Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

SIROMAŠAN, NERVOZAN, SAM (radio edit)

horheakimov RSS / 05.12.2017. u 23:43

- Slušaj, ja uopšte ne mogu da budem zadovoljan kuda ova država ide… Ne znam, mislim, to je manje-više ono što sam napisao u svojoj priči… Vlada, ova vlada koja srlja negde unapred, ne znaju ni oni kuda, ona, ona je namazana, prevarantska, puna je lažova, secikesa i derikoža… Oni su deo sistema, ili bolje reći antisistema, u koji niko normalan ne može da poveruje. Ja lično im ništa ne verujem. Ako kažu da je noć ja moram da izađem na terasu da proverim…

            - A od kada pišeš?

            - Ponovi mi?

            - Od kada pišeš?

            - Ako me to pitaš, ja sam naučio da pišem sa tri godine. Neki od njihovih nepismenih botova nisu bili ni rođeni!

            - Da li te zovu i na druge radio stanice? Imaš li još negde priliku da iskažeš svoje mišljenje?

            - DA! Volim da me zovu, pa makar i na radio stanice iako, kako bih ti rekao, da budemo iskreni, ko zna koliko nas ljudi sada uopšte sluša. Ali slušaj da ti kažem, ljudi se vraćaju radiju, videćeš. Radio nije mrtav isto kao što papirna knjiga nije ubijena.

            - Imaš li, kako je to danas moderno reći, feedback na svoje istupe u javnosti?

            - Imam.

            - I kakve su reakcije?

            - Ljudi se uglavnom slažu sa onim što imam da kažem.

            - A imao si nastup i na televiziji? I to na režimskoj televiziji?

            - To je bio javni servis mada je tačnije reći jadni servis. Reci ti meni koja televizija danas nije režimska?

            - Da li bi nam ispričao o tom gostovanju?

            - Vrlo rado, ispričaću vam o tom gostovanju, daj mi samo sekund da se fokusiram.  Moram da popijem gutljaj vode.

            Otišao sam po pozivu, ali mogu ti reći da ne znam odakle im uopšte ideja da me zovu. Emisija je išla uživo, zato sam pristao, inače ne bih išao da me snime pa da me u montaži izmasakriraju. Otišao sam tamo i čim smo počeli ustao sam iz fotelje i rekao, slušajte me dobro šta imam da vam kažem, jer ovo neću ponavljati, ja se ne ponavljam ni pred kim… Rekao sam, došao sam ovde da kažem ono što imam da kažem i nimalo me ne zanima šta vi imate da mi kažete, jer ja nemam nameru da slušam bilo čija predavanja, zato što takvi kao vi, kada se zalete, mogu da kenjaju satima… Onda je voditelj ustao i pokušao je da me vrati u fotelju i šapnuo mi je da ne psujem u programu, to ne znate. Evo sada kažem prvi put. Rekao sam mu da se nosi. Nastaviš li ovako, prekinuću emisiju, rekao je. Seo sam samo da bih mogao ponovo da ustanem i da mu pokažem da me uopšte ne zanima šta on ima da kaže i da mi se savršeno jebe da li će prekinuti usranu emisiju. Dok sam sedao u fotelju, rekao sam mu da mi ga je žao. Žao mi je bilo i ostalih voštanih figura koje su gostovale. Kao neki mrtvi muzej. Kada sam ponovo ustao u studio su ušli neki mandrili bez vratova, a voditelj je mahnuo, kao psu kada se pokaže da sedne. Onda sam ponovo progovorio, rekao sam, došao sam ovde zato što ste me zvali i zato što se ova vlada načelno zalaže za slobodu govora, došao sam da kažem ono što imam da kažem i onda odlazim iz ovog holograma, iz ove laži i dvodimenzionalnosti, kući da pišem i da gladujem. Onda sam pre nego što sam otišao iz emisije, kao što već verovatno svi znaju, rekao sam ušljivom voditelju, a to se odnosilo i na sve koji imaju uši i mozak između, rekao sam, razdrao sam se u stvari, o kakvoj slobodi govora se govori ovde na ovom mestu kada ste svi kod kuće sami sebi ušili usta i onda preko štepova stavljali puder i maske. Voditelj je rekao, ok, to je vaš stav, ne morate da vičete, rekao sam, imam svako pravo da vičem, ovde mnogi dremaju, možda se neko trgne.

 

290720111442.jpg


 

 

            - I otišao si u sred emisije?

            - I otišao sam u sred emisije.

            Slušaj, meni se gadi kako se ovde predstavlja sloboda govora. Slobodan si da kažeš šta god hoćeš, ali gde? Možeš da urlaš na društvenim mrežama, da li ti veruješ u to? Kako karakteri bez glasa mogu da probude bilo koga? Sve mi je to beskarakterno…

            - Ali ipak si prisutan i na društvenim mrežama?

            - Jesam, jer nemam drugi izbor.

            - Gde sve naši slušaoci mogu da te prate?

            - Pa, evo nabrojaću, imam Facebook profil, Instagram, Twitter, snimam podkaste koje ljudi mogu da preslušaju, imam naloge na svim portalima gde se vodi bilo kakva diskusija, imam više od deset mejl adresa sa kojih zatrpavam sve moguće vladine službe i botovske organizacije samo sa jednim ciljem, a to je da probudim ove što dremaju, ali mi ne uspeva…

            - Misliš da ti ne uspeva?

            - Ne uspeva mi. Pa vidiš gde smo zasrljali, napred, pa napred, a kada se naiđe na zid, onda se tuđa glava podmeće da se taj zid probije…

            - Misliš da će biti bolje ili gore u budućnosti? Ili će ostati isto?

            - Mislim da će biti još gore. Seti se kako smo pre mislili da ne može gore, pa vidi gde smo sada. Ja baš mislim da ima prostora da bude i gore. Zamisli samo ako bi desničari ili ultra desničari uzjahali? Oni se ne foliraju da su kul. Oni prvo udaraju, pa posle pitaju u čemu je problem. Pa oni bi nas istrebili kao vaške. Ti bi mogao, na primer, da se pozdraviš sa svojom emisijom, pa i sa poslom. Slušaj šta ti kažem sada, svi ovi koji sada glasaju za vladajuću govnituru, dobro si me čuo, to je moja reč, svi koji glasaju, ili bar većina, preliće se na desno čim se kartel raspadne. Pa njima je to prirodna pozicija. Samo počneš da zveckaš nekim oružjem i svima im popadaju roletne, muško, žensko, mlado, staro, svi bi odmah u rat i da kolju. Tako da, biće samo gore, potpisujem.

            - Da li bi nam pročitao deo iz tvoje priče koja je podigla toliku prašinu?

            - Vrlo rado. Zove se Siromašan, Nervozan, Sam… Ovo je iz sredine, možda će neko poželeti da pročita celu…

            Povraća mi se od same pomisli na zaposlenike Vladarske 11. Vidim ih kako probijeni kroz stomak naležu na zašiljeni broj 1 gigantskih dimenzija, ali ih ima previše, pa je neophodan još jedan takav, naoštreni, broj 1. Od same pomisli na ražnjić trulog ljudskog mesa, pokvarenih ljudi, ne znam… Od same pomisli na ražnjić, krene mi voda na usta. Sperem je vodom sa česme, nazad u vreću…



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stefan.hauzer stefan.hauzer 13:10 06.12.2017

*

Zamisli samo ako bi desničari ili ultra desničari uzjahali? Oni se ne foliraju da su kul.


Ja mislim da je bene_geserit kul, iako je desnićar, ali njegov niknejm dosta toga objašnjava, s obzirom da je pozajmljen od one sekte sveštenica iz Dine.


hermine hermine 07:45 07.12.2017

Re: *

iako je desnićar

:)

horheakimov horheakimov 00:21 08.12.2017

Re: *

stefan.hauzer


strpljenja i tama će doć.

vera.nolan2 vera.nolan2 14:26 10.12.2017

Hologram Project

Beskrajno zadovoljstvo mi je da odslušam tvoje jedinstvene muzičke priloge,
uz i uvek neobične priče ...

horheakimov horheakimov 23:02 10.12.2017

Re: Hologram Project

Hvala V.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana