni kako su nakon Balkanskih ratova sve te republike počevši sa Srbijom, preko Hrvatske i Slovenije koje su čak sa više želje htjele da uđu u Jugoslaviju od većine Srba, posebno poslije Prvog svjetskog rata. Dakle, ukoliko pogledate taj entitet, mogli bi ste da otkrijete da je Jugoslavija imala jednake stvaraoce kao Poljska, čak sa upola manje stanovništva jer je Poljska mnogo veća od nas. To je bila sjajna zemlja koja je uništena, rekao bih, više spolja nego iznutra. Prihvatli smo tu kušnju koja je bila repetativna i ja se nadam da će ljudi jednoga dana prestati da upotrebljavaju rat da bi se osvetili jedni drugima. Pitanje je ko je to podstakao i ko je uništio platformu na kojoj, pored simptoma i svega što nosi istorija te zemlje, možete pronaći nevjerovatna dostignuća. Ukoliko ne znate istoriju, šta se dešavalo prije, šta je došlo poslije, bili bi ste veoma iznenađeni, kako je sve to, što je prethodni gospodin pričao, uništeno? Uništeno je zato što većina istorijskih procesa tokom Titovog režima nije razrešena već je gurana pod tepih. Ali simptomi civilizacije - oni se mogu lako naći i navesti.

Zdravo. Moje ime je M. Bido i ja sam ovdje kao nezavisni istraživač u oblasti kulturnih prava kao ljudskih prava. Vi ste pričali mnogo o istoriji i mislim da je to veoma važno kada pričamo o multikulturalizmu. Moja polazna tačka neće biti multikulturalizam već potreba za poštovanjem kulturnih raznovrsnosti što je činjenica, ne možete misliti ili vjerovati da ne postoji kulturna raznovrsnost, ona je ovdje i ona je ovdje zauvijek. Ukoliko imate pristup zasnovan na kulturnim pravima u pogledu, naprimjer, istorije onda će te zaključiti da je ono što je potrebno svakome jeste sopstveni pristup istoriji ali takođe i narativu drugih. [Moderator: Izvinite, Vaše pitanje je...?] Moje pitanje će biti da li se gospodin Kusturica slaže sa onim što razvijam. Istorija... [Moderator: Molim Vas, nemojte previše razvijati.] [smijeh u publici] Da li Vi gospodine Kusturica smatrate da imajući pristup zasnovan na kulturnim pravima kao ljudskim pravima može pomoći razvijanju multikulturalnih politika koje će biti uspješne?

Emir Kusturica: Znate, danas je vrlo teško postići bilo koji idealistički cilj zato što sav idealizam i utopija iščezavaju jer kada neko kaže: "Ja sam idealista, želim da postignem to i to", za njega će reći: "Ovaj tip je budala. Kako ćeš to postići bez novca?" Tako da se sve svodi na ovaj, rekao bih, profani element života. Ja sam napravio nešto za što mislim da se veoma temelji na ovome. Ja imam svoje drveno selo u kojem sada imam tri festivala i na filmski festival dovodim ljude sa svih strana svijeta koji tokom šest dana uživaju u multikulturnom životu na najbolji mogući način. Idealistički, mislim da jeste moguće, praktično mislim ne uvodimo drugi element koji je ujedinjujući element - tehnologiju koji je veoma ozbiljan. Ukoliko uđemo u filmsku umjetnost, video igre i u taj vještački svijet mogli bi smo da plačemo jer ovaj svijet postaje nešto što nema identitet, ne samo da nema svoj sopstveni identitet već i ruši naš identitet. Tako da je to nešto što je takođe veliki problem: moj kulturni identitet, ukoliko je vrijedan postojanja a ja mislim da jeste, i ne samo moj već svačiji, ukoliko dođete do tačke nove ere vještačkog svijeta koji je stvoren Netfliksom i svim tim mrežama, mi onda nemamo artefakte koje smo imali a bili su zasnovani na onome o čemu sam malo prije bio upitan. Vazduh je ispunjen glupošću koja mora da bude stavljena da se razmijeni za nešto. U Engleskoj nemamo Džozefa Louzija, nemamo velika imena, imamo još uvijek neka imena koja privlače pažnju, koja proističu iz socijalnih problema Engleske, poput Kevina Louča, ali ovo je završni period. Zašto ovo govorim? Sledeći korak biće čak manje raznolikosti zbog jezika koji je apsolutno promijenjen. Jezik filma današnjice je jezik reklama: brzina izraza a ne sloboda izraza. Zato što je sve stisnuto u uzak prostor gdje bi mogli ostvariti svoje iluzije, svoj svijet. Dakle sve je manje i manje prostora za ono što trebamo a što se zove kulturna raznolikost. Jednog dana će nebo pasti na nas i mi ćemo biti potpuno nesposobni da se izrazimo.

Zovem se Zoran Lazarov i dolazim iz Bazela. [smijeh u publici] Ja sam Makedonac. Postavio bih pitanje koje je pomalo paradoksalno: da li je jedina šansa da multikulturalizam funkcioniše odricanje od nacionalizma?

Emir Kusturica: Kada bi ste mogli da ljude ljubazno zamolite da ne budu više nacionalisti to bi bilo savršeno. Ali mislim da nije moguće izbrisati sve one ljude koji struktuiraju svako društvo. Ukoliko otpočnete borbu protiv nacionalizma onda možete da pružite šansu drugom tipu nacionalizma - mogli bi smo jednog dana da pomislimo da su ljudi koji jedu hamburgere američki nacionalisti. Veoma je teško ući duboko u ovu temu ali bez slobodnog pogleda na svijet, reći ću to ovako, bez internacionalnih ideja ne možemo ići naprijed. Ne mislim da je nacionalizam jedini problem zašto ne možemo sastaviti multikulturalna društva. Pogledajte Francusku. Francuska je prolazila kroz različite periode tokom istorije: u mom selu u kojem sam živio, sekretarica zajednice se zvala madam Šovan što znači da je nacionalizam početkom XIX vijeka bio integrisan u društvo, onda Degolizam koji je očajno pokušavao da zadrži Francusku zajedno sa svim navikama a neke od njih bi se mogle nazvati nacionalističkim. Onda su otišli naprijed, prestali su da budu nacionalisti i postali su politički korektni, napravili su sistem u kojem bi svaki stranac, posebno onaj iz bivših francuskih kolonija, mogao biti integrisan. Oni nisu htjeli da budu integrisani, nisu htjeli da budu asimilirani, što je okej i na kraju nema rezultata. Ja nisam, i ovo je pravo mjesto da to kažem, ja nisam nacionalista, ja ne poštujem nacionalizam jer je to ekstreman nivo ali ja volim tradicionalnu kulturu svoje zemlje i imam duboko poštovanje prema prošlosti i to treba da bude razdvojeno i označeno jer danas svakome ko kaže: "Ja volim mitologiju", a da pritom nije mitologija Holivuda, oni kažu da je nacionalista. Tako da je to takođe nejasno. Istina je da nije Titova vladavina bila prelaz bivše Jugoslavije ka novom dobu, ka ratu, već je to bio nacionalizam kojem je dat legitimitet od strane Zapada. Oni su dali demokratiju i govorili onima, ne nama koji smo pokušavali biti internacionalisti i koji smo podržavali, ako se sjećate, partiju gospodina [Ante] Markovića koja je bila na suprotnoj strani. Ali politike idu po ono što mogu, to je veoma realistično, kao na tržnici. I oni su to uradili. Tako da bih uvijek razdvajao osjećaj za tradicionalnu kulturu... Znate, mogli bi lako doći do zaključka da ako volim da čitam neke stare knjige mogao bi lako da postanem nacionalistom ali to nije istina. Nacionalizam je opasan ali osjećanje nacije je neophodno jer bi ste u suprotnom mogli izgubiti korijene i onda bi ste se mogli indentifikovati sa neboderom a ne sa istorijom.

Moderator: Hvala Vam, mislim da imamo vremena za još jedno pitanje ukoliko ga ima. Da, ima tamo jedno.

Zdravo. Moje ime je H. Han i ja sam takođe student na Institutu. Imam jedno pitanje koje se tiče jezika i multikulturalizma. Naime, da li smatrate da multikulturalizam pretpostavlja ili jedino može funkcionisati ukoliko postoji zajednički jezik? Mislim na izbjegličku krizu i na brojne evropske vlade koje shvataju da mora da postoji institucionalni način da izbjeglice i migranti uče lokalni jezik. Dakle, pitam se da li možemo imati brojne različite kulture koje koegzistiraju samo sa zajedničnim jezikom ili to može takođe funkcionisati na drugačiji način?

Emir Kusturica: Kao što sam vam rekao, u doba Rimskog carstva, pjesnici koji su ostavili za sobom svoje stihove rekli su da ste mogli čuti imena iz svih različitih provincija zbog sistema, posebno u Hadrijanovo vrijeme kada su svi dolazili da vide novu gradnju a svi su dolazili iz provincija. Ukoliko danas odete u Ujedinjene nacije u Njujorku, svi govore različitim jezikom. Dakle postoji namjera ali svaki put kada dođete u situaciju da napravite dobar ambijent onda imate nešto što je neočekivano. Globalizam je bio šansa, ali globalizam koji je još dalje udaljen od kolonijalizma. Ako imamo globalističku ideju o globalnom selu koja je ostvarena uz pomoć tehnologije i ako odemo dalje i pronađemo broj nepismenih ljudi u blizini malog grada Kaknja u Bosni ili u Avganistanu, tada dolazimo do problema u kojem odluka koju treba donijeti biva u vezi sa upotrebom moći. Čim upotrijebite moć imate rat, bez rata ekonomija ne funkcioniše i uvijek dolazimo do veoma konzervativnog i klasičnog problema koji moramo riješiti u korijenu. Zbog toga sam otpočeo ovaj panel sa idejom o tome da kada dolazite na tržnicu donosite robu koju drugi ne donose i onda ljudi, kao što to je slučaj sa šoping molovima danas, ne prave probleme jedni drugima. Ali čim počnu da stvaraju institucije, čim počnu da traže više prava, kada vide kako su društva nesavršena, onda multikulturalizam dolazi kao konačni odgovor na nesposobnost da učinite nešto što hoćete da uradite. Posebno danas u Evropi u kojoj imate, kako ga nazivaju, priliv ljudi koji dolaze, i ja ću uvijek biti na njihovoj strani. Neko je u Gardijanu pisao o tome kako su multikulturalna društva vibrantna, mnogo življa, kako izbjeglice sa sobom donose svoje i ukoliko pogledate ko je sve bio izbjeglica u istoriji nauke bili bi ste iznenađeni kako velika imena zapravo dolaze od nikuda. Tako da pitanje kako povezati nikuda sa nekuda u pogledu pravila političkih igara, u pogledu centara koji su u Evropi, smatram, najviše koncentrisani u Njemačkoj jer je to najmoćnija ekonomija - moramo da vjerujemo da je to moguće. Ali to je moguće takođe kada promijenimo svoju svijest. Kako da promijenimo našu svijest kad je mali dio našeg mozga racionalan, kada nosimo mnogo veću površinu nečega što ne znamo šta je i ukoliko kombinujemo ta dva elementa, moj zaključak je da ukoliko imate društvo koje je bogato - možete priuštiti multikulturalizam. Ukoliko ste siromašni bojim se da je to gotovo nemoguće.

Moderator: Hvala Vam na toj opasci. Hajde da time završimo i dopustite mi da se zahvalim gospodinu Kusturici na njegovom govoru i odgovorima.

[aplauz]

 

 

[prevod: Bojan Ljubomir izvor: YouTube ]

Atačmenti



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 01:18 10.11.2017

ideja zajedničkog identiteta

etničke grupe ..... prosto žive odvojeno jedne od drugih

ако прогрес глобални желимо
култура мора постати друштвена
маргиналност смишљено скрајнути
ма колика за то ........била цена
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:55 10.11.2017

Re: ideja zajedničkog identiteta

J. Kurbalija, naš ex-bloger, drugar sa Spirom i Milutinom. Bio gost kod mene u Jerusalimu. Znači, bolan, dodirnuv du'om Kurbaliju, kao da sam dosirnuo Kustu!

PS. Lijepa tema, art i diplomatija!
Черевићан Черевићан 11:40 10.11.2017

бешему

J. Kurbalija, naš ex-bloger,

Малта........ богме има томе
присећам се угодних дружења,
(с' поменутим гос'н Јоцом)
разних тема,сазнања,чуђења
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:05 10.11.2017

Re: ideja zajedničkog identiteta

Черевићан
etničke grupe ..... prosto žive odvojeno jedne od drugih

ако прогрес глобални желимо
култура мора постати друштвена
маргиналност смишљено скрајнути
ма колика за то ........била цена


Kao i uvijek, odličan prilog senjor Sveta, hvala!


Inače, nedavno je Sutko otvorio novi bioskop u Foči besplatnom projekcijom svog filma "Sjećaš li se Doli Bel?" prema scenariju Abdulaha Sidrana i prema kojem je novi bioskop dobio ime. Ne znam koliko bioskopa ima u Federaciji ali ovo je, prema mojoj računici, treći bioskop u Republici Srpskoj (pored ovog tu su samo još banjalučki multipleks Palas i Doli Bel u Andrićgradu u Višegradu).Čestitam fočacima na novom kinu, kad bi bilo sreće da i moj Prnjavor dobije bioskop - bilo bi to sjajno ali pošto je to ovih godina vrlo neprofitabilna djelatnost vjerujem da ćemo se dugo načekati.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:06 10.11.2017

Re: ideja zajedničkog identiteta

Srđan Fuchs
J. Kurbalija, naš ex-bloger, drugar sa Spirom i Milutinom. Bio gost kod mene u Jerusalimu. Znači, bolan, dodirnuv du'om Kurbaliju, kao da sam dosirnuo Kustu!

PS. Lijepa tema, art i diplomatija!


Hah, vidiš kako je svijet mali! Sjajno. Pametan čovo, dobro razmišljanje i naposlijetku Kustina pohvala.

Vidiš, možda i, što bi rekao gos'n Sveta, baci javku na blog
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:49 10.11.2017

Re: ideja zajedničkog identiteta

pohvalio ga Drug Umjetnik
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:23 10.11.2017

Re: ideja zajedničkog identiteta

Srđan Fuchs
pohvalio ga Drug Umjetnik




Sutko je opasan. Imao sam prilike da ga slušam kad je dolazio u Banski dvor povodom promocije autobiografske knjige "Smrt je neprovjerena glasina" ima tome sad već godina. Dvorana Banskog je bila prepuna i njemu je kad je počeo da priča trebalo nekih 5-6 rečenica da zapali masu, ništa slično nisam vidio, zaista ima to nešto kao osoba, harizmu. Gomila ljudi, među kojima i mladi glumci Narodnog pozorišta, tiskali su se u redu poslije promocije da im Sutko potpiše knjigu, neki su čak imali sa sobom i treću ploču Zabranjenog Pušenja "Pozdrav iz zemlje Safari" na kojoj je Sutko svirao bas (na kojem ima i pjesma sa dijelom stihova na češkom - i mislim da je to Sutkov uticaj/doprinos).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:35 11.11.2017

Re: бешему

Черевићан
J. Kurbalija, naš ex-bloger,

Малта........ богме има томе
присећам се угодних дружења,
(с' поменутим гос'н Јоцом)
разних тема,сазнања,чуђења


Ja sam imao tu sreću da su najbolji blogovski frajeri bili moji gosti. Sada, da li je moj nedostatak što nisam kao Kevin Spejsi pa da mi pojedine blogerke potpuno zavide, em sam ih, naime, gledao em sam ih kresnuo - to bi bilo štogođ. Ali eto, obrezan duhom Platonovim sozercavanja Ljepote - iako ne opipavanja iste (što, heh, uzdržavanje od telesnog kontakta, nije uvek slučaj sa zanimljivim ličnostima inopolne nam kulture) - ne zalegoh gos'n Kurbaliju već samo umovima prijateljstvovasmo.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:31 11.11.2017

Re: ideja zajedničkog identiteta

Srđan Fuchs


gubitak Sarajeva


Eto, nakon mnogo godina poslije rata i taj antagonizam pomalo jenjava pa se stvari cimaju u pozitivnom pravcu. Prije par godina gostovao je u sarajevskoj emisiji o filmu "Veliki ekran" na BHRT-u, čak u nekoliko uzastopnih serijala i zanimljivih intervjua nakon kojih su na programu emitovani "Sjećaš li se Doli Bel", "Otac na službenom putu" i "Dom za vešanje". Može da se nađe na jutjubu.
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 09:49 10.11.2017

Moderator-1

Moderatorovo ponašanje više priliči komunalnom policajcu. Bezobrazno prekida prisutne u formulisanju pitanja kao da mu ističe radno vreme (na stranu što time samo produžava vreme). Time pokazuje i nepoštovanje prema Kusturici koji očigledno s pažnjom sluša sagovornike.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:57 10.11.2017

Re: Moderator-1

Ograničen je vremenom, većina učesnika su ili profani ili studenti, znači uhodana ekipa. Znači, klasičan srpski prigovor: "Kako vi to tako protiv druga Umetnika." Zoran Radmilović case.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:07 10.11.2017

Re: Moderator-1

zadnjapetoletka
Moderatorovo ponašanje više priliči komunalnom policajcu. Bezobrazno prekida prisutne u formulisanju pitanja kao da mu ističe radno vreme (na stranu što time samo produžava vreme). Time pokazuje i nepoštovanje prema Kusturici koji očigledno s pažnjom sluša sagovornike.


Evo već ti je Srki odgovorio, mada priznaj, imao je par duhovitih doskočica
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:11 10.11.2017

Sutko

Ne mogu a da ne okačim skeč - Sutko, Neeele, Đuđi i Zena

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:49 11.11.2017

Re: Sutko



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:04 11.11.2017

Re: Sutko

Kaže Sula prije nego što su svoju prvu ploču nazvali "Das Ist Walter", Nele i on su sjeli i prebrojali koliko je Bata pobio Nijemaca u filmu: ukupno 68
c_h.arlie c_h.arlie 08:44 11.11.2017

Ne razumem.

Zašto si našega proslavljenog režisera 'prekrstio' u preprodavač karata Sebastijan Jašarević Sutko ?
Da li je to neko ruganje ili pak šala ... ili nešto drugo ?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:06 11.11.2017

Re: Ne razumem.

c_h.arlie
Zašto si našega proslavljenog režisera 'prekrstio' u preprodavač karata Sebastijan Jašarević Sutko ?
Da li je to neko ruganje ili pak šala ... ili nešto drugo ?

ne razumeš iz neznanja, ali kao pravi Srbin sumnjaš da je neka globalna nepravda, a mrzelo te je da pogledaš jedan komentar iznad!

inače, ne znam da li naš Djuk ov Čevo stoji iza ovoga, super onlajn radio iz Kotora!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:22 11.11.2017

Re: Ne razumem.

Zato što mogu, hoću i zato što on i jeste Sebastijan Jašarević Sutko, kako i sam kaže: "Ja se zovem Sebastijan Jašarević Sutko [...] i nalazim se u BH kinematografiji od njenih samih početaka. Vršim preprodaju karata..." itd.

Ah, Čarli naravno da se ne rugam, zar misliš da bih stukao dva sata vremena da pažljivo prevodim svaku njegovu misao da ga ne cijenim i ne poštujem?

Pored Sutka u TLN, od statiranja u Valter brani Sarajevo preko kameo pojavljivanja i malih uloga u nekim svojim filmovima izuzev ovog poslednjeg u kojem glumi glavnu rolu, kao i u domaćem Jagoda u supermarketu, Kusta je glumio i u nekoliko francuskih ostvarenja The Widow of Saint-Pierre (Néel), Secret Journey (Harold), L'affaire Farewell (Sergei Grigoriev) i drugim. Nisam imao prilike da ih gledam sve ali recimo veoma mi se dopao omnibus film "7 days in Havana" u kojem glumi Emira Kusturicu

Evo premijere tog filma u Kanu
docsumann docsumann 12:07 11.11.2017

etničke rupe


globalni kurac u multikulturalno dupe
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:08 11.11.2017

Re: etničke rupe

sinkro, tebra, reci kakav radiJo?!

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:16 11.11.2017

Re: etničke rupe

nisam znao svih ovih godina 'ladno da je Kojotov ćale priznati slikar i vajar, Borivoje Kojić, kakav lik! nekorumpirani politikom art lik - nije čudo da je Nemanja takav raspad i stvaralac!





docsumann docsumann 12:48 11.11.2017

Re: etničke rupe



Jah ili BOOOM

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:48 11.11.2017

Re: etničke rupe

etničke rupe

globalni kurac u multikulturalno dupe


Sutko Andrićgrad, a Linč voli da pravi šupe

(bez zezanja tip voli da sam gradi šupe)
tasadebeli tasadebeli 16:03 11.11.2017

Re: etničke rupe

bojan ljubomir jugovic

(bez zezanja tip voli da sam gradi šupe)








Arhiva