Na vest da cu imati priliku dva puta nedeljno predavati jedan predmet na ovdašnjem koledžu, moj prijatelj i neistomišljenik mi je rekao:
/Sad ceš ti Dali, ko i vecina profesora, da nam "truješ" student liberalnim bajkama.
/Da, ima da drastično povecam broj glasača Burnie Sandersa za deset duša , odgovorih.
/Ukoliko naravno uspem da u sopstvene ideje ubedim onu drugu, konzervativnu polovinu učione.
Istini za volju, Trump glasači u mojoj učioni mogli su se izbrojati na prste desne ruke. Sumnjam da je posle održanog semestra iko od njih promenio svoj politički stav. Uostalom odkad je studentima dozvoljeno nošenje oružja na fakultetima u Teksasu, dodatno sam motivisan ne menjati ničiji politički stav. Šalu na stranu( iako mi zakon o nošenju oružja nije šaljiv) mene su od političkih stavova studenata ipak više interesovali njihovi stavovi o politici. Kao što sam mogao da predpostavim ogromna vecina studenata je na prvom danu predavanja na svojim nepotpisanim ceduljama politiku opisala kao prljavu rabotu. Tek njih dvoje, troje, možda baš trampovih glasača, ohrabreni pobedom svog kandidata, je politiku videlo u nešto pozitivnijem svetlu.
Odlična je ta bezbroj puta ispričana anegdota po kojoj je čuveni Benjamin Franklin, izlazeci sa ustavne konvencije 1787 na pitanje jedne gospodje,pa doktore, šta smoe odabrali: republiku ili monaarhiju, navodno odgovorio,
/Republiku , ukoliko je uspete zadržati.
Kao neko ko je izgubio dobar komad svog vida u gradjanskom raatu, ja podsecam student da ne izgube iz vida ozbiljne posledice koje donosi ta naopaka percepcija kako je politika zlo kog se pametni ljudi klone. Možemo se mi svi kloniti politike, ali dok god živimo u bilo kakvoj vrsti zajednice, makaar to bio zaseok desno od grada Albuquerque, politika se nas, sve i da hoce, kloniti ne može. Svaki put kad see gradjani odreknu svog udela u politici, taj udeo magicno ne nestaje. Jednostavno ga ugrabe oni koji shvataju značenje politike.
Američki politički system i ustav daje dobru osnovu gradjanima za učešce u politici, ali ukoliko gradjanskog aktivizma nema, ustav koliko god bio dobar, postaje tek beznačajno mrtvo slovo na papiru.
Imao sam dosta strahova kako ce studenti reagovati kad vide beli štap. Razmišljao sam kako če im zvučati moj stav o konstruktivnom antiamerikanizmu, uz ruski accent,ali njihovi pozitivni komentari na kraju semestra su me ohrabrili da i sledeceg semestra pokušam da menjam ,ne političke stavove studenata jer to nije moj posao, nego njihove stavove o politici.
U americkom sistemu visokog obrazovanja, predmet Government (slično srpskoj verziji ustav i pravo gradjana) je obavezan za sve student bez obzira na smer. Sve više Amerikanaca sve manje veruje da mogu promeniti bilo šta dok je za večinu politika jedna velika močvara puna prljavštine.
Na vest da cu imati priliku predavati dva puta nedeljno osnove američkog političkog sistema na ovdašnjem koledžu, moj prijatelj i neistomišljenik mi je rekao:
/Sad ceš ti Dali, ko i vecina profesora, da "truješ" student liberalnim bajkama.
Ja mislim da je za demokratiju izuzetno bitno da ljudi veruju u taj sistem , pa čak ako im možda na prvi pogled sve to skupa izgleda kao bajka. Problem manjka poverenja je u tom što Gradjani prestanu participirati u nečemu u šta ne veruju. Politika, slično kao i energija, ne može nestati. Dok energija menja oblik, politika menja kvalitet srazmerno kvalitetu onih koji u politici na ovaj ili onaj način učestvuju.