Danas sam naleteo na odličnu kratku SF priču Terry Bisson-a koju želim da podelim sa vama. Priča je iz 1990. i dobila je Nebula nagradu za kratku priču. Prevod je sa neta (astronomija.org.rs). Link ka originalnoj priči.
NAPRAVLJENI OD MESA
-Oni su od mesa.
-Mesa?
-Meso. Od mesa su.
-Meso?
-Nema nikakve sumnje. Izabrali smo ih nekoliko sa različitih mesta na planeti, ukrcali ih na naš istraživacki brod, ispitali im celo telo, u potpunosti su od mesa.
-To je nemoguće. Sta je sa radio signalima? Njihove poruke ka zvezdama?
-Koriste radio talase da komuniciraju, ali signal ne dolazi iz njih, stiže iz mašina.
-Pa ko je napravio mašine taj nas je i kontaktirao.
-Oni su napravili mašine. To pokušavam da ti kažem. Meso je napravilo mašine.
-To je smešno. Kako meso može da napravi mašine? Tražis od mene da poverujem u Meso s inteligencijom?
-Ne tražim, već ti lepo kažem. Ove tvorevine su jedina inteligencija u tom sektoru i napravljeni su od mesa.
-Možda su poput Orfalejanaca. Znaš, Inteligencija koja prolazi kroz fazu mesa zasnovana na ugljeniku.
-Nisu. Radjaju se od mesa i umiru kao meso. Ispitivali smo ih kroz nekoliko gerneracija, što i nije dugo trajalo. Imas li predstavu koliki je životni vek mesa?
-Poštedi me. Važi, možda su onda samo delom meso. Znaš, kao Vedilejci. Glava od mesa sa mozgom baziranim na elektronskoj plazmi.
-Ne. Pomislili smo to posto imaju glave od mesa, kao i Vedilejci. Ali kažem ti, probirali smo ih, meso su u potpunosti.
-Nemaju mozak?
-Uh, imaju oni mozak, samo što je i on od mesa! To sve vreme pokušavam da ti objasnim.
-Pa... šta obavlja razmišljanje?
-Ne razumeš, zar ne? Odbijas da prihvatiš ovo što ti govorim. Mozak radi razmišljanje. Meso.
-Meso koje razmišlja! Tražis da poverujem u meso koje razmišlja!
-Da, meso koje razmišlja! Svesno meso, meso koje može i da voli, meso koje sanja.
Sve je u vezi mesa! Da li počinjes da shvataš ili moram sve ispočetka?
-Bože moj. Ti si znači ozbiljan. Napravljeni su od mesa.
-Hvala ti. Konačno. Da. Zaista su od mesa. I pokušavaju da nas kontaktiraju skoro 100 njihovih godina.
-Bože moj. Šta je tom mesu na umu?
-Prvo što žele je da razgovaraju sa nama. Onda pretpostavljam da žele da istraže univerzum, kontaktiraju druge inteligencije, razmene ideje i informacije. Uobičajeno.
-A mi treba da razgovaramo sa mesom?
-To je ideja. To je poruka koju šalju radijom. „Pozdrav. Ima li koga? Je li neko kod kuće?" Takve poruke.
-Znači, Oni zaista govore, Koriste reči, ideje, koncepte?
-Da, samo što oni to rade mesom.
-Zar mi nisi rekao da koriste radio?
-Koriste, ali šta mislis da je u radio signalu? Zvuci mesa. Znaš ono kad pljesneš u meso a ono napravi zvuk? Tako govore, šljapkaju s dva parčeta mesa. Mogu čak i da pevaju tako što provlače vazduh kroz svoje meso.
-Bogo moj. Meso koje peva. Ovo je zaista previše. Sta savetuješ za činiti?
-Zvanično ili nezvanično?
-I jedno i drugo.
-Zvanično, dužni smo da odgovorimo, poželimo dobrodošlicu i registrujemo svaku inteligneciju u ovom kvadrantu univerzuma, bez predrasuda. Nezvanično, savetujem da obrišemo sve podatke i zaboravimo na njih u potpunosti.
-Nadao sam se da ćes to reći.
-Deluje surovo, ali moramo imati granicu. Da li zaista želimo kontakt sa mesom?
-Slažem se 100% Šta bi im i rekli? „Zdravo, Meso. Šta ima?" Ali kako će to ići, s koliiko planeta uopšte imamo posla ovde?
-Samo jedna. Mogu da putuju na druge planete u specijalnim kontejnerima za meso, ali ne mogu da opstanu na njima. Pošto su meso, mogu da putuju samo kroz C prostor koji ih ograničava na brzinu svetlosti i čini njihove šanse jako male da ostvare kontakt, zanemarljive takoreći.
-Znači samo treba da se pravimo da niko nije kod kuće?
-Tako je.
-Surovo. Ali i sam si rekao, ko bi želeo kontakt sa mesom? A ovi što su nam bili na brodovima, ovi što si ih probirao? Siguran si da se nece ničega sećati i ispričati svojima?
-Smatraće ih za ludake ako to urade. Ušli smo im u glave i ispeglali im meso tako da sad misle da su to samo sanjali.
-San smo za njih! Kako neobično zgodno, mi da predstavljamo samo san za meso.
-Ceo sektor je zabeležen kao nenastanjen.
-Odlično, slažem se i zvanično i nezvanično. Slučaj zatvoren. Neko drugi? Neko zanimljiv u tom delu galaksije?
-Da, prilicno stidljiva, ali simpaticna inteligencija na bazi združenih jezgara vodonika sa zvezde devete klase u G445 zoni. Bili su u kontaktu pre dve galaktičke rotacije, ponovo žele da se druže.
-Oni se uvek iznova pojave.
-Zašto i ne bi? Pa zamisili koliko bi užasno nespokojno i hladno mesto univerzum bio za nekog potpuno samog u njemu...
Ova priča me je setila na poznati Fermijev paradoks o kom se već pisalo na blogu.
Ukratko ovaj paradoks kaže sledeće: dimenzije i starost kosmosa su toliki da bi zapravo trebalo da postoje milioni civilizacija. Gde su svi oni?
Da, zaista, svemir je teškopojmljivo velik. Naša matična galaksija, Mlečni put, stara je 13 milijardi godina, ima između 100 i 400 milijardi zvezda i najmanje 100 milijardi planeta. A to je samo jedna od najmanje 100 milijardi galaksija u svemiru. U svemiru u kom ima 10 septiliona (10 na 24) zvezda i 50 sekstiliona planeta. Zašto smo sami.
Neki od do sada ponuđenih odgovora su sledeći:
1. Zaista smo sami: Verovatnoća za nastanak života je toliko mala da je ceo svemir i 13 milijardi godina samo dovoljno za nastanak jednog inteligentnog života. Pisao je Sasa Zorkic o tome.
2. Stižemo kasno na žurku: Inteligentne civilizacije su već posetile Zemlju ali se to dogodilo davno pre naše Civilizacije. Konobar Deniken i ostali drugari zastupaju ovu tezu.
3. Vukojebina: Život zapravo postoji u mnogim formama i medjusobno se posećuje po planetama, ali mi živimo u nenaseljenom i nezanimljivom delu galaksije pa zato niko ne dolazi na ovu stranu. Pajke likes this.
4. Ah vi Zemljani: Sama ideja fizičkih poseta je toliko pase da je više niko u galaksiji i ne praktikuje.
5. Predatori: Postoji predatorska civilizacija u svemiru i zato su ostale civilizacije veoma tihe i ne vozaju se uludo okolo.
6. Superpredatori: Postoji superpredatorska civilizacija koja dozvoljava samo ovako nazadne oblike života kao što smo mi i čim se neko dovoljno razvije oni ih unište.
7. You know nothing John Snow: Postoji zapravo toliko aktivnosi u svemiru ali je naša oprema toliko prosta da to ne registruje.
8. Špijuni: Oni su tu, samo neće da ih vidimo.
9. Zavera: Oni su tu, samo vlada neće da ih vidimo.
10. Human zoo: Oni su tu i posmatraju nas kao životinje.
11. Velika iluzija: Mi smo potpuno u krivu sa poimanjem realnosti.
12. Prvi smo: Ima još života ali još niko nije stigao do tog nivoa da može da putuje svemirskim udaljenostima.
13. Velike udaljenosti: Udaljenosti su tolike i ne postoji način da se premosti u toku normalnog vremenskog perioda.
14. Simulacija: Mi zapravo živimo u računarskoj simulaciji.
Recimo da moram da glasam (možete i vi, ako vas ne mrzi) za par odgovora, dao bih 5 bodova na Opciju 1, 3 boda na Opciju 14 i jedan bod na Opciju 11.
I za kraj pesma po kojoj je blog dobio ime:
Nebeske tkanine
Da imam nebeske tkanine vezene,
Zlatnim i srebrnim svjetlom ispletene,
Tkanine plave i zagasite i tamne
Od noći i svjetla i polutame,
Ja bih ih raširio pred tvoja stopala:
Ali siromašan sam, imam tek snove;
Raširio sam snove pred tvoja stopala;
Hodaj nježno, jer hodaš po mojim snovima.
Clothes of Heaven
Had I the heaven's embroidered cloths,
Enwrought with golden and silver light,
The blue and the dim and the dark cloths
Of night and light and the half-light,
I would spread the cloths under your feet:
But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
Tread softly because you tread on my dreams.
William Butler Yeats