Gost autor| Putovanja| Reč i slika| Život| Životni stil

Cikloture - Po rekama i banjama naše zemlje ponosne, 2. deo

Snezana Radojicic RSS / 29.11.2017. u 02:36

Gost autor: Zastupnik

 

Kraljevo – Vrnjačka banja – Trstenik - Kruševac

Probudio sam se sa prvim suncem, provirio iz šatora da utvrdim da li još sanjam ili je nestvarni šum vode koji je dopirao spolja - Ibar voda? Buđenje kao iz bajke – avgustovsko jutro a ja tamonegdeunekomgradu pored bistre reke.  Odmah sam počeo sa jutarnjom toaletom što je podrazumevalo i jutarnje kupanje u Ibru. Kad sam sve obavio i počeo sklapanje šatora i pakovanje, iz obližnjeg kafića me pozvao neki čovek na kafu. Rado sam mu se priključio. On je noću pazio na kafić i jedva je čekao da se pojavim kako bi imao društvo za kafu. Inače, Dragan je nekada bio bokser  za Svetozarevo, u “naše vreme” najjači bokserski klub u Jugoslaviji a po stasu i bokserskom nosu je i ličio na boksera. Od gazde, mog sagovornika od sinoć,  je dobio zadatak da pripazi i na mene kako me neko ne bi uznemiravao. Neki gostoljubivi ljudi žive u Kraljevu.

24059042_1798813163464497_28849972498409667_n.jpg?oh=585801c6f4d32a069966b1df9304c69c&oe=5A8FD0B8

23905368_1798813493464464_601220394582107254_n.jpg?oh=d3a672cd010e4d37a60b7b863dfad7b7&oe=5AD335F2&__gda__=1519956799_e2d6d8fdad8abb143189123edc8262ea

Doručkovao sam u pekari/fastfudu, na domak centra, koji je na moje zadovoljstvo nudio zlatiborsku komplet lepinju.  Put sam nastavio tražeći sporedni, opet stari, put prema Vrnjačkoj Banji i Trsteniku. Znao sam da treba da stignem do Vitanovca, a onda, posle, uz obronke brda koja opasuju moravsku dolinu.

I kad sam u automobilu i na biciklu i bilo šta drugo da radim , pustim neku muziku, ili na odloženo slušam radio emisije ili slušam audio knjige. Kad sam na biciklu, opasno je staviti slušalice na uši pa onda radije stavim ispred sebe na korman klasični tranzistor i slušam programe lokalnih radio stanica. Ovog puta sam pustio pomoravsku i šumadijsku muziku sa unapred pripremljene plejliste pesama Krnjevca, Pjevovića i Tanasijevića.  Lepa muzička pozadina još više je obogatila ambijent koji mi je promicao pred očima. Prednost putovanja biciklom je u tome što svaki detalj  možeš da uočiš i doživiš  a ipak putuješ dovoljno brzo da stigneš na relativno udaljenu destinaciju.

Pošto sam savladao uspon do Vitanovaca, nastavio sam lepim asfaltnim putem koji je krivudao uz obronke i u valovima se podizao i spuštao. Prava poslastica za bicikliste. Saobraćaja skoro da i nije bilo. Ponovo onaj osećaj ushićenosti. Nisam odoleo, pustio sam korman, raširio ruke i mahao kao ptica. Pomislio sam “Ceo svet je moj” i sa lakoćom savladavao nove kilometre. Sa kilometrima su se nizali i voćnjaci, vinoogradi, rasadnici, nove i stare kuće, pomoravska sela.  Jedan sam od retkih putnika koji putuje bez mape i bez mobilnog telefona koji u sebi ima autokartu; oslanjam se na sećanje, na telefonska uputstva mog već pomenutog fejsbuk prijatelja Zorana, a pre svega na prolaznike koje svakih desetak kilometara zaustavljam i pitam za pravac. To je i izvanredna prilika za upoznavanje i malo detaljniji razgovor o mestima koja u okolini mogu da pogledam i posetim. Razgovor teče otprilike ovako: “Odakle si? Auuu? Gde putuješ? Auuu , Auuu. Jel poznaješ ti, zaboravio sam kako se zove al mi smo ga u vojsci zvali Lala. Bio je kanda iz Bečeja.” 

U jednom usputnom selu se zaustavljam da popijem kafu gde iskoristim priliku da malo porazgovaram sa ljudima koji su takođe sedeli u kafiću čekajući autobus. Ljudi su mi se žalili na sušu, uništene malinjake i slab rod a najviše im je bilo krivo što nikome ne mogu da se požale i dobiju neku pomoć i premoste probleme u kojima su se našli. Ja sam strpljivo slušao njihova jadikovanja i stekao utisak da su jedva čekali da dođe bar neko, makar biciklista iz belog sveta, pa da imaju kome da ispričaju svoju muku. Moji pokušaji da ih utešim time da je u Vojvodini suša mnogo veća nisu pomogli.  Sigurno nisam jedini putnik kroz Srbiju koji nije mogao čudom da se načudi kako ovako bogata zemlja može da bude tako siromašna. Plodna zemlja, ljudi vredni a tragovi propadanja na svakom koraku.

23844671_1798814426797704_7833279365416204037_n.jpg?oh=3f83e02b53fb45713a67882204941fee&oe=5ACFCE6A

Put sam nastavio vozeći prema raskrsnici koja treba da me odvede do Vrnjačke Banje. Kako se bližilo podne, vrućina je bivala sve veća. Vodu koju sam poneo sam i popio a nisam se zaustavljao da natočim novu jer sam planirao da se u Banji napijem prave kisele vode. Prešao sam ponovo Moravu, prikljućio se na magistralu i posle par kilometara skrenuo u Vrnjačku Banju. Blagi konstantni uspon do banje me je dobro izmorio pa mi je mineralna voda koju sam popio na izvoru još bolje prijala. Promuvao sam se malo po banji, obišao pijacu, posedeo u parku, javio se telefonom kući da proverim pate li za mnom i bio zadovoljan što su primetili da me nema. Nisam video neki poseban razlog da se zadržavam u banji već sam kupio manju dinju i uputio se prema izlazu, našao zgodnu klupu u hladu, seo i u slast umesto ručka, pojeo dinju. Kao da sam znao šta me čeka u Trsteniku. U svim biciklističkim priručnicima se preporučuje voće kao obrok i stimulans za mišiće a moj prijatelj biciklista Dejan Subakov iz Srbobrana mi je posebno izdvojio dinju  kao najbolje voće, jer sadrži šta već sadrži a jako je dobro za savladavanje  višednevnih napora. Savet sam oberučke prihvatio jer volim dinje. Pored dinje i šljive, za obnavljanje energije koristim šumeće tablete magnezijuma (koje sam zaboravio da ponesem) i kokakolu ili pepsi.

Napunjen energijom iz dinje i napojen original banjskom mineralnom vodom, krećem magistralom prema Trsteniku. Put je ravan i širok sa mnogo manje saobraćaja nego kod Čačka pa već posle desetak kilometara stižem u Trstenik. Lepa varoš, ljubav na prvi pogled. Uređen centar, odlično uklopljene zgrade iz soc. Jugoslavije, novi kafići, kineski butici, fontane i spomenici slavne istorije raznih perioda. Mnogo ljudi i mnogo dece u centru. Rano popodne. Sednem u poslastičarnicu, pojedem sladoled i po običaju, usput porazgovaram o gradu a posebno o plaži. Obradovao sam se, jer Trstenik leži na samoj obali Morave i tu je, odmah blizu centra i plaža.

24129984_1798814603464353_6005676425696140925_n.jpg?oh=051a9b79a81865ca6380ba0c3de7d87a&oe=5ACE5B5D

Pošto sam se još malo promuvao po gradu pogledao sve spomenike, crkve, prolaznike, izloge , kineze, kafiće, zaputio sam se do plaže kako bih bezecovao mesto za šator i ako je do spavanja bilo još dosta vremena. Na lepo uređenoj peščanoj plaži (sa tušem), bilo je nekoliko kupača i pecaroša. Smestio sam bicikl pored drveta, svukao u kupaći, i – oj Moravo mutna reko. Zaplivam. Uživam u plivanju i saznanju da ću celo popodne provesti u ovom lepom gradu. Posle par minuta mi priđu mlađi ljudi koji su se takođe kupali i odmarali da pitaju ko sam, šta sam i odakle i gde putujem. Obavezno idite na onu zgradu, rukom pokazujući vidikovac i tamo popijte kafu, obavezno idite u manastir Ljubostinju, obavezno ...videlo se da ljudi vole svoj grad i da su na njega ponosni. Iznad plaže je bila neka kuća gde su bili smešteni kajakaši pa me pozvaše da im se pridružđim na pasulj koji su upravo skuvali. Pasulj je kuvao čovek koga zovu Bandža i ne treba ni da govorim kako je pasulj bio dobar i kako mi je prijao. Bio je tamo i Džeki i još nekoliko ljudi koji su nastojali da mi ispričaju što više stvari o Trsteniku i učine boravak što prijatnijim. Bili su radoznali da saznaju što više o putovanju biciklom, mogućim problemima, opasnostima , ali kad su čuli od mene, onako iz prve ruke o lepotakma i pogodnostima  cikloturizma, počeli su da se dogovaraju da i oni već na proleće krenu na neku turu. Džeki mi je ostavio i broj telefona, ako nešto zatreba, da ga zovem.  Kad su čuli da ću da spavam u šatoru pored reke, ponudili su mi ključ od ove kajakaške kuće pored plaže, ali ja sam sa zahvalnošću odbio.

24131379_1798813906797756_4893720206332868096_n.jpg?oh=a7595444f61ae6ed1dab374483cd362d&oe=5A894649

Posle ručka/večere, društvo se razišlo a ja sam po preporuci novostečenih prijatelja krenuo prema manastiru Ljubostinja. Nisam od putnika koji obavezno obilaze crkve i manastire, ali, kad sam čuo da je u blizini Trstenika  manastir Ljubostinja u kome se čuvaju mošti kneginje Milice, odmah sam se dao na put. Kneginja Milica je jedna od retkih junakinja iz Kosovskog ciklusa koja me je svojom neizmernom tugom pretočenom u stihove direktno dirnula u srce. Svojim životnim vanvremenskim stihovima je učinila da Kosovske junake ne doživljavam kao mit ili junake iz lektire već kao žive ljude. (ovo sam baš lepo napisao, nisam niotkud prepisao) Činjenica da je kneginja Milica nakon Kosovskog boja uspešno vladala Srbijom, da je svojom veštinom vladanja privremeno zaustavila Turke u pljačkanju i ubijanju, konačno je zapečatila moje uverenje da upravljanje svetom treba prepustiti ženama.

23905252_1798813716797775_7203406556678002529_n.jpg?oh=64a5afdd1cff03f57569b1350c86a983&oe=5AD4EF01

Prešao sam most preko Morave i krenuo u brda kanjonom rečice Ljubostinja. Ubrzo, nakon desetak kilometara sam stigao do manastira, javio se kome treba da se javim, razgledao manastir, okolinu i bio zadovoljan što sam i ovde bio. Pedesetak metara od manastira je smeštena improvizovana kafana -  “merak”. Malo mi je zasmetalo, meni matorom zakeralu, što se pored manastira koji je obavijen tugom za junacima koji su dali život kako bi zaustavili Turke, nalazi kafana sa turskim imenom , pa još merak. Neko žali neko uživa, to je život. A i, koga briga.

24059163_1798814166797730_7584716112540178580_n.jpg?oh=24afd2426231a3052d07d90044fc6922&oe=5A8C352B

Vratio sam se u Trstenik i otišao u šetnju dolmom pored Morave i u centar grada.  Pored dolme su bazeni sa raznim sadržajima a u centru je i dalje bila gužva. Mnogo šetača, dece, mladih. Popeo sam se na vidikovac (visoka stambena zgrada koja dominira okolinom) gde je na gornjoj terasi napravljen lep restoran. Seo sam popio kafu i platio, nećete verovati  – 25 dinara. Neverovatno.

Veče sam sačekao dole pored fontane da bih tu, blizu trga, prisustvovao koncertu neke grupe iz Brazila. Bilo mi je prosto nestvarno, nadrealno.  Ja u Trsteniku slušam brazilsku sambu koju izvodi original Brazilska  “world music”  grupa. Odslušao sam sa uživanjem  par pesama i kad sam konstatovao da sam najstariji među publikom, polako  se iskrao i otišao da postavim šator na plaži pored reke. I,  – na spavanje. San mi je malo teže dolazio na oči jer je glava bila prepuna utisaka a adrenalin se još nije primirio. Nisam mogao da verujem da sam na put krenuo juče, a imam utisak kao da sam već nedelju dana daleko od kuće. Za situaciju (kad su utisci jači od umora i kad san malo teže može da nadvlada uzbuđenje) imam spremljenu polovinu Lorazepama uz čiju pomoć san brzo nadvlada sve dnevne utiske.

24058969_1798815600130920_7186851941271718597_n.jpg?oh=1728a22813cc6850624d2944f6bc51e1&oe=5A8D971C&__gda__=1520284919_19eb45b125842a8672dca9b8dc364746

Jutro. Spušam cibzar na šatoru i provirujem. Otkud ja u ovom raju? Morava se primirila a iznad vode se digla blaga izmaglica. Da bih “upotpunio” utisak, puštam rusku romansu  “Utro tumannoe”  (maglovito jutro) a peva Hvorostovski  (na žalost, nedabvno preminuo). Podsećam sebe da nigde ne žurim i upijam ambijent u kome sam se našao. Što bi rekli Budisti, živim ovaj trenutak. To življenje trenutka je trajalo otprilike dva trenutka i – počinjem sa jutarnjim ritualom. Ceo ritual od buđenja do polaska, sa sve sklapanjem  šatora, pakovanjem stvari i punjenjem bisaga,  traje negde pola sata, sat. Sedam na bicikl, pogledom preko ramena se opraštam od zaista prijatnog gradića Trstenika, prelazim most  na Moravi i opet, sporednim putem, hitam prema Kruševcu.  Vozim valovitim obodom  brda koja opasuju dolinu Morave. Zapažam mnogo kultivisanih, lepo obrađenih  parcela sa modernim sistemima za navodnjavanje, zaštitnim mrežama protiv grada i ptica. Prisećam se da su to rasadnici u okolini Trstenika kod kojih sam i ja povremeno preko post expresa kupovao sadnice kupine i ribizle. Pored mene su se kao na izložbi ili poljoprivrednom sajmu smenjivale skoro sve vrste poljoprivrednih kultura počev od mladih voćkica pa svih mogućih vrsta povrća i čega sve ne. Posebnu pažnju su mi privukle parcele sa lepim zrelim plodovima paradajza i paprike što je bio znak da je vreme za doručak.  Kad se paradajz i paprika sa ovih pomoravskih njiva upari sa Vojvođanskim čvarcima i slaninom iz bisaga, biće to bogovski doručak. Tako je i bilo. Odabrao sam jednu baštensku kućicu koja je imala terasu a na terasi sto i stolice, tu seo raspakovao doručak, doručkovao, malo se odmorio i nastavio put. U nekom usputnom selu sam svratio u lokalnu kafanu da popijem kafu, porazgovaram sa meštanima, bacim oko na novine koje su stajale na stolu i – pravac Kruševac.

Kruševac je možda jedini veći grad u Srbiji u kome nikada do sada nisam bio. Ni poslom ni kao ciklo turista.  Zato sam za razgledanje grada odvojio par sati. Plan je bio da pogledam  spomenik  Kosovskim junacima, prošetam kroz grad, odem u gradski muzej i crkvu Lazaricu. Već prvi utisak koji sam stekao o Kruševcu je bio pozitivan. Mnogo je veći i urbaniji nego što sam zamišljao. Kad sam dojezdio do centralnog trga susreo sam se sa znamenitim spomenikom Kosovskim junacima. To je spomenik koji je pripremljen za Svetsku izložbu u Parizu 1900 godine. Nisam neki stručnjak za spomenike, niti sam do sada na njih obraćao pažnju, ali, ovaj je na mene stvarno ostavio utisak. Izgleda da je  vajar dobro znao svoj posao.  Centralni trg na kome se nalazi spomenik je na uzvisini na kojoj se prema legendi, pod komandom cara Lazara  skupila vojska i sa tog mesta krenula u boj na Kosovo.  Moj odnos prema Kosovskom boju i prema Kosovskim junacima je uvek bio “malo drugačiji”.  Prvo me je pod svoje uzeo Deda, solunski ratnik i kao malom pokušavao da ispriča priču o junačkom Srpskom narodu. To mu je odlično išlo.  Onda saam trebao u osnovnoj školi kroz lektiru da “zavolim” Kosovske junake. Ko još voli lektiru.  Pečat na moj odnos prema Kosovskom mitu i junacima su međutim dali neki loši ljudi koji su bezobzirno, nikog ne pitajući prisvojili junačko delo ljudi koji su se borili na Kosovu i stavili ih u funkciju svojih dnevnopolitičkih interesa. Tek sada , kad sam stajao ispred spomenika posvećenog Kosovskim junacima, kad sam se našao na mestu sa koga je ova hrabra vojska krenula u boj, preplavilo me je neko čudno novo osećanje prema ljudima koji su tu bili postrojeni pre šesto i nešto godina. Da li su to oživljena osećanja iz detinjstva iz dedine priče, patriotska osećanja ili nešto drugo, ne znam.  Tek, shvatio sam da su se tu, na ovu uzvisinu sakupili hrabri ljudi, muškarci, žitelji krajeva kroz koje sam biciklom prolazio da bi se mačevima, kopljima i buzdovanima suprotstavili najezdi Turaka za koje su čuli da su krvoločni, da pljačkaju, spaljuju i ubijaju sve pred sobom. Došli su tu da brane svoje žene, devojke, majke, decu; da brane svoje parče njive, rudnika, kućicu sa porodicama, svoju kravu, ovcu, tele. I, osetio sam divljenje prema tim ljudima.  Istovremeno je raslo i osećanje besa za sve one koji su plemenite namere junaka sa Kosova da odbrane svoje porodice, svoje imanje, svoje pleme, upotrebili za neke svoje ciljeve. Što su stavili tapiju na Kosovski mit i sebe predstavili kao jedine vlasnike i tumače ovih slavnih događaja.

Obuzet ovim pomešanim osećanjima da se nalazim na znamenitom mestu u znamenitom gradu, gurajući pored sebe bicikl kao što je kraljević Marko vodio svoga šarca, ulazim u lepo uređenu peščku zonu sa kafićima i šetalištem u nameri da nađem muzej i upotpunim svoja znanja o istoriji. Prvo sam naišao na muzej koji predstavlja građansku kuću iz devetnaestog veka a koji se nalazi u centru grada i prikazuje kako je bila uređena kuća iz tog vremena, nameštaj, pokućstvo i način života. Kao iz knjige Dušana Baranina. Kustoskinja muzeja Jovana me je provela kroz muzej, detaljno upoznala sa eksponatinama i istorijom Kraljeva iz devetnaestoga veka. 

23905420_1798815246797622_1485749431126797194_n.jpg?oh=cbfa575eabe46f90c2dec591b1e895d6&oe=5AD6DB90&__gda__=1523896443_deabcff30f68aa8b370fc187d9fe704d

23905648_1798815056797641_1801060147576417681_n.jpg?oh=5f1765ff986e292a64c4dcf774af8531&oe=5AA3576A 

Ponovo sedam na bicikl, obilazim grad (pijaca, trgovački deo) i upućujem se u gradski muzej i crkvu Lazaricu.  Tu u originalu gledam već pomenute teške mačeve, koplja i buzdovane iz Kosovskog boja sa sve pripadajućim eksponatima iz raznih perioda istorije Kruševca. Posle razgledanja crkve i muzeja popijem kafu i nastavljam put srećan što sam ovde u Kruševcu, baš tu gde treba, raščistio sa sobom neke stvari koje se tiču i poimanja  istorije i sadašnjosti.

24129988_1798815956797551_8631505164240673624_n.jpg?oh=fe2000ba817d52f10cf1c57ff21635a5&oe=5AA24C6C&__gda__=1520225927_3e0fe1c6cd1032197d78b8f2fd4f9dc2

Na izlasku iz Kruševca svratim u prodavnicu i kupim šljive i usput se sladim. Ovog puta vozim magistralom ali sa mnogo manje saobraćaja nego između Čačka i Kraljeva. Cilj za ovaj dan je banjanje u Ribarskoj banji a usput  treba da svratim u Đunis u Ruski manastir gde se čuva srce Vronskog, jednog od junaka Tolstojeve “Ane Karenjine”.  



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 10:03 29.11.2017

...

Baš se vidi iz tvoje priče da uživaš u putovanju.

Ne zameri mi na ovome što ću ti napisati.

Pišeš kako koristiš tabletu da se uspavaš posle uzbudljivog dana punog utisaka. To mi se nikako ne uklapa u koncept uživanja u prirodi i fizičkoj aktivnosti. Možda da razmisliš o kratkog vežbi meditacije, nekoj vežbi disanja kojom bi smirio mozak i prirodno utonuo u san.

zastupnik zastupnik 10:30 29.11.2017

Re: ...

cassiopeia
Baš se vidi iz tvoje priče da uživaš u putovanju.

Ne zameri mi na ovome što ću ti napisati.

Pišeš kako koristiš tabletu da se uspavaš posle uzbudljivog dana punog utisaka. To mi se nikako ne uklapa u koncept uživanja u prirodi i fizičkoj aktivnosti. Možda da razmisliš o kratkog vežbi meditacije, nekoj vežbi disanja kojom bi smirio mozak i prirodno utonuo u san.



Nema tu šta da se zamera. Opažanje je sasvim na mestu. Svestan sam toga, ali. Mozak se ceo dan kljuka sa novim i novim i novim utiscima, adrenalin štrca kao lud i onda odjednom, mir i tišina. San nikako ne dolazi na oči. Problem je u tome što sam celo popodne imao na raspolaganju za lunjanje i odmor pa nisam bio dovoljno umoran da se skljokam u šator i zaspim u letu.
cassiopeia cassiopeia 11:17 29.11.2017

Re: ...

Nema tu šta da se zamera.




Probaj sa sledećom vežbom disanja.

Legneš, ruke pored sebe ili ih prebaci preko stomaka, udiši na nos, jezikom dodirni gornje nepce (nikako na usta da ne bi došlo do hiperventilacije, mož' da ti se zavrti u glavi), neka udah traje dok brojiš do 4, zatim zadrži dah dok brojiš do 7, onda izdisaj na usta dok brojiš do 8. Radi u serijama po tri, na svakih pet minuta dok ne zaspiš.

Što duže budeš radio ovu vežbu, vremenom će se smanjiti period do padanja u san.

Ovo je metoda smanjenja anksioznosti i super je kad ljudi pate od nesanice.

Daj šansu ovome i lekovi odoše u kantu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:12 29.11.2017

Re: ...

zastupnik
cassiopeia
Baš se vidi iz tvoje priče da uživaš u putovanju.

Ne zameri mi na ovome što ću ti napisati.

Pišeš kako koristiš tabletu da se uspavaš posle uzbudljivog dana punog utisaka. To mi se nikako ne uklapa u koncept uživanja u prirodi i fizičkoj aktivnosti. Možda da razmisliš o kratkog vežbi meditacije, nekoj vežbi disanja kojom bi smirio mozak i prirodno utonuo u san.



Nema tu šta da se zamera. Opažanje je sasvim na mestu. Svestan sam toga, ali. Mozak se ceo dan kljuka sa novim i novim i novim utiscima, adrenalin štrca kao lud i onda odjednom, mir i tišina. San nikako ne dolazi na oči. Problem je u tome što sam celo popodne imao na raspolaganju za lunjanje i odmor pa nisam bio dovoljno umoran da se skljokam u šator i zaspim u letu.


I meni je jako čudno. Patim od nesanice manje-više celog života, ali kad putujem biciklom, tj. otkad sam na putu i kad sam na putu, spavam kao beba. Problem se vrati čim stanem, kao sad u Kini, ili čak i na kraće, kad ostanem negde dan-dva da se odmorim. Ne radim nikakve vežbe, niti meditiram, naprosto, dovoljno sam fizički umorna (iako ne prelazim mnogo, prosečno 60-70 km) i srećna i mirna da odmah zaspim. dobro, ponekad pripomogne i poneko pivo
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:15 29.11.2017

Re: ...

cassiopeia


Legneš, ruke pored sebe ili ih prebaci preko stomaka, udiši na nos, jezikom dodirni gornje nepce (nikako na usta da ne bi došlo do hiperventilacije, mož' da ti se zavrti u glavi), neka udah traje dok brojiš do 4, zatim zadrži dah dok brojiš do 7, onda izdisaj na usta dok brojiš do 8. Radi u serijama po tri, na svakih pet minuta dok ne zaspiš.

Što duže budeš radio ovu vežbu, vremenom će se smanjiti period do padanja u san.

Ovo je metoda smanjenja anksioznosti i super je kad ljudi pate od nesanice.

Daj šansu ovome i lekovi odoše u kantu.


Nedavno sam baš čitala o toj vežbi 4-7-8, probala dva puta i odustala. Pomaže mi muzika sa Jutjuba, ima gomila tih instrumentalnih stvari za nesanicu, Beta talasi i hiponoza i tako to. Sad imam tri stvari koje mi deluju, mada ne uvek svaka, tačno znam u kom stanju mi koja deluje, pa onda tu stvar pustim i vrti se cele noći.
zastupnik zastupnik 16:47 29.11.2017

Re: ...

He, he, he, ... kod tih medikamenata postoji velika opasnost da se čovek navuče na njih i onda posle muku muči da ih se otarasi. Međutim, meni sa 67 godina takva opasnost se i ne čini toliko ozbiljnom.
c_h.arlie c_h.arlie 07:46 30.11.2017

Re: ...

Snezana Radojicic
cassiopeia


Legneš, ruke pored sebe ili ih prebaci preko stomaka, udiši na nos, jezikom dodirni gornje nepce (nikako na usta da ne bi došlo do hiperventilacije, mož' da ti se zavrti u glavi), neka udah traje dok brojiš do 4, zatim zadrži dah dok brojiš do 7, onda izdisaj na usta dok brojiš do 8. Radi u serijama po tri, na svakih pet minuta dok ne zaspiš.

Što duže budeš radio ovu vežbu, vremenom će se smanjiti period do padanja u san.

Ovo je metoda smanjenja anksioznosti i super je kad ljudi pate od nesanice.

Daj šansu ovome i lekovi odoše u kantu.


Nedavno sam baš čitala o toj vežbi 4-7-8, probala dva puta i odustala. Pomaže mi muzika sa Jutjuba, ima gomila tih instrumentalnih stvari za nesanicu, Beta talasi i hiponoza i tako to. Sad imam tri stvari koje mi deluju, mada ne uvek svaka, tačno znam u kom stanju mi koja deluje, pa onda tu stvar pustim i vrti se cele noći.

Meni nisu potrebni nikakvi lekovi za uspavljivanje, niti vežbe --- ja svako veče zaspem u pola 9, a svako jutro, uključujući i vikend, ustajem u pola 5.
Naravno, ponekada napravim izuzetak pri odlasku na spavanje, a pri ustajanju gotovo nikada.
dunavko dunavko 20:43 29.11.2017

sator

zastupnice,svaka cast.i ja vozim biciklo ali po lokalu i krace ture.vise idem camcom gore-dole na dunav...Cesto sam u prirodi.nego primetio sam nesto na fotografiji gde je tvoj sator.jer to ispod njega neka prostirka,sta li?kada pada kisa kako prolazis sa curenjem vode.onako kako si namestio sva kisnica bi se slivala pod sator i eto belaja.verovatno si znao da nema kise.ja stavim najlon foliju duplu ,u sator, koja je malo veca nego osnova satora pa se ona malo podigne po ivicama kao neka kada .i onda na nju vrecu.kako je kad pada kisa,sklonis se negde ili teras dalje.suvu preobuku u najlon kese sa zaptivanjem pa onda presvlacenje u satoru..
zastupnik zastupnik 21:17 29.11.2017

Re: sator

dunavko
zastupnice,svaka cast.i ja vozim biciklo ali po lokalu i krace ture.vise idem camcom gore-dole na dunav...Cesto sam u prirodi.nego primetio sam nesto na fotografiji gde je tvoj sator.jer to ispod njega neka prostirka,sta li?kada pada kisa kako prolazis sa curenjem vode.onako kako si namestio sva kisnica bi se slivala pod sator i eto belaja.verovatno si znao da nema kise.ja stavim najlon foliju duplu ,u sator, koja je malo veca nego osnova satora pa se ona malo podigne po ivicama kao neka kada .i onda na nju vrecu.kako je kad pada kisa,sklonis se negde ili teras dalje.suvu preobuku u najlon kese sa zaptivanjem pa onda presvlacenje u satoru..

Da, ispod šatora stavim prostirku, ali to nije neophodno. Ovo je slika nemarno podignutog šatora jer nije bilo izgleda ni za vetar ni za kišu. Kad biram mesto za šator uglavnom ga postavljam na nekom kamp naselju ili plaži pa ako ima izgleda za kišu, šator podignem na nečijoj terasi ili ispod neke nadstrešnice tako da nikada nisam pokisao.
I ja sam se ranije dosta vozio u čamcu, onda sam prešao na kajak, obišao sve značajnije kajakaške ture po Srbiji i onda prešao na bicikl. Kad si na vodi, pejzaž ti je uvek isti. Na Tisi kod Bečeja znam svaku krivinu, svako drvo. Cikloturizam pruža mogućnost da svaki dan budeš na drugom mestu, vidiš drugi grad, drugi predeo. Jedan od razloga zašto sam napisao ovaj tekst je i taj da podstaknem ljude koji vole prirodu da se i oni okušaju u bicikliranju. Da opišem kako nije ništa ni komplikovano ni zahtevno otisnuti se na put biciklom.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:57 30.11.2017

Re: sator

zastupnik
dunavko
zastupnice,svaka cast.i ja vozim biciklo ali po lokalu i krace ture.vise idem camcom gore-dole na dunav...Cesto sam u prirodi.nego primetio sam nesto na fotografiji gde je tvoj sator.jer to ispod njega neka prostirka,sta li?kada pada kisa kako prolazis sa curenjem vode.onako kako si namestio sva kisnica bi se slivala pod sator i eto belaja.verovatno si znao da nema kise.ja stavim najlon foliju duplu ,u sator, koja je malo veca nego osnova satora pa se ona malo podigne po ivicama kao neka kada .i onda na nju vrecu.kako je kad pada kisa,sklonis se negde ili teras dalje.suvu preobuku u najlon kese sa zaptivanjem pa onda presvlacenje u satoru..

Da, ispod šatora stavim prostirku, ali to nije neophodno. Ovo je slika nemarno podignutog šatora jer nije bilo izgleda ni za vetar ni za kišu. Kad biram mesto za šator uglavnom ga postavljam na nekom kamp naselju ili plaži pa ako ima izgleda za kišu, šator podignem na nečijoj terasi ili ispod neke nadstrešnice tako da nikada nisam pokisao.
I ja sam se ranije dosta vozio u čamcu, onda sam prešao na kajak, obišao sve značajnije kajakaške ture po Srbiji i onda prešao na bicikl. Kad si na vodi, pejzaž ti je uvek isti. Na Tisi kod Bečeja znam svaku krivinu, svako drvo. Cikloturizam pruža mogućnost da svaki dan budeš na drugom mestu, vidiš drugi grad, drugi predeo. Jedan od razloga zašto sam napisao ovaj tekst je i taj da podstaknem ljude koji vole prirodu da se i oni okušaju u bicikliranju. Da opišem kako nije ništa ni komplikovano ni zahtevno otisnuti se na put biciklom.


Pod za šator mora da se iskroji prema meri tog istog šatora tj. negovog poda, inače se dešava ovo što si opisao. Na četiri ugla tako opsečene cirade postave se alkice, kako bi se ona fiskirala za šipke. Jako jednostavno a mnogo jeftinije od kupovine pravog poda.

TENT FOOTPRINTS
zastupnik zastupnik 08:29 30.11.2017

Re: sator

Snezana Radojicic
zastupnik
dunavko
zastupnice,svaka cast.i ja vozim biciklo ali po lokalu i krace ture.vise idem camcom gore-dole na dunav...Cesto sam u prirodi.nego primetio sam nesto na fotografiji gde je tvoj sator.jer to ispod njega neka prostirka,sta li?kada pada kisa kako prolazis sa curenjem vode.onako kako si namestio sva kisnica bi se slivala pod sator i eto belaja.verovatno si znao da nema kise.ja stavim najlon foliju duplu ,u sator, koja je malo veca nego osnova satora pa se ona malo podigne po ivicama kao neka kada .i onda na nju vrecu.kako je kad pada kisa,sklonis se negde ili teras dalje.suvu preobuku u najlon kese sa zaptivanjem pa onda presvlacenje u satoru..

Da, ispod šatora stavim prostirku, ali to nije neophodno. Ovo je slika nemarno podignutog šatora jer nije bilo izgleda ni za vetar ni za kišu. Kad biram mesto za šator uglavnom ga postavljam na nekom kamp naselju ili plaži pa ako ima izgleda za kišu, šator podignem na nečijoj terasi ili ispod neke nadstrešnice tako da nikada nisam pokisao.
I ja sam se ranije dosta vozio u čamcu, onda sam prešao na kajak, obišao sve značajnije kajakaške ture po Srbiji i onda prešao na bicikl. Kad si na vodi, pejzaž ti je uvek isti. Na Tisi kod Bečeja znam svaku krivinu, svako drvo. Cikloturizam pruža mogućnost da svaki dan budeš na drugom mestu, vidiš drugi grad, drugi predeo. Jedan od razloga zašto sam napisao ovaj tekst je i taj da podstaknem ljude koji vole prirodu da se i oni okušaju u bicikliranju. Da opišem kako nije ništa ni komplikovano ni zahtevno otisnuti se na put biciklom.


Pod za šator mora da se iskroji prema meri tog istog šatora tj. negovog poda, inače se dešava ovo što si opisao. Na četiri ugla tako opsečene cirade postave se alkice, kako bi se ona fiskirala za šipke. Jako jednostavno a mnogo jeftinije od kupovine pravog poda.

TENT FOOTPRINTS



Ovo moje putovanje je trajalo samo 12 dana u periodu kad nema kiše a kroz dobro naseljene predele. Na bilo kojoj tački da sam se našao, neka kuća, vikendica je maksimalno 5km udaljena. Zbog toga nisam mnogo obraćao pažnju na opremu. Uvek će se naći mesto gde mogu da se sklonim u slučaju nevremena. Moj šator je dvoslojni kupljen u Segedinu po ceni od 25 eura. Dušek na naduvavanje na kome spavam (namenjen za kampovanje) je ispod deset eura. Vozim u običnim, ništa specijalnim patikama, obučem šorts i majicu a imam i trenerku. Želja mi je da pokažem kako za ovakva putovanja nije potrebna nikakva specijalna oprema, pripreme, poseban bicikl, ...sedi i vozi.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:33 01.12.2017

Re: sator

zastupnik
Moj šator je dvoslojni kupljen u Segedinu po ceni od 25 eura. Dušek na naduvavanje na kome spavam (namenjen za kampovanje) je ispod deset eura. Vozim u običnim, ništa specijalnim patikama, obučem šorts i majicu a imam i trenerku. Želja mi je da pokažem kako za ovakva putovanja nije potrebna nikakva specijalna oprema, pripreme, poseban bicikl, ...sedi i vozi.


Zvuči kao ja kad sam krenula na put oko sveta Dobro, moj šator je vredeo 60-ak evra, a bicikl celih 40 evra

No, pod šatora čuva šator i od oštećenja, a predstavlja i dodatnu izolaciju od vlage i hladnoće - dakle, nije mu samo funkcija da štiti od kiše i vode sa tla. Čisto napominjem za nekog ko možda čita ove komentare.
zastupnik zastupnik 08:52 01.12.2017

Re: sator

Snezana Radojicic
zastupnik
Moj šator je dvoslojni kupljen u Segedinu po ceni od 25 eura. Dušek na naduvavanje na kome spavam (namenjen za kampovanje) je ispod deset eura. Vozim u običnim, ništa specijalnim patikama, obučem šorts i majicu a imam i trenerku. Želja mi je da pokažem kako za ovakva putovanja nije potrebna nikakva specijalna oprema, pripreme, poseban bicikl, ...sedi i vozi.


Zvuči kao ja kad sam krenula na put oko sveta Dobro, moj šator je vredeo 60-ak evra, a bicikl celih 40 evra

No, pod šatora čuva šator i od oštećenja, a predstavlja i dodatnu izolaciju od vlage i hladnoće - dakle, nije mu samo funkcija da štiti od kiše i vode sa tla. Čisto napominjem za nekog ko možda čita ove komentare.


Opremu tretiram kao potrošnu robu. Sećam se da si i za dušek na naduvavanje pisala da ga ne preporučuješ jer se posle desetak dana probuši koliko god da se pazi.. Tačno tako mi se dešava već treću godinu. I ako imam sav pribor za lepljenje , i ako sam pazio, kad sam stigao kod Kladova, više nisam mogao da ga krpim. To je bio jedan od razloga (bolje reći izgovora) da završim sa putovanjem. Sledeće godine definitivno odustajem od dušeka i prelazim na neku drugu podlogu.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 14:21 01.12.2017

Re: sator

Pa loš ti je dušek. Mi porodično na kampovanju takođe spavamo na dušecima na naduvavanje i još nijedan nismo ni krpili, a kamoli zamenili.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:32 01.12.2017

Re: sator

zastupnik

Opremu tretiram kao potrošnu robu. Sećam se da si i za dušek na naduvavanje pisala da ga ne preporučuješ jer se posle desetak dana probuši koliko god da se pazi.. Tačno tako mi se dešava već treću godinu. I ako imam sav pribor za lepljenje , i ako sam pazio, kad sam stigao kod Kladova, više nisam mogao da ga krpim. To je bio jedan od razloga (bolje reći izgovora) da završim sa putovanjem. Sledeće godine definitivno odustajem od dušeka i prelazim na neku drugu podlogu.


Oprema jeste potrošna roba (a šta pa nije). Definitivno, imaš loš dušek. Ja sma imala lošu sreću sa brendiranim, veoma poznatim, inače kvalitetnim i skupim podlogama, poput Mammuta i Trango Worda, čak i Term-A-Rest podloge. No, u slučaju ove potonje, barem sam imala doživotnu garanciju, pa su mi poslali drugu koju i dalje koristim. Videćemo koliko i dokle. Moje iskustvo je da se najviše isplati kupiti srednje skupe podloge. One su teške oko 1 kg (preteške, ako mene pitaš), sadrže ćelije unutar materijala pa su delimično amonaduvavajuće i bitano je da im je ventil otporan na čestu upotrebu, pošto obično prvo počnu da puštaju kod ventila. Nisam sigurna da bih umela da opišem, ali mogu da prepoznam uživo koji ventil će dugo trajati.

Ako želiš da menjaš podlogu na anduvavanje, onda ti je najbolje rešenje podloga od pene, preporučujem Term-A-Rest, ima je za 25 evra, a daje odličnu termoizolaciju od tla. Naime, namena podloge nije samo da udobno spavaš, već mora da ima i nekakvu termoizolacionu moć, inače ćeš se smrznuti i leti čim se udaljiš od plaže, čak i ako imaš solidnu vreću za spavanje.

Inače, od prvih loših iskustava sa podlogama, obavezno koristim i tu od morske pene, kao prvi sloj na podu šatora, a odozgo dolazi ova na naduvavanje. cerada nije dovoljan da zaštiti podlogu od bušenja.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:44 01.12.2017

Podloge za kampovanje

Iz mog Kamperskog priručnika:

Podloge koje se ne naduvavaju najčešće su izrađene od
(morske) PU pene, pa su veoma lagane: 200-300 grama. Osim
male težine, prednost penaste podloge je u tome što ne
morate da brinete da li ćete je probušiti.
Penaste podloge su obično debljine jednog centimetra i ro-laju se. Ukoliko vam na njima nije dovoljno udobno, možete
nositi dve pa ih prostrti jednu preko druge.
Postoji model penaste podloge koji je sa donje strane
presvučen slojem aluminijuma, što obezbeđuje termičku izo-lacija od tla.

Drugi tip podloge koja se ne naduvava napravljen je od vaz-dušastih mehurićai izgledom podseća na ambalažu za pako-vanje jaja. Malo su udobnije od penastih, a ne pakuju se rolanjem, već poput harmonike, skupljanjem na sastavcima
koji su sasvim tanki.

Naduvavajuće ili vazdušne podlogesu teže, zahtevnije za
održavanje, ali su udobnije za spavanje i mogu se presaviti i
spakovati na više načina. Neke se pumpaju ručno, neke ustima,
neke pomoću pumpe, a neke su samonaduvavajuće. Debljina
im varira od 2,5 cm pa do 10 cm ili više, a postoje i madraci koji
su zamena za pravi krevet. Međutim, što je podloga deblja, toje i teža. Standardnom kamperskom podlogom se smatra ona
koja je debljine najmanje 3 cm, a težine od 500 gr do 700 gr.
Samonaduvavajuće podloge treba prostrti na tlo i ostaviti
5-10 minuta sa otvorenim ventilom. Nakon tog vremena,
samo se dopumpaju do kraja.
Najkvalitetnije podloge nose oznaku Termarest(Therm-A-Rest), a najskuplji modeli imaju doživotnu garanciju. Reč je o
vrsti podloga koje spolja imaju specijalan najlon, a iznutra su
ispunjene poliuretanskom penom sa ćelijskom strukturom.
Kada se ventil na podlozi otvori, pena se širi i uvlači vazduh u
ćelije.
Postoje i modeli Termarestpodloga sa nevazdušastim ćelijama,
u obliku ambalaže za jaja ili rolajuće poliuretanske podloge.
Prilikom kupovine, i boja podloge može vam ukazati na
njene osobine i namenu.
Kod većine proizvođača, podloge male termoizolacione
moći, koje su namenjene letnjem kampovanju, proizvode se
u zelenoj, žutoj ili plavoj boji.

Crvena i narandžasta obično su rezervisane za veoma
kvalitetne podloge sa velikom termoizolacionom moći, kao što
je Termarest.

Čak i ako imate podlogu na naduvavanje, bilo bi dobro da
nosite i jednu od PU pene koju ćete staviti ispod naduvavajuće
kao zašitu od bušenja. Neki kamperi stavljaju podlogu od pene
ispod šatora, tako da istovremeno štite i pod i naduvavajuću
podlogu.

Ako ne planirate da kampujete samo leti i samo na
plažama, već i u trosezonskim ili četvorosezonskim uslovima
i na planinama, veoma je važna termoizolaciona vrednost
podloge. Ukoliko vaša podloga nema termoizolaciona svo-jstva, ili ako su ona veoma mala, tokom noći ćete gubiti
telesnu toplotu; ona će odlaziti u zemlju umesto da se zadrži
u vreći. Tako ćete se zbog nekvalitetne podloge sa lošim ter-moizolacionim svojstvima smrzavati u vreći za spavanje koja
je predviđena za temperature do –10°C iako je spoljašnja
temperatura možda i +5°C.

Važno je znati!
Termoizolaciona vrednost podloge je obeležena ozna-kom R-value, a izračunava je proizvođač, testiranjem. Uko-liko nije označena, znači da je proizvođač nije testirao.
Najmanja poželjna R-vrednost u hladnijim vremenskim
uslovima, kada je temperatura vazduha niža od 10°C, iznosi
2,2 R. Što je veća R-vrednost, to će vam biti toplije. Ako ko-ristite dve podloge za spavanje (penastu i vazdušnu), njihove
R-vrednosti se sabiraju. Pod i dodatni pod šatora takođe do-prinose većoj termoizolacionoj vrednosti podloge.

Treba znati i to da su osećaj hladnoće i toplote potpuno in-dividualna stvar. Otud je moguće da jednoj osobi bude opti-malno toplo a drugoj hladno iako imaju isti model podloge i
vreće za spavanje ili spavaju u istom šatoru.

Kamperski krevetomogućava da telo ostane izdignuto od
tla i zato mu neki kamperi daju prednost u odnosu na klasičnu
podlogu. Izdignut položaj je posebno dobar u tropskim uslovima kada je zemlja vrela ili pak jako vlažna kao u hladnim
klimatskim pojasevima. Kamperski kreveti su udobni i na njih
se, takođe, može postaviti podloga kako bi bili još udobniji.
Lako se rasklapaju i sklapaju, ali su dosta teži od svake pod-loge.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 16:42 01.12.2017

Re: sator

Samo da dodam da naši dušeci nisu neki preskupi.
Prva dva (jedan za dve osobe, drugi singl) su iz jednog hipermarketa (manji je bio poklon uz veći) i koštali su zajedno 20€. A drugi, dupli, kupljen pre 2 godine, koštao je 25 €. Svi su neka žlj marka.

Ja i moj sin ih ponekad leti koristimo i za spavanje na terasi, kad su velike vrućine.

A u šatoru ne stavljamo nikakve podloge, pošto kampujemo leti. A i jednom postavimo, ne kao g. Zastupnik što mora svako veče, tako da pripazimo malo gde podižemo šator, očistimo itd. Pa zato nije bilo ni bušenja.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 23:17 01.12.2017

Re: sator

ulicni-muzicar
Samo da dodam da naši dušeci nisu neki preskupi.
Prva dva (jedan za dve osobe, drugi singl) su iz jednog hipermarketa (manji je bio poklon uz veći) i koštali su zajedno 20€. A drugi, dupli, kupljen pre 2 godine, koštao je 25 €. Svi su neka žlj marka.


Ja i moj sin ih ponekad leti koristimo i za spavanje na terasi, kad su velike vrućine.



Meni je svojevremeno (a i ne samo meni) baš dugo služila ona podloga na naduvavanje iz Intersporta, McKinley, koštala je oko 30 evra i zaista je bila udobna. Često sam požalila što nisam imala takvu jednu umesto ovih koje sam ponela na put i papreno platila.

Mada, ima i nešto drugo: vek trajanja koji je limitiran. Ako godišnje postaviš podlogu 20-30 puta, što je neki optimalan broj kampovanja za prosečnog ljubitelja prirode, trajaće ti 5-10 godina, zavisno od kvaliteta i sreće. Ako je pak postavljaš svake noći, pa tako mesecima, vrlo je verovatno da će kroz pola godine do godinu dana početi negde da pušta. Naprosto, sve se pravi da ima svoj ograničeni rok trajanja.

ulicni-muzicar
A u šatoru ne stavljano nikakve podloge, pošto kampujemo leti. A i jednom postavimo, ne kao g. Zastupnik što mora svako veče, tako da pripazimo malo gde podižemo šator, očistimo itd. Pa zato nije bilo ni bušenja.


Zamisli da svake večeri na putovanju, danima i godinama, čistiš tlo Nema šanse, dosadilo bi ti i da si najistrjniji čovek na svetu.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 01:22 02.12.2017

Re: sator

Jasno, jasno...

A i što se tiče roka trajanja.

Kod nas nije bilo bušenja, jer kampujemo samo po nekoliko dana godišnje (najviše 9, sad ovog proteklog leta).
A nismo ni svake godine, od te 2008, kada je bilo prvi put.

Tako da ti dušeci nisu mnogo korišćeni, jedino su po godištu malo stari (ovi prvi).
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:03 03.12.2017

Re: sator

Želja mi je da pokažem kako za ovakva putovanja nije potrebna nikakva specijalna oprema, pripreme, poseban bicikl, ...sedi i vozi.


Ma, ne moraš da pokazuješ, naravno da za ovakvo putovanje nije potrebna specijalna oprema. Nego je malo udobnije kad imaš bolji šator, vreću, podlošku, jer dobro spavanje je važno. Ako se noću mrzneš, slabo ćeš da spavaš, brzo da sagoriš i onda je celo to putovanje - mučenje. A nije poenta da se mučiš, nego ga uživaš, jelte. Sad, nekom finansije dozvole manje ili više fensi opremu, i to je ok, ne treba otići u dužničko ropstvo oko opreme. I ja sam pećinario dugo u sirogojno džemperu, dok nisam prvi put otišao u Budimpeštu i kupio si aktivni veš i kršten polar. Otad sirogojno - samo za svetkovine i oko vatrice.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 04:16 30.11.2017

Lepo

Uživancija je čitati ovo...
zastupnik zastupnik 08:07 30.11.2017

Re: Lepo

ulicni-muzicar
Uživancija je čitati ovo...

Ih, ćitatti ...a voziti?
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 08:20 30.11.2017

Re: Lepo

zastupnik
ulicni-muzicar
Uživancija je čitati ovo...

Ih, ćitatti ...a voziti?


Verujem...


Inače, to sam čitao posle duge noćne vožnje.
Vidiš u koliko sati sam ostavio komentar.


*

Ako može i jedna kritika: Ne bi bilo loše da pre slanja Sneži, ispraviš kucačke greške u tekstu.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 14:34 30.11.2017

Pp

Da li ti svakog leta tako krstariš ili je to bilo prvi put?

Sledećeg leta ćeš ponovo nešto tako?

Voziš li i kad nije leto?
zastupnik zastupnik 15:22 30.11.2017

Re: Pp

ulicni-muzicar
Da li ti svakog leta tako krstariš ili je to bilo prvi put?

Sledećeg leta ćeš ponovo nešto tako?

Voziš li i kad nije leto?


Ovo je četvrta godina kako 2 - 3 puta godišnje odem na neko krstarenje. Prve godine sam obišao Drinu od Bečeja preko S.Mitrovice do Bajine Bašte i Perućca, pa preko kroz Bosnu se vratio kući. To je bio kao neki duži put. Prošle godine sam preko B. Palanke, otišao do Županje na Savi, prešao na Bosansku stranu pa uz Savu otišao do reke Une i uz Unu do Bihaća. Tu je žena došla kolima da zajedno nastavimo put.

Ove godine sam se u proleće motao po Sremu, Mačvi, Loznici, oko Drine a onda sam na fejsu video kružnu rutu koju je nacrtao Zoran Vodogaz pa sam ja odabrao ovaj deo od Čačka niz Zapadnu Moravu pa niz Timok do Dunava. On je krenuo iz Beograda do Čačka i onda istim putem do Kladova i uz Dunav se vratio do Beograda. Pravio je lepe fotke i objavio ih na fejsu, drumski vozači.

Planiram i sledeće godine da idem negde ali još ne znam gde. Ako neko hoće da krenemo zajedno, tu sam. Mislim da sam spreman i za neki višemesečni duži put.

Da idemo recimo u Trst da kupimo farmerke


darkom darkom 21:44 01.12.2017

Prava stvar

Svaka čast! Oduševljen sam! Ja sam jednom prilikom vozio bicikl od Beograda do Vrnjačke Banje. Putovanje je trajalo 3 dana, ali bilo je fantastično iskustvo!
zastupnik zastupnik 11:27 02.12.2017

Re: Prava stvar

darkom
Svaka čast! Oduševljen sam! Ja sam jednom prilikom vozio bicikl od Beograda do Vrnjačke Banje. Putovanje je trajalo 3 dana, ali bilo je fantastično iskustvo!


Ti onda znaš o čemu se radi, šta da se priča .

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana