Društvo| Filozofija| Ljudska prava

Haški tribunal, ratni zločini i zločinci: retrospektiva*

Vojislav Stojković RSS / 02.12.2017. u 12:50

U predvečerje jugoslovenske katastrofe za beogradski nedeljnik Inervju napisao sam nevelik prilog pod naslovom Zločinci ante portas. U zaključku sam istakao, da neraščišćeni odnosi iz skorije prošlosti i socijalna klima devedesetih, daju dosta osnove za pretpostavku da građanski rat u SFRJ, ukoliko do njega dođe, ni ovoga puta neće proći bez ratnih zločina, te da će taj rat, pored drugih specifičnosti, obeležiti zastrašujuća svirepost jednog broja njegovoh učesnika. Nažalost, ove i slične pretpostavke su se obistinile.  Pogrešio sam samo u jednom: nisam mogao ni predpostaviti da  pred našim vratima čeka baš toliki broj svirepih zločinaca. Kasnije sam pokušao da pronađem odgovore, da razumem, ne da opravdavam ili osudim. 

Već u toku rata bilo je jasno da su granice međunarodnog humanitarnog prava probijene. Statut Međunarodnog vojnog suda u Nirbnergu, koji je verifikovala generalna skupština OUN Rezolucijom od 11.12.1946.g. kao ratni zločin kvalifikuje: ubistva, zlostavljanje ili deportaciju civilnog stanovništva, ubistva ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, ubijanje talaca, pljačkanje javne i privatne imovine, namerno razaranje gradova i sela, ili pustošenja koja nisu opravdana vojnim potrebama. Bilo je, također, jasno da ratne zločine čine sve sukobljene strane. Međutim, na primeru ratova u bivšoj Jugoslaviji  starom, nepisanom pravilu po kome se  poraženima sudi kao ratnim zločincima, a na pobedničkoj strani pojedinci se za ista dela proglašavaju herojima, najmoćnija sila u istoriji sveta dodala je još nekoliko redova – o tome ko je ratni zločinac, a ko heroj mi odlučujemo, preko međunarodnih sudova i na sve druge načine.

 1. 

Ratni zločini, kao uostalom i rat, bez sumnje su veliko zlo koje ljudi čine jedni drugima. Razumeti zašto je tako bilo i u prošlosti, a i danas nije moguće, ukoliko se, makar i na ovlaš, ne sagledaju religijska i filozofska gledišta o uzrocima i poreklu zla. 

Religije na različit način tumače poreklo i izvore zla.

U grčko-rimskim polimonističkim religijama i budizmu ne postoji jedna personifikacija zla, već više njih, baš kao i bogova. Drevne monističke religije, one koje su prihvatale jedan božanski princip, imale su bogove protivrečnih etičkih svojstava koji su u večitoj borbi.  Etička ambivalentnost ispoljavala se unutar jednog božanstva ili kroz božanske dublete.

Zaratustra je, oko 600. g. re n.e, razrešio božanske etičke protivrečnosti, tvrdeći da zlo nije aspekt boga, već odvojeni princip. Vrhovni Bog, gospodar mudrosti, Ahura Mazda, stvorio je svet, a sve zlo na svetu stvorio je zao duh Ahirman.

Drevni starozavetni judaizam tumačio je da je zlo rezultat čovekovog greha, njegove izopačenosti i otuđenosti od Boga, (Eva i Adam, Kain i Avelj, Sodoma i Gomora..). Izvor zla je spiritualno biće suprotsavljeno Bogu, a njegova geneza se kreće od grešnih sinova božjih, pa sve do Satane, oličenja zla u jednom liku. U vreme apokaliptičkog perioda (robovanja Rimu) svi ljudski gresi su rezultat dominacije Satane.

Jevrejska misao, kasnije, kroz rabinsko učenje, kreće u drugom pravcu i tvrdi: zlo potiče iz nesavršenosti stvarnog sveta (metafizičko zlo) i iz zloupotrebe slobodne volje. Njegov izvor nije Satana, već u svakom čoveku žive dva antagonistička duha – sklonost dobru i sklonost zlu. Pobedu nad zlom čovek može postići pridržavajući se Tore.

U ranoj  hrišćanskoj etici prisutni su uticaji i empiričke i metafizičke antičke misli o zlu. Sukob Avgustina i Pelagija i pobeda Avgustinovog  učenja o radikalnom zlu bio je i konačan slom antičke kulture za čitav period srednjeg veka. Antički etički optimizam ustupio je mesto hrišćanskom etičkom pesimizmu – naglašavanjem značaja zla kao snage koja vlada svetom.

Teološka misao koja je tvrdila da Adamovi potomci imaju sposobnost samo da greše i da znanje o moralnom ne pomaže čoveku da postane moralan našla je, na doktrinarnom planu, izlaz u indulgencijama i ispovedima. Ako si bogat plati, a ako si siromašan ispovedi se, očitaj nekoliko molitvi i gresi su ti oprošteni. Papske indulgencije se nisu održale, ali ispovedi su i danas snažni eliksir za ispiranje savesti. To znači ako  je čovek grešan po rođenju i ako je cena učinjenih    greha tako niska, onda činiti zlo postaje prihvatljivo. Najbolje se to vidi na primeru najtežeg greha, greha homicida i izigravanja najjasnije božije zapovesti Ne ubij. Jezuit Petrus Alagon ispraća krstaše u pohod na Jerusalim rečima: Po naredbi Božjoj može da se ubije nevini, da se pljačka, vrši razvrat, jer On jeste Gospodar života i smrti i svega ostaloga i zato je nužno izvršavati Njegove naredbe. Ili kad veliki reformator Martin Luter, sličnim povodom, 1526.godine u svom delu Ob Kriegsleute auch in seligen stande sein kunten napiše: Ruka koja drži mač nije više ljudska ruka, već Božja ruka, i da to nije čovek, već da Bog veša, gazi i obezglavljuje, ubija i ratuje, sve su to Božja dela i Njegova suđenja.                                  

Dakle, i judaizam i hrišćanstvo poreklo zla vezuju uz slobodnu volju. U islamu, međutim, kako još u 8.veku uočio znameniti sirijski monah i teolog Jovan Damaskin,  poreklo dobra i zla se izvodi iz Boga (Alaha), kako bi se sačuvala njegova svemoć.                  

Filozofija u svojoj baštini čuva pregršt ingenioznih umova koji su čovečanstvu ponudili svoje odgovore o uzrocima i poreklu zla.

Još su se u antičkoj etici o zlu formirala dva osnovna pravca: Aristotelov empirički i Platonov metafizički. Aristotel tvrdi da je zlo unutrašnje duhovno svojstvo čoveka koje odredjuje njegove postupke, a pobediće ga razvijanjem uma, dakle saznanjem. Piron iz Elide i Seksta Empirik, nastavljajući Aristotelovo učenje, svaki u vremenu u kom je živeo, pažljivo beleže sve što je antika znala o razilaženju vrednovanja dobra i zla među ljudima raznih staleža, obrazovanja, doba života i to kod raznih naroda. I na osnovu svojih empiričkih dokaza zaključuju da dobro i zlo ne postoji u apsolutnom smislu ili po prirodi, nego jedino u odnosu na pojedine ljude i narode. Aristotelovim tragom išli su mnogi kasniji filozofi i on se može smatrati vladajućim pravcem.

Za razliku od Aristotela, Platon na vrhuncu svoje misli, na pitanje o poreklu zla odgovara da čovek ne stupa u svet kao neodređen, nego sa urođenim karakterom iz predzemaljskog postojanja duše. Ima jedno mesto u Učenju o državi na kojem Platon urođeni karakter izvodi iz predvremenskog slobodnog izbora jedinke – duša stupanjem u život bira između dobra i zla. Za tu misao kasnije su se vezali svi sistemi teodiceje u hrišćanskoj etici i učenja o predodredjenju: krivnja je onog ko je izabrao, Bog je nedužan.                                            

Stoici su prvi pokušali da ova dva pravca, metafizički i empirički, pomire.Po njima, osnovni sadržaj moralnog jeste živeti u saglasnosti sa prirodom, a sama priroda u sebi sadrži zakone s kojima čovek treba da se usaglasi. Hrisip, također stoik, široku raprostranjenost zla objašnjava dualizmom uzroka čovekovog ponašanja. Jedni potstiču na moralno postupanje u skladu sa prirodnim zakonima, a drugi zavise od čovekove volje i mogu predstavljati prekid zakonitosti i reda u prirodi. Taj prekid ispoljava se kao zlo.                                  

Novija filozofska misao, počev od humanizma i renesanse, već kroz dela Bekona pokušava da odvoji moralno od religioznog. To nije bilo baš tako jednostavno.

Samjuel Klark, kritikujući nominaliste, Loka i Hobsa, tvrdi da u priodi postoji razlika između dobra i zla pre svakog zakonodavstva, kako novozavetnog, tako i građanskog. Prema Klarku do odgovora šta je dobro i moralno, a šta zlo, dolazi se saznanjem, koje se pretvara u volju. Međutim, kad je uočio da moralno više pripada teorijskoj, a zlo praktičnoj sferi, poseže za argumentima otkrovenja Božje volje i time opovrgava sam sebe i vraća se metafizičkoj etici.

Hjum uvodi subjektivno-psihološki metod sagledavanja zla i kaže da je zločin za um samo niz motiva, misli i postupaka, a osećanje ga karakteriše kao moralno zlo. Helvecije u delu De l’ Esprit des Lois  tvrdi da je čovek proizvod njegovog vaspitanja i da se njegovo postupanje uvek kreće u pravcu manjeg otpora.

Naturalizam je u delima Spinoze i sledbenika dao svoj doprinos shvatanju zla. Spinoza uči potonje genracije da je, sa stanovišta pojedinačnog bića, «dobro» sve ono što uvećava njegovu snagu i životnu punoću, «zlo» je ono što ih slabi i umanjuje, a za univezalno stanovište potpuno su irelevantna sudbinska pitanja pojedinačnog bića, čiji se život kreće između dva pola samoodržavanja i samopropadanja. Umesto jednog čoveka kome ne uspeva samoodržanje postoje drugi kojima uspeva.

Imanuel Kant pravi kopernikanski obrt u etici kad tvrdi da moralni zakoni ne nastaju iz prethodnog pojma ili iskustva dobra i zla, nego su dobro i zlo moralnim zakonom određeni, a on je kategorički imerativ, koji nije izvodiv ni iz čega i tu se Kant vraća metafizici moralnog kao kod Platona ili Tome Akvinskog.

U Hegelovoj dijalektici zlo postaje forma u kojoj se ispoljava pokretna snaga istorije. Rđave strasti, lakomost i vlastoljubivost pretvaraju se u poluge istorijskog razvitka, jer izazivaju pobune koje vode ka novom napretku.                                       

Za Šelinga, koji je sistematizovao sve prethodne torije, zlo je kosmička snaga i čin slobode. Prema njegovom shvatanju nužnost zla u čoveku proizlazi iz nesvesne volje, a svaka čovekova radnja je određena uzrocima koji se nalaze u prošlom vremenu i koji pri njenom izvršenju nisu više u čovekovoj moći. Ne možemo, a da ne spomenemo Šopenhauera. Filozofi pre njega su sve stvarno videli kao umno, a Šopenhauer u stvarnosti sagledava samo strašnu bezumnost i kaže: dogma o praroditeljskom grehu nije ništa drugo do mitski izraz istine da je u krajnjoj osnovi sva krivica za zlo postavljena samim postojanjem.                                          

Prema Ničeu, put kojim čovek treba da ide nije put ka sreći već put ka moći, a nasilnički samoživi interesi moraju nadvladati ljubav prema bližnjem kao prezrenu i dekadentnu. Niče svoje učenje izopačava u veličanje zla, koje mu ne izgleda kao nešto od prirode dato, protiv čega se treba boriti, već naprotiv, kao ono što treba tražiti i na sve načine pojačavati, jer kako kaže njegov Zaratustra: ...videti da se pati, to godi, učiniti da se pati – još više!

Nije teško zaključiti da je relativizacija dobra i zla, kao dominantna filozofska misao od antike do Spinoze, sa izuzetkom Kanta, postepeno prerasla u prihvatanje zla kao kosmičke nužnosti i zamajca istorije, pa do otvorenog veličanja zla kod Ničea. Ni jedan mislilac pre Ničea nije ljudima nametnuo etiku večnosti pakla na zemlji kao najvišu životnu radost. 

              Ako je filozofija bistro oko sveta i so ljudske misli, onda je jasno kakv je svet u kome živimo. Čini se da je jedini moguć odgovor da su i dobro i zlo imanentni ljudskoj prirodi i svim oblicima ljudskog društva, bez obzira na stepen njegovog razvitka.

 

 2.

Teologija i filozofija razmatraju zlo kao najopštiju kategoriju i zato nude samo opšte odgovore. Za odgovorom na pitanje: zašto jedan čovek postaje zločinac, a drugi ne, tragaju psihologija i psihijatrija.

Prve teorije o zlu koje su razvile psihologija i psihijatrija temeljile su se na teološkom i filozofskom promišljanju zla, samo što je termin zlo zamenjen terminom agresija, a kasnije je uveden i pojam destruktivnost.

Jedna od prvih celovitih torija koju je razvila psihologija jeste instinktivistička teorija. Njen začetnik bio je Konrad Lorenc. Po njemu agresivno ponašanje proizlazi iz  urođenog instinkta, koji traži rasterećenje i čeka povoljnu situaciju da se izrazi. Dakle,filogenetski je programirano.Skiner, osnivač   biheviorističke teorije, nasuprot Lorencu, tvrdi da je čovekova agresivnost izazvana uticajem okoline.

Može se reći da prema instinktivističkoj teoriji čovek živi prošlost svoje vrste, a prema biheviorističkoj teoriji čovek živi sadašnjost svog socijalnog okruženja. Reč je, očito o determinizmu koji je dominantan u teološkim učenjima o pragrehu, radikalnom zlu kod Augustina i u filozofiji kod Šelinga i Šopenhauera.    

U svakom slučaju, prema instinktivističkoj i biheviorističkoj teoriji, čovekovo ponašanje je uslovljeno i malo, ili, gotovo ništa ne zavisi od njega samoga. U navedenim teorijama, kao i njima sličnim, poput neobihevijoriističke i frustracione teorije, nema jasnijeg odgovora zašto jedan čovek čini, a drugi ne čini zlo.

Prve pomake učinio je Zigmund Frojd u okviru psihoanalitičke teorije.

Za Frojda instinkt, kao somatski ukorenjeni nagon, pokreće čovekovo ponašanje, ali ga striktno ne determiniše. Borba instinkata; u ranim radovima samoodržanja i seksualnog instinkta, a u kasnijim radovima instinkata života i smrti, uz modifikaciju okoline (koja deluje kroz strukturu libida); određuje čovekovo ponašanje kroz svesne, a češće kroz nesvesne procese.

Najveći Frojdov doprinos je upravo u tome što je otkrio nesvesne aspekte uma i energiju koju nesvesno upotrebljava da bi prikrilo nepoželjne strasti. Nesvesne sile su integrisane u čovekovom karakteru. Iz toga proizlazi da karakter determiniše ponašanje, međutim «princip realnosti» nameće kompromis. Do koje će mere ličnost potisnuti svoje stravstvene žudnje ne zavisi samo od faktora u njemu, već i od okruženja.

Posle Prvog  svetskog rata Frojdov pristup razmatranju destruktivnosti bitno se menja i on izvore destrukcije vidi u borbi instikta života (eros) i instikta smrti (tanatos). Instikt smrti suprotan instiktu života deluje u smeru vraćanja živog u prvobitno neorgansko stanje. Libido usmerava taj instinkt prema van i on se na okolinu  ispoljava kao destrukcija. Ako ne nađe zadovoljenje u vanjskom svetu, zbog stvorenih prepreka, ispoljava se kao samodestruktivnost.  Frojd kaže: Izgleda da je zaista neophodno da uništimo neku drugu osobu, da ne bi uništili sebe, da bi se zaštitili od težnje za samouništenjem. Zaista strašno saznanje.

Frojd je došao do tragične alternative: čovek će radije ubijati druge, nego dozvoliti da bude bolestan. U svom odgovoru Ajnštajnu o pitanju Čemu rat, 1933.godine, Frojd priznaje da su čovekovi impulsii instikta smrti bliži prirodi, dakle jači, nego čovekova otpornost prema njima.

Frojd je uočio tri tipa destruktivnosti. Prvi tip su impulsi okrutnosti utemeljeni na instiktima samoočuvanja – reagovanje na stvarnu opasnost i odbrana. Drugi tip su destruktivni impulsi nastali kombinacijom potisnute seksualne požude i instikta smrti, poznatiji kao sadizam. A treći tip Frojd je definisao kao slepo besnilo destruktivnosti praćeno visokom stepenom narcisoidnog uživanjautemeljeno isključivo na instinktu smrti,  koje se ispoljava ili kao samodestruktivnost ili kao destruktivnost prema drugima.

Doprinos Eriha Froma razumevanju ljudskog zla, možda je i ponajveći, a ogleda se kako u proširenju psihoanalitičke teorije i njenog metoda, tako i u filigranskoj analizi i opisu vrsta i tipova destruktivnosti  i karekterološkim studijama ličnosti koje je čovečanstvo upamtilo kao najveće zlotvore.

From ukupnu ljudsku agresivnost deli na benignu i malignu.

Benigna agresija kod čoveka je odgovor na ugroženost vitalnih intersea, filogenetski je programirana, defanzivna je i teži uklanjanju ugroženosti ili uklanjanju uzroka ugrožavanja.

Maligna agresija ili destruktivnost nije filogenetski programirana, isključiva je karakteristika čoveka. Nije instinkt, ali je ljudski potencijal razvijen u čovekovom karakteru. Karakter je samo ljudski fenomen, životinje ga nemaju. Čovek je uspeo stvoriti odgovarajuću zamenu za izgubljene instinkte i da nije razvio karakter bio bi biološki promašaj.

Frojd i klasični psihoanalitičari su smatrali da se razvoj karaktera završava oko pete godine. From, na osnovu svojih istraživanja, tvrdi da je ta koncpcija neodrživa, jer je mehanicistička i proces življenja, a time i karaktera ne smatra razvojnim sistemom.

Destruktivnost se najčešće ispoljava kao sadizam i nekrofilija i to samo kod onih ljudi u čijem karakternom sistemu ove strasti predstavljaju dominantnu crtu.

Sadizam je strast za posedovanjem apsolutne i neograničene vlasti nad drugim bićima - biti Bog drugom biću transformacijom nemoći u doživljaj svemoći. Pod sadizmom se ne podrazumeva samo seksualni sadizam, iako ime duguje Markizu de Sadu, već  daleko češći i rasprostranjeniji oblik mentalnog i daleko opasniji oblik fizičkog sadizma.

Nekrofilija, u karakterološkom smislu, je strasna sklonost svemu što je mrtvo, težnja ka pretvaranju živog u neživo, težnja destrukciji radi nje same.

From navodi da je ponašanje J.V.Staljina školski oblik mentalnog sadizma. On je, od početka revolucije, prvi naredio mučenje političkih zatvorenika, a metode mučenja koje je primenjivala NKVD u vreme Staljina nadmašile su u okrutnosti sve o čemu je carska policija mogla i pomišljati. Iako je i sam izdavao naređenja o vrstama fizičkog mučenja, Staljin je lično uglavnom praktikovao mentalni sadizam. Posebno je uživao da uveri svoje bliske saradnike u naklonost prema njima, što je podrazumevalo njihovu ličnu sigurnost, da bi samo dan ili dva kasnije izdavao naređenje za njihovo hapšenje.

Karakterološka studija Hajnriha Himlera, prema Fromu, je pravi klinički slučaj i odličan primer sadističkog karaktera obogaćenog ekstremnim crtama pokvarenog autoritarnog birokrate.

Na primeru Adolfa Hitlera, kliničkog slučaja nekrofilije, From je na najbolji način demonstrirao svoj metod  u mnogome različit od klasične frojdovske psihoanalitičke metode.

U psihobiografskoj studiji Hitlera pokazao je koje su ga pokretačke snage, odnosno koje strasti, motivisale na destrukciju nezabeleženu u novijoj istoriji; i koji su uslovi, unutrašnji i spoljni, odgovorni za razvoj nekrofilije kao dominantne crte u njegovom karakteru.

Najvažnije uticaje na dete vrši karakter roditelja, ali ti uticaji su daleko od simplificističke formule, po kojojoj je loš razvoj deteta proporcionalan okrutnosti  roditelja u ranim godinama života. Proučavanje karaktera Hitlerovih roditelja, majke Klare i oca Alojza, pokazali su da su oboje, prema poznatim podacima, bili stabilni, dobronamerni i nedestruktivni ljudi.

Radeći karakterološke studije Hitlera, Himlera, Staljina i sličnih velikih destruktora, From navodi čitave grupe faktora koji dovode do destruktivnosti.

Na individualnom planu to su: konstitucionalne dispozicije ličnosti, idiosinkrazije porodičnog života, izuzetni događaji u životu ličnosti, osećaji nemoći i praznine, stanje psihičke oskudice koja izaziva nedostatak osećanja i hladnu ravnodušnost, a na društvenom planu: nedostatak nezavisnosti, integriteta i produktivnosti, pasivnost i lenjost.

Svi veliki destruktori i zločinci koje je From analizirao imali su u svom karakteru sadističku ili nekrofilnu  karakternu crtu kao preovlađujuću, a Hitleri nekrofilnu I narcisoidnu crtu.

From je, također, došao do zaključka da zle, destruktivne osobe najčešće pokazuju ljubazno lice, ljubav za porodicu, decu i životinje i time, kao fasadom, prikrivaju svoju zlu prirodu. Na hiljade sličnih Hitleru žive i danas  svoj život prosečnog građanina i opasni su samo u svom užem krugu. Međutim, kada sile destrukcije i mržnje ovladaju na širem društvenom planu, takvi ljudi postaju opasnost za čovečanstvo.

3.

Ratni zločin je vrlo stari fenomen. Tačnije, od kada se vode ratovi, od tada postoje i ratni zločini. Bez obzira na starost ratnog zločina kao pojave, i njegovu masovnost, lčnost ratnog zločinca ostao je nedovoljno poznat i nedovoljno istražen socijalno-psihološki fenomen. O žrtvama i dimenzijama ratnih zločina znatno se više zna. Razlog je jednostavan – tragovi ostaju, preživele žrtve govore, a zločinci ćute.

             Iako ljudska rasa umnogome počva na ubijanju, na stranu svi eufemizmi, ubijanje ljudi je tabu. I pored svi tabua ljudi se stalno međusobno ubijaju. Za razliku od životinje, koja ubija instinktivno, čovek ubija svesno, jer jedino on zna, ili misli da zna, šta je smrt. Zbog toga je homicid jedno od najvećih i večitih pitanja etike, religije, psihologije, prava i drugih naučnih disciplina.

              U našoj civilizaciji čovekoubistvo je najčešće legalno u odbrani trećih lica, u nužnoj samoodbrani, kao posledica slučaja, u vršenju specifičnih dužnosti (javna i druga bezbednost, egzekucija nad osuđenikom na smrt) i, naravno, u ratu. Ponegde i ponekad mogu biti razumljivi, iako ne prihvatljivi i legalni, i razlozi za ubistvo drugog čoveka u odbrani časti i dostojanstva, osveta i eutanazija.

             Nije teško zaključiti da je čovek spreman da ubija, i da bude ubijen, uglavnom onda kada su ugroženi njegovi vitalni (egzistencijalni) interesi. Za razliku od životinja, sfera čovekovih vitalnih interesa je vrlo široka. Pored fizičke egzistencije, čovekovi vitalni interesi jesu sloboda, ideali i vrednosne orjentacije.

             Način postupanja u slučaju fizičke ugroženosti vlastitog života određuje pojedinac. Međutim, odluku o tome da li je ugrožena sloboda nacije i države i način njene odbrane, u ime svih donosi državni vrh, a vrlo često – vođe i očevi nacije samostalno. Upravo tu se i kriju koreni masovnih ratnih zločina izvršenih u ime nacije i države, u ime krvi i tla.

             U ratu i ratnik i ratni zločinac ubijaju. Razlike između njih su, ipak, vrlo velike. U ratu je legalno, i za borca moralno prihvatljivo, ubiti u jeku borbe, i to isključivo naoružanog neprijatelja koji dejstvuje. Borac ne ubija žene, decu, stare i nemoćne, ranjenike i ratne zarobljenike. Ratni zločinac se od ratnika razlikuje ne samo po tome koga ubija, već  i po tome zašto ubija, kako ubija i šta oseća dok ubija. Zločinac ubija zbog iživljavanja nagomilanih strasti (ideoloških, šovinističkih...), svoja zlodela najrađe čini nožem ili maljem i pri tom ne oseća nikakvo gađenje, a mnogi u tome i uživaju. Naznačeno se odnosi na ratnog zločinca direktnog izvršioca. Međutim, ništa manje destruktivne nisu ni ostale kategorije ratnih zločinaca koji svoja zlodela izvršavaju bez direktnog kontakta sa žrtvama. To su indirektni izvršiocidirektni indirektni naredbodavci.

              Indirektni izvršilac iz aviona, raketnih rampi i sličnih razornih borbenih sistema otvara vatru na civilno stanovništvo po naseljima, na bolnice, na kolone izbeglica, zbegove.... .

             Direktni naredbodavac najčešće pripada srednjem i visokom komandnom kadru. On naređuje destrukciju koju sprovode direktni i indirektni izvršioci.

             Najčešća psihološka racionalizacija kojoj pribegavaju ratni zločinci, izvršioci i naredbodavci, vrlo je jednostavna i funkcionalna. Ona glasi: Ja sam samo vršio svoju dužnost. Većina ratnih zločinaca kojima je do sada suđeno branila se tvrdeći da su vršili svoju dužnost, tj. da su bili primorani da čine to što su činili. Kad se ubija iz dužnosti, krivica se prenosi na sve, a umesto osećaja krivice čak se javlja  osećaj zadovoljstva, jer je dužnost izvršena. Pravi primer je Adolf Ajhman. On se, tokom suđenja u Jerusalimu, držao kao birokrata čija je dužnost da na najbolji način obavi svoj posao, a posao mu je bio da ubije stotine hiljada Jevreja. Zato Hana Arent, koja je pratila suđenje, kasnije i piše O banalnosti zla.

             Posebne pažjne su vredni  ratni zločinci indirektni naredbodavci.

Iako malobrojna, ova kategorija je izuzetno opasna i za ratne zločine, u suštini, najodgovornija. Ratni zločinci indirektni naredbodavci jesu oni politički, državni i nacioanalni lideri koji su, svesno ili nesvesno, kreirali takve državne i nacionalne političke i vojne ciljeve, čija realizacija neminovno dovodi do masovnih ratnih zločina ili genocida, jer su na bilo koji drugi načina apsolutno neostvarivi. Bez obzira na masovnost žrtava i dimenzije razaranja, oni takvu politiku uporno sprovode sve do svog ličnog pada ili konačnog poraza države na čijem su čelu. Svoja zlodela pred vlastitom savešću i sudom uvek pravdaju višim državnim i nacioanalnim ciljevima, političkim okolnostima i istorijskim razlozima.

             Najjednostavnije objašnjenje fenomena ratnog zločinca bilo bi da se on rađa, te da je reč o psihički bolesnim ljudima, sužene moći rasuđivanja i niske inteligencije. Međutim, to nije tačno. Postoji opsežna naučna elaboracija koja nedvosmisleno ukazuje da se ratni zločinac ne rađa – već nastaje, te da je većina ratnih zločinaca svrstava u normalne ličnosti. Teza da je reč o ljudima niske ineligencije, generalno gledano, također ne stoji. Sudski psiholog G.M. Gilbert, testirao je ineligenciju ratnih zločinaca kojima je suđeno u Nirnbergu. Rezultati su pokazali da većina ima nadprosečnu inteligenciju: Kalterbruner 113, Jodl 127, fon Širah 130,  Frank 130, Denic 138, Gering 138, Šaht 143.

            Šta utiče, odnosno koje su pretpostavke da normalna ličnost postane ratni zločinac i čini monstruozna zlodela?

            Na širem društvenom planu presudan uticaj imaju sredinski faktori – odgovarajuća ideologija, organizacija i socijalna situacija, a na užem, individualno psihološkom, planu određene karakteristike ličnosti.

             Bitne komponente ideologije koja priprema ratni zločin jeste dehumanizacija i satanizacija neprijatelja. Odabrani neprijatelj se prikazuje kao nečovek čije uništenje je nužno radi vlastitog opstanka. Odgovarajuća organizacija podrazumeva političke partije koje zagovaraju adekvatne političke ciljeve i formiraju specijalne, «elitne» jedinice za njihovu realizaciju. Odgovarajuća socijalna situacija se stvara sistematskom propagandom sve dok se većina vlastitog naroda ne uveri da je u opasnosti, da su ugroženi njegovi vitalni interesi i da mu preti uništenje od odabranih nacionalnih, verskih ili političkih protivnika.

             Formiranjem takve socijalne situacije stvoreni su svi preduslovi za buduće ratne zločine. Ipak, čak ni u takvim uslovima ne postaju svi učesnici rata ratni zločinc, već samo pojedinci. 

            Karakter je čovekova sudbina, citira Erih From Heraklita, istražujući anatomiju ljudske destruktivnosti. Radeći detaljne karakterološke studije Kerna, fon Salomona, Staljina, Himlera i Hitlera, From zaključuje da su ljudi sa sa manje ili više izraženim nekrofilnom, sadističkom, autoritarnom ili konformističkom crtom u karakteru potencijalni zločinci, teroristi i mučitelji. Fromovim nalazima moglo bi se dodati da se ratni zločinci regrutuju iz redova izrazito sugestibilnih i frustriranih pojedinaca, bez obzira na sklop crta ličnosti, kao i iz redova ličnih osvetnika.

             Na ključno je pitanje, da li je moguće i kako sprečiti ratne zločince i njihova monstruozna zlodela, odgovor je jednostavan - borba protiv ratnih zločina može biti uspešna jedino kao borba protiv rata.

4.

SAD su, po shvatanju njenih građana, a i mnogih drugih, zemlja sa vodećom demokratijom u savremenom svetu. Istovremeno, SAD su država koja je vodila najviše ratova u novijoj istoriji. U drugoj polovini dvadesetog veka vodili su ratove u Koreji, Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Jugoslaviji... kao i brojne veće ili manje oružane intervencije, koje je teško i pobrojati. Nije potrbno ni isticati da su u svakom od tih ratova počinjeni i ratni zločini.


Buš-Blerova invazija na Irak, na primer, jasan je primer onoga što je Nirmberški tribunal odredio kao "vrhovni međunarodni zločin", u koji spadaju sva zlodela koja su potom usledila. Mi bismo učinili dobro ukoliko bismo se prisetili elokventnih reči nirmberškog sudije glavnog veća Roberta Džeksona: "Mi predajemo optuženima 'otrovni pehar', i ukoliko gucnu iz njega, moraćemo da prihvatimo istu presudu." Začljučci se čine prilično jasnim, kaže Čomski. 

Sve odredbe međunarodnog ratnog i humanitarnog prava odnose se i na SAD, kao i sve druge države članice OUN. Međutim, SAD nisu potpisnik ni jedne međunarodne konvencije po kojoj bi bilo moguće da bilo ko i bilo gde sudi bilo kom njihovom građaninu za ratni zločin. Upravo zbog toga je značajno uočiti kako se SAD i njihov pravosudni sistem odnosi prema ratnim zločinima koje su počinili pripadnici njihve vojske.  

Mi Laj je selo u Južnom Vijetnamu koje je 1968.godine, kao i čitav Južni Vijetnam, bilo pod vojnom kontrolom armije SAD. U okviru velike Tet ofanzive snage Narodnog fronta za oslobođenje Južnog Vijetnama doživele su veliki poraz i tokom povlačenja deo snaga se skrivao po selima u oblasti Kvan Naj. 23. Pešadijska divizija Vojske SAD preduzela je ofanzivu u cilju pronalaženja i uništavanja preostalih pripadnika Vijet Konga.

1. i 2. vod čete C Udarne grupe Barker, (1. bataljon 20.puka 11.brigade 23. pešadijske divizije), napali su selo Mi Laj u jutarnjim satima 16.03.1968.godine, posle snažne artiljerijske i vazdušne pripreme. Iz sela nije bilo nikakvog otpora, ni jednog pucnja. I pored toga američki vojnici su ušli u selo i otvorili vatru na nenaoružane civile.

Nemoćne starce, žene i decu prikupili su u grupe od 20 do 40, a zatim sistematski ubijali vatrom iz streljačkog oružja, bombama i bajonetima.

Poručnik Vilijam Keli, komandir 1. voda, koji je naredio streljanje, uzimao je puške iz ruku onih vojnika koji su odbili da pucaju i sam iz njih ubijao civile. Ubijanje je dugo trajalo, sve dok Mi Laj nije slučajno nadleteo izviđački helikopter kojim je pilotirao poručnik Hju Tompson. On je, rizikujući život, sprečio dalji masakr.

Naredna dva dana tragovi zločina su otklanjani spaljivanjem sela, a leševi su bačeni u kanal za navodnjavanje.

Četa C je dobila pohvale za sjajno obavljen borbeni zadatak. Inače, ta četa je u Vijetnam stigla tri meseca pre masakra u Mi Laju. Nije učestvoavala u direktnim borbama, ali je i pored toga imala gubitke od 5 poginulih i 23  ranjena vojnika koji su stradali od nagaznih mina i drugih zamki gerilaca.

Broj žrtava u Mi Laju procenjen je različito.  Prema rezultatima istrage koju je sprovela američka administracija ubijeno je 364 civila, a na spomeniku žrtvama masakra nalazi se 504 imena. Žrtve su bile starosti od jedne do 82  godine. Mnoge žene su silovane, civili su mučeni, velik broj leševa je bio osakaćen. 

Godinu i po dana kasnije, zahvaljujući novinaru Sejmur Herišu, američka i svetska javnost je saznala za masakr u Mi Laju. Pod pritiskom javnosti Vojni sud je pokrenuo istragu i optužio potpukovnika Barkera i još 13 oficira iz Udarne grupe Barker. Međutim, osuđen je samo poručnik Keli, a ostali su oslobođeni krivice. Iako osuđen na doživotnu robiju, Keri je već posle tri godine oslobođen.

...............

Navedeni radovi o fenomenu ratnog zločina i zločinaca već su objavljeni, ali u povodu završetka rada Haškog tribunala, povezao sam ih u jednu celinu. To je, naravno, uslovilo i neuobičajenu dužinu posta, zbog čega se izvinjavam. 



Komentari (317)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 14:12 02.12.2017

Serž Bramerc o ratnim zločincima:

Haški tužilac Serž Bramerc rekao je za ljubljansko “Delo“ da taj sud nije politička ustanova i da se nije sudilo narodima već optuženima za teške ratne zločine.

On je istakao da osuđeni počinitelji zločina nisu vojnici koji su se borili za domovinu, svoja sela ili porodice.

“Oni su zapovednici koji su ubijali ratne zarobljenike zaštićene Ženevskom konvecijom. Nema ništa herojskog u spaljivanju sela, iseljavanju ljudi iz njihovih domova ili podsticanju vojnika na masovno polno nasilje“, rekao je Bramerc.

On je istakao i da je presuda Ratka Mladiću presuda njemu i samo njemu, a ne presuda narodu.

“Vrlo je važno da zajednica, iz koje je počinitelj, razume da mi to znamo da razlikujemo. Treba isticati kako osuđenici u Hagu nisu heroji, nego oni koji se lažno predstavljaju kao branitelji svog naroda, a zapravo su iskoristili i izdali njegovo poverenje za svoje lične i političke interese“, naveo je Bramerc.

Prema njegovim rečima, potrebno je da se od počinitelja zločina ograde političari i da ne koriste nacionalističku retoriku, čime oživljavaju tamne duhove iz devedesetih godina, te dodao da je važno delovanje nevladinih organizacija.

“Takav primer je jedno udruženje mladih iz Hrvatske koje se otvorenim pismom izvinilo pripadnicima srpskog naroda za zločine počinjene u Oluji. To je istorijska činjenica koju hrvatska strana rado negira“, istakao je Bramerc.

Kako je naveo, mnogi ratni zločinci su inače “normalni ljudi koji u ratnim okolnostima izmaknu kontroli i rade stvari koje bi u normalnim okolnostima bile nezamislive“.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:20 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Filip Mladenović
Kako je naveo, mnogi ratni zločinci su inače “normalni ljudi koji u ratnim okolnostima izmaknu kontroli i rade stvari koje bi u normalnim okolnostima bile nezamislive“.

Izvesni relativno nepoznat pravnik Bramerc, službenk na platnom spisku moćnih država, otkrio je točak ili toplu vodu. Ali pre toga moraju se videti uzroci sukoba i rata.

Šta je uzrok rata u bivšoj SFRJ? Ko ga je započeo?

I onima ispod IQ 80 trebalo bi biti jasno da je to oružana secesija Slovenije i Hrvatske od matične države. Kada je započeo građanski rat desili su se ratni zločini. Ko je odgovoran, sem onih koji su direktni ili indirekti izvršioci?
Primarnu odgovornost snose oni koji su rat započeli.
Punktum.
Edit: Odgovori na sledeća pitanja bi onima ispod IQ 80 možda mogli pomoći: Koji su se političari udružili u "zločinačko udruženje" za razbijanje zajedničke države SFRJ? Koje su im evropske i druge države pomogle, politički, ekonomski i vojno? Da li je to Nemačka? SAD? Koji su vojni savezi direktno oružano intervenisali? Da li je to NATO? I na kraju:Koliko je 2+2?
gedza.73 gedza.73 15:35 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Vojislav Stojković
oružana secesija Slovenije i Hrvatske od matične države.


Ustav
Jugoslavija se definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, slobodno ujedinjenih na principu bratstva i jedinstva u ostvarenju posebnog i zajedničkog interesa, sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja.


Nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti.


Nakon pobjede Slobodana Miloševića na 8. sjednici CK SK Srbije, u rujnu 1987. godine, novo srbijansko rukovodstvo tražilo je ukidanja postojećeg ustava


ka-boom
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:15 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
Vojislav Stojković
oružana secesija Slovenije i Hrvatske od matične države.


Ustav
Jugoslavija se definira kao savezna republika ravnopravnih naroda i narodnosti, slobodno ujedinjenih na principu bratstva i jedinstva u ostvarenju posebnog i zajedničkog interesa, sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja.


Nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti.


Nakon pobjede Slobodana Miloševića na 8. sjednici CK SK Srbije, u rujnu 1987. godine, novo srbijansko rukovodstvo tražilo je ukidanja postojećeg ustava


ka-boom

Poštovani gedzo Srbine, molim te da učiniš napor i da razlikuješ politički ciljeve od vojnih. Sve što si naveo je tačno, ali u domenu političkog, a ne oružanog delovanja.

Dakle, nikakav Memorandum Srpske akademije nauka, pobeda SM i zahtevei na 8.sednici SK za promenom ustava, kao ni govor na Gazimestanu, a pogotovo ne ustavna rešenja koja regulišu pravo na samoopredeljenja, nisu davale ustavno, zakonsko, moralno i svako drugo legetimno pravo na na oružanu secesiju.

Ko god započene oružanim sredstvima da rešava političke probleme, odgovoran je za rat.
gedza.73 gedza.73 18:14 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Poštovani gedzo Srbine

'Poštovani' - dobro, 'gedzo' - dobro, 'Srbine' pa tu se baš i ne slažem.
Bliža odrednica bi bila MaloSrbin odnosno Srbija do Ikeje-Ikee-Ikea-e (vrčinske nisam ja kriv što su pomerlii naplatnu), ili još bolje Šumadinac autonomaš

Sve što si naveo je tačno, ali u domenu političkog, a ne oružanog delovanja.


Pa ako se stavimo u njihovu kožu, iako bi Hrvati po običaju odmah dobili ospice od svega što je na Srb, njima je JNA u stvari bila srpska vojska, Jugoslavija uvek bila velikosrpska država u kojoj Srbi drže dizgine (oko tog velikosrpskog se slažu svi, ustaše, balije, komunisti, drugoSrbi, Hrvati, Bošnjaci...) i naravno da nisu hteli da se bore samo politički već i oružjem.


Koje je bilo rešenje? Jugoslavija kao konfederacija? Samo produžen rok trajanja na nekih par godina. Velika Srbija? Oko toga se nisu slagale ni velike sile ni ostali narodi i narodnosti bratske i jedinstvene države a nije ni realno.

U kom ratu ne ginu civili, ne ruše se kuće, ne kradu umetnine i ne ubijaju se oni 'drugi'? Pobednici su pobedili, oni su u pravu.

Kad nije moglo, a druge alternative nije bilo bez obzira šta idealisti mislili, moralo je ovako. Sad što su se delom baš klasične siledžije, monstrumi i ubice iz pojedinih nam okolnih dvorišta izvukle spada u drugi par opanaka. Imali su jaču zaleđinu ali su im i marionetski konci jači za povlačenje.

Inače Vojsilave dobar ti je blog (tačka 1 i 2). Nisam znao da Jevreji smatraju da zlo proističe iz zloupotrebe slobodne volje.
freehand freehand 20:52 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Sve što si naveo je tačno, ali u domenu političkog, a ne oružanog delovanja.

Sve je tačno jer je citirano i sve je netačno jer je istrgnuto iz pravnog i političkog konteksta. Najveći autoriteti ustavnog prava u SFRJ, kao i politički činioci bez zastupnika secesije i rasturanja (do '85 uglavnom maspok linija) smatralo je da je pravo na samoopredeljenje momentom udruživanja konzumirano pravo.
Te je taj momenat iz ustava potezan samo onda kad su šovinističke i secesionoističke izbijale na površinu.
gedza.73 gedza.73 21:37 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Najveći autoriteti ustavnog prava u SFRJ, kao i politički činioci bez zastupnika secesije i rasturanja (do '85 uglavnom maspok linija) smatralo je da je pravo na samoopredeljenje momentom udruživanja konzumirano pravo.

jel' smatra i dalje?

Te je taj momenat iz ustava potezan samo onda kad su šovinističke i secesionoističke izbijale na površinu.

edit

koji su ga onda đavo turili u ustav da bi ga potezali šovinisti i secesionoisti?
Nema prava na samoopredeljenje, nema odcepljenja, nema republika kao nosilaca suvereniteta i mirna Bačka.
A pravni i politički konteksti nisu Sveta pisma pa da se ne menjaju vremenom.
freehand freehand 21:40 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
Najveći autoriteti ustavnog prava u SFRJ, kao i politički činioci bez zastupnika secesije i rasturanja (do '85 uglavnom maspok linija) smatralo je da je pravo na samoopredeljenje momentom udruživanja konzumirano pravo.

jel' smatra i dalje?

Naravno da ne, ko će na Gedžu sa smatranjem?
gedza.73 gedza.73 21:46 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

ko će na Gedžu sa smatranjem?

Ko će sa Frijom u osvajanje nove Jugoslavije?
Prvo Kosovo, pa Hrvatska, Bosna sledeća, Makedonija će sama da se priključi a Slovenci da zapevaju od Triglava do Vardara.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:47 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand

Sve je tačno jer je citirano i sve je netačno jer je istrgnuto iz pravnog i političkog konteksta. Najveći autoriteti ustavnog prava u SFRJ, kao i politički činioci bez zastupnika secesije i rasturanja (do '85 uglavnom maspok linija) smatralo je da je pravo na samoopredeljenje momentom udruživanja konzumirano pravo.
Te je taj momenat iz ustava potezan samo onda kad su šovinističke i secesionoističke izbijale na površinu.


Nisam siguran, tu bi nam trebala pomoć vrsnih pravnih teoretičara, da je pravo naroda na samoopredeljenje jednokratno. To bi zanačilo da kad se jednom udružiš u višenacionalnu državnu zajednicu da je pravo na samoopredeljenje iskorišteno jednom za svagda.

Za konkretan slučaj secesije pojedinih republika od matične države SFRJ to teprijsko pitanje i nije toliko bitno. Ustav SFRJ sigurno nije dozvoljavao oružanu, nasilnu, secesiju. A kao što smo bili svedoci do takve secesije je upravo došlo u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i KiM. Zato su ratovi devedesetih i bili primarno secesionstički i građanski ratovi.

Deklaracija RH o domovinskom ratu u kome su Srbija i JNA proglašeni za agresore je propagandno-ideološka konstrukcija bez ikakvog teorijskog i faktičkog temelja.
freehand freehand 21:48 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
ko će na Gedžu sa smatranjem?

Ko će sa Frijom u osvajanje nove Jugoslavije?
Prvo Kosovo, pa Hrvatska, Bosna sledeća, Makedonija će sama da se priključi a Slovenci da zapevaju od Triglava do Vardara.

Čemu lupetanje? Drži se ustavnog prava, tu dominiraš.
gedza.73 gedza.73 21:52 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Drži se ustavnog prava, tu dominiraš.

Što da ne dominiram. Da nije možda jaka konkurencija?

freehand
Čemu lupetanje?

Ne znam Fri to pitaj ustavotvorce

Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, koji ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije.
freehand freehand 21:53 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Nisam siguran, tu bi nam trebala pomoć vrsnih pravnih teoretičara, da je pravo naroda na samoopredeljenje jednokratno. To bi zanačilo da kad se jednom udružiš u višenacionalnu državnu zajednicu da je pravo na samoopredeljenje iskorišteno jednom za svagda.

Pa sad, ovo što sam napisao oslanja se na Radomira Lukića i Aleksandra Firu.
I kao što rekoh - to je bilo preovlađujuće tumačenje tog dela ustava, vrlo bitnog za funkcionisanje države. Kad je pristup promenjen dejstvom destrukcije raspala se i država.
Te se u ostalom slažemo, što nije naročito teško ako čovek nije vođen nacionalnom ili ideološkom ostrašćenošću.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:35 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Nema prava na samoopredeljenje, nema odcepljenja, nema republika kao nosilaca suvereniteta i mirna Bačka.


Ako bi cilj bio da Bačka bude mirna.
A da li je?
Slušam Stjepana Kljujića tu pre neki dan, i čovek kaže da je Titovo davanje državnosti republikama 1974. jedan od njegova dva genijalna poteza, drugi je ne Staljinu.
freehand freehand 22:38 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

nema odcepljenja

Nema ni slova "d" u reči "otcepljenje", al secesionistima i ostaloj bratiji ni gramatika nije Sveto pismo.
Što bi ona bolje prolazila od politike, prava, čestitosti i istine generalno?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:38 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Pa sad, ovo što sam napisao oslanja se na Radomira Lukića i Aleksandra Firu.

Respekt.
freehand freehand 22:44 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Vojislav Stojković
freehand
Pa sad, ovo što sam napisao oslanja se na Radomira Lukića i Aleksandra Firu.

Respekt.

Džaba kad se Dr Gedža ne slaže.
Namerno nisam pominjao Ratka Markovića i Vladana Kutlešića kao "partijske ljude".
c_h.arlie c_h.arlie 22:54 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Vojislav Stojković
freehand
Pa sad, ovo što sam napisao oslanja se na Radomira Lukića i Aleksandra Firu.

Respekt.

Džaba kad se Dr Gedža ne slaže.
Namerno nisam pominjao Ratka Markovića i Vladana Kutlešića kao "partijske ljude".

Fri, ne sekiraj se !
Svaku Jugoslaviju u mrtvu Maricu.
To Srbima nije potrebno.
Ostali neka se udružuju kako hoće.
O tome neka vodi brigu Filip Mladenović.
principessa_etrusca principessa_etrusca 22:54 02.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

Haški tužilac Serž Bramerc rekao je za ljubljansko “Delo“ da taj sud nije politička ustanova


Слабо је вероватно да би Брамерц као службеник Хашког трибунала трврдио ишта друго.

За оне које ова тема интересује на озбиљнијем нивоу, корисна је и веома занимљива књига "Хашки трибунал између права и политике" приређивача Др Јована Ћирића, која управо демонстрира и документује сву политичност трибунала.
freehand freehand 22:55 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

To Srbima nije potrebno.

Imaš li ti negde napismeno ovlašćenje da govoriš u ime Srba?
c_h.arlie c_h.arlie 22:56 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
To Srbima nije potrebno.

Imaš li ti negde napismeno ovlašćenje da govoriš u ime Srba?

Pa imali su napismeno u tom tvom fenomenalnom ustavu, pa vidi kako su prošli.
freehand freehand 23:01 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

c_h.arlie
freehand
To Srbima nije potrebno.

Imaš li ti negde napismeno ovlašćenje da govoriš u ime Srba?

Pa imali su napismeno u tom tvom fenomenalnom ustavu, pa vidi kako su prošli.

Ti si onaj što se hvalio logičkim zaključivanjem?
Idi na kebab.
gedza.73 gedza.73 23:02 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Džaba kad se Dr Gedža ne slaže.

Nije se slagao ni Mihailo Đurić.

Mihailo Đurić
Treba odmah reći da predložena ustavna promena iz osnova menja karakter dosadašnje državne zajednice jugoslovenskih naroda. Ili tačnije: tom promenom se, u stvari, odbacuje sama ideja jedne takve državne zajednice. Ukoliko nešto još i ostaje od nje, to je samo zato da bismo u sledećoj, takozvanoj drugoj fazi promene imali šta da privedemo kraju.


Ako nećeš da nešto bude zloupotrebljeno ti ga jednostavno ne napišeš tako da može da bude zloupotrebljeno. Druga je priča ako 'oćeš.

Nema ni slova "d" u reči "otcepljenje", al secesionistima i ostaloj bratiji ni gramatika nije Sveto pismo.


čovek se uči dok je živ. 'fala na ispravci Fri.

freehand freehand 23:06 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Nije se slagao ni Mihailo Đurić.

Mihajlo Đurić nije bio profesor ustavnog prava niti se ustavnim pravom bavio.

čovek se uči dok je živ. 'fala na ispravci Fri.

Dobro je kad se stvari uče na vreme ali je ipak bolje naučiti ikad. Svakako pre nego što počneš da držiš predavanja o tome što ne znaš.
narcis narcis 23:13 02.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

Слабо је вероватно да би Брамерц као службеник Хашког трибунала трврдио ишта друго.

Слабо је вероватно да ће Др Јован Ћирић као припадник срског народа да тврди било шта у корист хашког трибунала.

gedza.73 gedza.73 23:15 02.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Mihajlo Đurić nije bio profesor ustavnog prava niti se ustavnim pravom bavio.

pa ko bi u pravu? Ovi profesori ustavnog prava ili on, sociolog?

Svakako pre nego što počneš da držiš predavanja o tome što ne znaš.

Nisam ja 'držao predavanje' o 'pre' nego o posle. Ne ono što su neki zamišljali kako neće da se desi nego šta se desilo.
freehand freehand 00:01 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Nisam ja 'držao predavanje' o 'pre' nego o posle. Ne ono što su neki zamišljali kako neće da se desi nego šta se desilo.

Aha, izvinjavam se onda. Eksperti za "posle" visoko su cenjeni u tom mom panteonu Mudraca kojih se treba kloniti.

Ali samo da pokušam još jednom: ja u komentaru na koji si se ti naslonio ništa ne govorim o karakteru države, ne dajem vrednosne sudove, već samo navodim kakvo je bilo pretežno pravno i političko tumačenje.
Inače, po ustavu pravo na samoopredeljenje imali su narodi a ne republike, a ovo

Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu zajedničke borbe i slobodno izražene volje u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, a u skladu sa svojim istorijskim težnjama, svesni da je dalje učvršćivanje njihovog bratstva i jedinstva ...

... je citat iz Ustava, u delu koji se tiče tog prava.
Ustava iz 1963.
Dakle, ranije je Tito to smislio da razbuca.
Ali ni tu nije kraj!
U stvari od 1953. narodi imaju to pravo al o tome se Mihajlo Đurić nije izjašnjavao pa nije relevantno.
anonymous anonymous 00:23 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Nije se slagao ni Mihailo Đurić.

Mihajlo Đurić nije bio profesor ustavnog prava niti se ustavnim pravom bavio.

čovek se uči dok je živ. 'fala na ispravci Fri.

Dobro je kad se stvari uče na vreme ali je ipak bolje naučiti ikad. Svakako pre nego što počneš da držiš predavanja o tome što ne znaš.



???????

J.... kad svako poteže Mihajla i tumači .....????
principessa_etrusca principessa_etrusca 00:41 03.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

Слабо је вероватно да ће Др Јован Ћирић као припадник срског народа да тврди било шта у корист хашког трибунала.

Очигледно је да ниси у току да је Хашки трибунал предмет помног посматрања и анализирања од стране озбиљне међународне правничке заједнице независних правника, и предмет бројних књига и чланака.

Књига коју сам навела, а чије је приређивач Јован Ћирић из Иститута за упредно право, када би успео да прочиташ тих двестотинак страна, могла би да ти пружи увид у доста страних извора.
narcis narcis 01:06 03.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

sasvim je nebitno dal znam il ne znam.
ja sam samo na tvoju tvrdnju odgovorio kontra tvrdnjom iste vrednosti.
al pošto ti nije jasna misao onda da kažem jednostavnim rečima da mi ne zameraš ko čarli.

ako nije za očekivati da radnik h. tribunala govori protiv istog zašto bi bilo za očekivati da taj doktor kaže bilo šta na štetu srba.
što nisi navela nekog iz
од стране озбиљне међународне правничке заједнице независних правника,

znači nekog neutralnog.
od tolko nezavisnih ti nađe baš zavisnog.
freehand freehand 01:38 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

anonymous
freehand
Nije se slagao ni Mihailo Đurić.

Mihajlo Đurić nije bio profesor ustavnog prava niti se ustavnim pravom bavio.

čovek se uči dok je živ. 'fala na ispravci Fri.

Dobro je kad se stvari uče na vreme ali je ipak bolje naučiti ikad. Svakako pre nego što počneš da držiš predavanja o tome što ne znaš.



???????

J.... kad svako poteže Mihajla i tumači .....????

Ako dobro razumem mene si citirao pa se meni i obraćaš?
I to ima neki smisao sem da vidimo da pokojnog profesora Đurića zoveš ličnim imenom?
c_h.arlie c_h.arlie 01:39 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Nisam ja 'držao predavanje' o 'pre' nego o posle. Ne ono što su neki zamišljali kako neće da se desi nego šta se desilo.

Aha, izvinjavam se onda. Eksperti za "posle" visoko su cenjeni u tom mom panteonu Mudraca kojih se treba kloniti.

Ali samo da pokušam još jednom: ja u komentaru na koji si se ti naslonio ništa ne govorim o karakteru države, ne dajem vrednosne sudove, već samo navodim kakvo je bilo pretežno pravno i političko tumačenje.
Inače, po ustavu pravo na samoopredeljenje imali su narodi a ne republike, a ovo

Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu zajedničke borbe i slobodno izražene volje u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, a u skladu sa svojim istorijskim težnjama, svesni da je dalje učvršćivanje njihovog bratstva i jedinstva ...

... je citat iz Ustava, u delu koji se tiče tog prava.
Ustava iz 1963.
Dakle, ranije je Tito to smislio da razbuca.
Ali ni tu nije kraj!
U stvari od 1953. narodi imaju to pravo al o tome se Mihajlo Đurić nije izjašnjavao pa nije relevantno.

Auuu, kako ti ne dosadi da se baviš tom (jugoslovenskom) lešinom ?
Baci to u mutnu Maricu.
Bilo, ne ponovilo se !
anonymous anonymous 06:13 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
anonymous
freehand
Nije se slagao ni Mihailo Đurić.

Mihajlo Đurić nije bio profesor ustavnog prava niti se ustavnim pravom bavio.



???????
J.... kad svako poteže Mihajla i tumači .....????


Ako dobro razumem mene si citirao pa se meni i obraćaš?
I to ima neki smisao sem da vidimo da pokojnog profesora Đurića zoveš ličnim imenom?


Profesor Đurić je bio profesor prava.

Reći da se nije bavio ustavnim pravom - smešno je ......kao argument .
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:01 03.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

sasvim je nebitno dal znam il ne znam.

Битно је, Драгољубе, ако је циљ колико-толико информисан разговор, а не да се гађамо неким "контра тврдњама". И дозволи да то што си написао није "исте вредности" јер проистиче из твог скученог виђења да српски правници не могу бити објективни. Зато и јесам споменула стране изворе.

Манифестна антисрпска предрасуда Хашког суда и тужилаштва јесте један битан показатељ њихове исполитизованости, али осим ње, Хашки трибунал је антологија правне непринципијелности. Прво питање је да ли је мандат Савета безбедности УН да уоште оснива суд, а следе друга као по ком праву се суди, која се правила примењују, итд.

Види нпр. овај пасус о избору тужилаца:

Тужиоца именује Савет безбедности УН на предлог Генералног
секретара УН, а интересантно је да за тужиоца нису прописани никакви
услови који би се односили на његову стручну спрему и образовање,
већ је Статутом само уређено да он мора имати високе моралне
карактеристике као и високи ниво способности и искуства у вођењу
истраге и оптужне делатности у кривичним стварима (чл. 16 ст. 4)
;

Уз њега иде следећа фуснота:

Из овога произлази да тужилац у Хагу може да постане чак и правник који није
претходно имао искуство у кривичним стварима. Када је пре неколико година први
хашки тужилац, Ричард Голдстон био гост на Правном факултету Универзитета у
Београду, он је у свом предавању студентима, између осталог, изјавио и да пре него
што је постао тужилац у Хагу, није као правник имао било какво искуство у
кривичноправној материји, те да су на његов избог више утицали политички, него
правни критеријуми. Такође је некадашњи тужилац Голдстон рекао и да је прва
оптужба била на својеврстан начин „изнуђена“, јер је хашком Тужилаштву изричито
речено да уколико никога у наредном краћем периоду, не оптужи, престаће и
финансирање.
freehand freehand 09:31 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Profesor Đurić je bio profesor prava.

Reći da se nije bavio ustavnim pravom - smešno je ......kao argument .

Koliko ja vidim njegovu biografiju on je bio profesor sociologije a ne prava. Da li se pravom baviosa stanovišta sociologije druga je stvar, ali ga to sigurno ne čini autoritetom za ovo o čemu govorimo.
Kao ni tebe to što se pojaviš, sa visine izbaciš dve rečenice i mnogo znakova interpunkcije.
Nekakva jasnija argumentacija poduprta činjenicama koje smatraš bitnim svakako bi pomogla.
gedza.73 gedza.73 09:47 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Eksperti za "posle"

'pre' - pre raspada SFRJ devedesetih. Sve što je prethodilo
'posle' - posle raspada SFRJ. Sve što se dešavalo posle.

Ustavni autoriteti koji su pričali da ustavne promene neće dovesti do raspada, amateri koji su pričali da će takve izmene utabati put ka raspadu.

I eto. Bili su u pravu oni koji su tvrdili da neće. 'stručnjaci' koji kažu da tako ne može da se tumači ustav. ko šiša stanje na terenu.

Posle se čudimo kako budale naleću na bankarske ugovore. Tumače članove ugovora onako kako se njima sviđa ne onako kako će (može) banka da ih primenjuje. Al' se regularno kuka o prevari.
freehand freehand 09:59 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Ustavni autoriteti koji su pričali da ustavne promene neće dovesti do raspada, amateri koji su pričali da će takve izmene utabati put ka raspadu.

I eto. Bili su u pravu oni koji su tvrdili da neće. 'stručnjaci' koji kažu da tako ne može da se tumači ustav. ko šiša stanje na terenu.

Posle se čudimo kako budale naleću na bankarske ugovore. Tumače članove ugovora onako kako se njima sviđa ne onako kako će (može) banka da ih primenjuje. Al' se regularno kuka o

Znaš li šta značli "funkcionalna pismenost"?
milisav68 milisav68 11:09 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Sve što si naveo je tačno, ali u domenu političkog, a ne oružanog delovanja.

Sve je tačno jer je citirano i sve je netačno jer je istrgnuto iz pravnog i političkog konteksta. Najveći autoriteti ustavnog prava u SFRJ, kao i politički činioci bez zastupnika secesije i rasturanja (do '85 uglavnom maspok linija) smatralo je da je pravo na samoopredeljenje momentom udruživanja konzumirano pravo.
Te je taj momenat iz ustava potezan samo onda kad su šovinističke i secesionoističke izbijale na površinu.

Ma da, bezobraznici.

To je kao ona razmena iz "Slovo na slovo".

Ja tebi dam nešto, a ti meni ništa.

Sa druge strane, u Ustavu SFRJ iz `53, vlast je imao radni narod, pa je to moglo da se tumači da po nacionalnoj osnovi si mogao da se samo slikaš.

U međuvremenu su republike i pokrajine dobile ustavni sud, i sva ostala obeležja države, sem vojske.

Mogle su čak da sklapaju međudržavne poslove.

Tako da to tvoje pozivanje na autoritet sa visine možeš da okačiš mačku o rep, jer nije bilo bitno kako će to pravno da se formuliše, već, ko će da stoji iza toga (kao i kod "sklapanja" te države).

milanb milanb 11:35 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand

Aha, izvinjavam se onda. Eksperti za "posle" visoko su cenjeni u tom mom panteonu Mudraca kojih se treba kloniti.

Ali samo da pokušam još jednom: ja u komentaru na koji si se ti naslonio ništa ne govorim o karakteru države, ne dajem vrednosne sudove, već samo navodim kakvo je bilo pretežno pravno i političko tumačenje.
Inače, po ustavu pravo na samoopredeljenje imali su narodi a ne republike, a ovo

Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu zajedničke borbe i slobodno izražene volje u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, a u skladu sa svojim istorijskim težnjama, svesni da je dalje učvršćivanje njihovog bratstva i jedinstva ...

... je citat iz Ustava, u delu koji se tiče tog prava.
Ustava iz 1963.
Dakle, ranije je Tito to smislio da razbuca.
Ali ni tu nije kraj!
U stvari od 1953. narodi imaju to pravo al o tome se Mihajlo Đurić nije izjašnjavao pa nije relevantno.

За уставно уређење једне државе су много битније одредбе о расподели надлежности,саставу савезних органа, начину одлучивања у савезним органима, односу савезног и републичких права.Ово што ти цитираш су декларативне одредбе, које немају неко конкретно дејство.

Савезни органи (по уставним амандманима из 1971 године и Уставу из 1974 године) су били састављени по паритетном принципу(из сваке републике/покрајине једнак број чланова), одлучивали су консензусом-сагласношћу свих републичких и покрајинских делегација.Довољно је било да се једна републичка/покрајинска делегација супростави и ниједна одлука није могла да се донесе.Делегати у савезним органима су имали императивни мандат, морали су да гласају како им "база"- република/покрајина нареди.Једино је Председништво одлучивало простом већином гласова.

Држава са таквом структуром органа може функционисати само у једнопартијској диктатури, у којој једна партија има власт у свим републикама и покрајинама.Када се у таквој држави уведе вишепартијски систем(чак и када је реч о једнонационалној држави), онда долази до блокаде рада савезних органа, јер у појединим републикама/покрајинама власт врше различите странке.

Такође, таква држава је немоћна да спречи покушај сецесије/кршење савезног устава неке од република/покрајина.Када дође на дневни ред одлука о сузбијању сецесије, успротиви се делегације те републике која тражи сецесију и не може се донети било каква одлука.

Уставотворац-Ј.Броз је желео да савезна држава буде немоћна да спречи сецесију неке од република, такво "обезбеђење" се провлачи кроз цело државно и уставно уређење СФРЈ. На крају се то и десило, сецесионисти из Хрватске и Словеније су именовали своје делегате у савезне органе, који су се противили било каквој одлуци која би била на штету сецесија и у прилог очувања савезне државе.СФРЈ се распала, а да није била у стању ни да уведе ванредно или ратно стање.

Те ствари је приметио М.Ђурић, за то и није било потребно бити неки уско специјализовани експерт за уставно право, реч је о очигледеним стварима.Све то су видели и приметили и разни професори уставног права и других правних дисциплина, али су они гледали да се не замерају Брозовој диктатури.

Свега неколико професора се успротивило суманутој уставној реформи диктатора Броза, па је уследила чистка неподобних професора са универзитета(Михаило Марковић, К.Чавошки, Андрија Гамс, Љубомир Тадић итд).



narcis narcis 11:38 03.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

trlababa lan
sve to već odavno znamo al zamagljuještemnu oko koje raspravljamo
sistim pravom kojim ti negiraš a službenik suda može da bude objektivan ja ne verujem tvom izboru.

uopšte se ovde ne radi o tome da li sam ja informisan ili ne, a za tvoje čudo čak i jesam.
treće ti u prvom postu uopće nisi spominjala nikakve nezavisne kritičarae, a boljeda jesi , imala bi jači argument.
i samo se ponavljaš baš u stilu trlababalan da joj prođe hejg.
principessa_etrusca principessa_etrusca 12:12 03.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

narcis
trlababa lan
sve to već odavno znamo al zamagljuještemnu oko koje raspravljamo
sistim pravom kojim ti negiraš a službenik suda može da bude objektivan ja ne verujem tvom izboru.

uopšte se ovde ne radi o tome da li sam ja informisan ili ne, a za tvoje čudo čak i jesam.
treće ti u prvom postu uopće nisi spominjala nikakve nezavisne kritičarae, a boljeda jesi , imala bi jači argument.
i samo se ponavljaš baš u stilu trlababalan da joj prođe hejg.

Мој посао није да дајџестирам литературу за тебе, нити да те убеђујем у било шта.

Линковала сам књигу која врви од референци и цитира раније објављене наслове код таквих издавача као што су ОУП или Шпрингер, наравно за онога кога интересује да се информише.
narcis narcis 12:26 03.12.2017

Re: Serž Bramerc o ratnim zločincima:

Мој посао није

tvoj posao je da stalno dižeš ludilo u srba, a šta bi sa tim ludilom nemaš pojma.
I PONAVLJAM TI; MOŽDA I UKAPIRAŠ AL NE VERUJEM;
principessa_etrusca
Haški tužilac Serž Bramerc rekao je za ljubljansko “Delo“ da taj sud nije politička ustanova


Слабо је вероватно да би Брамерц као службеник Хашког трибунала трврдио ишта друго.

За оне које ова тема интересује на озбиљнијем нивоу, корисна је и веома занимљива књига "Хашки трибунал између права и политике" приређивача Др Јована Ћирића, која управо демонстрира и документује сву политичност трибунала.

ovo je ono o čemu ti ja priačm, ti nigde nisi spomenula tu nezavisne strance već si jednog pristrasnog pokušala da pobiješ drugim pristrasnim.

a i nikako da mi odgovoriš
ŠTA DA URADIMO SA HRVATIMA.
AJDE IZJASNI SE VEĆ JEDNOM UMESTO ŠTO STALNO MANTRAŠ JEDNU ISTU MANTRU.
freehand freehand 13:22 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

За уставно уређење једне државе су много битније одредбе о расподели надлежности,саставу савезних органа, начину одлучивања у савезним органима, односу савезног и републичких права.Ово што ти цитираш су декларативне одредбе, које немају неко конкретно дејство.

Ja, naravno, nemam niošta protiv da ti govoriš o bilo kom, pomenutom ili nepomenutom aspektu ustavnog uređivanja SFRJ, FNRJ, Kraljevine Jugoslavije ili bilo koje druge forme te počivše države. Nemam ništa protiv ni da se baviš bilo čime drugim.
Ali ako se već nadovezuješ na moj komentar, funkcionalna pismenost koju sam pomenuo omogućila bi da se sem poznavanja slova i reči dopre i do suštine onoga što je napisano. A to je samo konstatacija preovlađujućeg pravno-političkog tumačenja toliko pominjanog i zloupotrebljavanog stava o pravu naroda na samoopredeljenje.
I svako ovde ima suvereno pravo da - sa manje ili više znanja i razumeanja - tu materiju tumači, ali se ne može svađati sa MOJIM vrednosnim sudom o njemu jer ga NIGDE nisam izneo.
Уставотворац-Ј.Броз је желео да савезна држава буде немоћна да спречи сецесију неке од република, такво "обезбеђење" се провлачи кроз цело државно и уставно уређење СФРЈ.

Dabre. I tako od 1953. do deceniju posle njegove smrti.
Inače,možeš ti da imaš ustav kakav hoćeš i država će se transformisati/raspasti ako on nije refleksija političke stvarnosti i volje građana.
gedza.73 gedza.73 14:11 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
funkcionalna pismenost koju sam pomenuo omogućila bi da se sem poznavanja slova i reči dopre i do suštine onoga što je napisano.


Četvrti kongres Komunističke partije Jugoslavije 1928. godine...Kongres je potvrdio pravo ugnjetenih naroda na samoopredeljenje i doneo odluku o stvaranju nezavisnih država - Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, dok bi mađarski i albanski narod imali pravo da se odvoje, jer je zaključeno da je njihovu zemlju anektirala srpska buržoazija

pretvaranju predratne Srbije ... oni su stavili pod vlast velikosrpske buržoazije ne samo Slovence, Hrvate i do rata nezavisne Crnogorce i ostavili pod njenom vlašću 1913 godine osvojeni najveći deo Makedonije, nego su joj priklopili znatna albanska, bugarska i mađarska područja.


Ustav 1974.
sa pravom naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja.

Nosioci suvereniteta naroda i narodnosti su republike i pokrajine u granicama svojih ustavnih nadležnosti.


Milan Karagaća Milan Karagaća 16:02 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Koje je bilo rešenje? Jugoslavija kao konfederacija? Samo produžen rok trajanja na nekih par godina. Velika Srbija? Oko toga se nisu slagale ni velike sile ni ostali narodi i narodnosti bratske i jedinstvene države a nije ni realno.

Treba pogledati ko je glavni krivac za raspad SKJ na 14.kongresu, na kome je trebalo da se usvoji deklaracija o budućoj transformaciji države, a ista je u nacrtu glasila:
"Deklaracija SKJ koja je trebalo da se usvoji na 14.kongresu nosila je naziv „Novi projekt za demokratski socijalizam i Jugoslaviju“.

U njenom uvodnom delu se naglašava kako je reč o političkoj deklaraciji o "zajedničkim ciljevima i neposrednim namerama s kojima jugoslavenski komunisti nastupaju u koncipiranju i sprovođenju društvene reforme i izgrađivanju budućeg lika jugoslovenskog socijalizma". Trebalo je premostiti period između postojećeg i budućeg SKJ programa.
U njoj se, u samome početku, detektuju i promene u socijalističkom svetu, te se navodi da je došao kraj autoritarnom socijalizmu i da je nastupilo vreme uspostave demokratskog socijalizma. U tom kontekstu, neophodnost izgradnje društva u kome će priroda i neotuđiva prava pojedinca biti iznad svega. Stoga se i SK opredijelio za politički pluralizam i napuštanje monopola Partije, a sa budućim uređenjem Jugoslavije prema avnojevskim principima. To znači federalnu regulativu sa sveobuhvatnom demokratizacijom i ustavnim formiranjem efikasnije Federacije. Pritom suverenitet pripada federalnim jedinicama, ali i "građanima Jugoslavije sa svojim neotuđivim narodnim suverenitetom".
Na području ekonomija najavljeno je napuštanje dogovorne i uvođenje tržišne ekonomije, kao i nužnost postojanja različitih oblika vlasništva (privatizacija na području protnih delatnosti). SKJ je ostao veran samoupravi i društvenoj državi na principima novog demokratskog socijalizma.
Posebno je naglašena potreba očuvanja, zaštite životne sredine i svesti o globalnim problemima ili promjena u međunarodnim odnosima. Shodno tome, Jugoslavija ostaje lojalna pokretu nesvrstanih, ali izražava svoju želju da bude u potpunosti uključena u proces evropskih integracija. No, u deklaraciji se o ključnom pitanju samog kongresa, transformaciji i organizaciji SKJ, zauzima uopšten i načelan stav: samo se naglašava da se SKJ mora "što pre preobraziti u modernu demokratizirani političku organizaciju s obnovljenim socijalističkim programom". Na samom kraju dokumenta navode se, pak, prioritetni politički potezi nakon kongresa: transformacija, Program i Statut SKJ, priprema novog ustava, prihvatanje međunarodnih akata u vezi sa pravima čoveka, ukidanje verbalnog delikta, zakonodavna priprema višestranačkih izbora, provođenje jugoslovenskog programa o Kosovu, pokretanje postupka za uključenje Jugoslavije u Evropski savet, konsenzus o programu za obaranje inflacije, radikalna privredna reforma i uključivanje Jugoslavije u evropske i svetske integracione procese. Deklaracija SKJ je poslednji zajednički pokušaj SKJ-a da ponudi rešenje za izlazak iz društvene krize, ali se ispostavilo, međutim,
da se kompromis može postići samo kada se radi o osnovnim pitanjima i formulacijama. Osim toga, to je bio samo predlog o kome će se dalje razgovarati na predstojećem kongresu. "
Dakle , na kongesru se desio sukob koncepta državnog socijalizma i centralizma i koncepta „Novi projekt za demokratski socijalizam i Jugoslaviju“, dakle demokratskog socijalizma.
Da je usvojena ovakva Deklaracija i program delovanja SKJ, niti bi se raspao SKJ ni Jugoslavija već bi bila reformisana.
Glavni zastupnik okoštalog državnog socijalizma i centralizma bio je Milošević i SK Srbije. Tada najmlađi delegat kongresa , Borut Pahor, sadašnji predsednik Slovenije , je predložio da se odmah na početku usvoji Deklaracija i to bez preglasavanja, po poslovniku o radu kongresa, čemu se suprostavio Milomir Minić sa prepotentnom i ciničnom opaskom kako "mi svi dolazimo iz jedinsrtvenog SKJ pa nema potrebe da se ne glasa po statutu", kao drugvi smo.
Inače Milošević je na kongres došao sa ciljem da bude kako on hoće ili neće da bude ništa.Računao je na to da s obzirom na broj delegata /Izabranih delegata bilo je 1457: iz Srbije 564 (uključujući delegate Vojvodine: 137 i Kosova: 94), BiH 248, Hrvatske 216, Makedonije 141, Slovenije 114 i Crne Gore 99 te iz JNA 68, uz još sedam članova organa Federacije. To je, s još 198 delegata iz organa SKJ, ukupno činilo 1655 delegata/ može da preglasa svaki predlog koji mu nije po volji i tako je i bilo,svaki predlog je arogantno odbijan, kongres je rasturio, a onda je počelo i rasturanje države. Treba se setiti dobronamernog saveta starog Vinka Hafnera koji je tada rekao Miloševiću, a bili su dobri prijatelji kao bankari, "Druže Miloševiću razmislite dobro kuda idete, kuda ćete dovesti Jugoslaviju i Srbiju i sebe".Pri tom je podigao prst pa su svi beogradski mediji digli buku kako opn sme nekome da preti, umesto da su razmislili o dobronamernom upozorenju koje je Miloševiš nabusito saslušao.
E u tome je kvaka svega kasnijeg.
gedza.73 gedza.73 16:21 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?


Milošević je na kongres došao sa ciljem da bude kako on hoće ili neće da bude ništa...iz Srbije 564 (uključujući delegate Vojvodine: 137 i Kosova: 94)

pa nije baš. Da je hteo da bude kako on hoće bio bi jedan glas. Ovako je bilo Milošević + x glasova srpskih komunista koji su podržali njegovu politiku.

SKJ na 14.kongresu

što me ovo nešto podsetilo na čuvenog Fantoma, duha koji hoda starog ko zna koliko vekova.

E u tome je kvaka svega kasnijeg.


Zanima me, pošto je internet prepun prepričavanja i okretanja, da li je istina da su u Ljubljani na nekoj od svojih konferencija tridesetih godina komunisti tražili da se razbije versajska tvorevina koja je okupirala Hrvatsku, Dalmaciju, Crnu Goru, Bosnu i da se proteraju srpski okupatori, srpske trupe i žandari sa tih teritorija.

Ako je istina onda nema razloga da tražimo krivca za devedesete. Velikosprska hegemonija. koja je htela da drži okupiranu Jugoslaviju pod svojom čizmom.
po svemu sudeći ostali se nisu slagali, njihove vođe nisu osuđene... Znači Srbi su glavni krivci za sva dešavanja na prostoru Jugoslavije za period od posle I svetskog rata do danas.

Milan Karagaća Milan Karagaća 16:32 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Mihajlo Đurić nije bio profesor ustavnog prava niti se ustavnim pravom bavio.

Tačno.
A evo šta je on rekao na toj tribini na pravnom fakultetu, na kojoj inače, kako je sam rekao kao profesor sa filozofskog nije nameravao da govori:
"Predstavljajući nacionalno i državno razgraničavanje kao nametnute, Đurić je dalje, apelovao na svest prisutnih, zbog istorijske odgovornosti pred narodom kome pripadaju, da moraju znati da je „za srpski narod u ovom času od najveće važnosti pitanje njegovog identiteta i integriteta, dakle, pitanje njegovog političkog, njegovog državno-pravnog objedinjavanja“.121 Granice svih jugoslovenskih republika, po njemu, imaju samo „uslovno značenje“, a posebno granice SR Srbije, koje nisu „nikakve ni nacionalne ni istorijske granice srpskog naroda“, a njihova „neprikladnost“, „proizvoljnost“ i „neodrživost“ postaju očiglednе kad se one posmatraju kao granice nacionalnih država.122 Nezadovoljstvo tim granicama Đurić je izrazio stavom da ni za jednu republiku, sem Slovenije, оnе nisu odgovarajuće, a „pogotovo ne za Srbiju“. Iznoseći podatak da izvan tzv. uže Srbije, živi čak 40 odsto Srba, on se zapitao, ima li srpski narod pravo da bude ravnodušan prema „svojim mnogobrojnim delovima izvan sadašnjih granica SR Srbije“ i to, u trenutku kad se konstituišu nacionalne države na jugoslovenskom prostoru.123 Upravo zbog velike disperzije po gotovo čitavoj zemlji, Đurić je nalazio da Srbi moraju tada, kao i oduvek, biti „mnogo više zainteresovani“ za Jugoslaviju, оd bilo kog drugоg narodа, konstituentа zajedničke države.
Srpski narod, nastavljao je Mihajlo Đurić, nalazio se i do tada u neravnopravnom položaju, a usvajanjem promena ustava, ta će se „žalosna činjenica“ pogoršati, jer izvan Srbije Srbi žive u još četiri od pet republika, ali ni u jednoj od tih preostalih republika, oni „ne žive svojski“. Nаvеdеnu tеzu je potkrepio tvrdnjom da u ustavima Hrvatske i Makedonije nema zagarantovanih prava za Srbe, dok u Bosni i Hercegovini, iako čini „većinu stаnоvništvа“, srpski narod nije imao ni pravo na „svoje ćirilično pismo“, što je imalo za cilj izdvajanje iz celine nacionalne kulture, tj. razbijanje jedinstvenog kulturno-duhovnog prostora. I najzad, u Crnoj Gori, srpskom narodu se osporava čak i pravo na vlastito nacionalno ime, poentirao je Đurić."
Memorandum se mnogo kasnije pojavio, ali je Mojovićev program bio poznat još na kongresu u onom selu Ba.
Milan Karagaća Milan Karagaća 16:46 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

što me ovo nešto podsetilo na čuvenog Fantoma, duha koji hoda starog ko zna koliko vekova

Pa 14.kongres je bio samo godinu dana pre dohađaja o kojima vi fantomišete i ne vidim što bi to bilo Fantom.Korisnije bi bilo da se pažljivo pročita šta se nudilo.
Zanima me, pošto je internet prepun prepričavanja i okretanja, da li je istina da su u Ljubljani na nekoj od svojih konferencija tridesetih godina komunisti tražili da se razbije versajska tvorevina koja je okupirala Hrvatsku, Dalmaciju, Crnu Goru, Bosnu i da se proteraju srpski okupatori, srpske trupe i žandari sa tih teritorija.

Obrnuto, na toj zemaljskoj konferenciji u Ljubljani 1934.godine upravo uztvrdila obrnuto, da se odustaje od stavova drezdenskog kongresa i da se Jugoslavija treba očuvati i suprostaviti se fašističkoj opasnosti , pri tome ističući da vrhovi srpske i hrvatske buržoazije sve tešnje sarađuju sa nacistiškim i fašističkim režimima.
Da je hteo da bude kako on hoće bio bi jedan glas. Ovako je bilo Milošević + x glasova srpskih komunista koji su podržali njegovu politiku.

a ti srpski komunisti su kao smeli da javno glasaju drugačije nego on. Pa valjda su imali sastanak delegata Srbije pred kongres.A na kongresu se videlo.
Uostalom, kako je Milošević preglasao ostale po istom modelu većinskih glasova su izglasani i oni referendumi u Hrvatskoj i BiH, samo nam tada nije odgovaralo što je većina nametnula svoju volju.Pa smo proglasili tu manjinu ugroženom i savetovali ih da se pripremaju da oružjem brane svoje volju. Znači, svostruki standardi, tipično za Miloševića, to što on hoće on to hoće bez obzira sviđalo se to kome ili ne, a što hoće drugi neće da može ili "malo morgen " ako se njemu ne sviđa.
Drag mi je moj narod i ti Gedžo ali jebiga istina je istina.
hoochie coochie man hoochie coochie man 16:48 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

A evo šta je on rekao na toj tribini na pravnom fakultetu,


Da, i šta treba da bude poenta tvog komentara?

Ovo, "a evo šta je on rekao" zvuči kao da se nešto podrazumeva, ali pošto ja tu ne vidim ništa pogrešno, a ne uklapa mi se ni u tvoje stavove da se sa navedenim slažeš, ne znam da li citiraš taj deo kao dokaz da on jeste ili da nije bio u pravu.
Ako smatraš da nije, korektno bi bilo da kažeš šta je pogrešno.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:04 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća
E u tome je kvaka svega kasnijeg.

Za nekog je "kvaka" 14.kongres, za nekoga Memorandum SAN-u, za nekoga govor SM na Gazimestanu ili Kosovskoj Mitrovici...a moglo bi se naći još razloga i "razloga" na srpskoj političkoj strani zbog kojih su se Slovenija i Hrvatska odlučile na secesiju. Sve je to politika, pa čak i i njihove odluke o izlasku iz SFRJ. Rat je nešto drugo.

Onog trenutka kada su počeli oružani napadi na kasarne, granične karaule i komande JNA u Sloveniji i Hrvatskoj počeo je građanski rat u SFRJ. Ko je tu bio agresor? JNA, koja je u tim kasarnama bila decenijama, ili oni koji su ih napali. Ne treba zaboraviti da je, u trenucima kada je JNA napadnuta, ona bila jedina legitimna oružana sila na teritoriji SFRJ, a da ni jedna republika nije bila međunarodno priznata država. Otud i pitanje: Ko je odgovoran za početak ratova devedesetih?

Koliko god da su politika SM ili ono što je pisalo u Memorandum SAN-u bili pogrešni, ni SM ni akademici nisu naoružani krenuli na Sloveniju i Hrvatsku da bi pravili Veliku Srbiju, pa se Srbija ne može proglasiti agresorom. Agresor na matičnu državu SFRJ bili su oni koji su odlučili da se oružanim putem otcepe iz svoje države.

Razdvajanje, razdruživanje, razlaz je mogao ići i drugačijim, mirnim političkim putem, kao u Čehoslovačkoj ili SSSSR, uostalom Jugoslavija je nastala voljom naroda da žive u zajedničkoj državi, ali Kučanu i Tuđmanu se žurilo, kao i njihovim mentorima u Nemačkoj, da se Jugoslavije razbije i poništi ishod I i II sv.rata.

milanb milanb 17:15 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća

Treba pogledati ko je glavni krivac za raspad SKJ na 14.kongresu, na kome je trebalo da se usvoji deklaracija o budućoj transformaciji države, a ista je u nacrtu glasila:
"Deklaracija SKJ koja je trebalo da se usvoji na 14.kongresu nosila je naziv „Novi projekt za demokratski socijalizam i Jugoslaviju“.
...

Распад СКЈ на 14 Конгресу почетком 1990 године није био пресудан за распад СФРЈ.СК Словеније, СК Хрватске, СК БиХ и СК Македоније су само неколико месеци касније изгубили власт у Словенији, Хрватској, БиХ и Македонији,на првим вишестраначким изборима одржаним од пролећа 1990 године до краја 1990 године.Комунисти су остали на власти једино у Србији и Ц.Гори.

Да су се Милошевић, Шувар, и други комунисти, сагласили око свега и очували СКЈ на 14 конгресу, то не би било много значајно.СК Србије од маја 1990 године као саговорника У Хрватској имао Ф.Туђмана и његов ХДЗ а не представнике СК Хрватске.Закључци са Конгреса СКЈ нису уопште обавезивали представнике странака које су победили на изборима (ХДЗ, СДА, ВМРО итд.).

gedza.73 gedza.73 17:15 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

srpski komunisti su kao smeli da javno glasaju drugačije nego on.

Eto kako se diskusijom i razgovorom dođe do suštine.
Srpski komunisti klimoglavci i poslušnici. A alternativa zabranjena, nije postojala, nije se razvijala, devedesete, dvehiljadite...
jedno se naslanja na drugo, drugo na treće...

14.kongres je bio samo godinu dana pre dohađaja o kojima vi fantomišete i ne vidim što bi to bilo Fantom

ma nije bilo ništa uvredljivo nego je Fantom strip junak koji slovi za besmrtnog pošto se kostim prenosi s generacije na generaciju.

Korisnije bi bilo da se pažljivo pročita šta se nudilo.

Ne bi opstalo. Pao Berlinski zid, SSSR se raspao, nema potrebe za skupom tvrđavom zvanom SFRJ... pošto smo godinama bili anestezirani i usporeni delom i zbog gore navedenog odsustva sopstvenog mišljenja koje se kosi sa stavom Vođe onda su svi, pušteni sa lanca, počeli da se biju sa svima i naplaćuju stare dugove. Pa smo multiplikovali i mutirali državno zaposlenje, partijsku vezu, bespotrebnu administraciju, zakone koji mogu da važe a i ne moraju...

Rušenje Savamale? ne znam čemu čuđenje. samo nasleđena praksa.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:49 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
Rušenje Savamale? ne znam čemu čuđenje. samo nasleđena praksa.

Jel ti to, gedzo No:73, rušenje Savamale dovodiš u vezu sa rušenjem Berlinskog zida ili sa rušenjem Jugoslavije?
tyson tyson 17:56 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
ko će na Gedžu sa smatranjem?

Ko će sa Frijom u osvajanje nove Jugoslavije?
Prvo Kosovo, pa Hrvatska, Bosna sledeća, Makedonija će sama da se priključi a Slovenci da zapevaju od Triglava do Vardara.


freehand freehand 17:57 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

ali Kučanu i Tuđmanu se žurilo, kao i njihovim mentorima u Nemačkoj, da se Jugoslavije razbije i poništi ishod I i II sv.rata.

Kučan je već imao kartu za izlaz, dogovorenu sa Miloševićem. Ali druge su tu stvari bitnije: Jugoslavija je na mnogo moćnijim mestima bila viđena za razdruživanje, ane postoji šansa da bi Tuđman u bilo kakvom državnom obliku ostao sem u nezavisnoj Hrvatskoj. Pobogu, toliko je sad već svedočanstava dostupno samog Tuđmana, Manolića, Boljkovca . da ne nabrajam koji svedoče i o tome šta su bili ciljevi i kako je rat započet.
I tužno je tu nešto drugo: Ko god da je bio na vlasti u Srbiji Srbija kao država teško da bi mogla drugačije da prođe. A teško da postoji čovek, sem možda nekolicine lunatika u politici, koji bi na sebe preuzeli da potpišu takve stvari.
Uostalom - u 2017. a Vučić ne sme da potpiše ni ono što je obećao.
Ali, ponavljam se.
I da ne kačim ponovo onaj poslednji Đinđićev intervju iz 2003.
Tu se sve vidi, u kakvom raspoloženju završi i onaj čije je srce bilo puno SAD i Evrope.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:08 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand
Jugoslavija je na mnogo moćnijim mestima bila viđena za razdruživanje,

Naravno, da nije bilo toga ne bi bilo ni Tuđmana, a da se kojim slučajem i desio, pre prvog ispaljenog metka u Borovu selu bio bi uhapšen, a onda ne bi bilo ni Vukovara...

...a također ne bi ni pijana družina slovenačkih lovaca gađala vojnike JNA kao glinene golubove.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:15 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

tyson

Ne bih ja potcenjivao jugonostalgiju:



DOČEKALI JE KAO KRALJICU U SLOVENIJI: Lepa Brena najavila spektakularan koncert u Ljubljani! klik

freehand freehand 18:17 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Vojislav Stojković
freehand
Jugoslavija je na mnogo moćnijim mestima bila viđena za razdruživanje,

Naravno, da nije bilo toga ne bi bilo ni Tuđmana, a da se kojim slučajem i desio, pre prvog ispaljenog metka u Borovu selu bio bi uhapšen, a onda ne bi bilo ni Vukovara...

...a također ne bi ni pijana družina slovenačkih lovaca gađala vojnike JNA kao glinene golubove.

Takoe. Već sam to pisao, ali da ponovim: mera Miloševićeve krivice zavisi od toga kad je i kako saznao za scenario i plan. Naravno da ne mislim da je postojalo nešto u vidu taksativnog nabrajanja kad, gde šta, ali da je globalno bilo određeno kakav će raspored na ovom rpostoru biti - mislim da je van sumnje.
Sve ostalo e posle uklapa, sa više ili manje trapavosti, poikušaijma da se izvuče najviše a onda sa iznuđenim potezima na kraju.
Uostalom, evo pred sobom imam Globus iz maja 2015.
Interesantan Hudelistov tekst o odnosima Špiljka i Tuđmana. Negde nategnut, negde dodavano gde nema jasnih činjenica ali svakako ilustrativan za ovo čega smo se dotakli.


Uostalom, Gugl je keva:

detalji-tajnog-dogovora-kako-je-sef-hrvatske-partije-pomogao-franji-tudmanu-da-zapocne-projekt-stvaranja-hrvatske-drzave/289873/]EKSKLUZIVNO U GLOBUSU
DETALJI TAJNOG DOGOVORA Kako je šef hrvatske Partije pomogao Franji Tuđmanu da započne projekt stvaranja hrvatske države

KLIK
gedza.73 gedza.73 18:25 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedzo No:73,

WD40.
rušenje Savamale dovodiš u vezu sa rušenjem Berlinskog zida ili sa rušenjem Jugoslavije?

Ne. Rušenje Berlinskog zida i rušenje Jugoslavije dovodim u vezi latinske poslovice o Jupiteru i biku.
Svet se ne vrti oko Srbije, Srbija nije velesila, Srbija je bitna koliko i livada na kojoj se sukobljavaju imperije, Srbija je za glavne svetske igrače potrošna, jeftina, jednokratno upotrebljiva roba.

Srbija je bila samostalna, nezavisna zemlja. Zemlja u kojoj, prilikom elektrifikacije Kragujevca, svetski putopisac kaže da su 'Šumadinci poznati kao ratnici ali su i vredni preduzetnici', da je Srbija 'demokratska zemlja'.
I kojoj posle sto godina Crnogorci poklanjaju nezavisnost davno izgubljenu i predatu.

To govori o našim greškama, ne o tuđim uspesima.
Al' ako se većina slaže da je taj put u dvadesetom veku bio bolji ko sam ja da smetam narodnoj sreći. Dokrenemo još jedan isti krug.

@tyson
Vidim ja da mi nešto škripi. Obrnuo sam redosled u pesmi
gedza.73 gedza.73 18:30 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

pijana družina slovenačkih lovaca gađala vojnike JNA kao glinene golubove.

Pobili su oni i turske kamiondžije na Bregani. Paralelno sa kolonom je bio običan put na kome se nalazila JNA.
Slovenci gađali kamione i svi su izginuli.
Mislim da s eTurska nešto pobunila ali je to zataškano.

sve što kažem, napišem na blogu uzmite sa rezervom ali sam za ovo poprilično siguran.

freehand freehand 18:31 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Vidim ja da mi nešto škripi. Obrnuo sam redosled u pesmi

dovodim u vezi latinske poslovice o Jupiteru i biku.

Volu.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:52 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
Al' ako se većina slaže da je taj put u dvadesetom veku bio bolji ko sam ja da smetam narodnoj sreći. Dokrenemo još jedan isti krug.

Kolikogod krugova, sa ove istorijske distance, okrenuli uvek će se moći postavljati pitanja, a neka od njih su i ova:
Da li se za tragičnu sudbinu Jugoslavije može kriviti politički i vojni vrh s početka XX veka (prestolonaslednik, Pašić, Putnik, Mišić, Stepanović, Bojović...) koji je Jugoslaviju stvorio ili politički i vojni vrh s kraja istog veka (Milošević, Jović, Kadijević, Adžić...) koji ne samo da Jugoslaviju nisu uspeli da sačuvaju, već su učestvovali u njenom rušenju?

Koji su srpski intelektualci veće zamlate, oni koji su početkom XX veka zagovarali stavaranje Jugoslavije (Jovan Cvijić, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Stojan Novaković ...) ili oni koji su krajem XX veka zagovarali njeno rušenje zarad stvaranja velike Srbije (Matija Bećković, Brana Crnčević, Kosta Čavoški...) ? klik

A i odgovori će biti različiti, u zavisnosti ko na njih odgovara.

Milan Karagaća Milan Karagaća 19:49 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Razdvajanje, razdruživanje, razlaz je mogao ići i drugačijim, mirnim političkim putem, kao u Čehoslovačkoj ili SSSSR, uostalom Jugoslavija je nastala voljom naroda da žive u zajedničkoj državi, ali Kučanu i Tuđmanu se žurilo, kao i njihovim mentorima u Nemačkoj, da se Jugoslavije razbije i poništi ishod I i II sv.rata.

Dakle, da je 14.kongres usvojio tu Deklaraciju u kojoj stoji "To znači federalnu regulativu sa sveobuhvatnom demokratizacijom i ustavnim formiranjem efikasnije Federacije. Pritom suverenitet pripada federalnim jedinicama, ali i "građanima Jugoslavije sa svojim neotuđivim narodnim suverenitetom", onda bi dalji tok bio drugačiji jer bi sve republike delovale u tom pravcu, a raspad SKJ direktno je uticao na jačanje nacionalističkih partija i pokreta iliti slabljenje SK u tim republikama.U jednopartijskoj državi raspad te partije značio je i raspad države.E sada, onaj ko je svojom arogancijom oterao te stranke sa kongresa direktno je pomogao da izgube. Uostalom, Milošević je odmah imao bolje odnose sa Tuđmanom nego Šuvarom ili Račanom.Kučan i Slovenci nisu bili apriori za izlazak iz Jugoslavije ali su skoro isterani počev od odbijanja predloga o asimetričnoj federaciji, konfederaciji, onih sankcija pa uostalom i zvanične izjave Miloševića posle zajedničkog sastanka dveju republičkih delegacija u Beogradu da nema ništa protiv da Slovenija izađe iz Jugoslavije.Pa koju on onda Jugoslaviju čuva jer se uporno tvrdi kako je on jedini bio borac za očuvanje Jugoslavije.
Milan Karagaća Milan Karagaća 19:56 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Eto kako se diskusijom i razgovorom dođe do suštine.
Srpski komunisti klimoglavci i poslušnici. A alternativa zabranjena, nije postojala, nije se razvijala, devedesete, dvehiljadite...

Pa delegati na kongresu su ti isto kao i poslanici jedne stranke sada u parlamentu.Da li zaista misliš da će, ne računajući pojedinca, neko danas u skupštini Srbije glasati suprotno svojoj poslaničkoj grupi- neće, ma i inda i sada se od strane šefova čak određivalo ko će da diskutuje i o čemu i šta da kaže.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:02 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

re prvog ispaljenog metka u Borovu selu bio bi uhapšen, a onda ne bi bilo ni Vukovara...


I sve je to moglo odložiti raspad na neko vreme.
Kakav bi bio taj odloženi ne zna se, možda bezbolniji a možda i bolniji od ovoga.

Nagađa se ko je više ko manje kriv, zanimnjiva tema zarazmišljanje, ali sama činjenica da niko ne razmišlja o tome šta je trebalo uraditi da Jugoslavija opstane, a da svi u njoj, i njome, budu zadovoljni, govori o tome da takav potez nije postojao, ili ako jeste podrazumevao je silu, nametanje, a to ne radi na duge staze.

Da li se za tragičnu sudbinu Jugoslavije može kriviti politički i vojni vrh s početka XX veka (prestolonaslednik, Pašić, Putnik, Mišić, Stepanović, Bojović...) koji je Jugoslaviju stvorio ili politički i vojni vrh s kraja istog veka (Milošević, Jović, Kadijević, Adžić...)

I jedni i drugi, više oni prvi.
Veću krivici snosi onaj ko je grešku napravio, nego onaj koji tu grešku nije uspeo da ispravi na valjan način.


freehand freehand 20:10 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća
Eto kako se diskusijom i razgovorom dođe do suštine.
Srpski komunisti klimoglavci i poslušnici. A alternativa zabranjena, nije postojala, nije se razvijala, devedesete, dvehiljadite...

Pa delegati na kongresu su ti isto kao i poslanici jedne stranke sada u parlamentu.Da li zaista misliš da će, ne računajući pojedinca, neko danas u skupštini Srbije glasati suprotno svojoj poslaničkoj grupi- neće, ma i inda i sada se od strane šefova čak određivalo ko će da diskutuje i o čemu i šta da kaže.

Šta znam, ja bih na tvim mestu uzvratio pitanjem - da li je tu problem šti su Srbi ili što su komunisti, naročito kad razgovaraš sa zagovornikom i zaljubljenikom klimoglavstva.
gedza.73 gedza.73 20:49 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Pa delegati na kongresu su ti isto kao i poslanici jedne stranke sada u parlamentu.Da li zaista misliš da će, ne računajući pojedinca, neko danas u skupštini Srbije glasati suprotno svojoj poslaničkoj grupi- neće, ma i inda i sada se od strane šefova čak određivalo ko će da diskutuje i o čemu i šta da kaže.

Eto, polako dolazimo do srži problema.
Monkey see, monkey do.

Šta smo mogli da očekujemo od višedecenijskog jednopartijskog sistema i kulta vođe?
Demokratske institucije? Pravni sistem?

Pa ne može tek tako da se nadoknadi šezdeset izgubljenih godina. A i mnogo bre volimo to vreme. Zato za bolje od ovog danas i nismo.
c_h.arlie c_h.arlie 21:18 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
Pa delegati na kongresu su ti isto kao i poslanici jedne stranke sada u parlamentu.Da li zaista misliš da će, ne računajući pojedinca, neko danas u skupštini Srbije glasati suprotno svojoj poslaničkoj grupi- neće, ma i inda i sada se od strane šefova čak određivalo ko će da diskutuje i o čemu i šta da kaže.

Eto, polako dolazimo do srži problema.
Monkey see, monkey do.

Šta smo mogli da očekujemo od višedecenijskog jednopartijskog sistema i kulta vođe?
Demokratske institucije? Pravni sistem?

Pa ne može tek tako da se nadoknadi šezdeset izgubljenih godina. A i mnogo bre volimo to vreme. Zato za bolje od ovog danas i nismo.

Gedžu za predsednika !
Ako imaš ovoliko strpljenja da komunistima dokazuješ očigledno, bio bi i dobar predsednik.
Istina, komunistima se ne može puta nakopati.
Njima da lično Tito kaže da se zajebavao sa njima, za njih ni to ne bi bio dovoljno dobar dokaz - jer oni toliko veruju u Titu da ni samom Titi ne bi poverovali.
Milan Karagaća Milan Karagaća 21:19 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Ako je istina onda nema razloga da tražimo krivca za devedesete. Velikosprska hegemonija. koja je htela da drži okupiranu Jugoslaviju pod svojom čizmom.

Nikada KPJ nije rekla da je protiv srpskog ili bilo kojeg drugog naroda već protiv velikosrpske buržoazije koja zajedno sa hrvatskom buržoazijom drži narod na ivici egzistencije. Za razliku od nacionalnih tj. nacionalističkih stranaka koje su bile u nacionalnom spektru bilo srpskom bilo hrvatskom , komunisti su imali jedino za cilj borbu protiv svake buržoaske eksploatacije i profitera, zelenaša, lopova bez obzira koje su nacije.
A buržoazija u sprezi sa crkvenim vrhovima uvek je uspevala da nametne ono "nacija to sam ja" pa ko se buni protiv lopova koji eksploatiše rad dece kao npr. onaj čuveni Teokarević kod koga su radila do iznemoglosti deca od 8 godina, dakle ko kaže nešto protiv njega ima se smatrati da napada naciju.
gedza.73 gedza.73 21:56 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

komunisti su imali jedino za cilj borbu protiv svake buržoaske eksploatacije i profitera, zelenaša, lopova bez obzira koje su nacije.

Kažem ja, prop'o Zapad skroz.

jel' postoji neki podatak koliko se Srba vratilo nakon četres pete posle skoro stoprocentne pobede KP?

Nikada KPJ nije rekla da je protiv srpskog ili bilo kojeg drugog naroda već protiv velikosrpske buržoazije koja zajedno sa hrvatskom buržoazijom drži narod na ivici egzistencije


A protiv koje buržoazije su bili protesti šezdeset osme?

Milan Karagaća Milan Karagaća 22:02 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

dok u Bosni i Hercegovini, iako čini „većinu stаnоvništvа“, srpski narod nije imao ni pravo na „svoje ćirilično pismo“, što je imalo za cilj izdvajanje iz celine nacionalne kulture, tj. razbijanje jedinstvenog kulturno-duhovnog prostora.

Pa kao da čovek čita Mojovićev program. Prvo Srbi koji žive u BiH, Hrvatskoj i inače van Srbije stalno su živeli na toj teritoriji i šta je tu njemu sporno osim da bi trebalo sve to pripojiti Srbiji i sada to nije ona "austrougarska i ustaška izmišljotina" o Velikoj Srbiji. Pa kaže još profesor sa filozofskog "dok u Bosni i Hercegovini, iako čini „većinu stаnоvništvа“, srpski narod nije imao ni pravo na „svoje ćirilično pismo“, što je imalo za cilj izdvajanje iz celine nacionalne kulture, tj. razbijanje jedinstvenog kulturno-duhovnog prostora."
Čudno da čovek profesor univerziteta laže, ali to je za nacionaliste normalno.A laž je da Srbi čine većinu u BiH i još veća laž da je zabranjena ćirilica jer je bila ravnopravna.Pn je možda bio turistički u Sarajevu a ja sam u BiH išao u osnovnu školu i iako na krajnjem zapadu BiH u prvom i drugom razredu smo učili i pisali ćirilicu , a latinicu tek od trećeg i onda jedan pismeni ćirilicom jedan latinicom naizmenično. Što se jedinstvenog kulturnog i duhovnog prostora tiče taj prostor ima jedinstven duhovni i kulturni prostor sa ostalim narodima BiH, a razlike su samo u onom delu koji se religija tiče.Srbi van Srbije imaju sa Srbima u Srbiji jedino jedinstven religijski prostor a kultura i običaji, pa i akcent i specifičnost govora su jedinstveni teritorijalno.
Dakle pogrešno je, a pokazalo se i pogubno po ljudske živote menjanje granica e da bi obihvatili sve Srbe u jednoj državi, što će reći ne Jugoslaviji u kojoj su svi bili u jednoj već Velikoj Srbiji. E to je prof. Đurić skoro eksplicitno rekao.
Analogno, ne znam da li će, ali Rusija do sada nije krenula u rat protiv država u kojima je ostalo 20 miliona Rusa posle raspada SSSR-a, niti Putin govori o tome ali svakako od tih država traži da Rusi imaju sva prava kao narod.
Odgovorio sam ti, mada sam znao da ti dobro znaš šta je on rekao i o čemu se radi.
tyson tyson 22:20 03.12.2017

Re: Stillborn

Ne bih ja potcenjivao jugonostalgiju:



Država čija budućnost počiva na gluposti i prostakluku je osuđena na propast.
Tako i bi.

Milan Karagaća Milan Karagaća 22:28 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

da se Jugoslavije razbije i poništi ishod I i II sv.rata.

Nažalost, Srbija je sama poništila ishod drugog svetskog rata i odrekla se pobede nad fašizmom koju su izvojevali partizani u čijim redovima je bilo od 90 pa kasnije, kada su posle kapitulacije masovno i dalmatinski Hrvati prišli na stranu partizana a i postepeno Muslimani, do 60% Srba.U Srbiji je i dalje in kako ona do 1944.godine dok je nisu okupirali partizani nije ratovala.
A istina je da partizanski pokret u srbiji i pored veoma revnosnih Nedića, Draže, Ljotića i Nemaca nikad nije ugašen.Od 23.000 parizana krajem 1941.godine brojno stanje je svedeno na 8.000 1942.godine, pa onda rastao na 13.000 početkom 1943. do 22.000krajem 1943, godine da bi 1944.godine prelaskom ogromnog broja patriota iz četničkih formacija narastao na 204.000 partizanskih boraca.E ti partizani Srbijanci su nastavili sa borbom za slobodu i časno doprineli ishodu 2.svetskog rata i time osvetlali obraz Srbiji i svrstali je u red sa ostalim silama antihitlerovske koalicije i izveli je iz sramnog položaja kolaboracije sa silama osovine.A onda je došlo vreme posle 90-ih, naročito posle 2000.godine da su ti partizani i oslobodioci, kojima odaju priznanje Rusija, V.Britanija,Francuska, Kina pa i sama Nemačka, poraženi u beogradskim salonima i kafanama pa pretočeno u skupštinsku deklaraciju i udžbenike, poraženi od strane onih koji su služili okupatoru.
gedza.73 gedza.73 22:33 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

što će reći ne Jugoslaviji u kojoj su svi bili u jednoj već Velikoj Srbiji

e zato sam ja za Malu Srbiju. Mis'im šta se mi koji đavo mešamo u untrašnje odnose suverenih suseda. od prvog svetskog rata pa na ovamo.
Prvo Srbi koji žive u BiH, Hrvatskoj i inače van Srbije stalno su živeli na toj teritoriji i šta je tu njemu sporno osim da bi trebalo sve to pripojiti Srbij


Još samo u ovo da uturiš kolonizaciju Vojvodine Srbima iz Bosne, Hrvatske i Crnogorcima.
gedza.73 gedza.73 23:05 03.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća
Dakle pogrešno je, a pokazalo se i pogubno po ljudske živote menjanje granica e da bi obihvatili sve Srbe u jednoj državi,


u višim oficirskim redovima bili su Srbi iz centralne oblasti Hrvatske, iz Like, s Korduna i Banije – regije koja će kasnije biti pretvorena u „Republiku Srpsku Krajinu“ – i iz Bosanske krajina (zapadna Bosna), a ne iz Srbije.

Ovo je bio odraz brojčane disproporcionalosti Srba iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u partizanskom pokretu 1941-45. Od poslednja tri generala na funkciji saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ, odnosno vršioca dužnosti (najviši položaj u JNA) Branko Mamula (1982-88) i Veljko Kadijević (1988-92) su bili Srbi iz Hrvatske, dok je Blagoje Adžić (1992) bio Srbin iz Bosne i Hercegovine.


Samo da se vidi ko je mobilisao i terao Srbijance u tuđe, osvajačke ratove.

Ovo Milane nije moj stav samo pratim tvoju logiku.
freehand freehand 00:04 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

gedza.73
Milan Karagaća
Dakle pogrešno je, a pokazalo se i pogubno po ljudske živote menjanje granica e da bi obihvatili sve Srbe u jednoj državi,


u višim oficirskim redovima bili su Srbi iz centralne oblasti Hrvatske, iz Like, s Korduna i Banije – regije koja će kasnije biti pretvorena u „Republiku Srpsku Krajinu“ – i iz Bosanske krajina (zapadna Bosna), a ne iz Srbije.

Ovo je bio odraz brojčane disproporcionalosti Srba iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u partizanskom pokretu 1941-45. Od poslednja tri generala na funkciji saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ, odnosno vršioca dužnosti (najviši položaj u JNA) Branko Mamula (1982-88) i Veljko Kadijević (1988-92) su bili Srbi iz Hrvatske, dok je Blagoje Adžić (1992) bio Srbin iz Bosne i Hercegovine.


Samo da se vidi ko je mobilisao i terao Srbijance u tuđe, osvajačke ratove.

Ovo Milane nije moj stav samo pratim tvoju logiku.

Ovo i nije stav nego glupost i bezočan bezobrazluk, pokazatelj kako rezonuju "Srbi". A Srbijance je u JNA preko nadležnih službi mobilisalo Predsedništvo SFRJ na čelu sa Borisavom Jovićem, Srbijancem.
gedza.73 gedza.73 00:28 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Ovo i nije stav nego glupost i bezočan bezobrazluk, pokazatelj kako rezonuju "Srbi".



Vas dvojica se dogovorite jel' sam Srbin, 'Srbin' ili Srbijanac, jel' su trebali JNA kampanjolama po selima da nas jure i teraju na agresiju Hrvatske i Bosne ili ne.
Mis'im ne mogu više da vas po'vatam.

ja sam principijelno pacifista pa na najmanju naznaku rata bežim preko granice i teško mogu da me svrstaju u srbijanskog JNA agresora na Hrvatsku i Bosnu.

I baš me zanima, kad si me već ovako opljunuo, kakav stav imaš o Srbima koji su prodavali oružje Albancima, krali golfove iz TAS-a, prodavali naftu tokom rata Hrvatima i Bosancima. Glupi, bezočni ili je to samo rezervisano za mene?

Jović?
'Prolazio jedan dan ovde pored nas i izađe čovek iz reda pa poče da ga pljuje na ulici'

A el su i njega poput Šljivančanina osudili za ratne zločine?
Milan Karagaća Milan Karagaća 00:29 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

A i odgovori će biti različiti, u zavisnosti ko na njih odgovara.

Da će biti različiti to je sigurno.
No svako kome vrana mozak nije popila ila , kako Ti kažeš ko ima IQ veći od 80, reći će da Matija Bećković, Brana Crnčević, Kosta Čavoški.. nisu dorasli ni da cipele čiste intelektualnim veličinama kao što su Jovan Cvijić, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Stojan Novaković.
Kao što ni Milošević, Jović, Kadijević, Adžić i drugi iz tog vrha nisu dorasli ni da budu šegrti vojskovođama i ljudima kao što su Putnik, Mišić, Stepanović, Bojović, a što se alavosti za vlast i druge stvari tiče onda se Milošević i Jović mogu negde približiti prestolonasledniku i Pašiću, barem kada je obmanjivanje naroda i nebiranje sredstava da bi se došlo i ostalo na vlasti tiče.
milanb milanb 00:31 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća

Dakle, da je 14.kongres usvojio tu Deklaraciju u kojoj stoji "To znači federalnu regulativu sa sveobuhvatnom demokratizacijom i ustavnim formiranjem efikasnije Federacije. Pritom suverenitet pripada federalnim jedinicama, ali i "građanima Jugoslavije sa svojim neotuđivim narodnim suverenitetom", onda bi dalji tok bio drugačiji jer bi sve republike delovale u tom pravcu, a raspad SKJ direktno je uticao na jačanje nacionalističkih partija i pokreta iliti slabljenje SK u tim republikama.U jednopartijskoj državi raspad te partije značio je i raspad države.E sada, onaj ko je svojom arogancijom oterao te stranke sa kongresa direktno je pomogao da izgube. Uostalom, Milošević je odmah imao bolje odnose sa Tuđmanom nego Šuvarom ili Račanom.Kučan i Slovenci nisu bili apriori za izlazak iz Jugoslavije ali su skoro isterani počev od odbijanja predloga o asimetričnoj federaciji, konfederaciji, onih sankcija pa uostalom i zvanične izjave Miloševića posle zajedničkog sastanka dveju republičkih delegacija u Beogradu da nema ništa protiv da Slovenija izađe iz Jugoslavije.Pa koju on onda Jugoslaviju čuva jer se uporno tvrdi kako je on jedini bio borac za očuvanje Jugoslavije.


Не постоји ниједан поуздани доказ да је сукоб са Милошевићем на 14 конгресу СКЈ, проузроковао изборни пораз републичких Савеза комуниста у Хрватској, БиХ, Словенији и Македонији.

СК Словеније и Хрватске су тражили потпуну конфедерализацију Југославије и СКЈ.Свака република би имала своју посебну армију, валуту, спољне послове, то би биле потпуно независне државе у пуном капацитету.
СКЈ би се трансформисао у "Савез савеза" односно СКЈ би престао да буде партија већ би постао лабави савез републичких савеза. Та конфедерална Југославија не би била суштински различита од данашњег стања.

Све и да је Милошевић пристао на предлоге хрватских и словеначких комуниста, Југославија и СКЈ би престали да постоје као држава/партија.

freehand freehand 00:36 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

baš me zanima, kad si me već ovako opljunuo,

Nisam ja tebe opljunuo već si ti opljunuo sunarodnike iz Bosne i Hrvatske, al tako je valjd aza Srbijicu bolje.
kakav stav imaš o Srbima koji su prodavali oružje Albancima, krali golfove iz TAS-a, prodavali naftu tokom rata Hrvatima i Bosancima. Glupi, bezočni ili je to samo rezervisano za mene?

Ne razumem pitanje. Ja lopove ne delim po nacionalnosti.
I ne znam sad da li pitaš za Srbe iz Bosne ili Srbe iz Srbije?
Jović?
'Prolazio jedan dan ovde pored nas i izađe čovek iz reda pa poče da ga pljuje na ulici'

Za šta je to relevantno ako je čovek Srbijanac i ako je on naredio mobilizaciju? Opet spinuješ?
Milan Karagaća Milan Karagaća 00:37 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Da li se za tragičnu sudbinu Jugoslavije može kriviti politički i vojni vrh s početka XX veka (prestolonaslednik, Pašić, Putnik, Mišić, Stepanović, Bojović...) koji je Jugoslaviju stvorio ili politički i vojni vrh s kraja istog veka (Milošević, Jović, Kadijević, Adžić...) koji ne samo da Jugoslaviju nisu uspeli da sačuvaju, već su učestvovali u njenom rušenju?

I ovo treba da se zna i podvuče:
Vojvode Petar Bojović je izgovorio srpskim vojnicima na Kajmakčalanu:

„I evo, vojnici, sokolovi moji, ratnici moji! Kucnuo je čas da krenemo u proboj i da oslobodimo napaćenu, poniženu i ojađenu Srbiju - otadžbinu našu! Molim vas i zaklinjem živim Bogom, Gospodom naših predaka, da osvetlate obraz svetih ratnika srpskih! Ako su vaše majke ucveljene; ako su vaše sestre obeščašćene; ako su vaše ljube osramoćene; ako su vaši očevi osakaćeni; ako su vaša braća na krstu razapeta; ako su vaša deca kao one sirotice što u gori pište i leleču, nemojte, kada budete sve to videli, dozvoliti da vas mržnja i osveta u zločin povedu!
Nemojte se svetiti njihovoj nejači, nemojte iskaljivati bes na njihovim ženama, nemojte ubijati decu njihovu, jer to nije zavet vaših dedova, niti se može jedno zlo drugim zlom da savlada!
Vaše je samo ovo: vojnik na vojnika, ratnik na ratnika! Sve što je preko toga nije od Boga! Ako li neko od vas - ne dao Bog - prekrši ovaj zavet svetih ratnika srpskih, kunem mu se, biće izbrisan iz knjige života kako na ovome, tako na onome svetu!"
Ovako su samo još posle njega govorili komandanti partizanskih jedinica, a ni jedan od komandanata u svim ratujućim vojskama 90-ih godina to nije rekao, ni od onih hrvatskih, ni muslimanskih ni srpskih čak i koji su nosili njegovu šapku, već su ćutali ili govorili upravo obrnuto i zato je na svim stranama bilo mnogo civilnih žrtava.
Nisu dorasli ni Bojoviću ni PeKoči ni Peki
freehand freehand 00:40 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Ovako su samo još posle njega govorili komandanti partizanskih jedinica, a ni jedan od komandanata u svim ratujućim vojskama 90-ih godina to nije rekao, ni od onih hrvatskih, ni muslimanskih ni srpskih čak i koji su nosili njegovu šapku, već su ćutali ili govorili upravo obrnuto i zato je na svim stranama bilo mnogo civilnih žrtava.
Nisu dorasli ni Bojoviću ni PeKoči ni Peki

Kakve su ovo gluposti? Ovosu su - doduše bez kićenja i živog Boga govorili svi časni oficiri a bilo ih je mnogo u JNA.
milanb milanb 00:40 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća
da se Jugoslavije razbije i poništi ishod I i II sv.rata.

Nažalost, Srbija je sama poništila ishod drugog svetskog rata i odrekla se pobede nad fašizmom koju su izvojevali partizani u čijim redovima je bilo od 90 pa kasnije, kada su posle kapitulacije masovno i dalmatinski Hrvati prišli na stranu partizana a i postepeno Muslimani, do 60% Srba.U Srbiji je i dalje in kako ona do 1944.godine dok je nisu okupirali partizani nije ratovala.
A istina je da partizanski pokret u srbiji i pored veoma revnosnih Nedića, Draže, Ljotića i Nemaca nikad nije ugašen.Od 23.000 parizana krajem 1941.godine brojno stanje je svedeno na 8.000 1942.godine, pa onda rastao na 13.000 početkom 1943. do 22.000krajem 1943, godine da bi 1944.godine prelaskom ogromnog broja patriota iz četničkih formacija narastao na 204.000 partizanskih boraca.E ti partizani Srbijanci su nastavili sa borbom za slobodu i časno doprineli ishodu 2.svetskog rata i time osvetlali obraz Srbiji i svrstali je u red sa ostalim silama antihitlerovske koalicije i izveli je iz sramnog položaja kolaboracije sa silama osovine.A onda je došlo vreme posle 90-ih, naročito posle 2000.godine da su ti partizani i oslobodioci, kojima odaju priznanje Rusija, V.Britanija,Francuska, Kina pa i sama Nemačka, poraženi u beogradskim salonima i kafanama pa pretočeno u skupštinsku deklaraciju i udžbenike, poraženi od strane onih koji su služili okupatoru.


Србија није поништила исход Другог светског рата, већ је само озваничена општепозната историјска чињеница да је у Југославији током Другог светског рата постојао још један антифашистички покрет.Лидер тог покрета је добио одликовања од лидера антифашистичке коалиције Трумана и Де Гол-а, такође лидер тог покрета је био и министар у избегличкој влади која је уско сарађивала са Черчиловим кабинетом.

С обзиром да Труман, Де Гол и Черчил представљају општеприхваћене лидере слободног света у борби против Хитлера, и то далеко битније и меродавније лидере од Броза, могли би једном да се манемо тих комунистичких шарених лажа.
Milan Karagaća Milan Karagaća 00:43 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Ovo i nije stav nego glupost i bezočan bezobrazluk, pokazatelj kako rezonuju "Srbi". A Srbijance je u JNA preko nadležnih službi mobilisalo Predsedništvo SFRJ na čelu sa Borisavom Jovićem, Srbijancem.

Ja sam govorio o nečemu sasvim drugom, o odnosu prema 2. svetskom ratu i poništavanju njegovih rezultata i vrednosti te o tome kako je ipak oko 250.000 Srba sa prostora Srbije od kraja 1944.godine hrabro učestvovalo u borbama za oslobođenje domovine sa istim žarom kao što su njihovi očevi ili dedovi učestvovali u proboju solunskog fronta pa dalje.
O mobilizacijama 90-ih ne bih , to je mnogo ružno.
Milan Karagaća Milan Karagaća 00:48 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Još samo u ovo da uturiš kolonizaciju Vojvodine Srbima iz Bosne, Hrvatske i Crnogorcima

Pa to je radio i Aleksandar posle 1.svetskog rata i još masovnije na Kosovo i u Slavoniju.
Ja ne mislim da su oni što su kolonizovani u Vojvodinu kažnjeni već su dobili mnooogo više no što su imali odakle su otišli u kolonizaciju.Može se diskutovati i da li su baš svi pripadnici nemačke manjine trebalo tako biti proterani ali sada je lako biti mudar sa ove distance.
milanb milanb 01:16 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća
A i odgovori će biti različiti, u zavisnosti ko na njih odgovara.

Da će biti različiti to je sigurno.
No svako kome vrana mozak nije popila ila , kako Ti kažeš ko ima IQ veći od 80, reći će da Matija Bećković, Brana Crnčević, Kosta Čavoški.. nisu dorasli ni da cipele čiste intelektualnim veličinama kao što su Jovan Cvijić, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Stojan Novaković.
Kao što ni Milošević, Jović, Kadijević, Adžić i drugi iz tog vrha nisu dorasli ni da budu šegrti vojskovođama i ljudima kao što su Putnik, Mišić, Stepanović, Bojović, a što se alavosti za vlast i druge stvari tiče onda se Milošević i Jović mogu negde približiti prestolonasledniku i Pašiću, barem kada je obmanjivanje naroda i nebiranje sredstava da bi se došlo i ostalo na vlasti tiče.


Ко год да је кривац , Југославија је пропала, не постоји више и никада неће бити обновљена.

Видим да ви жарко желите да поново живите заједно са Хрватима, Словенцима итд.Међутим, ваша браћа Хрвати нису хтели да живе са вама него су вас просто најурили.

Сада вам је једино преостало да нама држите слово о Брозовштини,самоуправљању, КПЈ, Југославији- у Хрватској то не можете чинити.
milanb milanb 01:27 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

I ovo treba da se zna i podvuče:
Vojvode Petar Bojović je izgovorio srpskim vojnicima na Kajmakčalanu:

„I evo, vojnici, sokolovi moji, ratnici moji! Kucnuo je čas da krenemo u proboj i da oslobodimo napaćenu, poniženu i ojađenu Srbiju - otadžbinu našu! Molim vas i zaklinjem živim Bogom, Gospodom naših predaka, da osvetlate obraz svetih ratnika srpskih! Ako su vaše majke ucveljene; ako su vaše sestre obeščašćene; ako su vaše ljube osramoćene; ako su vaši očevi osakaćeni; ako su vaša braća na krstu razapeta; ako su vaša deca kao one sirotice što u gori pište i leleču, nemojte, kada budete sve to videli, dozvoliti da vas mržnja i osveta u zločin povedu!
Nemojte se svetiti njihovoj nejači, nemojte iskaljivati bes na njihovim ženama, nemojte ubijati decu njihovu, jer to nije zavet vaših dedova, niti se može jedno zlo drugim zlom da savlada!
Vaše je samo ovo: vojnik na vojnika, ratnik na ratnika! Sve što je preko toga nije od Boga! Ako li neko od vas - ne dao Bog - prekrši ovaj zavet svetih ratnika srpskih, kunem mu se, biće izbrisan iz knjige života kako na ovome, tako na onome svetu!"
Ovako su samo još posle njega govorili komandanti partizanskih jedinica, a ni jedan od komandanata u svim ratujućim vojskama 90-ih godina to nije rekao, ni od onih hrvatskih, ni muslimanskih ni srpskih čak i koji su nosili njegovu šapku, već su ćutali ili govorili upravo obrnuto i zato je na svim stranama bilo mnogo civilnih žrtava.
Nisu dorasli ni Bojoviću ni PeKoči ni Peki


Шта се десило са Петром Бојовићем након "ослобођења" 1944 године,да ли је сахрањен са било каквим државним почастима, да ли је комунистички Радио Београд издао неко саопштење поводом његове сахране?
freehand freehand 01:30 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Видим да ви жарко желите да поново живите заједно са Хрватима, Словенцима итд.Међутим, ваша браћа Хрвати нису хтели да живе са вама него су вас просто најурили.

Сада вам је једино преостало да нама држите слово о Брозовштини,самоуправљању, КПЈ, Југославији- у Хрватској то не можете чинити.

Ja, na primer, i dalje živim i sa Hrvatima, i sa Slovencima, i sa Albancima i sa Mađarima. I apsolutno nemam nikakve probleme.
Ali bih se rado otarasio vas šovena i nacista.
milanb milanb 02:08 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand

Ja, na primer, i dalje živim i sa Hrvatima, i sa Slovencima, i sa Albancima i sa Mađarima. I apsolutno nemam nikakve probleme.
Ali bih se rado otarasio vas šovena i nacista.


Сада сам ја шовен и нациста, јер Хрвати неће да живе са Карагаћом у заједничкој држави.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:30 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

milanb
Србија није поништила исход Другог светског рата, већ је само озваничена општепозната историјска чињеница да је у Југославији током Другог светског рата постојао још један антифашистички покрет.Лидер тог покрета је добио одликовања од лидера антифашистичке коалиције Трумана и Де Гол-а, такође лидер тог покрета је био и министар у избегличкој влади која је уско сарађивала са Черчиловим кабинетом.

С обзиром да Труман, Де Гол и Черчил представљају општеприхваћене лидере слободног света у борби против Хитлера, и то далеко битније и меродавније лидере од Броза, могли би једном да се манемо тих комунистичких шарених лажа.

Lider tog pokreta se nije odazvao pozivu i naređenju svog kralja i svoje vlade, te ako se do 12.09.1944.g i moglo, uz vrlo velike aproksimacije, govoriti o dva oslobodilačka pokreta, posle toga je bila samo jedna narodna vojska pod komandom J.B.Tita.

Naime, dvanaestog septembra 1944. g., u 20 časova, u Londonskoj emisiji B.B.C.-a na srpsko-hrvatskom Nj. V. Kralj Petar II održao je sledeći govor:

"Dragi moji Srbi, Hrvati i Slovenci,

U ovim sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svainuću, pozivam sve Srbe, Hrva- te i Slovence, da se ujedinite i pristupite Narodno Oslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. Sa mojim punim znanjem i odobrenjem Kraljevska vlada Dr. Ivana Šubašića zaključila je važne i korisne sporazume sa tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata od naših velikih Saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike.

Samo tako ujedinjeni u toj borbi moći ćete sačuvati neokaljanu čast i slavu Jugoslavije i završiti konačnom pobedom najlepšu legenu hrabrosti i ljubavi za slobodu, kojom ste do sada zadivljavali svet. Vaša bratska sloga i jedinstvo razbiće sve neprijateljske planove, a naša Otadžbina dočekaće teško zasluženu slobodu, a uputiće se sretnijoj budućnosti mira i pravde u krugu Ujedinjenih naroda i celog slobodoljubivog čovečanstva.

Svi oni koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga ni pred narodom, ni pred istorijom.

Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena Kralja i autoriteta Krune, kojom se pokušalo opravdati saradnju sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.

Klanjajući se žrtvama, pozdravljajući vašu borbu i odajući zahvalnost našim velikim Saveznicima, pozivam vas da svesrdno pozdravite savezničke armije, koje bi došle da vam pruže pomoć u potpunom izvojevanju oslobođenja naše zemlje.

ŽIVELA NAŠA VELIKA, SLOBODNA, FEDERALNA JUGOSLAVIJA!«

Tekst govora preuzet iz »Službenih novina Kraljevine Jugoslavije« br. 20, ratno izdanje, London, 25. oktobra 1944 (Arhiv VII, AEV, k. 11, reg. br. 19/1).

Svi koji se nisu odazvali i de facto i de iure svrstali su se na stranu okupatora.


gedza.73 gedza.73 08:27 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Freehand
Nisam ja tebe opljunuo već si ti opljunuo sunarodnike iz Bosne i Hrvatske, al tako je valjd aza Srbijicu bolje.

Milan Karagaća
Srbi van Srbije imaju sa Srbima u Srbiji jedino jedinstven religijski prostor a kultura i običaji, pa i akcent i specifičnost govora su jedinstveni teritorijalno.

pa onda ide kako su mahom Srbijanci hteli Veliku Srbiju, od četnika do profesora, pa su Srbijanci nacionalisti razjebali Jugoslaviju u kojoj su Srbi Jugosloveni na teriotijama BiH i Hrvatske vekovima živeli u međusobnoj toleranciji sa Hrvatima i muslimanima


I moje, krajnje logično, pitanje ko je dig'o JNA pa je poterao na Hrvate i muslimane uz citat o oficirskom nacionalnom sastavu JNA koji nisam ja izmislio već samo prepisao.

Sa zaključkom da samo sledim Milanovu logiku 'Jugoslavija pre svega'.

eto, Milane, ako sam pogrešno shvatio izvinjavam ti se. priznajem da si na ovom blogu pristojan komentator. Iako se ne slažem sa tobom.

Ne razumem pitanje. Ja lopove ne delim po nacionalnosti.
I ne znam sad da li pitaš za Srbe iz Bosne ili Srbe iz Srbije?

Pitam za 'Srbe'.


Armijski vrh je u antiratnim akcijama vidio prepreke koje su mu kvarile operativne zamisli, jer nepopunjene jedinice nije mogao upotrebiti u skladu sa planovima. Zato se obrušio na proteste “roditelja, majki, sestara, mirotvoraca, pacifista itd. širom Jugoslavije”, ukazujući da “takvih akcija nije bilo u Hrvatskoj protiv hrvatske vojske, iako je ona izvršila opštu mobilizacju” (V Kadijević



Jedan Beograđanin je vojni poziv za svog sina vratio s beleškom: "Z.P. ne može u vojsku. Ne dozvoljava mu otac."

principessa_etrusca principessa_etrusca 09:31 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća

I ovo treba da se zna i podvuče:
Vojvode Petar Bojović je izgovorio srpskim vojnicima na Kajmakčalanu:

„I evo, vojnici, sokolovi moji, ratnici moji! Kucnuo je čas da krenemo u proboj i da oslobodimo napaćenu, poniženu i ojađenu Srbiju - otadžbinu našu! Molim vas i zaklinjem živim Bogom, Gospodom naših predaka, da osvetlate obraz svetih ratnika srpskih! Ako su vaše majke ucveljene; ako su vaše sestre obeščašćene; ako su vaše ljube osramoćene; ako su vaši očevi osakaćeni; ako su vaša braća na krstu razapeta; ako su vaša deca kao one sirotice što u gori pište i leleču, nemojte, kada budete sve to videli, dozvoliti da vas mržnja i osveta u zločin povedu!
Nemojte se svetiti njihovoj nejači, nemojte iskaljivati bes na njihovim ženama, nemojte ubijati decu njihovu, jer to nije zavet vaših dedova, niti se može jedno zlo drugim zlom da savlada!
Vaše je samo ovo: vojnik na vojnika, ratnik na ratnika! Sve što je preko toga nije od Boga! Ako li neko od vas - ne dao Bog - prekrši ovaj zavet svetih ratnika srpskih, kunem mu se, biće izbrisan iz knjige života kako na ovome, tako na onome svetu!"
Ovako su samo još posle njega govorili komandanti partizanskih jedinica, a ni jedan od komandanata u svim ratujućim vojskama 90-ih godina to nije rekao, ni od onih hrvatskih, ni muslimanskih ni srpskih čak i koji su nosili njegovu šapku, već su ćutali ili govorili upravo obrnuto i zato je na svim stranama bilo mnogo civilnih žrtava.
Nisu dorasli ni Bojoviću ni PeKoči ni Peki

Дегутантно је да ти овде цитираш војводу Бојовића, а знамо ко га је убио (пребијањем за које нико није одговрао) и како је срамотно тајно сахрањен. Војска која се тако обрачунала са старим јунаком, није заслужила друге генерале (и пуковнике) од оних које је имала.

Дегутантна је и твоја накнадна памет када говориш о Мамули, Кадијевићау (који, btw, није био Србин ни по пореклу ни по опредељењу) и Аџићу, што ти наравно није падало на памет док си био пуковник и војни аташе те исте војске у којој су они били генерали. Ти си био део тог система који је почивао на лажи.

А у тој војсци је упрксос свему било часних војника и људи, што се показало у рату, када су се и војска и држава распале по шавовима.
nikvet pn nikvet pn 09:36 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Milan Karagaća
čuveni Teokarević kod koga su radila do iznemoglosti deca od 8 godina


Ово једноставно није тачно.

У Штофари је било прецизирано радно време (сирена), странови за раднике (ено и данас живе људи у штофарској колонији), солидне плате, годишњи одмор, празници. Теокаревићевих 600 радника уредно је избацивало 2-2,7 милиона метара штофа годишње. Индустрија вунених тканина и трикотаже Бранко Крсмановић није то достигла ни у пику седамдесетих са 2600 радника, о квалитету тек да не говоримо. Некад сјајна светска фабрика данас личи на змијарник; зарасло па зачепило реку да поплави град 2014.

Ово су чињенице, цифре, за разлику од лажи и лажљиваца који од њих живе. Исто као што је чињеница сецесија а не агресија.
freehand freehand 09:43 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Дегутантно је да ти овде цитираш војводу Бојовића, а знамо ко га је убио (пребијањем за које нико није одговрао) и како је срамотно тајно сахрањен. Војска која се тако обрачунала са старим јунаком, није заслужила боље од генерала (и пуковнике) које је имала.

Jel isto tako zabranjeno citirati karađorđa kad znamo ko ga je ubio, ili Obrenoviće kad znamo ko je ubio poslednjneg kralja? Kad se već na taj način vuku paralele i izvlače etičke zabrane?
Ти си био део тог система који је почивао на лажи.

Na čemu je počivao ovaj sistem?
Како је Милан Стојадиновић опељешио народ…
U kome se bogatilo na škart granatama za vojsku i škart opancima za vojnike?

Ministar prosvete Miša Trifunović u Skupštini je ovako odgovorio na primedbu opozicije da su radikalski prvaci naglo počeli da dižu palate po Beogradu:

„Palatu u Beogradu zaradio sam pošteno. Na jednoj sednici vlade Milan Stojadinović referisao je da će bonovi ratne štete uskoro početi da rastu jer će državna kasa početi da ih isplaćuje. Tom prilikom preporučio nam je da ih kupujemo pre nego što cena počne da skače... Požalih se Milanu da nemam novca za kupovinu bonova, i on otvori meni i još nekim članovima vlade kredit u Jadransko-podunavskoj banci. Tako sam kupio bonove po 30 dinara. Posle mesec dana njihova vrednost je počela da skače. Ja se tada uplaših neke berzanske igre i prodah bonove. Moj osnovni kapital tako se upetostručio. Tada sam isplatio banci i zaradio kuću.“


gedza.73 gedza.73 09:47 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Freehand
Jović?
'Prolazio jedan dan ovde pored nas i izađe čovek iz reda pa poče da ga pljuje na ulici'


Za šta je to relevantno ako je čovek Srbijanac i ako je on naredio mobilizaciju? Opet spinuješ?

aj da ti sažvaćem ukratko.

Veljko Kadijević je bio u stalnom kontaktu sa Jovićem. Jednom mu kaže kako je Zapad u ofanzivi, kako mu je cilj da sruši leve snage u Srbiji i Crnoj Gori, da žele cepanje Jugoslavije i izolaciju Srbije i Crne Gore (januar 1991.)
uz pominjanje jedinstva SSSR, kako Zapad neće uspeti da rasturi Sovjestski Savez i obori njihovu socijalističku vlast jer mu je vojni sovjetski izaslanik dao za to garanicije pošto će sovjetska vojska da se suprostavi Gorbačovu (brate mili ko je vodio vojsku Jugoslavije)

Amerikanci u tom trenutku kažu da je intervencija JNA u građanskom ratu neprihvatljiva, da je raspad Jugoslavije neizbežan, Veljko Kadijević u stalnom kontaktu sa sovjetskim vojnim izaslanikom, predlaže Joviću da krenu sa političkim i vojnim merama rušenja vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj,povećati borbenu gotovost, izvršiti mobilizaciju i 'spremiti za odlučnu akciju u Hrvatskoj'.

Stalno se prate i pominju dešavanja u bratskoj nam SSSSR.

Vrhovna komanda u martu devedeset prve kaže kako se nalaze pred istim neprijateljem kao i 1941. godine, da treba da se zavede vanreddno stanje na teritoriji SFRJ, suspenduju sva pravna akta, izvrši mobilizacija, uz tandara mandara o domovini stvaranoj u ratu... To su manje više Kadijevićeve reči.

Kadijevićm i Adžić su držali banku na sednici kojoj su prisustvovali članovi predsedništva. Onda su njihovi predlozi korigovani do 'mera pripravnosti u oružanim snagama i mobilizacije dela jedinica'

odluka nije doneta jer su za bili Jović i Co. a protiv Bogićević, Mesić i Turukovski.

posle sednice Kadijević zatražio od Jovića saglasnost da ide u Moskvu na konsultacije

Onda Jović podnosi ostavku kako bi ostavio prostor za delovanje vojnom vrhu. pa se vraća. pa Predsedništvo SFRJ (ne Jović lično) daje ovlašćenja JNA (malo uvijeno) za efikasno sprovođenje donetih odluka.

pa posle nekih događaja Jović i Milošević traže od kadijevića upotrebu JNA u sukobima kako bi se odbranio i umirio srpski narod.

Kadijević prenosi Jazovu da će Nemačka posle nas napasti SSSR i tražio da nam prodaju oružje i gorivo.

Njet, odgovaraju Rusi.

Kadijević ponovo traži regrutaciju. Amerikanci se protive zameni nesrpskih kadrova u JNA.

kadijević svodi JNA u 'jugoslovensku'. Srbija, srpski narod van nje i Crna Gora.

ljuti se jer su bitku u Sloveniji izgubili pošto su 'Srbi nisu hteli da ratuju u Sloveniji'

i tako dalje i tako dalje.
gedza.73 gedza.73 10:00 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Palatu u Beogradu zaradio sam pošteno.

A posle rata 'pošteno' oduzete za drugove rukovodioce, predstavnike radnog naroda.

Ja se tada uplaših neke berzanske igre i prodah bonove. Moj osnovni kapital tako se upetostručio. Tada sam isplatio banci i zaradio kuću.“


ovo nije priča o livadama na Vračaru, optičkim kablovima, dala tetka, kupila žena?

on otvori meni i još nekim članovima vlade kredit u Jadransko-podunavskoj banci.


To bre kao Demokratska stranka i investicioni fondovi za razvoj, fondovi za kapitalna ulaganja.

Sve po zakonu.
gedza.73 gedza.73 10:08 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Ovosu su - doduše bez kićenja i živog Boga govorili svi časni oficiri a bilo ih je mnogo u JNA.

Misliš kao oni komunisti koji su glasali kako Milošević kaže?

ili poput onih, da citiram ženu jednog JNA oficira
'ako su morali da ćute onda kako ih ne bi slali na front što ćute sad a ne traže rešavanje stambenog pitanja'
principessa_etrusca principessa_etrusca 10:22 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

freehand

Апсолутно се слажем са тобом у вези са корумпираним међуратним политичарима и њиховим профитерством. Све те афере су познате и нису уопште спорне.

А Карафаћа? Ја не разумем са које позиције он критикује Аџића и Кадијевића, са које позиције цитира војводу Бојовића (и са које позиције не спомиње часне официре мајора Тепића и генерале Младића и Лазаревића).
Milan Karagaća Milan Karagaća 10:34 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Та конфедерална Југославија не би била суштински различита од данашњег стања.

Pa danas niti postoji niti je konfederalna a da bi došli do današnjeg blagostanja i usrećivanja naroda žrtvovano je preko 120.000 ljudi svih nacija, preko 4 miliona pokrenuto sa svojih ognjišta i zemlja potpuno razorena.
Све и да је Милошевић пристао на предлоге хрватских и словеначких комуниста, Југославија и СКЈ би престали да постоје као држава/партија.

Recimo a šta ako ne bi bilo tako.
СК Словеније и Хрватске су тражили потпуну конфедерализацију Југославије и СКЈ.Свака република би имала своју посебну армију, валуту, спољне послове, то би биле потпуно независне државе у пуном капацитету.

Da ali ipak jedinstvena država, konfederalna sa zajedničkim tržištem, usklađivanjem spoljne politike, zajedničkim saveznim kontigentom vojske,
freehand freehand 10:38 04.12.2017

Re: Koliko je 2+2?

Апсолутно се слажем са тобом у вези са корумпираним међуратним политичарима и њиховим профитерством. Све те афере су познате и нису уопште спорне.

Afere sa granatama i opancima su od pre prvog rata. A na tim su i mnogim drugim još aferama nastali "industrijalci" i "ugledni građani" (moram da nađem citate Slobodana Jovanovića, interesantni su o gramzivim poluintelektualcima koji vladaju Srbijom) nad čijom se sudbinom plače.
А Карафаћа? Ја не разумем са које позиције он критикује Аџића и Кадијевића, са које позиције цитира војводу Бојовића (и са које позиције не спомиње часне официре мајора Тепића и генерале Младића и Лазаревића).

Karagaća je pristojan sagovornik koji pristojno pokušava da iznese argumentaciju koju smatra validnom, a prema kome, iz ideoloških razloga vlada odijum i kome se n grbaču kače raznorazni smešni intelektualni patuljci sa nekoliko u kafani i na internetu napabirčenih citata za svaku priliku, usput ga vređajući i nipodaštavajući.
Tebi, na primer, to ne priliči.
Poštovanje sagovornika osnov je gospodstvenosti. Bar bio, kad se o tome vodilo računa i kad se znalo da je poštovanje drugog u stvari poštovanje sebe.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana